Na osnovu člana 131, 132. i 146. Zakona o radu ("Službeni glasnik RS" br. 70/2001 i 73/2001), Opšteg kolektivnog ugovora ("Službeni glasnik RS", br. 31/01) i člana 77. Posebnog kolektivnog ugovora za komunalna preduzeća grada Beograda ("Službeni list grada Beograda" br. 29/2002 i 5/2003), Savez sindikata Srbije - Sindikalna organizacija GSP "Beograd", kao reprezentativni sindikat u preduzeću, generalni direktor preduzeća i Izvršni odbor Skupštine grada Beograda, kao ovlašćeni organ osnivača, 30. maja zaključuju
POJEDINAČNI KOLEKTIVNI UGOVOR
GRADSKOG SAOBRAĆAJNOG PREDUZEĆA "BEOGRAD"
(Objavljen u "Sl. listu BGD", br. 14 od 31. maja 2003; 17/2003)
I - OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Ovim kolektivnim ugovorom (u daljem tekstu: Ugovor), uređuju se prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih u GSP-u "Beograd" (u daljem tekstu: poslodavac), zaštita zaposlenih na radu, zarade, naknade zarada i druga primanja zaposlenih, prava sindikata i poslodavca, kao i međusobni odnosi osnivača i poslodavca.
Ovaj ugovor zaključuje se između osnivača, reprezentativne organizacije sindikata i generalnog direktora preduzeća.
Član 2.
Osnivačem u smislu odredaba ovog ugovora, smatra se Skupština grada Beograda.
Zaposlenim u smislu odredaba ovog ugovora smatra se lice koje je u skladu sa zakonom zasnovalo radni odnos sa poslodavcem.
Poslodavac u smislu odredaba ovog ugovora je Gradsko saobraćajno preduzeće "Beograd".
Reprezentativnim sindikatom smatra se sindikat koji ispunjava uslove predviđene odredbama Zakona o radu.
Član 3.
Ovaj ugovor se primenjuje na sve zaposlene, osim na generalnog direktora, čija se prava, obaveze i odgovornosti uređuju posebnim ugovorom.
II - RADNI ODNOSI
Član 4.
Preduzeće je dužno da zaposlenom omogući da, pod uslovima i na način propisan zakonom i kolektivnim ugovorima, ostvaruje svoja prava koja mu pripadaju na radu i u vezi sa radom.
Član 5.
O pojedinačnim pravima, obavezama i odgovornostima zaposlenih odlučuje generalni direktor ili lice koje on ovlasti.
1. Zasnivanje radnog odnosa
Član 6.
Radni odnos se zasniva pod uslovima i na način propisan zakonom, aktima poslodavca, po pravilu javnim oglašavanjem.
Član 7.
Odluku o potrebi zasnivanja radnog odnosa donosi generalni direktor preduzeća, na osnovu Programa poslovanja preduzeća, a na predlog direktora pogona - RJ.
Član 8.
Radni odnos zasniva se zaključivanjem ugovora o radu po zakonom propisanim uslovima, u skladu sa odredbama ovog ugovora.
Ugovor o radu zaključuju zaposleni i poslodavac na neodređeno ili određeno vreme, u skladu sa zakonom.
Član 9.
Ugovorom o radu ne mogu se utvrditi manja prava i nepovoljniji uslovi od prava i uslova predviđenih zakonom, Posebnim i ovim ugovorom.
2. Stupanje na rad
Član 10.
Zaposleni stupa na rad danom utvrđenim ugovorom o radu.
Ako zaposleni ne stupi na rad danom utvrđenim ugovorom o radu, smatra se da nije zasnovao radni odnos.
Član 11.
Zaposleni ostvaruje prava i obaveze iz radnog odnosa danom stupanja na rad.
3. Probni rad
Član 12.
Ugovorom o radu može da se ugovori probni rad.
Probni rad traje tri meseca, kada se radni odnos zasniva na neodređeno vreme i određeno vreme duže od šest meseci, a mesec dana u slučaju zasnivanja radnog odnosa na određeno vreme do šest meseci.
Član 13.
Obavljanje poslova na probnom radu od strane zaposlenog prati neposredni organizator procesa rada, kao i drugo lice koje ima pravo i dužnost organizovanja procesa rada i izdavanja naloga za rad zaposlenom koje je na probnom radu.
Svoje mišljenje o rezultatima probnog rada lice iz stava 1. ovog člana dostavlja generalnom direktoru preduzeća, odnosno direktoru Pogona - RJ.
Član 14.
Zaposlenom koji za vreme probnog rada nije pokazao odgovarajuće radne i stručne sposobnosti, prestaje radni odnos danom isteka roka određenog ugovorom o radu.
4. Radni odnos sa pripravnikom
Član 15.
Pripravnički staž za zaposlene sa visokom stručnom spremom traje 12 meseci, za zaposlene sa višom školskom spremom devet, a za zaposlene sa srednjom stručnom spremom šest meseci.
Član 16.
Radni odnos sa pripravnikom može da se zasnuje na neodređeno i određeno vreme, u skladu sa zakonom, odredbama ovog ugovora i ugovorom o radu.
Poslodavac može odlučiti da pripravnik koji je zasnovao radni odnos na određeno vreme, po isteku pripravničkog staža, ostane u radnom odnosu na neodređeno vreme.
Član 17.
Ugovorom o radu utvrđuje se naročito: dužina trajanja pripravničkog staža i obaveza polaganja pripravničkog ispita.
Član 18.
Po završenom pripravničkom stažu, a radi utvrđivanja osposobljenosti za samostalan rad, pripravnik je dužan da polaže pripravnički ispit.
Na ispitu iz stava 1. ovog člana, pripravnik treba da pokaže koliko je stekao teorijsko i praktično znanje potrebno za vršenje poslova za koje se stiče osposobljenost za samostalan rad.
Član 19.
Pripravnik koji je položio pripravnički ispit, raspoređuje se na poslove za koje je stekao osposobljenost za samostalan rad.
Ako pripravnik ne podnese prijavu za polaganje pripravničkog ispita, ili je podnese a ne pristupi njegovom polaganju, smatraće se da ispit nije položio.
Član 20.
Izuzetno, ukoliko u toku trajanja pripravničkog staža neposredni organizator procesa rada ili direktor pogona - RJ ocene da je pripravnik osposobljen za samostalan rad, pripravnik nije dužan da polaže pripravnički ispit.
III - RADNO VREME
Član 21.
Na poslovima sa posebnim uslovima rada (poslovi sa povećanim rizikom), radno vreme iznosi 36 časova nedeljno.
Član 22.
Odluku o skraćenom radnom vremenu, na osnovu stručne analize nadležne institucije, donosi Upravni odbor preduzeća, u skladu sa zakonom, odredbama ovog ugovora i Pravilnikom o sistematizaciji poslova.
Član 23.
Odluku o radu dužem od punog radnog vremena donosi generalni direktor, na predlog direktora pogona - RJ.
Član 24.
Za zaposlene koji rade u smenama, dnevno radno vreme utvrđuje se posebnim rasporedom rada.
Prilikom izrade rasporeda rada mora se voditi računa o ravnomernom i pravilnom raspoređivanju poslova na sve zaposlene.
Član 25.
Poslodavac može da izvrši preraspodelu radnog vremena u slučajevima u skladu sa zakonom.
Član 26.
Mesečni i godišnji fond časova zaposlenih kod poslodavca, sa punim i skraćenim radnim vremenom, utvrđuje se odlukom generalnog direktora, na predlog direktora pogona - RJ, u skladu sa odredbama ovog ugovora.
IV - ODMORI I ODSUSTVA
1. Godišnji odmor
Član 27.
Dužina godišnjeg odmora utvrđuje se tako što se zakonski minimum od 18 radnih dana uvećava po osnovu:
1. Staža osiguranja
- do 10 godina za 1 radni dan
- od 10-20 godina za 2 radna dana
- od 20-25 godina za 4 radna dana
- od 25-30 godina za 5 radnih dana
- od 30-35 godina za 6 radnih dana
- od 35-40 godina za 7 radnih dana
2. Složenosti poslova
- za poslove za koje se zahtevaI-IV stepen str. spreme za 2 radna dana
- za poslove za koje se zahtevaV-VI stepen str. spreme za 3 radna dana
- za poslove za koje se zahtevaVII-VIII stepen str. spreme za 4 radna dana
- rukovodeći poslovi od generalnog direktora do nivoa rukovodioca službi za 5 radnih dana
3. Uslovi rada
- zaposlenima koji rade na poslovima sa posebnim uslovima rada (poslovi sa povećanim rizikom) za 7 radnih dana
- zaposlenima koji rade na poslovima za koje je uvedeno skraćeno radno vreme za 4 radna dana
- zaposlenima koji obavljaju poslove: blagajnika, prodavca karata i markica, FTO i PPZ, daktilografske i poslove unosa i obrade podataka u računar za 2 radna dana
4. Zdravstvenog i socijalnog statusa
- roditelju sa detetom do 7 godina života za 1 radni dan
- invalidu rada i vojnom invalidu, samohranom roditelju sa detetom do 14 godina života i roditelju koji ima 2 i više dece do 14 godina, za 2 radna dana
- zaposlenom koji u svom domaćinstvu izdržava dete koje ima smetnje u psihofizičkom razvoju za 3 radna dana
Član 28.
Zaposlenom sa 30 godina penzijskog staža i zaposlenoj sa 25 godina penzijskog staža i 50 godina života, utvrđuje se dužina godišnjeg odmora u trajanju od 30 radnih dana.
Član 29.
Zaposlenom koji radi na poslovima sa posebnim uslovima rada (poslovi sa povećanim rizikom) iz čl. 43. ovog ugovora sa 30 godina penzijskog staža i zaposlenoj sa 25 godina penzijskog staža i 50 godina života, utvrđuje se visina godišnjeg odmora u trajanju od 35 radnih dana.
Član 30.
Raspored korišćenja godišnjeg odmora utvrđuje direktor pogona - RJ prema planu korišćenja godišnjeg odmora za svaku kalendarsku godinu, ako se time ne remeti proces rada u preduzeću.
2. Odsustvo uz naknadu zarade (plaćeno odsustvo)
Član 31.
Zaposleni ima pravo na plaćeno odsustvo u trajanju do pet radnih dana u kalendarskoj godini u slučajevima:
- stupanja u brak: 5 radnih dana;
- rođenja deteta: 5 radnih dana;
- smrti bračnog druga, deteta ili pastorka zaposlenog, smrti roditelja, očuha, maćehe ili usvojioca: 5 radnih dana;
- smrti brata ili sestre zaposlenog: 3 radna dana;
- smrti roditelja, usvojioca, brata ili sestre bračnog druga zaposlenog: 2 radna dana;
- teže bolesti člana uže porodice: 5 radnih dana;
- selidbe sopstvenog domaćinstva: 4 radna dana;
- polaganje stručnog ispita: 5 radnih dana;
- praznovanje krsne slave: 1 radni dan;
- elementarnih nepogoda: 3 do 5 radnih dana;
- korišćenja organizovanog rekreativnog odmora - u cilju prevencije radne invalidnosti: 5 radnih dana;
- učestvovanja na sportskim i radno-proizvodnim takmičenjima: 3 do 5 radnih dana;
- dobrovoljnog davanja krvi: 2 radna dana;
- rekreativnog oporavka invalida rada: 5 radnih dana.
Odsustvo u slučaju dobrovoljnog davanja krvi, zaposleni koristi na dan davanja krvi i narednog dana.
Odsustvo za slučaj porođaja supruge zaposlenog, odsustvo za stupanje u brak, smrti člana uže porodice i dobrovoljnog davanja krvi ne uračunava se u ukupan broj radnih dana plaćenog odsustva u toku kalendarske godine.
Članom uže porodice zaposlenog, u smislu ovog člana smatra se: bračni drug, deca, pastorčad, roditelji, očuh i maćeha zaposlenog i lica koja žive u zajedničkom porodičnom domaćinstvu.
Pravo na plaćeno odsustvo zaposleni ostvaruje na osnovu zahteva, uz koji je dužan da podnese dokaz o ispunjavanju uslova za odobravanje istog (izvod iz matične knjige, potvrdu nadležnog organa, izveštaj ordinirajućeg lekara i dr.).
Zaposleni koji nije u mogućnosti da pre korišćenja plaćenog odsustva uz zahtev dostavi odgovarajući dokaz, u obavezi je da isti dostavi naknadno, u roku od 5 dana od dana prestanka prava na plaćeno odsustvo.
U slučaju da ga ne dostavi, ili dostavi dokaz na osnovu koga se oceni da nije imao pravo na plaćeno odsustvo, isto će se smatrati neopravdanim odsustvom sa rada.
Član 32.
Poslodavac, a na predlog direktora pogona - RJ, može uputiti zaposlenog mimo njegove volje na plaćeno odsustvo u sledećim slučajevima:
- kada je privremeno smanjen obim posla u preduzeću, odnosno u pojedinim organizacionim celinama preduzeća,
- ako saglasno planu rada i poslovanja preduzeća u određenom periodu nema potrebe za radom pojedinih zaposlenih, a oni se ne mogu radno angažovati na drugim poslovima,
- u drugim slučajevima prekida rada do kojeg je došlo bez krivice zaposlenog.
Plaćeno odsustvo iz stava 1. ovog člana može trajati najduže 45 radnih dana u kalendarskoj godini.
Član 33.
Zaposlenom se može, izuzetno, odobriti plaćeno odsustvo u trajanju dužem od pet radnih dana, a najviše do 30 radnih dana u toku kalendarske godine u slučaju polaganja stručnog ispita (pravosudni, državni i dr.) ili ispita kojim se stiče neposr