NAPOMENA:
Odlukom Ustavnog sudaIU broj 394/2005 ("Sl. glasnik RS", br. 69 od 24. septembra 2010), utvrđuje se da odredba člana 6. stav 3. Odluke o bližem uređivanju pojedinih pitanja službene upotrebe jezika i pisama nacionalnih manjina na teritoriji Autonomne pokrajine Vojvodine ("Službeni list APV", br. 8/03 i 9/03) nije u saglasnosti sa zakonom.
-----------------------------
Na osnovu člana 1. stav 3. i člana 11. Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina ("Službeni list SRJ", broj: 11/02), člana 18. i 61. Zakona o utvrđivanju određenih nadležnosti autonomne pokrajine ("Službeni glasnik RS", broj: 06/02), člana 10. stav 1. tačka 3. i 4. i člana 21. stav 1. tačka 2. Statuta Autonomne Pokrajine Vojvodine ("Službeni list APV" broj: 17/91),
Skupština Autonomne Pokrajine Vojvodine na sednici održanoj 15. maja 2003. godine, donela je
ODLUKU
O BLIŽEM UREĐIVANjU POJEDINIH PITANjA SLUŽBENE UPOTREBE JEZIKA I PISAMA NACIONALNIH MANjINA NA TERITORIJI AUTONOMNE POKRAJINE VOJVODINE
(Objavljena u "Sl. listu APV", br. 8 od 22. maja 2003, 9/03, "Sl. glasniku RS", br. 69 od 24. septembra 2010)
I Osnovne odredbe
Član 1.
Ovom odlukom bliže se uređuju pojedina pitanja iz oblasti službene upotrebe jezika i pisama nacionalnih manjina na teritoriji Autonomne Pokrajine Vojvodine (u daljem tekstu: Pokrajina) a naročito: način ostvarivanja službene upotrebe jezika i pisama nacionalnih manjina u radu organa Pokrajine, organa i organizacija jedinica lokalne samouprave, organizacionim jedinicama organa državne uprave, javnih preduzeća, ustanova i službi osnovanih za celu teritoriju Republike Srbije, kao i za područje jedinice lokalne samouprave (u daljem tekstu: organi); pravo na upotrebu ličnog imena pripadnika nacionalnih manjina, kao i na izdavanje javnih isprava i drugih isprava koje su od interesa za ostvarivanje zakonom utvrđenih prava građana; upotreba jezika u oblasti privrede i usluga, ispisivanje naziva mesta, drugih geografskih naziva, naziva trgova i ulica, naziva organa, organizacija i firmi, objavljivanje javnih poziva, obaveštenja i upozorenja za javnost kao i ispisivanje drugih javnih natpisa; uslovi za uvođenje službene upotrebe jezika i pisama nacionalnih manjina u jedinicama lokalne samouprave, podnošenje Skupštini Autonomne Pokrajine Vojvodine (u daljem tekstu: Skupština) izveštaja o ostvarivanju prava na službenu upotrebu jezika i pisama nacionalnih manjina kao i druga pitanja.
Ova odluka se ne odnosi na službenu upotrebu jezika nacionalnih manjina pred sudovima, niti se odnosi na vođenje sudskih postupaka na jezicima nacionalnih manjina, te odredbama ove odluke se ne menjaju prava pripadnika nacionalnih manjina na upotrebu svog jezika u upravnom sporu, krivičnom, parničnom i drugim sudskim postupcima.
II Službena upotreba jezika i pisama nacionalnih manjina u radu organa
Član 2.
Pripadnik nacionalne manjine može usmeno i pismeno da se obrati organima iz člana 1. ove odluke na svom jeziku i pismu koji su na području tog organa u službenoj upotrebi.
Organi iz člana 1. ove odluke, kao punovažne primaju podneske, isprave i druga dokumenta od strane građana koja su sastavljena na jeziku i pismu nacionalnih manjina koja su na području tog organa u službenoj upotrebi.
Ako za to postoji potreba, podnesci, isprave i druga dokumenta iz stava 2. ovog člana prevode se na srpski jezik o trošku organa i prilažu se spisima.
Na prispela pismena koja su sastavljena na jeziku koji je u službenoj upotrebi pored otiska prijemnog štambilja upisaće se odgovarajuća oznaka, koja označava jezik na kojem je pismeno napisano.
U zaglavlju pismena, koja su nastala u radu organa iz člana 1. ove odluke na nekom od jezika koji su u službenoj upotrebi, stavlja se adekvatna slovna oznaka, koja označava jezik na kojem je pismeno napisano.
Pripadnik nacionalne manjine ima pravo da mu se obezbedi usmeni, odnosno pismeni odgovor na jeziku na kojem se obratio organu.
U slučaju da lice zaposleno u organu, čiji je posao pretežno vezan za rad sa strankama, ne poznaje u dovoljnoj meri jezik nacionalne manjine, organ će o svom trošku obezbediti prevodioca.
Organi iz člana 1. ove odluke u svom aktu o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mesta, propisaće znanje jezika nacionalne manjine u službenoj upotrebi kao uslov za zapošljavanje kod odgovarajućeg broja izvršilaca na radnim mestima na kojima zaposleni rade sa strankama ili vode upravni postupak.
Prilikom utvrđivanja broja izvršilaca iz stava 6. ovog člana uzima se u obzir nacionalni sastav stanovništva i ukupan broj pripadnika određenih nacionalnih manjina prema poslednjem popisu stanovništva na teritoriji organa.
III Upotreba ličnog imena pripadnika nacionalne manjine i izdavanje javnih isprava
Član 3.
Pripadnik nacionalne manjine ima pravo da svoje lično ime i lično ime svoje dece upiše u matične evidencije u izvornom obliku, na pismu i po pravopisu svog jezika.
Ukoliko je u evidencije iz stava 1. ovog člana lično ime pripadnika nacionalne manjine upisano u izvornom obliku, to lično ime će se na isti način upisati i u javne isprave (lične isprave, izvodi iz matičnih knjiga i sl.), koje mu se izdaju, nezavisno od jezika i pisma obrasca javne isprave. Ovim se ne isključuje ispisivanje ličnog imena i na srpskoj jeziku i pismu pored imena u izvornom obliku.
Član 4.
Na područjima na kojima su u službenoj upotrebi i jezici nacionalnih manjina, evidencije propisane od strane nadležnih organa vode se i na jeziku nacionalne manjine.
Svedočanstva o stečenom obrazovanju, kad je nastava izvođena na jeziku nacionalne manjine, druge javne isprave, kao i druge isprave koje su od interesa za ostvarivanje zakonom i drugim propisima utvrđenih prava građana, a koje se izdaju na osnovu evidencija iz stava 1. ovog člana na zahtev pripadnika nacionalne manjine, izdaju se i na njegovom jeziku.
Obrasci javnih isprava, kao i obrasci evidencija za potrebe područja na kojima su u službenoj upotrebi jezici nacionalnih manjina, štampaju se dvojezično, na srpskom i na jeziku svake nacionalne manjine čiji je jezik u službenoj upotrebi.
Zaposleni u organu koji izdaje javnu ispravu dužan je da ukaže pripadniku nacionalne manjine na njegovo pravo da traži da mu se javna isprava izda dvojezično - na srpskom jeziku i na jeziku i pismu nacionalne manjine, na dvojezično odštampanom obrascu.
IV Upotreba jezika u oblasti privrede i usluga
Član 5.
Na područjima na kojima su u službenoj upotrebi jezici nacionalnih manjina, organi iz člana 1. ove odluke koji pružaju i naplaćuju usluge građanima u oblasti elektroprivrede, prodaje prirodnog gasa, komunalnih usluga, pošte i telegrafa, obezbeđuju korisnicima njihovih usluga i proizvoda obrasce računa, razne potvrde i obaveštenja u vezi njihovih usluga, višejezično na srpskom jeziku i na jeziku (jezicima) nacionalnih manjina u službenoj upotrebi.
V Ispisivanje javnih natpisa i naziva
Član 6.
Na područjima na kojima su u službenoj upotrebi i jezici nacionalnih manjina, nazivi mesta i drugi geografski nazivi, nazivi ulica i trgova, nazivi organa iz člana 1. ove odluke, saobraćajni znaci, obaveštenja i upozorenja za javnost, i drugi javni natpisi ispisuju se i na jeziku i pravopisu dotične nacionalne manjine prema njenoj tradiciji.
Nazivi iz stava 1. ovog člana ispisuju se posle teksta na srpskom jeziku ispod ili desno od njega, u istom obliku i istom veličinom slova.
Nazivi nacionalnih saveta, društvenih organizacija, udruženja građana i ustanova pripadnika nacionalnih manjina (nacionalne organizacije), na teritoriji gde je jezik te nacionalne manjine u službenoj upotrebi izuzetno se mogu ispisati i pre teksta na srpskom jeziku.
Nazivi iz stava 1. ovog člana ispisuju se na jeziku i pismu nacionalne manjine u naselju ili mesnoj zajednici i ako je jezik i pismo nacionalne manjine u službenoj upotrebi samo na delu teritorije jedinice lokalne samouprave.
Član 7.
Tradicionalne nazive gradova, opština i naseljenih mesta na jeziku nacionalne manjine utvrđuje i dostavlja radi objavljivanja nacionalni savet određene nacionalne manjine u roku od tri meseca od dana stupanja na snagu ove odluke.
Ukoliko nacionalni savet određene nacionalne manjine ne utvrdi nazive iz prethodnog stava, nazive će utvrditi Izvršno veće Autonomne Pokrajine Vojvodine, u saradnji sa jedinicama lokalne samouprave, organizacijama nacionalnih manjina i stručnjacima za jezik, za istoriju i za geografiju te nacionalne manjine.
N