ZAKON
O SANITARNOM NADZORU
(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 34/94 i 25/96)
Član 1.
Inspekcijski nadzor nad primenom zakona i drugih propisa i opštih akata i nad sprovođenjem propisanih mera u oblasti sanitarne, higijenske i protivepidemijske zaštite stanovništva (u daljem tekstu: sanitarni nadzor) vrši ministarstvo nadležno za poslove zdravlja, preko sanitarnih inspektora.
Član 2.
Poslove sanitarnog inspektora, zavisno od složenosti i obima, može da vrši lekar specijalista jedne od preventivnih grana medicine, lekar ili viši sanitarni tehničar sa radnim iskustvom na poslovima sanitarne inspekcije i položenim stručnim ispitom.
Pojedine poslove sanitarnog nadzora može da vrši i diplomirani farmaceut, diplomirani inženjer (arhitekture, građevinarstva ili tehnologije), diplomirani fizičar, diplomirani veterinar i diplomirani hemičar, sa položenim stručnim ispitom i tri godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima.
Član 3.
Sanitarni nadzor obuhvata kontrolu sprovođenja zakona i drugih propisa i opštih akata i sprovođenje mera u oblasti:
1) zaštite stanovništva od zaraznih bolesti;
2) zdravstvene ispravnosti životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe u proizvodnji i prometu;
3) zdravstvenog stanja stanovništva, odnosno zaštite zdravlja ljudi od štetnog dejstva zagađene životne i radne sredine;
4) snabdevanja stanovništva higijenski ispravnom vodom za piće;
5) uklanjanja otpadnih voda i drugih otpadnih materija iz naselja, industrijskih i zdravstvenih objekata putem postrojenja i uređaja;
6) (brisan)
7) zaštite od štetnog dejstva izvora jonizujućih zračenja koji se koriste u dijagnostičke i terapijske svrhe u medicini;
8) drugim uslužnim delatnostima i drugim oblastima određenim zakonom. Sanitarni nadzor obuhvata kontrolu sanitarno-higijenskog stanja objekata; industrijskih, zanatskih, zdravstvenih, ugostiteljskih, školskih i predškolskih, objekata socijalne zaštite, objekata kulture, fizičke kulture, sporta i rekreacije, objekata za održavanje lične higijene, objekata i sredstava javnog saobraćaja.
Sanitarni nadzor obuhvata kontrolu zdravstvenog stanja lica koja su posebnim zakonom stavljena pod zdravstveni nadzor.
Član 4.
Sanitarni inspektor utvrđuje da li su ispunjeni sanitarno-higijenski uslovi za lokaciju i daje sanitarnu saglasnost za lokaciju objekata:
1) za proizvodnju i promet životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe;
2) za snabdevanje stanovništva vodom za piće;
3) industrijskih objekata;
4) za odstranjivanje i deponovanje smeća i drugih otpadnih materija iz naselja, industrijskih i zdravstvenih objekata;
5) kanalizacije i postrojenja za ispuštanje, prečišćavanje i odstranjivanje otpadnih voda i drugih otpadnih materija;
6) javnog saobraćaja;
7) zdravstvene delatnosti i socijalne zaštite;
8) ugostiteljskih objekata;
9) školskih i predškolskih objekata;
10) kulture, fizičke kulture, sporta i rekreacije;
11) stočnih farmi.
Sanitarni inspektor utvrđuje da li su ispunjeni sanitarno-higijenski i zdravstveni uslovi projektno-tehničke dokumentacije i daje sanitarnu saglasnost na projekte objekata iz tač. 1. do 10. stava 1. ovog člana. Sanitarni inspektor utvrđuje da li su objekti iz tač. 1) do 10) stava 1. ovog člana izgrađeni, odnosno rekonstruisani u skladu sa sanitarno-higijenskim i zdravstvenim uslovima projektno-tehničke dokumentacije na koju je data saglasnost i daje sanitarnu saglasnost za korišćenje.
Na osnovu sanitarne saglasnosti iz st. 2. i 3. ovog člana nadležni organ izdaje odobrenje za izgradnju, odnosno za upotrebu objekata ili postrojenja.
Član 4a
Troškove nastale u postupku po zahtevu stranke snosi podnosilac zahteva. Ministar za zdravlje propisuje način utvrđivanja visine troškova iz stava 1. ovog člana.
Član 5.
Ministar za zdravlje propisuje koji se dokazi prilažu uz zahtev za izdavanje sanitarne saglasnosti.
Član 6.
Sanitarni inspektor daje stručno mišljenje o prostornim i urbanističkim planovima u skladu sa zakonom.
Član 7.
U vršenju inspekcijskog nadzora sanitarni inspektor ima pravo i dužnost da:
1) naredi otklanjanje nedostataka zbog kojih postoji opasnost po zdravlje stanovništva u objektima, radnim prostorijama i javnim mestima;
2) zabrani upotrebu prostorija, opreme i uređaja dok se ne otklone nedostaci koji ugrožavaju zdravlje ljudi u njima i zdravlje stanovništva u okolini;
3) naredi sprovođenje mera za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti, u skladu sa zakonom i propisima donetim na osnovu zakona; 4) naredi sprovođenje sanacionih radova i sanitarno - higijenskih mera, u skladu sa osnovnim pravilima higijene;
5) naredi privremenu obustavu građenja objekata i uređaja za čiju izgradnju nije data sanitarna saglasnost ili se grade protivno datoj saglasnosti, dok se saglasnost ne pribavi, odnosno dok se ne postupi po datoj saglasnosti;
5a) zabrani korišćenje izgrađenog ili rekonstruisanog objekta za obavljanje delatnosti koja podleže sanitarnom nadzoru, za čiju izgradnju, odnosno rekonstrukciju nije data sanitarna saglasnost na lokaciju, odnosno projektno-tehničku dokumentaciju u pogledu sanitarno-higijenskih i zdravstvenih uslova, dok se ne ispune propisani uslovi;
6) zabrani rad licima stavljenim pod zdravstveni nadzor do prestanka bolesti, odnosno otklanjanja nedostataka zbog kojih postoji opasnost po zdravlje stanovništva;
7) naredi druge mere predviđene zakonom i drugim propisima.
Mere iz tač. 1) do 7) stava 1. ovog člana prema preduzećima, ustanovama, drugim organizacijama, preduzetnicima i fizičkim licima naređuju se rešenjem sanitarnog inspektora u upravnom postupku.
Preduzeća, ustanove, druge organizacije, preduzetnici i fizička lica dužni su da postupe po rešenju sanitarnog inspektora u određenom roku.
Član 8.
Preduzeća, ustanove, druge organizacije, preduzetnici i fizička lica koja obavljaju delatnosti u oblastima koje podležu sanitarnom nadzoru dužni su da u pogledu lokacije objekta, okruženja, izgradnje, uređenja, snabdevanja vodom i odvoda otpadnih voda, uklanjanja čvrstih otpadnih materija, prostorija i opreme obezbede odgovarajuće sanitarno-higijenske uslove, održavaju higijenu i preduzimaju druge sanitarno-higijenske mere u objektima i njihovoj neposrednoj okolini u cilju zaštite zdravlja ljudi.
Ministar za zdravlje propisuje bliže sanitarno-higijenske uslove iz stava 1. ovog člana.
Član 9.
Ministarstvo nadležno za poslove zdravlja može ovlastiti zdravstvene i druge specijalizovane ustanove i preduzeća za obavljanje određenih stručno-tehničkih poslova (ekspertiza, laboratorijskih inspitivanja, veštačenja, stručnih ocena o lokaciji i tehničkoj dokumentaciji za izgradnju objekata pod sanitarnim nadzorom i dr.).
Član 10.
Protiv rešenja sanitarnog inspektora u područnoj jedinici žalba se izjavljuje u roku od osam dana od dana dostavljanja rešenja.
Žalba ne odlaže izvršenje rešenja u slučajevima kad postoji neposredna opasnost po zdravlje ljudi.
Po žalbi protiv rešenja sanitarnog inspektora rešava ministar za zdravlje.
Član 11.
Ako se žalbom pobija tačnost rezultata analize ili stručnog nalaza i mišljenja, organ nadležan za rešavanje po žalbi zatražiće, pre donošenja rešenja, od ovlašćene ustanove super-analizu, odnosno stručni nalaz i mišljenje o toj stvari.
Ako rezultat super-analize nije saglasan sa rezultatima analize, uzima se kao tačan rezultat super-analize.
Član 12.
Sanitarni inspektori vode evidenciju o svom radu i stanju objekata nad kojima se vrši sanitarni nadzor i podnose izveštaje.
Način vođenja evidencije o radu i stanju objekata nad kojima se vrši nadzor, kao i način podnošenja izveštaja propisuje ministar za zdravlje.
Član 13.
Sanitarni inspektor je ovlašćen da zabrani obavljanje delatnosti u trajanju do šest meseci licu koje obavlja poslove proizvodnje i prometa životnih namirnica ili pružanja usluga nege i ulepšavanja lica i tela, ako mu u toku jedne godine bude dva puta izrečena upravna mera zbog nepoštovanja osnovnih zahteva higijene.
Član 14.
Novčanom kaznom od 1.000 do 10.000 novih dinara kazniće se za prekršaj pravno lice, ako:
1) ne postupi po izvršnom rešenju sanitarnog inspektora kojim se naređuje neka od mera obezbeđenja zaštite zdravlja građana (član 7. stav 1. tačka 3);
2) ne obezbedi odgovarajuće sanitarno-higijenske uslove, ne održava higijenu i ne preduzima druge sanitarno-higijenske mere u objektima koji podležu sanitarnom nadzoru i njihovoj neposrednoj okolini (član 8).
Novčanom kaznom od 100 do 1.000 novih dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana odgovorno lice u pravnom licu.
Novčanom kaznom od 1.000 do 5.000 novih dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana preduzetnik.
Novčanom kaznom od 100 do 1.000 novih dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana fizičko lice.
Član 15.
Novčanom kaznom u iznosu od 100 novih dinara na licu mesta kazniće se za prekršaj odgovorno lice u pravnom licu ako ne obezbedi odgovarajuće sanitarno-higijenske uslove u objektima i njihovoj neposrednoj okolini (član 8).
Novčanom kaznom u iznosu od 100 novih dinara na licu mesta kazniće se za prekršaj fizičko lice u preduzeću, ustanovi, drugoj organizaciji i radnji koje je zaduženo za održavanje higijene, ako ne održava higijenu i ne preduzima druge sanitarno-higijenske mere u objektu i njegovoj okolini, odnosno u sredstvu javnog saobraćaja (član 8).
Član 16.
Propise iz čl. 5, 8. stav 2. i 12. stav 2. ministar za zdravlje doneće u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Do donošenja propisa na osnovu ovog zakona primenjivaće se postojeći propisi, ako nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.
Član 17.
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o sanitarnoj inspekciji ("Službeni glasnik SRS", br. 22/76, 27/84 i "Službeni glasnik RS", br. 44/91 i 53/93).
Član 18.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".