Na osnovu člana 37. i 187. stav 2. Statuta Republičke samoupravne interesne zajednice penzijskog i invalidskog osiguranja radnih ljudi koji samostalno obavljaju delatnost ličnim radom ("Službeni glasnik SRS", br. 30/83),
Skupština Republičke samoupravne interesne zajednice penzijskog i invalidskog osiguranja radnih ljudi koji samostalno obavljaju delatnost ličnim radom, na sednici od 9. maja 1984. godine, donela je
PRAVILNIK
O MEDICINSKIM USLOVIMA I MERILIMA PREMA KOJIMA SE UTVRĐUJE POTREBA ZA POMOĆ I NEGU
(Objavljen u "Sl. glasniku SRS", br. 18/84)
I. OPŠTE ODREDBE
Član 1.
Ovim pravilnikom određuju se bliži medicinski uslovi i merila prema kojima se kod: korisnika invalidske penzije, starosne penzije, prevremene starosne penzije, porodične penzije, invalidne dece, u smislu Statuta Republičke samoupravne interesne zajednice penzijskog i invalidskog osiguranja radnih ljudi koji samostalno obavljaju delatnost ličnim radom (dalje: Statut Zajednice), posle navršene 6. godine života (dalje: osiguranik), utvrđuje prva ili druga grupa potrebe za pomoć i negu od strane drugog lica u skladu sa članom 187. stav 1. Statuta Zajednice.
Član 2.
Veštačenje o potrebi za pomoć i negu od strane drugog lica obavlja se u okviru postupka za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja.
Pri veštačenju o potrebi za pomoć i negu, prvostepene i drugostepene invalidske komisije pridržavaju se propisa o pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja, kao i odredaba o postupku veštačenja iz Pravilnika o invalidskim komisijama i postupku veštačenja o invalidnosti i preostaloj radnoj sposobnosti (dalje: Pravilnik).
U postupku veštačenja pri davanju nalaza, ocene i mišljenja o potrebi za pomoć i negu, prvostepene i drugostepene invalidske komisije dužne su da se pridržavaju medicinskih merila utvrđenih u ovom pravilniku, sa pozivom na odredbu u kojoj su ta merila predviđena.
Član 3.
Nalaz, ocena i mišljenja o postojanju potrebe za pomoć i negu od strane drugo lica, daje se posle završenog lečenja, odnosno medicinske rehabilitacije, posle završenog ortotisanja (aparatisanja) i ortotske rehabilitacije, kao i posle završenog protetisanja i protetičke rehabilitacije.
Lečenje se smatra završenim kada se daljim lečenjem, medicinskom rehabilitacijom, ortotisanjem (aparatisanjem), protetisanjem i protetskom rehabilitacijom ne može postići veći stepen izlečenosti, oporavka i osposobljenosti od stepena koji je već postignut, a pri postignutom stepenu zalečenosti, oporavka i osposobljenosti postoji potpuna ili delimična bespomoćnost, što odgovara prvoj ili drugoj grupi potrebe za pomoć i negu iz člana 187. stav 1. tač. 1. i 2. Statuta Zajednice i ovom pravilniku.
II. MEDICINSKI USLOVI I MERILA ZA UTVRĐIVANjE POTREBE ZA POMOĆ I NEGU OD STRANE DRUGOG LICA
Član 4.
U prvu grupu potrebe za pomoć i negu, svrstavaju se osiguranici, u skladu sa definicijom iz člana 187. stav 1. tačka 1. Statuta Zajednice, koji se usled posledica povrede ili bolesti nalaze u stanju potpune psihofizičke bespomoćnosti, te nisu u mogućnosti da samostalno obavljaju pretežni deo osnovnih radnji koje su neophodne za zadovoljavanje nagonskih, fizioloških, higijenskih i odevnih potrebe, tela i pretežno su vezana za postelju.
U drugu grupu potrebe za pomoć i negu, svrstavaju se osiguranici, u skladu sa definicijom iz člana 187. stav 1. tačka 2. Statuta Zajednice, koji su usled posledica povrede ili bolesti delimično psihofizički bespomoćni, nesposobni da se kreću izvan stana bez neposredne fizičke pomoći drugog lica i pored ručnih ortopedskih pomagala, pretežno su vezani za invalidska kolica ili im je iz drugih medicinskih razloga neophodan stalni pratilac.
Pod nagonskim fiziološkim, higijenskim i odevnim potrebama tela, podrazumeva se: uzimanje hrane i neophodne tečnosti, održavanje svakodnevne lične higijene tela, obavljanje male i velike nužde, oblačenje i svlačenje odeće i obuće, kao i samostalno leganje i ustajanje iz postelje.
Životno doba, samo po sebi, nije razlog za bespomoćnost i ceni se sa sveukupnim posledicama povrede ili bolesti.
Član 5.
Prva grupa potrebe za pomoć i negu od strane drugog lica postoji, odnosno kao potpuno bespomoćan smatra se u smislu ovih medicinskih uslova i merila osiguranik:
1. kome su eksartikulirane obe ruke u ramenu,
2. kome su amputirane obe ruke iznad lakta, a protetisanjem nije osposobljen za samoopsluživanje,
3. kome su amputirane obe ruke u podlaktu, a protetisanje i protetička rehabilitacija nije moguća iz lokalnih ili opštih medicinskih razloga,
4. kod kojih postoji konsolidovana fraktura vratnog dela kičmene moždine ili bolesti vratnog dela kičmene moždine sa pojavama paralize gornjih ili donjih udova, ako se nisu mogli osposobiti za samoopsluživanje, pa ne mogu da se služe rukama ni da se kreću i pretežno su vezani za postelju,
5. kod kojih postoje posledice preloma kičmenog stuba sa povredama kičmene moždine i kičmenomoždinskih živaca, ako su praćene potpunom paralizom lumbosakralnog pleksusa, mlitavom ili spastičnom paraplegijom, ako su i pored aparatisanja nepokretni i pretežno vezani za postelju,
6. kod koga su eksartikularane obe noge u kuku, bez obzira na protetisanje,
7. kod koga postoji amputacija obe noge u natkolenu, a za protetisanje postoje lokalne i opšte medicinske kontraindikacije, pa je protetisanje nemoguće,
8. kod koga postoji amputacija obe noge u potkolenu, a protetisanje nije moguće i nije urađeno zbog lokalnih ili opštih medicinskih razloga, ako postoji nemogućnost da se služi rukama zbog progresivnog oboljenja, ili zbog posledica povređivanja ruku ili teških posledica povređivanja ili bolesti cervikobrahijalnog pleksusa,
9. kod koga postoji stanje amputacije jedne noge iznad kolena, ako postoji progresivno oboljenje druge noge u bitnom stepenu, a protetisanje nije moguće i pretežno je vezan za postelju,
10. kod koga postoje trajne i teške posledice neuromuskularnih oboljenja na gornjim i donjim udovima, pa su nepokretni i ne mogu da se služe rukama i pretežno su vezani za invalidska kolica,
11. kod koga postoje trajne i teške posledice upalnog ili deformirajućeg oboljenja zglobova na gornjim i donjim udovima i kičmenom stubu da čini udove neupotrebljivim, pa ne mogu da se služe rukama, nepokretni su i trajno su vezani za postelju ili invalidska kolica,
12. kod kojih postoje teške i trajne posledice povreda ili oboljenja centralnog ili perifernog nervnog sistema i mišića, koje su dovele do trajnog poremećaja pokretljivosti udova, ako se radi o teškoj ili potpunoj oduzetosti udova, poremećaju koordinacije pokreta, ili do teškog i trajnog poremećaja održavanja ravnoteže, tako da je lice pretežno vezano za postelju i nesposobno za samoopsluživanje,
13. kod lica kod kojih je ustanovljena umna zaostalost teškog i dubokog stepena sa količnikom inteligencije od 0 do 35 (ILj-35). Za slučajevi umne zaostalosti teškog i dubokog stepena, neophodno je da poseduju rešenja o kategorizaciji dece ometene u razvoju, od nadležnog organa za poslove zdravlja i socijalne zaštite. Kako je ometenost u umnom razvoju često praćena manjim ili većim ometenostima u fizičkom razvoju, to pri oceni ovakvih lica, treba imati u vidu sveukupnost ometenosti i njen sveukupan uticaj na mogućnost neophodnog samoopsluživanja,
14. kod lica kod kojih je utvrđeno postojanje demencije teškog stepena, kao i kod lica kod kojih postoji dezintegracija ličnosti u terminalnoj fazi, koja se bitno odražava na rasuđivanje i celishodnost postupka, a praćeno je dezorijentacijom u vremenu, prostoru i prema ličnostima i nisu u mogućnosti da obavljaju najnužnije samoopsluživanje. Za slučajeve iz prethodnog stava neophodna je iscrpna medicinska dokumentacija o sprovedenom lečenju uključujući i bolničko lečenje sa iscrpnim psihičko-psihijatrijskim statusom,
15. najteži oblik hronične kardialne, respiratorne ili kardiorespiratorne insuficijencije zbog bolesti ili povrede grudnog koša, srca, pluća ili medijastinuma sa manifestnim znacima dekompenzacije, a osiguranik je vezan za postelju,
16. kod lica kod kojih postoje najteži poremećaji probave ako su praćeni inanicijom i kaheksijom i ako su trajno vezani za postelju,
17. kod lica koja su zbog bolesti ili povreda ostala slepa na oba oka i izgubila osećaj svetlosti na oba oka, ili koja imaju osećaj svetlosti sa tačnom projekcijom ili lica koja postižu oštrinu vida sa korekcijom do 0,05. Za ove slučajeve neophodna je iscrpna medicinska dokumentacija iz koje se zaključuje da se radi o organskom stanju koje je dovelo do gubitka vida.
Član 6.
Druga grupa potrebe za pomoć i negu od strane drugog lica postoji, odnosno kao delimično bespomoćan smatra se u smislu ovih medicinskih uslova i merila osiguranik:
1. kod koga postoji amputacija obe noge bez obzira na protetisanje ako postoje bitne smetnje za služenje vodećom rukom,
2. kod koga postoji istostrana ili unakrsna amputacija jedne noge i jedne ruke, bez obzira na visinu amputacije i bez obzira na protetisanje,
3. kod koga je usled bolesti ili povrede organa vida oštrina vida na boljem oku sa korekcijom ispod 0,10 ili sa oštrinom vida od 0,10 na boljem oku ako postoji suženje vidnog polja do 5 stepeni na istom oku. Za ove slučajeve neophodna je iscrpna i ubedljiva medicinska dokumentacija, iz koje se zaključuje da se radi o organskom stanju koje je dovelo do takvog sniženja oštrine vida i do takvog suženja vidnog polja,
4. kod koga postoji trajna potreba za hemodijalizom i pratiocem u odlasku i povratku,
5. kod koga postoje bitne i trajne posledice, povreda ili oboljenja centralnog ili perifernog nervnog sistema, ili mišića, ako su doveli do bitnog poremećaja pokretljivosti udova, koordinacije pokreta, bitnog poremećaja mišićnog tonusa i bitnog poremećaja mišićne snage ili do trajnog poremećaja održavanja ravnoteže, u takvom stepenu i obimu da može da se opslužuje u okviru stana, ali mu je sa kretanje izvan stana i pored upotrebe ručnih ortopedskih pomagala, neophodna fizička pomoć drugog lica,
6. kod koga postoji utvrđena umna zaostalost sa količnikom inteligencije od 36 do 50 (ILj 36-50). Za ovu grupu je neophodno postojanje rešenja o kategorizaciji dece ometene u razvoju, od organa nadležnog za zdravlje i socijalno staranje,
7. kod koga je utvrđeno postojanje demencije težeg stepena, ili teži stepen psihičke dezintegracije ličnosti, sa mogućnostima samoopsluživanja u stanu, ili im je za kretanje van stana neophodan pratilac. Za slučajeve iz prethodnog stava neophodna je iscrpna medicinska dokumentacija o sprovedenom lečenju uključujući bolničko lečenje sa iscrpnim psihičko-psihijatrijskim statusom,
8. sa teškim oblikom hronične kardialne, respiratorne ili kardiorespiratorne insuficijencije zbog bolesti ili povrede grudnog koša, srca, pluća ili medijastinuma sa izraženim znacima dekompenzacije, a osiguranik je samo delimično sposoban da obavlja radnje za zadovoljenje osnovnih životnih potreba u stanu, a van stana nije u mogućnosti da se kreće bez neposredne fizičke pomoći drugog lica,
9. obolela od malignih tumora u terminalnom stadijumu koji se zbog teškog opšteg stanja pothranjivosti i bolova ne mogu kretati van stana.
III. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 7.
Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku SR Srbije".