Prvotužilac i tuženi su 2.6.1972. godine zaključili ugovor o doživotnom izdržavanju sa ocem i obavezali se da njega i maćehu izdržavaju do smrti, da bi potom postali suvlasnici imovine koja je predmet spora sa po 1/2 idealnog dela.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužioci su sa svojim ćerkama suvlasnici u po 1/4 dela na stambenoj zgradi. Na osnovu sporazuma o regulisanju imovinskih odnosa od 21.7.1977. godine, uknjiženo je pravo doživotnog plodouživanja na 1/2 dela predmetne nepokretnosti u koristi tuženih, koji su roditelji tužilje. Tim sporazumom stranke su utvrdile da tužioci predmetnu stambenu zgradu nisu izgradili isključivo iz svojih sredstava, već su 50% sredstava dali tuženi. Potom su ugovorili plodouživanje u korist tuženih u 1/2 idealnih delova, što u prirodi predstavlja celo prizemlje zgrade koja je u građevinskom smislu odvojeno od spratnog dela. Tuženi su koristili prizemni deo od 1977. do 1984, a 1984. kupili su za sebe kuću u Vlajkovcu gde su živeli do 1999. Tuženi su se ponovo uselili u navedeni deo predmetne nekretnine 1999, gde i danas stanuju, a odnosi između stranaka su poremećeni.
Nižestepeni sudovi su pravilno zaključili da sada pok. otac tužilaca a suprug tužene V.., nije mogao raspolagati ugovorom o doživotnom izdržavanju delom stambene porodične zgrade u procentu od 29,63 % idealnih delova, koji deo nije bio njegovo vlasništvo, već vlasništvo majke tužilaca po osnovu sticanja u bračnoj zajednici. Zaključeni ugovor o doživotnom izdržavanju u tom delu ne proizvodi pravno dejstvo
Ugovorom o doživotnom izdržavanju zaključenom 05. 10. 1993. godine između tuženog kao davaoca izdržavanja i sada pok. D. f. kao primaoca izdržavanja, primalac izdržavanja se obavezao da tuženom nakon svoje smrti, ostavi stan i novac koji se u momentu smrti nađe na njegovoj štednoj knjižici. Nakon izvesnog vremena sada pok. primalac izdržavanja je sa tuženim (davaocem izdržavanja) zaključio ugovor o kupoprodaji 17.06.1996. godine kojim je raspolagao istim stanom i na osnovu tog ugovora tuženi se uknjižio u zemljišne knjige kao vlasnik stana. Dana 09.12.1997. godine između sada pok. D. f. kao primaoca izdržavanja i tuženog kao davaoca izdržavanja zaključen je aneks ugovora o doživotnom izdržavanju koji je overen pred sudom, a kojim je predviđeno da će primalac izdržavanja nakon svoje smrti na ime naknade za primljeno izdržavanje ostaviti isti stan tužilji i tuženom u svojinu sa po ? idealnog dela. Primalac izdržavanja je preminuo 15.6.2000. godine.
Na osnovu ovakvog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su odbili kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje da se utvrdi da je sporni ugovor o kupoprodaji ništav i da je tužilja suvlasnik sa ? idealnog dela na spornom stanu. Naime, na osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju od 05.10.1993. godine, tuženi nije stekao pravo svojine na stanu koji je bio predmet ugovora, budući da je primalac izdržavanja zadržao pravo svojine na stanu do momenta smrti, shodno članu 117 tada važećeg Zakona o nasleđivanju. Obzirom na to, sada pok. D. F. je kao vlasnik stana, mogao raspolagati stanom i nakon zaključenog ugovora o doživotnom izdržavanju, a što je i učinio prenevši pravo svojine na tom stanu na tuženog putem ugovora o kupoprodaji iz 1996. godine, zbog toga nisu osnovani revizijski navodi tužilje da primalac izdržavanja nije mogao nakon zaključenja ugovora o doživotnom izdržavanju preneti na davaoca izdržavanja pravo svojine na spornom stanu ugovorom o kupoprodaji. I po oceni revizijskog suda pravilan je zaključak nižestepenih sudova da sp
Pošto je predmet konkretne parnice poništaj ugovora o doživotnom izdržavanju zaključenog između tužene Lj, a supruge tužioca kao primaoca izdržavanja i tuženih B. i S. kao davalaca izdržavanja, da se navedenim ugovorom tužena obavezala na prenos prava vlasništva na stanu u Beogradu, da je tužilac podneo tužbu protiv tužene kojom traži da se utvrdi da je suvlasnik sa 1/2 idealnih delova na nepokretnosti koja je predmet spornog ugovora a po osnovu sticanja u braku, to je prvostepeni sud pravilnom primenom člana 213 stav 1 tačka 1 ZPP odlučio da prekine ovu parnicu do pravnosnažnog okončanja postupka P.3708/02.