Ništavost poravnanja
Ništavost jedne odredbe poravnanja
(2) Ništavo je poravnanje o ništavom pravnom poslu i kad su ugovorne strane znale za ništavost i htjele poravnanjem da je otklone.
(1) Poravnanje je ništavo ako je zasnovano na pogrešnom vjerovanju obije ugovorne strane da postoji pravni odnos koji ustvari ne postoji, i ako bez tog pogrešnog vjerovanja ne bi među njima bilo ni spora ni neizvjesnosti.
(2) Poravnanje je ništavo i kad se pogrešno vjerovanje ugovornih strana odnosi na obične činjenice.
(3) Odricanje od ništavosti nema pravnog dejstva i ono što je dato na ime izvršenja obaveza iz takvog poravnanja može se natrag tražiti.
Odredbe poravnanja čine cjelinu, a ako je jedna odredba ništava , cijelo poravnanje je ništavo , izuzev kad se iz samog poravnanja vidi da se ono sastoji iz nezavisnih djelova.