ZAKON
O STAMBENIM ODNOSIMA
(prečišćen tekst)
(Objavljen u "Sl. listu SAP Vojvodine", br. 12 od 20. aprila 1982; 31/88)
I OPŠTE ODREDBE
Član 1.
Ovim zakonom određuju se uslovi pod kojima građanin može steći stanarsko pravo i trajno koristiti stan u društvenoj svojini radi zadovoljavanja ličnih i porodičnih stambenih potreba.
Pravo građana na korišćenje stana na koji postoji pravo svojine uređuje se ovim zakonom.
Član 2.
Građanin koji se uselio u stan u društvenoj svojini na osnovu ugovora o korišćenju stana, stiče pravo da taj stan trajno koristi radi zadovoljavanja ličnih i porodičnih potreba pod uslovima utvrđenim ovim zakonom i da, saglasno posebnom zakonu, učestvuje u upravljanju stambenim zgradama (stanarsko pravo).
Građanin koji se uselio u stan u svojini građana na osnovu ugovora o zakupu stana, stiče pravo da taj stan koristi, pod uslovima utvrđenim ovim zakonom i ugovorom o zakupu stana.
Član 3.
Osnovne organizacije udruženog rada, radne zajednice, samoupravne interesne zajednice i druge samoupravne organizacije i zajednice i društveno-političke zajednice (u daljem tekstu: davalac stana na korišćenje) stanove kojima raspolažu daju na korišćenje pod uslovima i po postupku utvrđenim opštim aktom, u skladu sa zakonom.
Član 4.
Stanom se smatra skup prostorija namenjenih da služe stambenim potrebama korisnika koje, po pravilu čine jednu građevinsku celinu i imaju zaseban ulaz.
Kuće za odmor ne smatraju se stanom u smislu ovog zakona.
Kućom za odmor smatra se, u smislu ovog zakona, zgrada ili posebni deo zgrade u svojini građana ako je van mesta stanovanja sopstvenika, ako se koristi za odmor i ako je izgrađena u skladu sa odlukom skupštine opštine.
Ne smatra se, u smislu ovog zakona, kućom za odmor objekat izgrađen na poljoprivrednom zemljištu koji služi njegovom iskorišćavanju (vinogradarska kuća, koliba i sl.).
Skupština opštine svojom odlukom u skladu sa prostornim planom, utvrđuje veličinu, spratnost i vrstu građevinskog materijala za gradnju kuće za odmor.
Nosilac stanarskog prava ili član njegovog porodičnog domaćinstva koji stekne kuću za odmor odnosno porodičnu stambenu zgradu ili stan dužan je da u roku od 30 dana od dana sticanja kuće za odmor odnosno porodične stambene zgrade ili stana, o tome obavesti organ uprave nadležan za stambene poslove opštine na čijoj teritoriji ima prebivalište i davaoca stana na korišćenje.
Član 5.
Stan nije dozvoljeno pretvoriti u poslovne prostorije niti koristiti u poslovne svrhe.
Izuzetno, skupština opštine može propisati u kojim slučajevima i pod kojim uslovima se stan može pretvoriti u poslovne prostorije ili koristiti u poslovne svrhe.
Član 6.
Stanom u smislu ovog zakona, ne smatraju se i:
1. prostorije za privremeni smeštaj kao što su privremeni radnički stanovi na gradilištima, u barakama i sl.;
2. prostorije za smeštaj pojedinca kao što su domovi za samce, studente, učenike, penzionere i sl.
Korisnik ovih prostorija stiče samo prava utvrđena opštim aktom nosioca prava raspolaganja na tim prostorijama i prava iz ugovora o zakupu.
Član 7.
Odredbe ovog zakona ne odnose se na stan čije je korišćenje vezano za vršenje određene službene dužnosti i funkcije, a koji je kao takav utvrđen u opštem aktu nosioca prava raspolaganja na tom stanu.
Korisnik ovog stana stiče samo prava utvrđena opštim aktom nosioca prava raspolaganja na tom stanu prava iz ugovora o zakupu.
Član 8.
Odgovarajućim stanom, u smislu ovog zakona, smatra se stan koji je, u odnosu na stan iz koga se seli nosilac stanarskog prava, približno iste veličine, broja i udobnosti prostorija i spratnosti, s tim što se svaki od ovih uslova ocjenjuje i sa stanovišta zdravstvenog, materijalnog i porodičnog stanja nosioca stanarskog prava i članova njegovog porodičnog domaćinstva.
Nužnim smeštajem smatra se jedna ili više prostorija koje obezbeđuju korisnike od elementarnih nepogoda i njihovo pokućstvo od oštećenja na koje korisnici ne stiču stanarsko pravo.
Član 9.
Korisnikom stana, u smislu ovog zakona, smatraju se: nosilac stanarskog prava, članovi njegovog porodičnog domaćinstva koji stanuju sa njim i lica koja su prestala biti članovi tog domaćinstva a ostala su u istom stanu.
Članovima porodičnog domaćinstva iz stava 1. ovog člana, u smislu ovog zakona, smatraju se: deca (rođena u braku ili van braka ili usvojena, pastorčad i unučad) i njihovi bračni drugovi, otac, majka, očuh, maćeha, usvojilac i druga lica koja je nosilac stanarskog prava dužan da izdržava ili koja su po zakonu dužna da izdržavaju nosioca stanarskog prava.
Izuzetno, svojstvo člana porodičnog domaćinstva može se priznati i licima koja su duže vremena zajedno živela (zajednica života) sa nosiocem stanarskog prava (vanbračni drug, davalac izdržavanja).
Član 10.
Stambenim organom, u smislu ovog zakona, smatra se opštinski organ uprave nadležan za stambene poslove.
II STANARSKO PRAVO
1. Sticanje stanarskog prava
Član 11.
Stanarsko pravo građanin stiče danom zakonitog useljenja u stan.
Član 12.
Nosilac stanarskog prava ima stanarsko pravo samo na jednom stanu.
Član 13.
Nosilac stanarskog prava koji koristi dva ili više stanova dužan je u roku od 15 dana od dana kada je počeo da koristi stanove obavesti o tome stambeni organ i da se istovremeno odluči koji će od tih stanova da koristi.
Ako se nosilac stanarskog prava ne izjasni koji će stan da koristi, stambeni organ, po saslušanju stranke, donosi rešenje po službenoj dužnosti kojim se određuje koji će stan da koristi nosilac stanarskog prava i iz kojih stanova je dužan da se iseli, vodeći računa o stambenim potrebama njegovog porodičnog domaćinstva.
Svako ima pravo da podnese predstavku stambenom organu u kojoj ukazuje na nezakonito korišćenje dva ili više stanova od istog lica.
Član 14.
Ako nosilac stanarskog prava ima ili stekne u svojinu porodičnu stambenu zgradu ili stan na kojima ne postoji stanarsko pravo u mestu u kojem koristi stan i ako porodična stambena zgrada ili stan odgovara njegovim potrebama i potrebama njegovog porodičnog domaćinstva, gubi stanarsko pravo na stan koji koristi.
Ako nosilac stanarskog prava ima ili stekne u svojinu porodičnu stambenu zgradu ili stan u mestu u kojem koristi stan a koji ne odgovara njegovim potrebama i potrebama njegovog porodičnog domaćinstva, ili ima ili stekne u svojinu porodičnu stambenu zgradu ili stan van mesta stanovanja, dužan je da tu porodičnu stambenu zgradu ili stan izda u zakup, s tim da se visina zakupnine utvrđuje na način na koji se utvrđuje stanarina za stanove u društvenoj svojini.
Izuzetno od odredbe iz prethodnog stava, nosilac stanarskog prava na stanu u društvenoj svojini koji ima ili stekne u svojinu porodičnu stambenu zgradu ili stan, a ni stan u društvenoj svojini ni porodična stambena zgrada odnosno stan u svojini ne odgovara njegovim potrebama i potrebama njegovog porodičnog domaćinstva, može se useliti u svoju porodičnu stambenu zgradu odnosno stan, a korisnici stana u društvenoj svojini: njegova deca, usvojenici, roditelji i lica koja je po zakonu dužan da izdržava, zadržavaju pravo korišćenja stana, s tim što se nosilac stanarskog prava određuje na način iz člana 18. ovog zakona.
Ako maloletni član porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava ima ili stekne u svojinu porodičnu stambenu zgradu ili stan na kojima ne postoji stanarsko pravo, zakonski zastupnik ili staralac maloletnika dužan je da tu porodičnu stambenu zgradu ili stan izda u zakup, s tim da se zakupnina utvrđuje na način na koji se utvrđuje stanarina za stanove u društvenoj svojini.
Ako nosilac stanarskog prava ili zakonski zastupnik maloletnika iz stava 2. i 4. ovog člana ne izda u zakup porodičnu stambenu zgradu odnosno stan u roku od 90 dana od dana kada je porodična stambena zgrada odnosno stan postao useljiv, stambeni organ će, pod uslovima iz člana 78. stav 3. ovog zakona, rešenjem izdati porodičnu stambenu zgradu odnosno stan u zakup, s tim da se zakupnina određuje na način kojim se utvrđuje stanarina za stanove u društvenoj svojini.
Skupština opštine propisuje merila o tome šta se smatra stanom koji odgovara potrebama nosioca stanarskog prava i članova njegovog porodičnog domaćinstva.
Nosilac stanarskog prava, odnosno maloletnik kao korisnik stana koji stekne u svojinu porodičnu stambenu zgradu ili stan, dužan je da to u roku od 30 dana od dana sticanja svojine prijavi stambenom organu. U ime maloletnika prijavu podnosi njegov zakonski zastupnik.
Stambeni organ utvrđuje da li stanovi odnosno porodične stambene zgrade u smislu stava 1, 2. i 3. ovog člana odgovaraju potrebama nosioca stanarskog prava i članova njegovog porodičnog domaćinstva.
Davalac stana na korišćenje, u skladu sa Zakonom o susvojini na stanu ("Službeni list SAP Vojvodine", broj 28/80), može opštim aktom propisati da radnik odnosno građanin koji ima u svojini stan odnosno stambenu zgradu dobije od davaoca stana na korišćenje stan u društvenoj svojini ako svoj stan odnosno stambenu zgradu ustupi davaocu stana.
Član 15.
Na istom stanu samo jedno lice može biti nosilac stanarskog prava. Kada je stanarsko pravo stekao jedan od bračnih drugova koji žive u zajedničkom domaćinstvu, nosilac stanarskog prava je i drugi bračni drug.
Kad jedan od bračnih drugova nosilaca stanarskog prava trajno prestane da koristi stan, drugi bračni drug ostaje nosilac stanarskog prava na tom stanu, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Član 16.
Ako se u slučaju razvoda braka raniji bračni drugovi koji su zajednički nosioci stanarskog prava ne sporazumeju koji će od njih da ostane nosilac stanarskog prava, o tome, po zahtevu jednog od njih, rešava u vanparničnom postupku sud na čijem je području stan, vodeći računa o njihovim stambenim potrebama, o potrebama njihove dece i drugih lica koja sa njima stanuju, o razlozima zbog kojih je brak razveden i ostalim okolnostima od značaja za rešenje spora.
Raniji bračni drug koji je po odluci suda prestao da bude nosilac stanarskog prava dužan je da se sa članovima svog porodičnog domaćinstva iseli iz stana kada mu razvedeni bračni drug koji je ostao nosilac stanarskog prava obezbedi nužni smeštaj.
Na zahtev davaoca stana na korišćenje, sud može odlučiti, ako utvrdi da se stan neracionalno koristi usled smanjenja broja korisnika, da se raniji bračni drug koji je posle razvoda braka ostao nosilac stanarskog prava preseli u drugi stan koji nudi davalac stana na korišćenje, ako taj stan zadovoljava njegove potrebe i potrebe članova njegovog porodičnog domaćinstva, pod uslovima da obezbedi nužni smeštaj ranijem bračnom drugu koji je prestao biti nosilac stanarskog prava.
Član 17.
Korisnici stana koji stanuju sa nosiocem stanarskog prava imaju pravo da trajno koriste stan pod uslovima iz ovog zakona.
Članovi porodičnog domaćinstva imaju pravo da trajno koriste stan i kad nosilac stanarskog prava trajno prestane da koristi stan, osim ako je prestao da koristi stan na osnovu otkaza ugovora o korišćenju stana, raskida tog ugovora, ili na osnovu ugovora o zameni stana, ili ako je stekao stanarsko pravo na drugi stan koji mu je dodeljen i za članove njegovog porodičnog domaćinstva koji sa njim stanuju, kao i u slučaju iz stava 1, člana 14 ovog zakona.
Član 18.
Kad nosilac stanarskog prava trajno prestane da koristi stan, a u stanu nije ostao bračni drug kao nosilac stanarskog prava, članovi njegovog porodičnog domaćinstva koji nastavljaju korišćenje stana sporazumno će između sebe odrediti jedno lice za nosioca stanarskog prava i o tome obavestiti drugu ugovornu stranu.
Ako članovi porodičnog domaćinstva ne postignu sporazum iz prethodnog stava, davalac stana na korišćenje odrediće koje će lice među članovima porodičnog domaćinstva biti nosilac stanarskog prava.
Ako davalac stana na korišćenje smatra da ni jedno od lica koja su ostala u stanu nema pravo da po odredbama člana 17. stav 2. ovog zakona nastavi korišćenje stana može tužbom sudu tražiti iselenje svih lica koja su ostala u stanu.
2. Prava nosioca stanarskog prava
Član 19.
Stanarsko pravo može prestati samo u slučajevima i na način koji su predviđeni zakonom.
Član 20.
Bez dozvole nosioca stanarskog prava niko se ne može useliti u stan koji nosilac stanarskog prava koristi.
Nosilac stanarskog prava može, iz opravdanih razloga da otkaže dalje korišćenje stana svakom korisniku stana, osim svojoj maloletnoj deci, ostavljajući mu za iseljenje primeren rok koji ne može biti kraći od 30 dana.
Ako se korisnik stana ne iseli u roku iz prethodnog stava, nosilac stanarskog prava može tužbom sudu tražiti njegovo iseljenje.
Član 21.
Nosilac stanarskog prava može izvršiti zamenu stana za stan drugog nosioca stanarskog prava.
Ugovor o zameni stanova zaključuje se u pismenoj formi.
Ne može se vršiti zamena stana:
1. ako je nosiocu stanarskog prava dat otkaz ugovora o korišćenju stana dok mu dati otkaz ne bude povučen ili odbijen pravosnažnom sudskom odlukom;
2. ako se na osnovu rešenja nadležnog organa ruši zgrada ili deo zgrade u kojoj je stan, kao i u slučaju kada je rešenjem nadležnog organa utvrđeno da je stan sklon padu ili ne odgovara higijenskim uslovima;
3. ako je nosiocu stanarskog prava izdata dozvola za izgradnju porodične stambene zgrade ili ako je zaključio ugovor o kupovini stana odnosno porodične stambene zgrade.
Član 22.
Za zaključenje ugovora o zameni stanova potrebna je prethodna saglasnost davalaca tih stanova na korišćenje.
Nosilac stanarskog prava je dužan da podnese pismeni zahtev davaocu stana na korišćenje za davanje saglasnosti radi zaključenja ugovora o zameni stana i da navede razloge.
Davalac stana na korišćenje može odbiti davanje saglasnosti:
1. ako je stan dat na korišćenje nosiocu stanarskog prava kao članu radne zajednice davaoca stana na korišćenje do isteka roka iz člana 54. stav 4. ovog zakona.
2. ako nosiocu stanarskog prava može u roku od šest meseci dati na korišćenje stan koji odgovara stanu u koji podnosilac zahteva želi da se useli putem zamene.
Ako davalac stana na korišćenje u roku od 30 dana od podnošenja zahteva iz stava 2. ovog člana, ne obavesti nosioca stanarskog prava da će mu u roku od šest meseci od dana podnošenja zahteva obezbediti stan koji odgovara stanu u koji želi da se useli putem zamene, ili ne odbije davanje saglasnosti za zamenu, smatraće se da je dao saglasnost.
Odbijanje davanja saglasnosti za zaključenje ugovora o zameni stana daje se u pismenoj formi sa obrazloženjem.
Nosilac stanarskog prava kome je odbijeno davanje saglasnosti za zaključenje ugovora o zameni stana može, u roku od 15 dana od dana prijema obaveštenja, podneti predlog sudu da u vanparničnom postupku utvrdi da ima pravo na zamenu.
Član 23.
Davalac stana na korišćenje može pred sudom da zahteva poništaj ugovora o zameni stana:
1. ako je ugovor o zameni stanova fiktivan;
2. ako je zamenom stanova stečena imovinska korist.
Davalac stana na korišćenje može da zahteva poništaj ugovora o zameni stana ili da pobija pravosnažnu odluku suda iz člana 22. stav 6. ovog zakona u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge zbog kojih se može tražiti poništaj odnosno pobijanje a najdocnije u roku od dve godine od izvršene zamene.
U slučaju kada ugovor o zameni stana bude poništen pravosnažnom odlukom suda odnosno kad pravosnažna odluka suda iz člana 22. stav 6. ovog zakona bude poništena nosiocima stanarskog prava koji su zamenili stanove prestaje da važi ugovor o korišćenju stana.
Lica iz prethodnog stava mogu biti iseljena kad im davalac stana na korišćenje obezbedi nužni smeštaj.
Član 24.
Nosilac stanarskog prava može dati deo stana na korišćenje drugom licu kao podstanaru.
Nosilac stanarskog prava ne može izdati ceo stan drugim licima, osim u slučaju iz odredbe člana 30. ovog zakona.
3. Obaveze nosioca stanarskog prava
Član 25.
Korisnik stana dužan je pri korišćenju stana da postupa brižljivo i čuva stan od kvara i oštećenja.
Korisnik stana dužan je da koristi stan, zajedničke prostorije i uređaje u zgradi i prostor oko zgrade na način kojim ne ometa stanare zgrade u mirnom korišćenju stambenih prostorija.
Kućni red u stambenim zgradama propisuje skupština opštine.
Član 26.
Radi održavanja ispravnosti uređaja i staranja o kućnom redu i higijeni u zgradama sa više stanova, za više stambenih zgrada i vršenja manjih popravki u stanovima, samoupravna interesna zajednica u stambenoj oblasti može organizovati vršenje ovih poslova obezbeđenjem domara.
Vršenje domarskih poslova iz stava 1. ovog člana može se obezbediti preko organizacije udruženog rada obavlja ove poslove u okviru svoje delatnosti ili osnivanjem radne organizacije.
Član 27.
Stan nije dozvoljeno koristiti u druge svrhe osim za stanovanje.
Izuzetno, nosilac stanarskog prava i članovi njegovog porodičnog domaćinstva mogu pojedine prostorije u stanu koristiti i za vršenje dozvoljene delatnosti ličnim radom, u skladu sa uslovima koje propiše skupština opštine.
Član 28.
Nosilac stanarskog prava dužan je da plaća stanarinu od dana kada mu je stan predat na korišćenje.
Stanarina se plaća mesečno unapred.
Nosilac stanarskog prava dužan je da plaća i odgovarajući deo naknade za korišćenje i održavanje zajedničkih prostorija i uređaja u zgradi.
Sporove u vezi sa plaćanjem stanarine i naknada iz prethodnog stava rešava sud.
Član 29.
Nosilac stanarskog prava snosi troškove tekućeg održavanja stana.
Član 30.
Ako nosilac stanarskog prava i članovi njegovog porodičnog domaćinstva privremeno prestanu da koriste stan neprekidno duže od jedne a najviše pet godina zbog odlaska u drugo mesto u zemlji ili inostranstvu, nosilac stanarskog prava sa davaocem stana na korišćenje sporazumeće se o načinu korišćenja stana ili dela stana za vreme njegove odsutnosti.
Ako se nosilac stanarskog prava i davalac stana na korišćenje sporazumeju da će stan koristiti druga lica koja odredi davalac stana na korišćenje, davalac je dužan da izvrši sve opravke u stanu ako lice koje koristi stan ne preda nosiocu stanarskog prava stan u ispravnom stanju.
Ako se nosilac stanarskog prava i davalac stana na korišćenje ne sporazumeju o načinu korišćenja stana, nosilac stanarskog prava ne može izdati stan i dužan je da plaća stanarinu i druge naknade.
Ako nosilac stanarskog prava da na korišćenje stan ili deo stana protivno odredbi iz prethodnog stava, davalac stana na korišćenje može zahtevati iseljenje lica koje koristi stan i otkazati korišćenje stana nosiocu stanarskog prava.
Ako nosilac stanarskog prava sa članovima svog porodičnog domaćinstva ne koristi stan neprekidno duže od pet godina, a nije se sporazumeo o korišćenju stana sa davaocem stana na korišćenje, gubi pravo da koristi stan.
Smatraće se da se stan ne koristi neprekidno i u slučaju kada nosilac stanarskog prava i članovi njegovog porodičnog domaćinstva samo povremeno navraćaju u stan.
Ako nosilac stanarskog prava u slučaju iz stava 5. i 6. ovog člana ne isprazni stan u roku od 30 dana od dana gubitka prava na korišćenje stana, stambeni organ će doneti rešenje o njegovom iseljenju.
Član 31.
Nosilac stanarskog prava snosi troškove otklanjanja kvarova i drugih oštećenja na stanu ili drugim delovima zgrade koji su prouzrokovani njegovom krivicom ili krivicom drugih korisnika stana koji sa njim stanuju ili drugih lica sa njegovim odobrenjem borave u stanu.
Član 32.
Po prestanku korišćenja stana, nosilac stanarskog prava dužan je da preda stan davaocu stana na korišćenje u stanju u kome je stan primio, uzimajući u obzir promene do kojih je došlo usled redovne upotrebe stana.
Lice koje je bilo nosilac stanarskog prava i davalac stana na korišćenje dužni su da zajednički pismeno utvrde stanje u kome se stan nalazi u vreme predaje. Ako se o tome ne sporazumeju, svaka strana može tražiti da se stanje utvrdi u postupku obezbeđenja dokaza kod suda.
III KORIŠĆENjE STANA
1. Davanje stana na korišćenje
Član 33.
Stan se može dati na korišćenje samo jednom licu kao nosiocu stanarskog prava.
Davalac stana na korišćenje donosi rešenje o davanju stana na korišćenje u koje je dužan da upiše imena svih članova porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava.
Stanarsko pravo se može steći i na stanu izgrađenom sredstvima u društvenoj svojini i svojini građana ili stečenom po drugom osnovu ako je deo stana u društvenoj svojini a na delu stana postoji pravo svojine u skladu sa zakonom.
Član 34.
Davalac stana na korišćenje daje na korišćenje stanove u skladu sa opštim aktom o davanju stanova na korišćenje.
Opštim aktom o davanju stanova na korišćenje utvrđuju se naročito:
1. uslovi, merila i red prvenstva davanja stanova na korišćenje;
2. uslovi i način učešća ličnim sredstvima građana u skladu sa zakonom;
3. uslovi za davanje stana na korišćenje licima koja prestanu da koriste službene stanove;
4. način objavljivanja i sprovođenja konkursa za davanje stana odnosno stanova na korišćenje;
5. uslovi za raskid ugovora o korišćenju stana u slučaju kad nosilac stanarskog prava da pismenu izjavu da će se iseliti iz stana čim mu prestane svojstvo radnika u udruženom radu pre roka datog u pismenoj obavezi prilikom stupanja na rad;
6. organi koji odlučuju o davanju stana na korišćenje, postupak o načinu davanja stanova na korišćenje i postupak o prigovoru radnika koji smatra da je njegovo pravo na dobijanje stana povređeno;
7. način objavljivanja rešenja o davanju stana na korišćenje.
Davalac stanova na korišćenje opštim aktom o davanju stanova utvrđuje posebna merila na osnovu kojih radnik koji odlazi u starosnu ili invalidsku penziju ima prvenstvo u dobijanju stana u odnosu na ostale radnike.
Konkurs za dodelu stanova na korišćenje može se raspisati za jedan ili više stanova.
Skupština društveno-političke zajednice uređuje način, uslove i postupak za davanje na korišćenje stanova kojima raspolaže društveno-politička zajednica.
Član 35.
Davalac stana na korišćenje dužan je da sprovede postupak za zaštitu prava radnika odnosno građana povodom njegovog prigovora protiv rešenja o davanju stana na korišćenje, u kome navodi da je povređen propisani postupak ili njegovo pravo na dobijanje stana.
Rok za podnošenje prigovora iznosi trideset dana od dana objavljivanja rešenja o davanju stana na korišćenje.
Podneti prigovor zadržava od izvršenja sva rešenja izdata povodom sprovedenog konkursa o davanju stana odnosno stanova na korišćenje.
Davalac stana na korišćenje dužan je da, pre donošenja konačne odluke po prigovoru radnika, zatraži mišljenje organizacije Saveza sindikata.
Konačnu odluku davalac stana na korišćenje dužan je doneti u roku od trideset dana od dana podnošenja prigovora.
Član 36.
Ako radnik odnosno građanin nije zadovoljan konačnom odlukom donetom od strane davaoca stana na korišćenje, ili ako se po njegovom prigovoru odluka ne donese u roku predviđenom u članu 35. stavu 5. ima pravo da u roku od 30 dana od dana dostavljanja konačne odluke, odnosno od dana isteka roka za donošenje konačne odluke traži zaštitu svog prava pred nadležnim sudom.
Zahtev za zaštitu prava iz stava 1. ovog člana pred nadležnim sudom zadržava od izvršenja sva rešenja izdata povodom sprovedenog konkursa o davanju stana odnosno stanova na korišćenje.
Zaštitu ovog prava pred sudom ne može tražiti radnik odnosno građanin koji prethodno nije tražio zaštitu tog prava kod davaoca stana na korišćenje.
Član 37.
Kad nadležni sud utvrdi da je povređen postupak utvrđen opštim aktom davaoca stana na korišćenje, a povreda tog postupka je uticala ili je mogla bitno da utiče na rešenje o davanju stana na korišćenje, ili da je povređeno pravo radnika odnosno građanina koji je podneo predlog sudu udruženog rada ili tužbu redovnom sudu utvrđeno u opštem aktu, poništiće, u zavisnosti od povrede postupka ili prava radnika, odluku o davanju stanova u celini ili delimično.
Do donošenja pravosnažne odluke suda davalac stana na korišćenje odlučuje o načinu privremenog korišćenja stana.
U postupku pred sudom obratiće se, pažnja na potrebu hitnog rešavanja ovih sporova, a naročito pri određivanju rokova i ročišta.
Član 38.
Po pravosnažnoj sudskoj odluci donetoj u postupku za zaštitu prava radnika odnosno građanina po odredbama ovog zakona postupa davalac stana na korišćenje u roku od petnaest dana, od dana dostave ako u odluci nije određen drugi rok.
Po pravosnažnoj odluci suda postupa odgovorno lice davaoca stana na korišćenje.
Član 39.
Kad se nosilac stanarskog prava iseli iz svog stana i useli u stan u novoj zgradi u istoj opštini, ili u stambenu zgradu ili stan u svojini izgrađenu ili kupljenu sredstvima zajma dobijenog od davaoca stana na korišćenje, davalac stana na korišćenje u novoj zgradi daje na korišćenje saglasno odredbama svog opšteg akta i stan iz koga se nosilac stanarskog prava iselio, ako pravo davanja na korišćenje tog stana pripada opštini.
2. Ugovor o korišćenju stana
Član 40.
Ugovor o korišćenju stana zaključuje se između lica koje je dobilo stan na korišćenje i samoupravne interesne zajednice u stambenoj oblasti (u daljem tekstu: zajednica stanovanja) na osnovu rešenja davaoca stana na korišćenje.
Ugovor o korišćenju stana zaključuje se u pismenoj formi.
Član 41.
Ugovor o korišćenju stana sadrži naročito:
1. naznačenje ugovornih strana;
2. naznačenje rešenja o davanju stana na korišćenje;
3. naznačenje stana (zgrada, ulica, broj stana, broj prostorija i površina);
4. odredbe o stanarini (iznos i rok plaćanja stanarine, promena visine stanarine);
5. odredbe o korišćenju i održavanju zajedničkih prostorija i uređaja u zgradi i iznos i način plaćanja naknade;
6. odredbe o obavezama zajednice stanovanja u pogledu održavanja stana, zgrada i zajedničkih uređaja i prostorija u zgradi;
7. odredbe o obavezama tekućeg održavanja stana nosioca stanarskog prava;
8. odredbe o korišćenju drugih prostorija koje se ne smatraju stanom, a date su na korišćenje zajedno sa stanom (garaže i sl.);
9. mesto i datum zaključivanja ugovora i potpis ugovornih strana.
Ugovor o korišćenju stana zaključuje se na neodređeno vreme, ako ovim zakonom za pojedine slučajeve nije drukčije određeno.
Član 42.
Ako lice treba da koristi stan privremeno, dok mu davalac stana na korišćenje ne obezbedi drugi ugovoreni stan, ugovor o korišćenju tog stana zaključuje se na određeno vreme.
U slučaju iz prethodnog stava lice nije dužno da se iseli iz stana koji mu je dat na privremeno korišćenje pre nego što mu davalac stana na korišćenje omogući useljenje u drugi ugovoreni stan, osim u slučajevima u kojima se, po odredbama ovog zakona, nosiocu stanarskog prava može dati otkaz ugovora o korišćenju stana koji je zaključen na neodređeno vreme.
Član 43.
Ako nosilac stanarskog prava smatra da visina stanarine nije utvrđena saglasno propisima skupštine opštine, može pre potpisivanja ugovora o korišćenju stana podneti zahtev da sud utvrdi visinu stanarine.
Po zahtevu za utvrđivanje visine stanarine rešava u vanparničnom postupku sud na čijem se području nalazi stan.
Član 44.
O predaji stana nosiocu stanarskog prava sastavlja se zapisnik, u koji se unose podaci o stanju u kome se stan i uređaji u stanu nalaze.
Zapisnik potpisuju ugovorne strane.
Zajednica stanovanja je dužna da održava stan u stanju u kome ga je predala na korišćenje nosiocu stanarskog prava saglasno normativima o održavanju stambenih zgrada i stanova, ako nije drukčije ugovoreno.
Nosilac stanarskog prava ima pravo da zahteva da zajednica stanovanja izvrši potrebne opravke u stanu ili druge radove čiji troškovi ne padaju na teret nosioca stanarskog prava.
Izuzetno, nosilac stanarskog prava može da izvrši neophodne hitne opravke u stanu ili na zajedničkim prostorijama i uređajima u zgradi ako zajednica stanovanja u primerenom roku ne izvrši opravke koje su nužne radi zaštite života ili zdravlja korisnika stana ili zaštite stana i opreme.
Nosilac stanarskog prava ovlašćen je da troškove za opravke iz prethodnog stava odbije od stanarine.
Član 45.
Nosilac stanarskog prava dužan je da zajednici stanovanja, odnosno sopstveniku porodične stambene zgrade ili stana kao dela zgrade, omogući uvođenje instalacija i izvođenje drugih radova kojima se ne vrše bitne promene u stanu, u cilju stvaranja boljih uslova stanovanja.
Nosilac stanarskog prava može o svom trošku izvršiti radove iz prethodnog stava, po pribavljenoj saglasnosti davaoca stana na korišćenje.
U slučaju iz prethodnog stava ne uvećava se stanarina zbog poboljšanih uslova stanovanja.
Ugrađene instalacije kojima su poboljšani uslovi stanovanja nosilac stanarskog prava dužan je da pri raskidu ugovora o korišćenju stana neoštećene preda davaocu stana na korišćenje.
U slučaju raskida ugovora o korišćenju stana, nosilac stanarskog prava koji je o svom trošku izvršio radove kojima su poboljšani uslovi stanovanja ima pravo na naknadu od davaoca stana na korišćenje.
Naknadu može dati i nosilac stanarskog prava kome je stan dodeljen, ako se o tome s njim sporazume davalac stana na korišćenje.
Ako naknadu daje davalac stana na korišćenje, nosilac stanarskog prava kome je stan dodeljen plaća uvećanu stanarinu.
O visini naknade sporazumeće se zainteresovane stranke, a ako se ne sporazumeju, visinu naknade utvrđuje sud.
Član 46.
Ako se nosilac stanarskog prava kome je dat stan na korišćenje ne useli u stan, bez opravdanog razloga, u roku od 30 dana od dana zaključenja ugovora, gubi pravo na useljenje.
Član 47.
Ako se neko lice useli u stan ili u zajedničku prostoriju u zgradi u društvenoj svojini protivno odredbama ovog zakona, svako lice u roku od 60 dana od dana nezakonitog useljenja može da predloži stambenom organu da donese, rešenje o iseljenju iz stana.
Protiv rešenja iz prethodnog stava lice koje se protivno odredbama ovog zakona uselilo u stan ili zajedničku prostoriju može u roku od tri dana od dana dostavljanja rešenja podneti žalbu koja ne zadržava izvršenje rešenja o iseljenju iz stana.
Prilikom prinudnog izvršenja rešenja iz stava 1. ovog člana, licu koje se iseljava ne obezbeđuje se nužni smeštaj.
Troškovi prinudnog iseljenja i ispražnjenja stana i zajedničkih prostorija padaju na teret lica koje se iseljava.
Lice koje se uselilo u stan odnosno u zajedničku prostoriju u zgradi protivno odredbama ovog zakona snosi štetu i troškove prouzrokovane nezakonitim useljenjem.
Član 48.
Ako nosilac stanarskog prava i zajednica stanovanja odnosno sopstvenik porodične stambene zgrade ili stana kao dela zgrade, u slučajevima iz člana 15. stav 2, člana 16. stav 1, člana 18. stav 1, i člana 22. stav 4. ovog zakona, u roku od 30 dana od podnetog zahteva, ne zaključe ugovor o korišćenju stana, sud na zahtev jedne od ugovornih strana donosi u vanparničnom postupku rešenje koje zamenjuje ugovor o korišćenju stana.
3. Otkaz ugovora o korišćenju stana
Član 49.
Nosilac stanarskog prava može dati otkaz ugovora o korišćenju stana 30 dana pre nego što namerava da se iseli iz stana.
Nosilac stanarskog prava otkazuje ugovor pismeno prvog u mesecu, a otkazni rok ističe poslednjeg dana u mesecu u kome je otkaz dat.
Član 50.
Otkaz ugovora o korišćenju stana može se dati nosiocu stanarskog prava:
1. ako nosilac stanarskog prava ili drugi korisnik stana koristi stan za svrhu protivnu ugovoru ili na način kojim se stanu, zajedničkim prostorijama ili uređajima njihovom krivicom nanosi šteta;
2. ako nosilac stanarskog prava ili drugi korisnik stana koristi stan na način koji druge korisnike stanova ometa u mirnom korišćenju stana;
3. ako nosilac stanarskog prava zaostane sa plaćanjem stanarine i naknada za korišćenje i održavanje zajedničkih prostorija i uređaja u zgradi u periodu dužem od tri meseca, osim zbog razloga iz člana 44. stav 4. ovog zakona, ako nije drukčije ugovoreno;
4. ako nosilac stanarskog prava izdaje ceo stan drugom licu na korišćenje, osim u slučajevima iz stava 1. i 2. člana 30. ovog zakona.
Član 51.
Nosiocu stanarskog prava ne može se otkazati ugovor o korišćenju stana zato što nije platio stanarinu ili naknadu za korišćenje zajedničkih prostorija i uređaja u zgradi za vreme dok je privremeno nezaposlen, dok prima minimalni lični dohodak ili iz sličnih opravdanih razloga ako plaća stanarinu i naknadu srazmerno iznosu primanja koje za to vreme ostvaruje.
Neplaćeni deo stanarine i naknade za korišćenje zajedničkih prostorija i uređaja u zgradi nosilac stanarskog prava je dužan da izmiri kad prestanu razlozi plaćanja srazmernog iznosa stanarine i naknade najdocnije u roku tri puta dužem od vremena za koje su ti razlozi prestali.
Član 52.
Otkaz ugovora o korišćenju stana, iz razloga navedenih u članu 50. tačke 1. i 2. ovog zakona, može se dati samo ako nosilac stanarskog prava ili drugi korisnik stana nastavi da koristi stan za svrhu protivnu ugovoru ili na način kojim se ometaju korisnici stanova u mirnom korišćenju stana i to posle pismene opomene koju su mu zajednica stanovanja odnosno sopstvenik porodične stambene zgrade ili stana kao dela zgrade uputili preporučenim pismom.
Upućivanje pismene opomene iz prethodnog stava nije potrebno ako je sudskom odlukom ili rešenjem nadležnog organa pravosnažno utvrđena odgovornost nosioca stanarskog prava ili drugog korisnika stana za radnje zbog kojih se otkaz daje.
Član 53.
Otkaz ugovora o korišćenju stana može se dati nosiocu stanarskog prava kad on i članovi njegovog porodičnog domaćinstva koji sa njim stanuju prestanu da koriste stan neprekidno, duže od jedne godine, osim u slučajevima iz člana 30. stav 1, 2. i 3. ovog zakona.
Otkaz ugovora iz prethodnog stava ne može se dati nosiocu stanarskog prava koji je pozvan u službu narodne odbrane ili se nalazi na lečenju.
Smatraće se da se stan ne koristi neprekidno i u slučaju kad nosilac stanarskog prava samo povremeno navraća u stan ili ako ceo stan koristi lice koje nije član njegovog porodičnog domaćinstva.
Član 54.
Ako je nosiocu stanarskog prava dat stan na korišćenje u svojstvu radnika u udruženom radu davaoca stana na korišćenje može mu se otkazati ugovor o korišćenju stana i ako mu prestane svojstvo radnika u udruženom radu na osnovu njegovog zahteva, zbog samovoljnog napuštanja posla, zbog isključenja iz radne zajednice, ili zbog osude za krivično delo na kaznu koja po sili zakona povlači prestanak svojstva radnika u udruženom radu.
U slučaju iz prethodnog stava nosiocu stanarskog prava može davalac stana na korišćenje dati otkaz ugovora o korišćenju stana najdocnije tri meseca posle prestanka svojstva radnika u udruženom radu. Otkazni rok iznosi 30 dana i teče od prvog dana narednog meseca.
U slučaju iz stava 1. ovog člana nosiocu stanarskog prava obezbediće se prilikom iseljenja nužni smeštaj.
Odredbe stava 1. ovog člana ne primenjuju se ako nosilac stanarskog prava duže od 10 godina, ili kraće vreme utvrđeno opštim aktom davaoca stana na korišćenje, ima svojstvo radnika u udruženom radu davaoca stana na korišćenje, ili ako bračni drug nosioca stanarskog prava ima svojstvo radnika u udruženom radu sa davaocem stana na korišćenje.
U vreme iz stava 4. ovog člana računa se i vreme provedeno na odsluženju vojnog roka u Jugoslovenskoj narodnoj armiji.
Član 55.
Otkaz ugovora o korišćenju stana može se dati nosiocu stanarskog prava kada se, u skladu sa uslovima utvrđenim propisom skupštine opštine, stan pretvara u poslovne prostorije.
U slučaju iz prethodnog stava nosiocu stanarskog prava obezbediće se odgovarajući stan.
Davalac stana na korišćenje snosi troškove preseljenja nosioca stanarskog prava.
Ako se davalac stana i nosilac stanarskog prava ne sporazumeju o visini troškova preseljenja, visinu troškova utvrđuje sud u vanparničnom postupku.
Član 56.
Otkaz ugovora o korišćenju stana daje se nosiocu stanarskog prava tužbom sudu.
U postupku pred sudom obratiće se pažnja na potrebu hitnog rešavanja spora, a naročito pri određivanju rokova i ročišta.
Član 57.
Presuda kojom se usvaja otkaz ugovora o korišćenju stana ne može se prinudno izvršiti dok ne protekne rok koji sud odredi za dobrovoljno izvršenje presude, a koji ne može biti kraći od 15 ni duži od 30 dana od dana dostave presude nosiocu stanarskog prava.
Presuda kojom se nosiocu stanarskog prava nalaže iseljenje ne može se izvršiti pre nego što mu se obezbedi odgovarajući stan odnosno nužni smeštaj, ako po odredbama ovog zakona ima na to pravo.
Član 58.
Ako se na osnovu rešenja nadležnog organa utvrdi da je stan sklon padu i da predstavlja opasnost po život ljudi ili da ne odgovara higijenskim uslovima, nosiocu stanarskog prava ne daje se otkaz ugovora o korišćenju stana, a korisnici stana se iseljavaju na osnovu rešenja stambenog organa pošto im davalac stana na korišćenje dodeli stan koji obezbeđuje bolje uslove stanovanja.
Žalba izjavljena protiv rešenja o iseljenju ne zadržava izvršenje rešenja.
Član 59.
Ako se na osnovu rešenja nadležnog organa, zgrada, ili deo zgrade u kojoj je stan mora rušiti, nosiocu stanarskog prava ne daje se otkaz ugovora o korišćenju stana, a korisnici stana se iseljavaju na osnovu rešenja stambenog organa pošto im se obezbedi odgovarajući stan.
Član 60.
Nosilac stanarskog prava i davalac stana na korišćenje mogu se sporazumeti o raskidu ugovora o korišćenju stana.
Sporazum o raskidu ugovora zaključuje se u pismenoj formi.
Član 61.
Obaveza nosioca stanarskog prava da se iseli iz stana odnosi se i na ostale korisnike stana, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
IV PODSTANARSKI ODNOSI
Član 62.
Podstanarski odnos zasniva se ugovorom između nosioca stanarskog prava i podstanara.
Ugovor se zaključuje na neodređeno ili na određeno vreme.
Član 63.
Podstanar ima pravo da koristi stambene prostorije određene ugovorom o podstanarskom odnosu u granicama i na način koji su predviđeni tim ugovorom.
Podstanar nema pravo da izda drugom licu ni u celini ni delimično stambenu prostoriju koju koristi na osnovu ugovora o podstanarskom odnosu.
Član 64.
Skupština opštine može propisati način i uslove za izdavanje dela stana podstanarima i utvrditi najviši iznos naknade koju podstanar plaća nosiocu stanarskog prava za stambeni prostor koji koristi kao podstanar.
Član 65.
Ugovor o podstanarskom odnosu zaključen na neodređeno vreme prestaje otkazom.
Ugovor o podstanarskom odnosu može svaka ugovorna strana otkazati ne navodeći razloge.
Otkazni rok za ugovor o podstanarskom odnosu zaključen na neodređeno vreme iznosi 30 dana ako ugovorom nije predviđen duži otkazni rok.
Član 66.
Ugovor o podstanarskom odnosu zaključen na određeno vreme prestaje istekom tog vremena.
Ugovor o podstanarskom odnosu zaključen na određeno vreme smatra se prećutno obnovljenim na neodređeno vreme ako podstanar i posle vremena na koje je ugovor bio zaključen nastavi da koristi stambenu prostoriju, a nosilac stanarskog prava se tome ne protivi.
Član 67.
Ugovor o podstanarskom odnosu zaključen na određeno vreme može nosilac stanarskog prava otkazati podstanaru pre isteka vremena na koje je ugovor zaključen samo u slučajevima u kojima se po članu 50. tačka 1. i 2. ovog zakona može nosiocu stanarskog prava otkazati ugovor o korišćenju stana i u slučajevima koji su ugovorom predviđeni.
Ugovor o podstanarskom odnosu zaključen na određeno vreme može podstanar otkazati nosiocu stanarskog prava pre isteka vremena na koje je ugovor zaključen, ako nosilac stanarskog prava ne izvršava prema podstanaru obaveze koje proističu iz ugovora o podstanarskom odnosu ili iz zakona, ako podstanar stekne svojstvo radnika u udruženom radu u drugom mestu i u slučajevima predviđenim ugovorom o podstanarskom odnosu.
Član 68.
Otkaz ugovora o podstanarskom odnosu zaključen na neodređeno vreme daje se usmeno ili pismeno preko pošte odnosno preko suda.
Član 69.
Pravo podstanara da koristi stambenu prostoriju na osnovu ugovora o podstanarskom odnosu prestaje i prestankom prava nosioca stanarskog prava da koristi stan u kome se ta prostorija nalazi.
Podstanar koji ostane u stanu po iseljenju nosioca stanarskog prava smatra se da nezakonito koristi stambene prostorije i njegovo iseljenje može se tražiti na osnovu člana 47. ovog zakona.
V KORIŠĆENjE I IZDAVANjE U ZAKUP STANOVA U SVOJINI GRAĐANA
Član 70.
Porodičnu stambenu zgradu i stan na kojima postoji pravo svojine koriste sopstvenik i članovi njegovog porodičnog domaćinstva pod uslovima i na način određen ovim zakonom.
Član 71.
Sopstvenik stambene zgrade ili stana može, iz opravdanih razloga, tužbom sudu otkazati korišćenje stana svakom članu svog porodičnog domaćinstva, osim svojoj maloletnoj deci i bračnom drugu.
Član 72.
Raniji sopstvenik čiji su porodična stambena zgrada ili stan prodati (član 185. Zakona o izvršnom postupku) ima pravo da u toj zgradi odnosno stanu i dalje stanuje jednu godinu, računajući od dana ročišta na kome je prodaja izvršena, pod uslovom da nema drugu useljivu stambenu zgradu odnosno stan.
Za vreme stanovanja u slučaju iz stava 1. ovog člana raniji sopstvenik plaća zakupninu u visini stanarine prema propisima Skupštine opštine, a korišćenje stana može mu se otkazati pod uslovima određenim ovim zakonom za nosioca stanarskog prava.
Član 73.
Razvedeni bračni drug koji nije sopstvenik zgrade ili stana može zahtevati da mu se prizna pravo korišćenja zgrade ili stana, u celini ili u delu.
O ovom zahtevu rešava u vanparničnom postupku sud na čijem je području zgrada odnosno stan, vodeći računa o stambenim potrebama razvedenih bračnih drugova, njihove dece i drugih lica koja sa njima stanuju, razlozima zbog kojih je brak razveden, zanimanju sopstvenika zgrade odnosno stana i ostalim okolnostima od značaja za rešenje spora.
Sopstvenik zgrade odnosno stana može ponuditi razvedenom bračnom drugu stan koji zadovoljava potrebe razvedenog bračnog druga i potrebe članova njegovog porodičnog domaćinstva.
Sopstvenik zgrade odnosno stana može, pod uslovima iz stava 3. ovog člana, ponuditi razvedenom bračnom drugu i deo stana, prema dotadašnjem standardu stanovanja i pod uslovom da je deoba odnosno prepravka stana u skladu sa građevinskim propisima.
Član 74.
Razvedeni bračni drug koji zadržava pravo korišćenja celog stana ili dela stana u svojini drugog razvedenog bračnog druga dužan je da plaća zakupninu u visini stanarine odnosno srazmerno delu stana koji koristi.
Troškove tekućeg održavanja stana i druge troškove koje snosi nosilac stanarskog prava plaća bračni drug kome je priznato pravo korišćenja stana u celini odnosno srazmerno delu stana koji koristi za vreme dok ovo pravo traje.
Bez saglasnosti sopstvenika niko se ne može useliti u stan odnosno deo stana dodeljen na korišćenje razvedenom bračnom drugu.
Član 75.
Pravo korišćenja dela stana razvedenog bračnog druga koji nije sopstvenik stana može odlukom suda prestati kad dete odnosno deca koja su mu poverena na čuvanje i vaspitanje postanu punoletna.
Pravo razvedenog bračnog druga može prestati i pre punoletstva deteta odnosno dece:
- zaključenjem braka ili zasnivanjem vanbračne zajednice;
- izmenom odluke u pogledu čuvanja i vaspitanja dece; i
- kad sopstvenik stana razvedenom bračnom drugu obezbedi pravo korišćenja stana koji odgovara njegovim stambenim potrebama i stambenim potrebama maloletne dece prema dotadašnjim uslovima stanovanja.
Ako razvedenom bračnom drugu to pravo nije priznato zbog maloletne dece nego zbog drugih okolnosti, pravo na korišćenje zgrade ili stana može prestati i kad se bitno izmene okolnosti zbog kojih mu je to pravo priznato i kad se stan koristi na način kojim se stanu nanosi šteta.
Odluku o prestanku prava korišćenja stana razvedenog bračnog druga koji nije sopstvenik stana donosi sud u vanparničnom postupku.
Član 76.
Ako se razvedeni bračni drugovi ne sporazumeju o načinu i obimu korišćenja stana koji je njihova zajednička imovina, o tom rešava u vanparničnom postupku sud na čijem je području stan, na zahtev jednog od njih.
Sud može priznati pravo isključivog korišćenja stana koji je zajednička imovina razvedenih bračnih drugova vodeći računa o razlozima pravičnosti, razvedenom bračnom drugu kome su zajednička maloletna deca poverena na negu i vaspitanje, ako je stan nedeljiv u pogledu korišćenja.
Sud može, na zahtev razvedenog bračnog druga, izmeniti odluku donetu na osnovu stava 2. ovog člana ako je razvedeni bračni drug kome je priznato pravo isključivog korišćenja stana zaključio novi brak ili zasnovao vanbračnu zajednicu, ako se izmeni odluka o smeštaju i vaspitanju dece ili ako se promene druge okolnosti od uticaja na korišćenje stana.
Razvedeni bračni drug kome je priznato pravo isključivog korišćenja stana koji je zajednička imovina dužan je da snosi sve obaveze korišćenja i tekućeg održavanja stana i da plaća zakupninu u visini stanarine drugom razvedenom bračnom drugu, srazmerno veličini njegovog suvlasničkog dela za vreme dok stan koristi.
Član 77.
U slučaju spora između suvlasnika u pogledu korišćenja fizički nedeljivog stana, sud će u postupku za razvrgnuće imovinske zajednice ili u postupku za uređenje odnosa između suvlasnika priznati pravo korišćenja stana suvlasniku koji je i do tada u tom stanu stanovao, a nema u svojini drugi stan, ako je zahtev podneo do zaključenja prvostepenog postupka.
Ako suvlasnik iz stava 1. ovog člana ima u svojini drugi odgovarajući useljiv stan, sud može priznati pravo korišćenja stana suvlasniku koji nema stan u svojini.
U ostalim slučajevima sud će odlučiti o pravu na korišćenje stana prema srazmeri suvlasništva, vodeći računa o svim okolnostima od značaja za rešenje spora i razlozima pravičnosti.
Suvlasnik kome je priznato pravo isključivog korišćenja stana dužan je da plaća zakupninu u visini stanarine ostalim suvlasnicima u srazmeri njihovih suvlasničkih delova.
Spor o plaćanju zakupnine iz stava 4. ovog člana rešava sud.
Član 78.
Građanin koji ima u svojini porodičnu stambenu zgradu ili stan a nije nosilac stanarskog prava može tu porodičnu stambenu zgradu ili stan izdati u zakup radi stanovanja ako ih on ili članovi njegovog porodičnog domaćinstva ne koriste za stanovanje.
Skupština opštine može propisati da je građanin dužan da izda u zakup porodičnu stambenu zgradu ili stan koje on ili članovi njegovog porodičnog domaćinstva ne koriste za stanovanje, odmor ili oporavak.
Ako građanin u slučaju iz prethodnog stava nije mogao izdati porodičnu stambenu zgradu ili stan u zakup u propisanom roku iz razloga što mu se nije javilo lice kome bi ga izdao dužan je da se obrati stambenom organu koji će mu uputiti lice bez stana radi zaključivanja ugovora o zakupu stana. Ako građanin koji ne koristi stan u svojini nije stan izdao u zakup niti se obratio stambenom organu u propisanom roku odnosno nije zaključio ugovor o zakupu sa licem upućenim od strane stambenog organa, ovaj organ će taj stan rešenjem dati na korišćenje licu bez stana.
Rešenje sadrži elemente ugovora o zakupu porodične stambene zgrade ili stana iz člana 79. ovog zakona, s tim što vreme na koje se ovim rešenjem porodična stambena zgrada ili stan izdaje u zakup ne može biti duže od jedne godine.
Rešenje stambenog organa zamenjuje ugovor o zakupu porodične stambene zgrade odnosno stana.
Član 79.
Ugovor o zakupu porodične stambene zgrade ili stana zaključuje se u pismenoj formi i sadrži naročito:
1. naznačenje ugovornih strana;
2. naznačenje stana (zgrada, ulica, broj stana, broj prostorija);
3. iznos i način plaćanja zakupnine;
4. odredbu o vremenu na koje se ugovor zaključuje;
5. odredbu o otkazu i otkaznim rokovima;
6. mesto i datum zaključivanja ugovora i potpise ugovornih strana.
Član 80.
Ugovor o zakupu porodične stambene zgrade ili stana u svojini građana zaključuje se na određeno vreme.
Ako po isteku vremena na koje je ugovor zaključen zakupac ne isprazni i ne preda porodičnu stambenu zgradu ili stan zakupodavcu, zakupodavac može tužbom tražiti predaju ispražnjenih prostorija.
Član 81.
Zakupodavac porodične stambene zgrade ili stana može otkazati ugovor o zakupu bez obzira na ugovorene ili propisane odredbe o trajanju zakupa iz sledećih razloga:
1. ako zakupac i posle pismene opomene od strane zakupodavca porodičnu stambenu zgradu ili stan koristi protivno ugovoru o zakupu;
2. ako zakupac i posle pismene opomene od strane zakupodavca koristi porodičnu stambenu zgradu ili stan na način kojim druge korisnike stanova ometa u mirnom korišćenju stana;
3. ako zakupac porodične stambene zgrade ili stana zaostane sa plaćanjem zakupnine i drugih naknada vezanih za korišćenje u periodu dužem od tri meseca.
Član 82.
Zakupac može otkazati ugovor o zakupu porodične stambene zgrade ili stana pre isteka vremena na koje je zaključen ne navodeći razloge.
Član 83.
Rok otkazivanja ugovora o zakupu porodične stambene zgrade ili stana ne može biti kraći od 30 dana.
VI VIŠAK STAMBENOG PROSTORA
Član 84.
Društvenim dogovorom koji zaključuju skupština opštine, opštinske organizacije Socijalističkog saveza radnog naroda i sindikata i zajednice stanovanja mogu se utvrditi merila o racionalnom korišćenju stana, imajući u vidu funkcionalnost stana, broj korisnika stana, njihov uzrast, pol, zanimanje i druge elemente koji su od uticaja za racionalno korišćenje stana.
Skupština opštine, u skladu sa društvenim dogovorom iz prethodnog stava, propisuje način utvrđivanja viška stambenog prostora i obavezu nosioca stanarskog prava da za deo stana koji predstavlja višak stambenog prostora plaća povećanu stanarinu.
VII KAZNENE ODREDBE
Član 85.
Novčanom kaznom od 20.000 do 100.000 dinara kazniće se za prekršaj organizacija udruženog rada ili drugo pravno lice koji suprotno članu 94. stav 1. ovog zakona daje deo stana na korišćenje.
Novčanom kaznom od 3.000 do 15.000 dinara kazniće se za prekršaj iz prethodnog stava odgovorno lice davaoca stana na korišćenje.
Član 86.
Novčanom kaznom od 5.000 do 20.000 dinara kazniće se za prekršaj lice:
1. koje u roku iz člana 13. ovog zakona ne obavesti stambeni organ da koristi dva ili više stanova odnosno ne podnese prijavu iz člana 14. stav 7. i člana 110. ovog zakona;
2. koji ne postupi po odredbi člana 4. stav 6. ovog zakona;
3. koje ne dozvoli vršenje prepravki u stanu u cilju poboljšanja uslova stanovanja iz člana 45. ovog zakona;
4. koje postupi protivno odredbi stava 3. člana 30. ovog zakona;
5. koje za porodičnu stambenu zgradu ili stan izdat u zakup po odredbama člana 14. stav 2, 4. i 5. naplati zakupninu u iznosu većem od iznosa stanarine utvrđene za stanove u društvenoj svojini.
Imovinska korist iz tačke 4. ovog člana oduzeće se.
VIII PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 87.
Nosilac stanarskog prava koji je to pravo stekao na porodičnu stambenu zgradu ili stan u svojini građana do stupanja na snagu Zakona o stambenim odnosima ("Službeni list SAP Vojvodine", broj 19/74), ima sva prava i obaveze koje se ovim zakonom propisuju za nosioca stanarskog prava koji koriste stan u društvenoj svojini, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Građani koji imaju u svojini porodičnu stambenu zgradu ili stan u kojima stanuje nosilac stanarskog prava iz prethodnog stava, imaju sva prava i obaveze davaoca stana na korišćenje iz člana 16, 18, 22, 23, 30, 32, 42, 53, 55, 60, 88, 92, 93, 94, 96. i 100. ovog zakona.
Građanin koji ima u svojini porodičnu stambenu zgradu ili stan u kojima stanuje nosilac stanarskog prava iz stava 1. ovog člana ima sva prava i obaveze iz člana 40, 43, 44, 45, 50. i 52. ovog zakona, ako sam upravlja zgradom ili stanom.
Nosilac stanarskog prava na stanu u svojini građana iz prethodnih stavova ovog člana koji po bilo kom osnovu dobije odgovarajući stan u društvenoj svojini dužan je da se sa svim članovima porodičnog domaćinstva iseli iz stana u svojini građana.
Član 88.
Građani koji imaju u svojini porodičnu stambenu zgradu ili stan mogu radi zadovoljavanja ličnih i porodičnih stambenih potreba tražiti ispražnjenje porodične stambene zgrade ili stana ako nosiocu stanarskog prava ponude u zamenu odgovarajući stan.
U zamenu za stambenu zgradu odnosno stan iz stava 1. ovog člana ako su kupljeni posle 1. januara 1959. godine kao neuseljivi ne može se dati stan u društvenoj svojini.
U slučajevima iz stava 1. ovog člana sopstvenik stana snosi troškove preseljenja nosioca stanarskog prava.
Ako se stranke ne sporazumeju o troškovima preseljenja, visinu tih troškova određuje sud u vanparničnom postupku.
Član 89.
Nosilac stanarskog prava na stanu u svojini građana pravo da konkuriše za dobijanje stana u društvenoj svojini kao da nema rešeno stambeno pitanje.
Ako nosilac stanarskog prava ne želi da se koristi pravom iz stava 1. ovog člana, u njegovo ime to može učiniti sopstvenik stana koji stanuje u teškim stambenim uslovima.
Pravo iz stava 2. ovog člana pripada sopstveniku stana koji je taj stan imao u svojini pre 1. januara 1959. godine
Član 90.
Sustanarski odnosi koji su postojali na dan 23. jula 1959. godine ostaju na snazi.
Član 91.
Sustanar je nosilac stanarskog prava na stambenim prostorijama koje koristi kao sustanar.
Član 92.
Nosilac prava korišćenja stambene zgrade odnosno stana kao posebnog dela zgrade i građanin koji ima u svojini porodičnu stambenu zgradu odnosno stan kao posebni deo zgrade u kojima postoje sustanarski odnosi mogu, u skladu sa građevinskim propisima, vršiti prepravke u stanu u cilju izdvajanja sustanarskih delova stana.
Vršenju prepravki u stanu korisnici stana se mogu protiviti ako se tim prepravkama pogoršavaju uslovi njihovog stanovanja.
Član 93.
Davalac stana na korišćenje može dati otkaz ugovora o korišćenju stana svim sustanarima ako im obezbedi stanove koji odgovaraju delu stana koji su koristili u stanu.
Član 94.
Ako se jedan sustanar iseli, prostori koje je on koristio ne mogu se dati na korišćenje novom sustanaru.
Davalac stana na korišćenje odlučuje o davanju na korišćenje prostorija iz kojih se iselio jedan od sustanara drugim sustanarima.
Sustanar ne stiče stanarsko pravo po prethodnom stavu ako davalac stana na korišćenje to izričito ne naznači u rešenju o davanju stana na korišćenje.
Izuzetno, sopstvenik stana iz stava 2. člana 89. ovog zakona, može se useliti u prostorije iz stava 1. ovog člana.
Davalac stana na korišćenje može adaptacijom izvršiti pregrađivanje sustanarskog dela stana, u skladu sa građevinskim propisima.
Član 95.
Sustanar plaća stanarinu prema stambenoj površini koju odvojeno koristi.
Stanarinu za stambene prostorije koje koristi zajednički za ostalim sustanarima sustanar plaća srazmerno broju korisnika stana koji sa njim koriste te prostorije a prema ukupnom broju lica koja koriste te zajedničke prostorije.
Prilikom utvrđivanja stanarine koju će plaćati pojedini sustanar, uzimaju se u obzir i razlike koje između pojedinih sustanara postoje u pogledu korišćenja pomoćnih prostorija (kupatilo, kuhinja, prostorija za ostavu i sl.).
Stanarina koju plaća sustanar utvrđuje se ugovorom o korišćenju stana.
Za prostorije koje koristi prema članu 94. ovog zakona i kada na njima nije stekao stanarsko pravo, sustanar plaća naknadu koju mu određuje davalac stana na korišćenje, saglasno načelima o utvrđivanju stanarine.
Član 96.
Sustanar može da izvrši zamenu dela stana koji koristi kao nosilac stanarskog prava za stan, odnosno deo stana nosioca stanarskog prava odnosno sustanara, saglasno odredbama člana 21. i 22. ovog zakona.
Davalac stana na korišćenje ne može dati saglasnost za zamenu ako se drugi sustanar protivi zameni iz razloga što bi se njegovi uslovi stanovanja znatno pogoršali s obzirom na broj lica koja na osnovu zamene treba da se usele, ili ako koje od lica koja treba da se usele boluje od hronične zarazne bolesti, ili iz drugih opravdanih razloga.
Član 97.
Sustanar ne može bez pristanka drugih sustanara i davaoca stana izdavati stambeni prostor podstanarima, odnosno ne može u taj deo stana useliti drugo lice osim bračnog druga, ili lice koje je dužan izdržavati po zakonu.
Ako sustanar useli u svoj deo stana podstanara, ili drugo lice protivno prethodnom stavu, drugi sustanar može u roku od 30 dana od dana saznanja za njihovo useljenje zahtevati njihovo iseljenje tužbom sudu.
Član 98.
Sustanar može zahtevati da se iz stana iseli drugi sustanar koji ga ometa u mirnom korišćenju stana, pod uslovima koji su ovim zakonom predviđeni za otkaz ugovora o korišćenju stana iz razloga što nosilac stanarskog prava ometa drugog nosioca stanarskog prava u mirnom korišćenju stana.
Član 99.
Sve sporove između sustanara koji proističu iz sustanarskih odnosa rešava sud.
Član 100.
Ne može se dati otkaz korišćenja dela stana licu koje na dan stupanja na snagu Zakona o stambenim odnosima ("Službeni list SAP Vojvodine", broj 19/74) koristi deo stana u kome se na dan 23. jula 1959. godine zateklo kao podstanar:
1. ako stambenu prostoriju koristi sam ili s jednim ili više članova domaćinstva na osnovu akta stambenog organa;
2. ako je stambenu prostoriju počeo koristiti pre 14. jula 1954. godine;
3. ako naknadu za korišćenje stambene prostorije plaća neposredno zajednici stanovanja, odnosno nosiocu prava svojine na porodičnu stambenu zgradu koji nije nosilac stanarskog prava na stan u kome se ta prostorija nalazi.
Podstanarski odnos iz prethodnog stava može prestati samo u slučajevima i pod uslovima predviđenim ovim zakonom za otkaz ugovora nosioca stanarskog prava.
Naknada koju lice iz stava 1. ovog člana plaća za korišćenje stambenog prostora utvrđuje se shodno članu 95. ovog zakona.
Član 101.
Ugovori o korišćenju stana zaključeni do dana stupanja na snagu Zakona o stambenim odnosima ("Službeni list SAP Vojvodine", broj 19/74), ostaju na snazi, ali će se na prava i obaveze koje proisteknu iz tih ugovora i odnosa primenjivati odredbe tog zakona.
Član 102.
Prinudno iseljenje iz stana po bilo kom osnovu, sem slučajeva iz člana 47. i 59. Zakona, ne može se vršiti u periodu od 1. novembra do 1. aprila.
Član 103.
Stanovi koji se na dan stupanja na snagu Zakona o stambenim odnosima ("Službeni list SAP Vojvodine" - broj 19/74), koriste kao poslovne prostorije, kad ostanu prazni, daju se na korišćenje samo kao stanovi.
Član 104.
Do osnivanja zajednice stanovanja, poslove zajednice predviđene ovim zakonom vršiće organizacije odnosno organi koji su te poslove vršili do stupanja na snagu Zakona o stambenim odnosima ("Službeni list SAP Vojvodine", broj 19/74).
Član 105.
Rokovi iz člana 30. ovog zakona teku od dana stupanja na snagu Zakona o stambenim odnosima ("Službeni list SAP Vojvodine", broj 19/74).
Član 106.
Davalac stana na korišćenje iz člana 3. ovog zakona dužan je da usaglasi svoj opšti akt o davanju stanova na korišćenje sa odredbom člana 34. ovog zakona u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Službeni list SAP Vojvodine", broj 17/81).
Član 107.
Izuzetno od roka utvrđenog u članu 14. stav 7. ovog zakona, nosilac stanarskog prava, odnosno zakonski zastupnik maloletnika kao korisnika stana, koji ima porodičnu stambenu zgradu ili stan u svojini na dan stupanja na snagu Zakona o stambenim odnosima ("Službeni list SAP Vojvodine", broj 19/74), dužan je da u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu tog zakona podnese prijavu u smislu člana 14. ovog zakona.
Član 108.
Ako je pokrenut postupak pred stambenim organom po odredbama Zakona o stambenim odnosima ("Službeni list SAP Vojvodine", broj 24/71), a do dana stupanja na snagu Zakona o stambenim odnosima ("Službeni list SAP Vojvodine", broj 19/74) nije doneto prvostepeno rešenje, ili je rešenje pre tog dana poništeno i predmet vraćen prvostepenom organu, postupak će se nastaviti po odredbama Zakona o stambenim odnosima ("Službeni list SAP Vojvodine", broj 19/74).
Ako je protiv rešenja donetog po odredbama Zakona o stambenim odnosima ("Službeni list SAP Vojvodine", broj 24/71) izjavljena žalba posle stupanja na snagu Zakona o stambenim odnosima ("Službeni list SAP Vojvodine", broj 19/74), ili je protiv takvog rešenja izjavljena žalba pre stupanja na snagu tog zakona, a do njegovog stupanja na snagu nije doneto rešenje po žalbi, rešenje po žalbi doneće se po odredbama Zakona o stambenim odnosima koje su prestale da važe danom stupanja na snagu Zakona o stambenim odnosima ("Službeni list SAP Vojvodine", broj 19/74).
Ako u slučaju iz stava 2. ovog člana rešenje bude poništeno i predmet vraćen prvostepenom organu posle dana stupanja na snagu Zakona o stambenim odnosima ("Službeni list SAP Vojvodine", broj 19/74), postupak će se nastaviti i predmet raspraviti po odredbama tog zakona.
Član 109.
Postupak započet kod suda po odredbama Zakona o stambenim odnosima ("Službeni list SAP Vojvodine", broj 24/71) nastaviće se po odredbama Zakona o stambenim odnosima ("Službeni list SAP Vojvodine", broj 19/74), ako do dana stupanja na snagu tog zakona nije doneta pravosnažna sudska odluka.
Član 110.
Ako je pokrenut postupak pred organom uprave nadležnim za stambene poslove po odredbama Zakona o stambenim odnosima ("Službeni list SAP Vojvodine", broj 19/74), a do dana stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Službeni list SAP Vojvodine", broj 17/81) nije doneto prvostepeno rešenje ili je rešenje pre tog dana poništeno i predmet vraćen prvostepenom organu, postupak će se nastaviti po odredbama tog zakona.
Postupak započet kod suda po odredbama Zakona o stambenim odnosima koje su prestale da važe danom stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Službeni list SAP Vojvodine", broj 17/81) nastaviće se po odredbama tog zakona ako do dana njegovog stupanja a na snagu nije doneta prvostepena odluka.