(Objavljen u "Sl. glasnik RS", br. 133 od 31. decembra 2003)
Finansijski instrumenti: Obelodanjivanje i prikazivanje
Ovaj međunarodni računovodstveni standard primenjuje se za finansijske izveštaje koji obuhvataju periode koji počinju 1. januara 1996. godine ili nakon tog datuma.
U decembru 1998. godine, dopunjeni su stavovi 5, 52, 81 i 83 i dodat je stav 43A, radi usklađivanja sa MRS 39 Finansijski instrumenti: Priznavanje i merenje.
U oktobru 2000, stavovi 91-93 su izbrisani, a stav 94 dopunjen da eliminiše zahteve za obelodanjivanjem koji su zastareli kao rezultat usvajanja MRS 39. Promene u MRS 32 primenjuju se kada preduzeće počne da primenjuje MRS 39.
Za MRS 1 vezuju se sledeća SKT Tumačenja:
- SKT 5 Klasifikacija finansijskih instrumenata - Rezervisanja za izmirenje potencijalnih obaveza; i
- SKT 16 Akcijski kapital - Stečeni instrumenti sopstvenog kapitala (Sopstvene akcije)
- SKT 17 Glavnica - Troškovi transakcija povezanih sa sopstvenim kapitalom
Međunarodni računovodstveni standard MRS 32
Finansijski instrumenti: Obelodanjivanje i prikazivanje
Međunarodni računovodstveni standard 32 Finansijski instrumenti: Obelodanjivanje i prikazivanje (MRS 32) utvrđen je stavovima 1-6 i Prilogom A. Svi stavovi imaju isti značaj, ali je Standard zadržao formu koju mu je dao MKRS (Napomena: Međunarodni komitet za računovodstvene standarde) kada je Standard usvojen od strane OMRS (Napomena: Odbor za Međunarodne računovodstvene standarde). MRS 32 se čita u kontekstu njime utvrđenih ciljeva, Predgovora Međunarodnim standardima finansijskog izveštavanja i Okvira za pripremu i prikazivanje finansijskih izveštaja. Ovim je obezbeđena osnova za izbor i primenu računovodstvenih politika u slučajevima odsustva jasnih smernica.
CILj
Dinamična priroda međunarodnih finansijskih tržišta dovela je do široke upotrebe raznovrsnih finansijskih instrumenata, počev od klasičnih primarnih instrumenata, kao što su obveznice, do različitih oblika izvedenih instrumenata, kao što su svopovi kamatnih stopa. Cilj ovog standarda je da korisnici finansijskih izveštaja bolje razumeju značaj bilansnih i vanbilansnih finansijskih instrumenata na finansijski položaj, uspešnost i tokove gotovine preduzeća.
U ovom standardu se propisuju određeni zahtevi za prikazivanjem bilansnih finansijskih instrumenata i utvrđuju informacije koje treba da se obelodane kako o bilansnih (priznatim) tako i o vanbilansnim (nepriznatim) finansijskim instrumentima. Standardi koji se odnose na prikazivanje podataka bave se klasifikovanjem finansijskih instrumenata kao obaveze ili sopstvenog kapitala, klasifikovanjem pripadajućih kamata, dividendi, gubitaka i dobitaka, kao i okolnostima u kojima se vrši prebijanje finansijskih sredstava i finansijskih obaveza. Standardi koji se odnose na obelodanjivanje, bave se informacijama o činiocima koji utiču na iznos, vremenski okvir i izvesnost budućih tokova gotovine preduzeća u vezi sa finansijskim instrumentima i računovodstvenim politikama koje se primenjuju na te instrumente. Osim toga, ovaj standard podstiče obelodanjivanje informacija o vrsti i obimu upotrebe finansijskih instrumenata od strane preduzeća, poslovnoj svrsi kojoj oni služe, povezanim rizicima i politikama koje rukovodstvo koristi za kontrolisanje tih rizika.
DOMET
1.
Ovaj standard se primenjuje pri prikazivanju i obelodanjivanju podataka o svim vrstama finansijskih instrumenata, priznatih i nepriznatih, izuzev za:
(a) interese u zavisnim preduzećima, kako je definisano u MRS 27 Konsolidovani finansijski izveštaji i računovodstveno obuhvatanje ulaganja u zavisna preduzeća;
(b) interesi u pridruženim preduzećima, kako je definisano u MRS 28 Računovodstveno obuhvatanje ulaganja i pridružena preduzeća;
(c) interesi u zajedničkim poduhvatima, kako je definisano u MRS 31 Finansijsko izveštavanje o interesima u zajedničkim poduhvatima;
(d) obaveze poslodavca i obaveze po osnovu planova u pogledu korišćenja svih vrsta naknada po okončanju radnog odnosa, uključujući i planove naknada zaposlenima, kako je opisano u MRS 19 Naknade zaposlenima i u MRS 26 Računovodstveno obuhvatanje i izveštavanje o planovima korišćenja penzija;
(e) obaveze poslodavca po osnovu prava zaposlenih na akcije i planova za kupovinu akcija, kako je opisano u MRS 19 Naknade zaposlenima; i
(f) obaveze koje nastaju po osnovu ugovora o osiguranju.
2.
Iako se ne primenjuje na interese preduzeća u zavisnim preduzećima, ovaj standard se primenjuje na sve finansijske instrumente koji su obuhvaćeni u konsolidovanim finansijskim izveštajima matičnog preduzeća, bez obzira da li te instrumente drži ili ih je izdalo matično preduzeće ili zavisno preduzeće. Isto tako, ovaj standard se primenjuje na finansijske instrumente koje drži ili ih je izdao Zajednički poduhvat i koji su uključeni u finansijske izveštaje učesnika u zajedničkom poduhvatu, bilo direktno ili putem srazmerne konsolidacije.
3.
Za potrebe ovog standarda, ugovor o osiguravanju je ugovor koji izlaže osiguravajuće društvo određenim rizicima od gubitka, na osnovu događaja ili okolnosti koji nastupe ili se otkriju u toku određenog perioda, uključujući smrtni slučaj (u slučaju godišnjih isplata naknada, primaoca tih nadoknada), bolest, invalidnost, imovinsku štetu, povredu nanetu drugim licima i prekid poslovanja. U svakom slučaju, odredbe ovog standarda primenjuju se kada finansijski instrument poprimi oblik ugovora o osiguranju, koji pre svega uključuje prenos finansijskih rizika (videti stav 43), na primer, neke vrste ugovora o finansijskom reosiguranju i garantovanoj investiciji, koje izdaju osiguravajuća društva i druga preduzeća. Preduzeća koja imaju obaveze po osnovu ugovora o osiguranju podstiču se da razmotre prikladnost primene odredaba ovog standarda u prikazivanju i obelodanjivanju informacija o takvim obavezama.
4.
Ostali Međunarodni računovodstveni standardi koji se odnose na određene vrste finansijskih instrumenata sadrže dodatne zahteve vezane za prikazivanje i obelodanjivanje. Na primer, MRS 17 Lizing i MRS 26 Računovodstveno obuhvatanje i izveštavanje o planovima korišćenja penzija navode posebne zahteve u vezi sa obelodanjivanjem koji se odnose na finansijske lizinge i ulaganja u planove korišćenja penzija. Pored toga, za finansijske instrumente važe i neki zahtevi iz ostalih Međunarodnih računovodstvenih standarda, posebno zahtevi iz MRS 30 Obelodanjivanja u finansijskim izveštajima banaka i sličnih finansijskih institucija, i zahtevi za MRS 39 Finansijski instrumenti: Priznavanje i merenje.
DEFINICIJE
5.
Sledeći izrazi koriste se u ovom standardu u dolenavedenom značenju:
Finansijski instrument je svaki ugovor po osnovu kojeg nastaje i finansijsko sredstvo jednog preduzeća i finansijska obaveza ili instrument kapitala drugog preduzeća.
Robni ugovori kojima se jednoj ili drugoj strani daje pravo da se namiri u gotovini ili nekim drugim finansijskim instrumentom računovodstveno se obuhvataju kao da su finansijski instrumenti, s izuzetkom robnih ugovora koji su: (a) zaključeni s ciljem da ispune i koji ispunjavaju zahteve preduzeća u pogledu očekivane nabavke, prodaje ili korišćenja, b) od početka bili namenjeni za tu svrhu, i c) za koje se očekuje da će biti izmireni isporukom.
Finansijsko sredstvo je svako sredstvo koje je:
(a) gotovina;
(b) ugovorno pravo na primanje gotovine ili drugog finansijskog sredstva od drugog preduzeća;
(c) ugovorno pravo na razmenu finansijskih instrumenata s drugim preduzećem pod potencijalno povoljnim uslovima; ili
(d) instrument kapitala.
Finansijska obaveza je svaka obaveza koja predstavlja ugovornu obavezu:
a) predaje gotovine ili drugog finansijskog sredstva drugom preduzeću; ili
b) razmene finansijskih instrumenata sa drugim preduzećem pod potencijalno nepovoljnim uslovima.
Preduzeće može da ima ugovornu obavezu koja može da se izmiri bilo plaćanjem finansijskim sredstvima bilo plaćanjem sopstvenim akcijama. U tom slučaju, ukoliko broj akcija koji je potreban za izmirenje obaveza varira sa promenama njihove poštene vrednosti, tako da se plaćanje vrši u iznosu poštene vrednosti akcija koji je jednak iznosu ugovorene obaveze, imalac obaveze nije izložen dobitku ili gubitku nastalom usled promene cena njegovih akcija. Takva obaveza se računovodstveno obuhvata kao finansijska obaveza preduzeća (Napomena: Videti takođe SKT 11-1).
Instrument kapitala je svaki ugovor kojim se dokazuje preostali interes u imovini preduzeća nakon odbitka svih njegovih obaveza.
Monetarna finansijska sredstva i finansijske obaveze (poznate i kao monetarni finansijski instrumenti) jesu finansijska sredstva i finansijske obaveze koje će biti primljene ili isplaćene u fiksnim ili odredivim novčanim iznosima.
Poštena vrednost je iznos za koji se neko sredstvo može razmeniti ili obaveza izmiriti u transakciji između dobro obaveštenih i voljnih strana, međusobno suočenih.
Tržišna vrednost jeste iznos koji se može dobiti prodajom ili koji treba platiti pri sticanju finansijskog instrumenta na aktivnom tržištu.
6.
U ovom standardu, izrazi "ugovor" i "ugovorni" odnose se na sporazum između dve ili više strana, koji ima jasne ekonomske posledice koje strane teško mogu da izbegnu, ukoliko je to uopšte i moguće, obično zato što ih sporazum zakonski obavezuje. Ugovori, a samim tim i finansijski instrumenti, mogu imati različite oblike i ne moraju biti u pisanoj formi.
7.
Za potrebe definicija iz stava 5, izraz "preduzeće" obuhvata pojedince, ortakluke, osnovana preduzeća i državne agencije.
8.
Delovi definicija finansijskog sredstva i finansijsk