KODEKS

PROFESIONALNE ETIKE

Da bi advokatura, kao samostalna društvena služba, mogla da vrši Ustavom određenu funkciju pružanja pravne pomoći, advokati moraju u našem socijalističkom samoupravnom društvu obavljati svoj rad tako
- da doprinose ostvarivanju načela i propisa Ustava i zakona, a u skladu sa demokratskim razvitkom našeg društva, vodeći računa o principima socijalističkog humanizma, poštovanju ljudskog dostojanstva, istine i pravde,
- da učvrste poverenje društva i zastupanih stranaka, kao i društvenih i državnih organa, u funkciju i rad advokature,
- dužni su da se bore za ostvarivanje ovih načela i poštovanje discipline u svojim redovima.
Advokati su na 24-toj redovnoj godišnjoj skupštini Advokatske komore SR Srbije, održanoj 27.maja 1973. godine, usvojili kao obaveze svog profesionalnog rada i ponašanja

KODEKS PROFESIONALNE ETIKE ADVOKATA ADVOKATSKE KOMORE SRBIJE

1

Kodeks profesionalne etike advokata je skup načela i pravila o ponašanju advokata prilikom obavljanja svoje profesije i van nje, donetih u duhu opštih načela etike našeg socijalističkog društva, a koje je usvojila Skupština kao najviši organ Komore.
Dužnost je svih advokata da se kao članovi Komore pridržavaju načela i pravila ovog kodeksa.
Dužnost je svih advokata i svih organa Komore da se staraju o pravilnoj primeni ovog kodeksa.
Nepridržavanje načela i pravila ovog kodeksa predstavlja povredu discipline, lakše ili teže prirode, o čemu su nadležni da raspravljaju određeni organi Komore.
U pružanju pravne pomoći inostranim strankama u zemlji ili inostranstvu advokati su dužni da se pridržavaju i opšteusvojenih načela advokatske etike Međunarodne unije advokata, ukoliko nisu u suprotnosti sa načelima i pravilima ovog kodeksa.

2

Advokat je dužan da u svom radu i životu uopšte vodi računa o ugledu advokature, o svom dostojanstvu i časti i da se pridržava opštih pravila ponašanja.
Advokat je dužan da uvek ima principijelan i nepokolebljiv stav u tumačenju i primeni ustavnih i zakonskih odredaba, da poštuje istinu i da u celokupnom svom radu ispoljava potrebnu stručnost, humanizam i odlučnost.
Advokat je dužan da se stalno usavršava u svom stručnom znanju i opštem obrazovanju - da proučava stručnu literaturu i pozitivne propise, da prati naučna i kulturna dostignuća i politička zbivanja - i da prema svojim mogućnostima i ličnim naklonostima aktivno učestvuje i sarađuje u svojoj profesionalnoj i drugim organizacijama i društveno političkim-delatnostima.
Advokat treba da u svom profesionalnom radu i istupanjima, govorima i ličnim kontaktima, kao i u podnescima, ispoljava pravnu i opštu kulturu.
Advokat ne sme da obavlja poslove nespojive sa dostojanstvom, nezavisnošću i samostalnošću advokatskog poziva ili koji mogu da nanesu štetu njegovom ugledu ili ugledu advokature.
On ne sme da stupa u poslovne veze sa raznim agencijama, nadripisarima i licima koja bi mu pribavljala klijntelu, niti na bilo koji način da čini ono što bi njegovom zanimanju davalo komercijalno obeležje.
Advokat ne sme da kao poslanik ili odbornik u društveno-političkoj zajednici ovu svoju funkciju koristi u vršenju adfvokature.
Advokat ne sme da koristi svoju raniju funkciju za pribavljanje klijentele ili za lakše obavljanje poslova pravne pomoći.
On ne sme da ističe ovu činjenicu, niti da na bilo koji način drži stranku u uverenju da joj zbog svog ranijeg položaja može uspešno pružiti traženu pravnu pomoć.
Advokat je dužan da uredno vodi svoju advokatsku kancelariju - da vodi evidenciju stranaka, rokova, pretresa, rasprava i novčanog poslovanja, da čuva spise i da se stara o drugim poslovima koji obezbeđuju pravilan rad i ažurnost.
Advokat mora da u svojoj kancelariji prima stranke i obavlja određene advokatske poslove.
On ne sme da prima stranke po sudskim hodnicima, ugostiteljskim i sličnim radnjama ili na neki drugi neprikladan način.
Advokat je dužan da ima određeno sedište svoje advokatske kancelarije, bez obzira na to što mu je dopušteno da obavlja advokaturu na teritoriji cele zemlje.
On ne sme da ima filijalu kancelarije.
Advokat je obavezan da na zgradi u kojoj se nalazi njegova kancelarija istakne naziv kancelarije.
3
Advokat je po pravilu dužan da stranci pruži pravnu traženu pomoć. Advokat je dužan da u pružanju pravne pomoći stranci upotrebi sva zakonska sredstva.
Ako se primi pružanja pravne pomoći, on mora da o predmetu prikupi iscrpne podatke sa svim potrebnim dokazima i da upozori stranku da je u njenom interesu da mu sve činjenice izloži istinito, kao i da po proučavanju samog predmeta izloži stranci svoje mišljenje o eventualnom ishodu predmeta primljenog u rad.
Advokat može da odbije pružanje pravne pomoći stranci samo iz opravdanih razloga, i to: ako je preopterećen poslovima, ako u određenoj pravnoj oblasti nema dovoljno stručnog znanja i iskustva, ako su izgledi na uspeh minimalni ili nikakvi, ako su zahtevi stranke osioni, ako ona želi da koristi besplatnu pravnu pomoć iako je u mogućnosti da plati, ako traži da koristi pravnu pomoć advokata zbog njegove ranije funkcije i poznanstava koja je u toj funkciji stekao, ako neopravdano odbija da izmiri svoje materijalne obaveze prema ranijem advokatu koji joj je pružao pravnu pomoć i slično.
Advokat može da odbije pružanje pravne pomoći stranci u krivičnom predmetu samo izuzetno, i to: ako je bolestan, ako je preopterećen poslovima, ako nema dovoljno iskustva u krivičnim predmetima, ili ako postoje neki drugi opravdani razlozi.
On mora da obavesti stranku o razlozima zbog kojih ne može ili neće da pruži pravnu pomoć. Pri tome mora voditi računa da stranka ne ostane bez potrebne pravne pomoći, naročito ako joj je ta pomoć potrebna.
On može da otkaže pružanje pravne pomoći stranci iz istih razloga zbog kojih je mogao da je odbije ako je za te razloge doznao posle preuzimanja predmeta ili ako se u toku pružanja pravne pomoći pokaže da je dalje pružanje ove pomoći izgubilo svaki izgled na uspeh, ali je dužan da pazi da ne otkaže u nepogodnom momentu za stranku, odnosno pod okolnostima nepogodnim po nju i u tom slučaju je obavezan da joj pruža pravnu pomoć sve dok joj ne bude obezbeđen drugi advokat, a najduže za mesec dana.
Advokat ne sme da odbije pružanje pravne pomoći u krivičnom predmetu samo zbog toga što je uspešna odbrana teška, zbog nepobitnih dokaza o izvršenom krivičnom delu, što je stranka priznala izvršenje krivičnog dela, što je u pitanju teško krivično delo, zbog javnog mnjenja i slično.
On ne sme da napusti pružanje pravne pomoći u krivičnom predmetu ako bi se to moglo tumačiti kao štetno za stranku - da je on sam uvideo bezizglednost odbrane i predvideo sigurnu osuđujuću presudu ili bar takvu kakvu nije mogao da očekuje u početku postupka.
Advokat ne sme da otkaže stranci pružanje pravne pomoći u krivičnom predmetu ako bi zbog toga njen položaj bio pogoršan ili ako joj ne bi bilo omogućeno da nađe drugog advokata.
On ne sme da otkaže stranci pružanje pravne pomoći zbog toga što nije uspeo u svojim predlozima.
Advokat je dužan da se drži uputstava svoje stranke u pogledu činjeničnog stanja, sem u slučaju kad bi to dovelo do apsurdnosti ili kad bi provedeni dokazi oborili istinitost tih uputstava, ali je nezavisan u pravnim razlaganjima i zaključcima.
Advokat je dužan da stranku redovno obaveštava o svom radu na njenom predmetu, da joj u svako doba omogući uvid u stanje predmeta, da joj pruži punu podršku kad god je ona nužna i da joj saopšti potrebne podatke iz sudskih i drugih spisa.
Advokat je dužan da stranku upozna sa približnim troškovima pružanja tražene pravne pomoći i sa rizikom naplate tih troškova, ko i da stranci stavi do znanja da sudsko određivanje troškova na teret protivne stranke može da bude manje od njegovog obračuna.
Advokat ne sme da stvara nepotrebne troškove stranci.
Advokat je dužan da stranci omogući uvid u advokatsku tarifu i da joj na njeno traženje podnese specificirani obračun troškove.
Ako stranka nije u mogućnosti da u punom iznosu prema tarifi ili uopšte plati za pružanje pravne pomoći, to ne bi trebalo da bude razlog da se uskrati pružanje pravne pomoći imajući u vidu da je pružanje pravne pomoći socijalno neobezbeđenim strankama tradicionalna i časna obaveza u obavljanju advokature.
Advokat ima pravo da od stranke unapred naplati predviđene obavezne izdatke oko pružanja pravne pomoći, kao što je taksa i slično.
Ako stranka ne isplati takve izdatke unapred, on može da joj otkaže dalje pružanje pravne pomoći.
Advokat ima pravo na akontaciju nagrade za svoj rad.
Advokat ne sme da od stranke zahteva niti da naplati veći iznos nagrade za pružanje pravne pomoći od onog koji je predviđen tarifom.
Advokat ne sme da se u pružanju pravne pomoći identifikuje sa svojom strankom, već mora da ostane na visini svoje funkcije, odnosno da bude korektan i objektivan ne samo prema protivnoj stranci i njenom zastupniku nego i prema sudu i drugim organima.
On mora da izbegava pisanje nepotrebnih podnesaka ili stavljanje nekorisnih predloga, nastojeći da svoje dokazne predloge i činjenice ističe u što manjem broju podnesaka.
Advokat ne sme da primi pružanje pravne pomoći suparničarima ako su njihovi interesi u suprotnosti.
On mora da otkaže pravnu pomoć onoj ili onim strankama čiji su interesi u suprotnosti ako je takav slučaj nastupio u toku pružanja pravne pomoći.
Ako advokat pruža pravnu pomoć dvema ili većem broju stranaka o istom predmetu, kao što je sastavljanje ugovora i slično, dužan je da savesno štiti interese svih stranaka bez obzira koja je od njih zatražila pravnu pomoć i koja mu plaća nagradu.
Advokat mora da odbije pružanje pravne pomoći ako dođe do spora o tom istom pravnom poslu onoj stranci koja ne postupa dobronamerno u izvršavanju prethodnog pravnog posla.
Advokat koji radi u udruženoj advokatskoj kancelariji ne može da pruža pravnu pomoć stranci ako protivnoj stranci već pruža pravnu pomoć drugi advokat koji je član te iste udružene advokatske kancelarije.
Ako jedan advokat kao član udružene advokatske kancelarije pruža pravnu pomoć nekoj drugoj stranci, ostali advokati te udružene advokatske kancelarije, ne smeju da daju nikakva obaveštenja o tome.
Advokat nema pravo da posle ukazane pravne pomoći uskrati povraćaj izvornih spisa svojoj stranci bez obzira na to što mu ona nije isplatila nagradu za njegov rad
ukoliko je prinuđen da nenaplaćenu nagradu ostvaruje od stranke preko suda, prethodno mora od nje da zatraži svoju nagradu pismenim putem, uz predočenje da će u protivnom ovo svoje potraživanje ostvariti sudskim putem.
Advokat je dužan da stranci na njen zahtev izda prepise svih svojih podnesaka sačinjenih za nju, ukoliko mu naknadi troškove tih prepisa.

4

Advokat ne sme da zauzima neprijateljski stav prema protivnoj stranci i da prema njoj bude nehuman, već korektan i pravičan i mora da sa posebnom obazrivošću i objektivnošću utiče na svoju stranku i protivnu stranku da se njihovi odnosi reše u obostranom interesu.
Advokat je dužan da štiteći na zakonu zasnovana prava i interese svoje stranke postupi energično i odlučno prema protivnoj stranci koja pokazuje neuviđavnost, neobjektivnost i bezobzirnost, ali i u tim slučajevima njegovo ophođenje i stav moraju da budu u granicama profesionalne i opšte etike.
Advokat ne sme da stupa u kontakt sa protivnom strankom bez znanja svoje stranke ili advokata protivne stranke.
Advokat je dužan da obavesti svoju stranku ako je u prijateljskim odnosima sa protivnom strankom.
Advokat je dužan da pokuša mirno rešiti spor između stranaka još pre zasnivanja samog spora, ako oceni da je to celishodno.
Advokat ne sme da stvara nepotrebne troškove strankama.
Advokat ne sme da iskorišćava neznanje protivne stranke koja nema advokata, da bi na taj način postigao neopravdan uspeh za svoju stranku.
Advokat ne sme da se primi pružanja pravne pomoći protivnoj stranci ni u drugom predmetu sve dok pruža pravnu pomoć svojoj stranci.
5
Advokat je dužan da u obavljanju svog poziva pazi na ugled suda i drugih organa pred kojima istupa.
On mora da istupa na isti način koji ga kao advokata stavlja u red saradnika suda i drugih organa u sprovođenju zakonitosti, iznalaženju istine i zaštiti na zakonu zasnovanih prava i interesa svoje stranke.
Advokat ne sme da daje uvredljive izjave o sudu i drugim organima ni omalovažavajuća mišljenja o njihovim odlukama.
On mora svoju stranku i ostale da upućuje na dužno poštovanje suda i drugih organa.
Advokat je dužan da ukazuje potrebno poštovanje sudu i drugim organima pred kojima se pojavljuje, ali je istovremeno obavezan da u interesu ugleda advokature kao društvene službe ne dozvoli nekorekto ponašanje predstavnika pomenutih organa ni prema sebi ni prema svojoj stranci.
On mora da pruži energični otpor svakom pokušaju kršenja zakonitosti, socijalističke demokratije i povrede dostojanstva ličnosti, ali samo dopuštenim sredstvima i u granicama pristojnosti.
Advokat ne sme da u vršenju svog poziva iskorišćava prijateljske odnose sa sudijom ili drugim organima pred kojima istupa u korist svoje stranke ili svoju ličnu korist, a naročito to ne sme da čini na štetu protivne stranke.
On ne sme ni da ističe svoje poznanstvo, prijateljstvo ili "vezu" ovakve prirode, niti da na ovaj način pribavlja klijentelu.
Advokat je dužan da u svojim izlaganjima i podnescima bude što određeniji, objektivniji i koncizniji, bez demagogije, ponavljanja u izlaganju i zloupotrebe u činjeničnim i pravnim ocenama, da ne bi otežavao rad suda ili drugih organa.
On mora da se stara da pružanje pravne pomoći svojoj stranci obavi u što kraćem vremenu i da nastoji da se pred sudom ili drugim organima onemogući odugovlačenje sa bilo čije strane.
Advokat treba da neguje lepu reč i sadržajnu misao kao tradicionalna obeležja advokature.
Mora nastojati da njegova izlaganja i podnesci po sadržini, formi i opsegu budu ne samo na stručnom nivou, nego i ubedljivi, prikladni i zanimljivi.
Advokat je dužan da uvek istupa savesno i solidno pripremljen.

6

Advokat je dužan da održava, neguje i proširuje stručnu i profesionalnu saradnju i kolegijalne odnose među advokatima.
On mora da bude korektan i pristupačan prema advokatu protivne stranke, ali to ne sme da čini na štetu savesnosti i odlučnosti u pružanju pravne pomoći svojoj stranci.
Advokat ne sme da preuzima komitente od drugih advokata putem ličnog poznanstva, preporuka ili na bilo koji drugi nedopušten način.
On ne sme da nudi svoje usluge strankama, niti da obećava siguran uspeh ponuđene pravne pomoći, kao ni da postavlja povoljnije materijalne uslove za svoje usluge od onih koji su predviđeni advokatskom tarifom.
Advokat sme da preuzima stranku od drugog advokata samo tada kada mu ona pruži dokaz da je prethodno otkazala punomoć svom ranijem advokatu, kao i da je izmirila obaveze prema njemu.
Advokat je dužan da vodi računa i o ugledu advokata protivne stranke.
On ne sme da omalovažava i potcenjuje njegovu stručnu sposobnost i rad pred svojom strankom, protivnom strankom, sudom, drugim organima ili bilo gde i na bilo koji način.
Advokat je dužan da obavesti advokata protivne stranke ako mu se ona neposredno obrati i da mu saopšti razloge zbog kojih je to učinila, kao i da ga upozna sa svojim stavom prema protivnoj stranci.
Advokat ne treba da se suprotstavlja želji svoje stranke da pored njega uzme još nekog advokata, ali joj u tom slučaju može otkazati dalje pružanje pravne pomoći.
Advokat treba da iz kolegijalnih razloga pruži drugom advokatu stručno mišljenje i savet kada mu ovaj to zatraži, ukoliko nije u pitanju advokat protivne stranke i sporni predmet.
Advokat je dužan da se prihvati zamenjivanja u pružanju pravne pomoći kada mu drugi advokat uputi takav zahtev, ako sam nije sprečen svojim poslovima.
On mora da, u slučaju sprečenosti, odmah o ovome obavesti advokata koji je zatražio zamenu, a u hitnom slučaju da nađe nekog drugog advokata koji bi mogao da se primi zamenjivanja.
Advokat, koji je zatražio zamenu, dužan je da pruži sve potrebne podatke, uputstva i odnosne spise u vezi sa traženom zamenom, kao i da obezbedi odgovarajuću nagradu zameniku za izvršene pravne radnje.
Advokat je dužan da u pružanju pravne pomoći u krivičnom predmetu u kome ima više optuženih i veći broj advokata kao branilaca istupa sa potrebnim osećanjem mere, da ne bi zadirao u delokrug odbrane ostalih advokata.
Advokat ne sme da ostalim optuženima stavlja na teret krivicu ili da njihovu krivicu povećava ako to nije neophodno u interesu njegovog branjenika.
Advokat je dužan da kao branilac u krivičnom predmetu u kome ima više optuženih sa uzajamno usko povezanim okrivljenim i veći broj advokata kao branilaca pazi da njegova odbrana ne otežava i onemogućava potpuno i pravilno davanje odbrane i stavljanje odnosnih predloga od strane ostalih branilaca u odnosu na njihove branjenike.
Advokat je dužan da u slučaju nesuglasica sa drugim advokatom ili advokatskim pripravnikom nastoji da se one reše u neposrednim i ličnim razgovorima ili preko određenog organa Komore.
On je obavezan da se u slučaju nesporazuma sa advokatskim pripravnikom na praksi u advokatskoj kancelariji drugog advokata obrati njegovom principalu.

7

Advokat je dužan da advokatskog pripravnika koji obavlja praksu u njegovoj kancelariji što temeljnije i svestranije pripremi za samostalno obavljanje advokature.
On mora da ga upućuje u sve poslove advokature i da ga u stručnom pogledu osposobi za uspešno polaganje pravosudnog ispita.
Advokat je dužan da advokatskog pripravnika upućuje u načela i pravila ponašanja, da kod njega razvija osećanje ličnog dostojanstva i časti i svest o potrebi poštovanja tuđe ličnosti i korektnog ophođenja.
Advokat je dužan da kod advokatskog pripravnika razvije ljubav prema advokaturi kao njegovom budućem životnom pozivu.
Advokat je dužan da svojim ličnim primerom služi kao uzor advokatskom pripravniku, da se ophodi prema njemu kao prema svom saradniku i da razvija duh međusobnog poverenja i poštovanja.
Advokat je dužan da se stara o ispravnosti i svrsi advokatsko-pripravničke prakse i da vodi evidenciju o praksi advokatskog pripravnika koji ovu praksu vrši u njegovoj kancelariji.
On ne sme da omogućava fiktivno obavljanje ove prakse.
Advokat je dužan da advokatskom pripravniku omogući radne uslove predviđene o radnim odnosima, da ga na odgovarajući način nagrađuje za njegov rad i da mu omogući potrebno vreme i uslove za pripremanje pravosudnog ispita.

8

Advokat je dužan da blagovremeno i savesno ispunjava sve materijalne, društvene i moralne obaveze prema Komori kao svojoj profesionalnoj organizaciji i prema svim njenim organima.
On mora da poštuje odluke i stavove Komore i njenih organa, da čuva njihov ugled i da ih svestrano pomaže u nastojanjima na daljem razvoju samoupravljanja u advokaturi.
Advokat je dužan da poštuje odluke i stavove ostalih advokatskih komora kao profesionalnih organizacija advokata na odnosnim područjima, kao i zaključke, stavove i preporuke Saveza advokatskih komora.
On treba da nastoji da se kolegijalni odnosi među advokatima i advokatskim komorama neguju i razvijaju na teritoriji cele zemlje.
Advokat treba da izbor u organ Komore smatra kao najvišu čast i priznanje koje njegova profesionalna organizacija može da mu pruži.

9

Advokat je dužan da izbegava svaki postupak koji bi mogao poslužiti kao povod za informisanje javnosti o njemu i njegovom radu kao pripadniku advokature ili kao čoveku i njegovom privatnom životu, koji bi negativno uticao na njegov lični ugled ili ugled advokature ili koji bi mogao da dovede u sumnju određenu nameru za isticanjem njegove ličnosti.
Advokat ne sme da daje izjave predstavnicima štampe, radija ili televizije sračunate na postizanje lične popularnosti.
On ne sme da oglašava da se kao bivši sudija, javni ili vojni tužilac, pripadnik SUP-a, profesor univerziteta, carinski funkcioner ili funkcioner u službi socijalnog osiguranja ili slično, posebno opredelio za pružanje pravne pomoći u određenoj oblasti prava.
Advokat sme da oglašava samo najneophodnije podatke i činjenice, i to; o otvaranju kancelarije sa podacima o adresi i broju telefona, radnom vremenu, o promeni adrese ili telefona, o preseljenju kancelarije, o privremenoj obustavi vršenja advokature zbog određenih razloga i slično.
On ne sme da oglašava ništa drugo što bi moglo da ima prizvuk reklame.
Advokat ne sme imati tablu sa nazivom svoje kancelarije koja bi po obliku i sadržini mogla služiti u reklamne svrhe, niti da na svojoj tabli istakne svoje ranije zvanje ili bilo šta što bi imalo za cilj privlačenje klijenata.

10

Advokat je dužan da čuva kao profesionalnu tajnu sve što je u vezi sa pružanjem pravne pomoći doznao kao poverljivo od svoje stranke ili na drugi način.
On mora da čuva kao profesionalnu tajnu i sve spise poverljive prirode koji se nalaze u njegovoj kancelariji.
Advokat je dužan da čuva profesionalnu tajnu za vreme pružanja pravne pomoći i posle sve dok bi njeno iznošenje moglo da šteti stranci.
Advokat može da otkrije ono što je od stranke doznao, a predstavlja profesionalnu tajnu, samo ako mu to stranka na nesumnjiv način dozvoli ili ako je to nužno kod pružanja pravne pomoći u krivičnom predmetu neophodno u interesu odbrane stranke ili radi očuvanja njenih ličnih interesa.
Ako je stranka advokatu u poverenju priznala da je počinila krivično delo zbog koga je osumnjičen ili optužena, advokat može da joj otkaže dalje pružanje pravne pomoći ili da joj i dalje ovu pomoć pruža, ali ni u kom slučaju ne sme da preduzme bilo šta što bi stranci moglo da nanese štetu zbog njenog priznanja.
Advokat koji pruža pravnu pomoć radnoj ili drugoj organizaciji ne sme da se koristi saznanjem stečenim u toku pružanja pravne pomoći toj organizaciji ni protiv same organizacije ni protiv bilo kog pojedinca u njoj.
11
Načela i pravila ovog kodeksa odnose se i na advokatske pripravnike za područje Komore.
ADVOKATSKA KOMORA SRBIJE, 1991.G.