WebPropisi Na osnovu člana 84. i člana 123. stav 5. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja ("Službeni glasnik RS", br. 62/03, 64/03 - ispravka, 58/04, 62/04 - ispravka, 79/05 - dr. zakon i 101/05 - dr. zakon),
Ministar prosvete donosi

PRAVILNIK

O OSTVARIVANjU OBRAZOVNO-VASPITNOG RADA U INOSTRANSTVU

(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 30 od 28. aprila 2009)

PREDMET PRAVILNIKA

Član 1.

Ovim pravilnikom uređuje se poseban program osnovnog obrazovanja i vaspitanja u inostranstvu, način vođenja evidencije i izdavanje javnih isprava, posebni uslovi za nastavnike, obezbeđivanje i način isplate sredstava za plate i druga pitanja od značaja za ostvarivanje obrazovno-vaspitnog rada u inostranstvu.

POSEBAN PROGRAM OSNOVNOG OBRAZOVANjA I VASPITANjA U INOSTRANSTVU

Član 2.

Poseban program osnovnog obrazovanja i vaspitanja u inostranstvu sadrži nastavni plan, sadržaje programa i didaktičko-metodičko uputstvo za ostvarivanje nastave iz sledećih predmeta:
1) Srpski jezik.
2) Moja otadžbina Srbija.
3) Osnovi kulture srpskog naroda.
Poseban program osnovnog obrazovanja i vaspitanja u inostranstvu realizuje se na tri uzrasna nivoa: mlađem (prvi, drugi i treći razred), srednjem (četvrti, peti i šesti razred) i starijem (sedmi i osmi razred), sa fondom od 105 do 114 časova godišnje za svaki predmet, zavisno od realnih mogućnosti organizacije nastave i njene usklađenosti sa redovnom nastavom u stranoj državi.
Poseban program osnovnog obrazovanja i vaspitanja u inostranstvu odštampan je uz ovaj pravilnik i čini njegov sastavni deo.

NAČIN VOĐENjA EVIDENCIJE OBRAZOVNO-VASPITNOG RADA

Član 3.

Evidenciju o ostvarivanju obrazovno-vaspitnog rada u inostranstvu vodi nastavnik upućen na rad u inostranstvo radi izvođenja nastave.
Obrasci evidencije su matična knjiga za učenike koji pohađaju nastavu posebnog programa osnovnog obrazovanja i vaspitanja u inostranstvu (u daljem tekstu: matična knjiga) i dnevnik obrazovno-vaspitnog rada u inostranstvu (u daljem tekstu: dnevnik rada).
Matična knjiga vodi se na Obrascu br. 1, u obliku spoljnog tabaka i unutrašnjeg lista veličine 21 h 29,5 cm i štampa se na 100-gramskoj hartiji.
Unutrašnji list poseban je za svakog učenika i popunjava se od upisa u prvi do završetka osmog razreda.
Matična knjiga je trajni dokument i čuva se u skladu sa zakonom.
Dnevnik rada vodi se na Obrascu br. 2, u obliku je knjige sa tvrdim koricama, teget boje, veličine 21 h 29,5 cm i štampa se na 80-gramskoj hartiji.
Ministarstvo prosvete (u daljem tekstu: Ministarstvo) blagovremeno dostavlja dnevnik rada nadležnom diplomatsko-konzularnom predstavništvu od koga ga preuzima nastavnik, odnosno predsednik aktiva nastavnika na početku školske godine.
Nastavnik je zadužen za čuvanje dnevnika rada i vođenja evidencije o ostvarivanju obrazovno-vaspitnog rada u toku školske godine. Po isteku školske godine, dnevnici rada predaju se, preko koordinatora, diplomatsko-konzularnom predstavništvu na čuvanje, u skladu sa zakonom.
Obrasci evidencija iz st. 3. i 6. ovog člana, odštampani su uz ovaj pravilnik i čine njegov sastavni deo.

IZDAVANjE JAVNIH ISPRAVA

Član 4.

Javne isprave izdaju se na osnovu evidencije o ostvarivanju obrazovno-vaspitnog rada u inostranstvu, i to su: đačka knjižica i uverenje o završenom posebnom programu osnovnog obrazovanja i vaspitanja u inostranstvu (u daljem tekstu: uverenje).
Đačka knjižica izdaje se učeniku prilikom upisa učenika za pohađanje posebnog programa osnovnog obrazovanja i vaspitanja u inostranstvu.
Đačka knjižica sadrži podatke o ostvarenom uspehu učenika iz nastavnih predmeta iz člana 2. ovog pravilnika i iz vladanja.
Đačku knjižicu, prilikom upisa i u toku školovanja, potpisuju nastavnik i koordinator, a overava se pečatom diplomatsko-konzularnog predstavništva.
Ako učenik izgubi đačku knjižicu, nastavnik to upisuje u matičnu knjigu, u rubrici: "napomena", a učeniku se izdaje duplikat đačke knjižice.
Đačka knjižica vodi se na Obrascu br. 3, u obliku je knjige, čvrstih korica, teget boje, veličine 10 h 14 cm i štampa se na 80-gramskoj hartiji, u pozadini teksta sa grbom Republike Srbije na svakoj desnoj stranici.
Uverenje vodi se na Obrascu br. 4, u obliku je lista, veličine 21 h 29,5 cm i štampa se na 120-gramskoj hartiji, na svetlo plavoj podlozi, u pozadini teksta sa grbom Republike Srbije.
Uverenje se izdaje nakon završetka osmog razreda po posebnom programu osnovnog obrazovanja i vaspitanja u inostranstvu. Uverenje potpisuje nastavnik, a overava ga ovlašćeno lice u diplomatsko-konzularnom predstavništvu.
Obrasci javnih isprava iz st. 6. i 7. ovog člana, odštampani su uz ovaj pravilnik i čine njegov sastavni deo.

POSEBNI USLOVI ZA NASTAVNIKE

Član 5.

Na rad u inostranstvo radi izvođenja nastave može se uputiti nastavnik koji:
- poseduje dozvolu za rad - licencu;
- ima najmanje pet godina radnog iskustva u oblasti osnovnog obrazovanja i vaspitanja;
- poseduje uverenja i potvrde kojima dokazuje stalno stručno usavršavanje u oblasti obrazovanja, u trajanju od 50 do 100 sati, u skladu sa pravilnikom kojim se propisuje stručno usavršavanje;
- poseduje osnovno znanje za rad na računaru;
- zna jezik strane države u koju se upućuje, na nivou B1 Zajedničkog evropskog jezičkog okvira;
- ispunjava uslove propisane zakonom i pravilnikom kojim se propisuje vrsta stručne spreme nastavnika i stručnog saradnika u osnovnoj školi za ostvarivanje nastave iz odgovarajućih predmeta, i to za:
- nastavnika razredne nastave;
- nastavnika srpskog jezika i književnosti;
- nastavnika stranog jezika i književnosti.
Pre upućivanja u inostranstvo nastavnik ima obavezu da savlada poseban program stručnog usavršavanja za izvođenje nastave u inostranstvu, sa liste odobrenih programa stručnog usavršavanja.

OBEZBEĐIVANjE I NAČIN ISPLATE SREDSTAVA ZA OBRAZOVANjE U INOSTRANSTVU

Član 6.

U budžetu Republike Srbije obezbeđuju se sredstva za plate nastavnika upućenih u inostranstvo.
Ministarstvo isplaćuje platu nastavniku preko nadležnog diplomatsko-konzularnog predstavništva, na osnovu rešenja ministra prosvete (u daljem tekstu: ministar) o upućivanju u inostranstvo i overene mesečne obračunske liste od strane koordinatora.
Plata se isplaćuje u valuti države u koju je nastavnik upućen na rad.
Plata državnog službenika koji je upućen na rad u inostranstvo u svojstvu koordinatora obezbeđuje se i isplaćuje u skladu sa propisima kojima je uređena isplata plata licima koja obavljaju posebne dužnosti u diplomatsko-konzularnim predstavništvima na osnovu sporazuma nadležnih organa državne uprave.

Član 7.

Nastavniku upućenom na rad u inostranstvo pripada pravo na putne troškove za odlazak u stranu državu i povratak u Republiku Srbiju, u visini vozne karte drugog razreda, kao i pravo na troškove telefona, i to: u državama članicama Evropske unije do 25,00 EUR, a u Švajcarskoj do 40,00 CHF. Telefonski troškovi isplaćuju se na osnovu priloženih računa.
U budžetu Republike Srbije obezbeđuju se i sredstva za troškove za izvođenje nastave, i to: za nabavku javnih isprava i obrazaca za vođenje pedagoške evidencije; stručno usavršavanje i organizovanje uzajamnih poseta učenika iz zemlje matice i dijaspore u okviru projekata Ministarstva.

Član 8.

Visina plate nastavnika određuje se prema broju grupa učenika sa kojima se ostvaruje obrazovno-vaspitni rad, srazmerno radnom vremenu, odnosno ostvarenom fondu časova i doprinosu u ostvarivanju ciljeva i zadataka posebnog programa obrazovanja i vaspitanja u inostranstvu.
Pun fond časova ima nastavnik koji izvodi nastavu u jednom mestu u stranoj državi, sa nedeljnim fondom od 21 časa neposrednog rada sa učenicima i tri časa vannastavnih aktivnosti, sa učenicima od sedam grupa po 12 učenika, odnosno ukupno 84 učenika.
Za ostvareni pun fond časova plata nastavnika iz stava 2. ovog člana, iznosi:
U državi članici Evropske unije 1.600,00 EUR
U Švajcarskoj 3.200,00 CHF
Ukoliko nastavnik periodično u toku školske godine ima manji broj od 84 učenika plata mu se utvrđuje srazmerno broju učenika.
Izuzetno, plata nastavnika koji ima manje od 84 učenika, odnosno nastavnika koji ne ostvaruje pun fond časova, ako nastavu izvodi u više mesta u stranoj državi, uz korišćenje regionalnog prevoza, iznosi:
U državi članici Evropske unije 1.800,00 EUR
U Švajcarskoj 3.600,00 CHF
Nastavnik koji ostvaruje pun fond časova, a realizuje nastavu sa više od 84 učenika raspoređenih u 7 grupa, dobija naknadu za svakog učenika preko propisanog broja, i to u:
U državi članici Evropske unije 10,00 EUR
UŠvajcarskoj 18,00 CHF
Nastavniku može da se uveća plata za učenike preko propisanog broja, najviše do 105 upisanih učenika.

ORGANIZACIJA OBRAZOVNO-VASPITNOG RADA

Član 9.

Osnovno obrazovanje i vaspitanje po posebnom programu obrazovno-vaspitnog rada u inostranstvu na srpskom jeziku izvodi se za učenike srpskog porekla koji privremeno ili trajno žive u inostranstvu, a koji su se izjasnili za ovaj vid nastave.
Ovaj vid obrazovanja ostvaruje se posle redovnih časova učenika, zavisno od obaveza učenika u sistemu redovnog obrazovanja u stranoj državi.
Na početku školske godine roditelji prijavljuju koordinatoru ili nadležnom diplomatsko-konzularnom predstavništvu učenike za pohađanje nastave po posebnom programu obrazovno-vaspitnog rada u inostranstvu na srpskom jeziku i potpisuju izjavu kojom se obavezuju da će njihovo dete redovno pohađati nastavu.
Nastava se izvodi u grupama za:
- mlađi uzrast učenika (prvi, drugi i treći razred);
- srednji uzrast učenika (četvri, peti i šesti razred);
- stariji uzrast učenika (sedmi i osmi razred).
Minimalan broj učenika u grupi je 10, a maksimalni 15.
Grupu mogu činiti učenici samo jednog uzrasta (mlađi, srednji ili stariji), a u izuzetnim slučajevima grupu mogu činiti i dva uzrasta.
Nastava se organizuje u obrazovno-vaspitnim ustanovama strane države ili u prostoru koji određuje administrativni organ strane države u čijoj je nadležnosti obavezno obrazovanje učenika.
Tokom vikenda nastava može biti organizovana i u prostorijama Srpske pravoslavne crkve, klubova ili drugih udruženja naših građana u inostranstvu ili, eventualno, u prostorijama diplomatsko-konzularnog predstavništva.

FOND ČASOVA NASTAVE

Član 10.

Nedeljni fond časova osnovnog obrazovanja i vaspitanja po posebnom programu u inostranstvu iznosi tri školska časa. Časovi mogu biti organizovani i u bloku.
Časovi slobodnih aktivnosti mogu se ostvarivati samostalno i vikendom.

IZBOR NASTAVNIKA KOJI SE UPUĆUJU NA RAD U INOSTRANSTVO RADI IZVOĐENjA NASTAVE

Član 11.

Izbor nastavnika koji se upućuje na rad u inostranstvo vrši se putem konkursa koji objavljuje Ministarstvo u javnom glasilu.
Na konkurs se mogu javiti lica koja su u radnom odnosu u obrazovno-vaspitnoj ustanovi u Republici Srbiji na neodređeno vreme.
Komisiju za izbor nastavnika koji se upućuju u inostranstvo (u daljem tekstu: komisija) imenuje ministar.
Komisija sprovodi postupak prijema i obrade konkursne dokumentacije, obavlja proveru znanja kandidata i vodi intervju sa kandidatom.
Provera znanja kandidata obavlja se iz stranog jezika i informatičke pismenosti.
Provera znanja iz stranog jezika sastoji se od testa i usmene provere, a informatičke pismenosti - iz praktičnog rada.
Intervju sa kandidatom obavlja se pred komisijom u punom sastavu.
Komisija dostavlja ministru predlog kandidata koji ispunjava uslove za upućivanje na rad u inostranstvo, sa obrazloženjem.
Izuzetno, komisija može da predloži ministru da u inostranstvo uputi i kandidata koji ne ispunjava sve uslove, ukoliko se na konkurs ne prijavi dovoljan broj kandidata koji ispunjavaju uslove, ali najduže na jednu školsku godinu.
Ministar rešenjem upućuje nastavnika na rad u inostranstvo na period od godinu dana, sa mogućnošću produženja.
Odluku o produženju rada nastavnika u inostranstvu ministar donosi po pribavljenom mišljenju koordinatora do 31. marta kalendarske godine u kojoj nastavniku prestaje rad u inostranstvu.
Rešenje ministra o upućivanju nastavnika na rad u inostranstvo, odnosno o produženju rada dostavlja se nadležnom diplomatsko-konzularnom predstavništvu, matičnoj školi nastavnika i nastavniku upućenom u inostranstvo.

Član 12.

Nastavnik upućen rešenjem ministra na rad u inostranstvo zaključuje sa Ministarstvom ugovor o uređivanju međusobnih prava i obaveza, u skladu sa zakonom.
Ugovorom iz stava 1. ovog člana uređuju se prava nastavnika, a naročito: plata, uključujući i pripadajuće poreze i doprinose; akontacija u visini dve mesečne plate po stupanju na rad u stranoj državi; naknada za vreme privremene sprečenosti za rad - bolovanje; plaćeno i neplaćeno odsustvo i druga prava, u skladu sa zakonom i međunarodnim konvencijama.
Ugovorom iz stava 1. ovog člana uređuju se obaveze nastavnika, a naročito da: na dostojanstven način predstavlja svoju državu; poštuje zakone, običaje i kodekse ponašanja države u koju je upućen; priprema sopstveni globalni i operativni plan rada koji dostavlja rukovodiocu aktiva i koordinatoru; obavlja pripreme za ostvarivanje nastave i redovno ostvaruje nastavu u skladu sa propisanim nastavnim planom i programom; organizuje vannastavne aktivnosti; redovno vodi evidenciju o održanim časovima i vannastavnim aktivnostima; redovno prisustvuje sastancima stručnih aktiva i drugim stručnim sastancima, koje organizuje koordinator; dostavi izveštaj koordinatoru o radu u prethodnom mesecu; sarađuje sa roditeljima, organizuje roditeljske sastanke i uredno vodi zapisnik o održanim sastancima; izvršava finansijske i druge obaveze prema stranoj državi u kojoj ostvaruje obrazovno-vaspitni rad; doprinosi razvoju nastave na srpskom jeziku u inostranstvu i jačanju veza zemlje matice i dijaspore.

Član 13.

Nastavniku koji je upućen na rad u inostranstvo, na područje gde je u toku formiranje grupa, koji radi sa najmanje 60 učenika, raspoređenih u pet grupa za period do šest meseci, prestaje rad u inostranstvu krajem tekuće školske godine, ako se u tom periodu nisu stekli uslovi za rad sa punim fondom časova.
Nastavniku može da prestane rad u inostranstvu, na lični zahtev, pre isteka vremena na koje je upućen ako podnese pismeni zahtev ministru preko diplomatsko-konzularnog predstavništva najmanje tri meseca pre vremena prestanka rada.
Nastavniku koji ne ostvaruje program obrazovno-vaspitnog rada u inostranstvu, odnosno koji ne izvršava obaveze iz ugovora o međusobnim pravima i obavezama prestaje rad u inostranstvu pre isteka vremena na koji je upućen, rešenjem ministra.

KOORDINATOR

Član 14.

Rad nastavnika u inostranstvu organizuje koordinator.
Koordinator se upućuje na rad u inostranstvo rešenjem ministra, a u skladu sa sporazumom koji zaključuju Ministarstvo i Ministarstvo spoljnih poslova.
Koordinator se upućuje na rad u inostranstvo na period od četiri godine, koji se ne može produžavati.
Na mesto koordinatora upućuje se državni službenik zaposlen u Ministarstvu koji, osim uslova propisanih zakonom, ima visoko obrazovanje, položen ispit za rad u državnim organima i najmanje 10 godina radnog iskustva u nastavi.
Zadatak koordinatora je da organizuje i prati izvođenje obrazovno-vaspitnog rada po posebnom programu u inostranstvu na srpskom jeziku, a naročito da:
- organizuje i unapređuje obrazovno-vaspitni rad u inostranstvu;
- vrši pedagoško-instruktivni uvid u rad nastavnika i preduzima odgovaruće mere za unapređivanje rada nastavnika;
- kontroliše i overava mesečne obračunske liste nastavnika i dostavlja ih na naplatu Ministarstvu;
- predlaže slobodna radna mesta za nastavnike;
- preduzima mere u slučaju nedoličnog ponašanja nastavnika;
- saziva i rukovodi sednicama nastavničkog veća;
- po potrebi prisustvuje roditeljskim sastancima;
- vrši kontrolu đačkih knjižica, matičnih knjiga, dnevnika rada i planova rada nastavnika;
- sarađuje sa odgovarajućim državnim organima zemlje domaćina;
- organizuje stručno usavršavanje nastavnika;
- učestvuje u realizaciji projekata i programa sa ciljem razvoja saradnje ustanova iz zemlje domaćina i Republike Srbije;
- ostvaruje i druge poslove po nalogu ministra.
Koordinator dostavlja Ministarstvu mesečne izveštaje o izvođenju osnovnog obrazovanja i vaspitanja u inostranstvu.

OCENjIVANjE UČENIKA

Član 15.

Učenik se ocenjuje iz nastavnih predmeta propisanih posebnim programom osnovnog obrazovanja i vaspitanja u inostranstvu i vladanja, a uspeh učenika iskazuje se brojčanim ocenama na kraju prvog i drugog polugodišta.
Na kraju drugog polugodišta svakog razreda nastavnik u pisanoj formi daje mišljenje i predloge za dalje napredovanje učenika.

UDžBENICI

Član 16.

U ostvarivanju ciljeva i zadataka posebnog programa osnovnog obrazovanja i vaspitanja u inostranstvu koriste se udžbenici i nastavna sredstva, koji su rešenjem ministra odobreni za upotrebu u inostranstvu.
U ostvarivanju ciljeva i zadataka posebnog programa osnovnog obrazovanja i vaspitanja u inostranstvu mogu se koristiti i udžbenici koji su rešenjem ministra odobreni za upotrebu u Republici Srbiji.
Listu udžbenika i nastavnih sredstava iz stava 2, koji će se koristiti u radu, na predlog nastavnika, Ministarstvu dostavlja koordinator, najkasnije do 30. septembra tekuće školske godine.

SAVET RODITELjA

Član 17.

Savet roditelja je savetodavno telo koje daje mišljenja i predloge za organizaciju, ostvarivanje i unapređivanje nastave; stara se o obezbeđivanju uslova za bezbednost učenika; daje saglasnost za korišćenje sredstava roditelja, sarađuje sa klubovima i udruženjima naše dijaspore i drugim organizacijama od značaja za izvođenje nastave.
Savet roditelja bira se za svaku školsku godinu na prvom roditeljskom sastanku, a čine ga po jedan predstavnik roditelja svake grupe, na nivou grada gde se izvodi nastava. Savet roditelja bira predsednika, zamenika predsednika saveta roditelja i zapisničara.

OTVARANjE NOVIH I UKIDANjE POSTOJEĆIH GRUPA UČENIKA

Član 18.

Nove grupe učenika otvaraju se na zahtev roditelja ako postoji dovoljan broj učenika i nastavnika i ako su obezbeđeni prostor, oprema i nastavna sredstva za izvođenje nastave.
Zahtev za otvaranje novih grupa učenika upućuje se Ministarstvu preko koordinatora.
Zahtev roditelja za otvaranje novih grupa učenika, sa mišljenjem nadležnog diplomatsko-konzularnog predstavništva dostavlja se Ministarstvu nakon održanog roditeljskog sastanka i prikupljenih izjava roditelja da će njihovo dete redovno pohađati nastavu.
Ministarstvo odobrava otvaranje nove grupe ako postoji:
- najmanje 24 učenika;
- stručno zastupljena nastava;
- prostor za izvođenje nastave;
- saglasnost roditelja da učestvuju u finansiranju obrazovanja na srpskom jeziku tokom prve školske godine.
Sredstva koja se obezbeđuju učešćem roditelja uplaćuju se na račun diplomatsko-konzularnog predstavništva i namenjena su za obezbeđivanje višeg pedagoškog standarda u izvođenju nastave u inostranstvu, i to za:
- troškove iznajmljivanja učionice;
- nabavku udžbenika i didaktičkog materijala;
- pomoć u organizaciji nastave, priredaba, proslava i drugih vannastavnih aktivnosti;
- učešće u finansiranju putnih troškova učenika u domovinu i opremanje prostora za izvođenje nastave;
- troškove putovanja nastavnika od mesta stanovanja do mesta održavanja nastave, u iznosu cene vozne karte.
Ako se u grupi tokom školske godine smanji broj učenika na polovinu, nastava se održava dva puta mesečno do kraja školske godine. Ako grupa ima manje od polovine propisanog broja učenika i ako u roku od šest meseci od otvaranja novih grupa nije formirana grupa u skladu sa ovim pravilnikom, učenici se raspoređuju u najbliže grupe.
Grupa se ukida ako ne postoji dovoljan broj učenika, ili ako ne postoji nastavnik odgovarajuće vrste stručne spreme za izvođenje nastave.

ZAVRŠNA ODREDBA

Član 29.

Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije", a primenjivaće se od školske 2009/2010. godine.

Broj 110-00-204/2008-11

U Beogradu, 9. aprila 2009. godine

Ministar, dr Žarko Obradović, s.r.

POSEBAN PROGRAM OSNOVNOG OBRAZOVANjA I VASPITANjA U INOSTRANSTVU

CILj

Cilj obrazovno-vaspitnog rada je učenje i negovanje srpskog jezika kao maternjeg jezika učenika, razvijanje i jačanje svesti o svom nacionalnom i kulturnom identitetu kroz proučavanje najvrednijih dela srpske kulturne baštine i održavanje trajnih veza s otadžbinom.

ZADACI

Zadaci obrazovno-vaspitnog rada su:

- postupno i sistematsko usvajanje zakonitosti i leksičkog blaga srpskog književnog jezika i osposobljavanje učenika za njegovo adekvatno korišćenje u raznim vidovima usmenog i pisanog izražavanja, odnosno u ulozi kazivača, slušaoca, sagovornika i čitaoca;
- upoznavanje bitnih osobenosti nacionalne istorije i kulture, kao i reprezentativnih dela duhovnog stvaralaštva;
- vaspitavanje učenika na načelima poštovanja, čuvanja i bogaćenja kulturne baštine (srpske, evropske i svetske);
- negovanje ljubavi prema zavičaju i otadžbini i sticanje osnovnih znanja o zemlji porekla;
- stvaranje prijateljskih osećanja prema zemlji domaćinu i njenim građanima, razvijanje nacionalne i verske tolerancije;
- uspostavljanje korelacije s nastavnim programima koje učenici savlađuju u redovnoj osnovnoj školi;
- osposobljavanje učenika za samostalan rad i aktivno uključivanje u razne oblike kulturnog i javnog života u užoj i široj društvenoj zajednici.

OKVIRNI PLAN OBRAZOVANjA I VASPITANjA


-----------------------------------------------------------
Nastavni Mlađi uzrast Srednji uzrast Stariji uzrast
predmeti učenika učenika učenika
(prvi, drugi i (četvrti, peti i (sedmi i osmi
treći razred) šesti razred) razred)
-----------------------------------------------------------
Srpski
jezik
Moja
otadžbina od 105 do 114 od 105 do 114 od 105 do 114
Srbija časova godišnje časova godišnje časova godišnje
Osnovi
kulture
srpskog
naroda
-----------------------------------------------------------

NASTAVNI PROGRAM
Cilj i zadaci
Cilj nastave srpskog jezika jeste da učenici ovladaju srpskim književnim jezikom na kojem će se usmeno i pismeno pravilno izražavati, upoznavati, doživeti i osposobiti se da tumače odabrana književna dela i druga umetnička ostvarenja iz srpske i svetske baštine.
Zadaci nastave:
- razvijanje ljubavi prema maternjem jeziku, njegovo očuvanje i potreba da se neguje;
- opismenjavanje učenika na temeljima gramatičkih i ortografskih standarda srpskog književnog jezika;
- postupno i sistematično upoznavanje gramatike i pravopisa srpskog jezika, ovladavanje normativnom gramatikom i stilskim mogućnostima srpskog jezika;
- osposobljavanje za uspešno služenje književnim jezikom u različitim vidovima njegove usmene i pismene upotrebe i u različitim komunikativnim situacijama (uloga govornika, slušaoca, sagovornika i čitaoca);
- razvijanje osećanja za estetske vrednosti u narodnoj i autorskoj književnosti;
- razvijanje smisla i sposobnosti za pravilno, tečno, ekonomično i uverljivo usmeno i pismeno izražavanje;
- bogaćenje rečnika, jezičkog i stilskog izraza;
- uvežbavanje i usavršavanje glasnog čitanja (pravilnog, logičkog, izražajnog i interpretativnog) i čitanja u sebi (doživljajnog, usmerenog, istraživačkog);
- osposobljavanje za samostalno čitanje, doživljavanje, razumevanje, svestrano tumačenje i vrednovanje književnoumetničkih dela raznih žanrova;
- upoznavanje sa popularnim i informativnim tekstovima iz časopisa za decu, njihovo čitanje i tumačenje;
- razvijanje potrebe za čitanjem i korišćenjem knjige, sposobnosti da se njome samostalno služe kao izvorom saznanja; navikavanje na samostalno korišćenje biblioteke;
- osposobljavanje učenika za doživljavanje i vrednovanje scenskih ostvarenja (pozorište, film);
- razvijanje, čuvanje i poštovanje vlastitog nacionalnog i kulturnog identiteta na delima srpske književnosti, pozorišne i filmske umetnosti, kao i drugih umetničkih ostvarenja;
- razvijanje poštovanja prema kulturnoj baštini i potrebe da se ona proučava i čuva;
- podsticanje učenika na bavljenje vannastavnim aktivnostima (učestvovanje u sekcijama i okupljanjima u kojima će se negovati srpska kultura i tradicija);
- vaspitavanje učenika za život i rad u duhu humanizma, istinoljubivosti, solidarnosti i drugih moralnih vrednosti;
- razvijanje rodoljubivih osećanja; ljubavi prema otadžbini, rodnom kraju, kulturnom nasleđu, tradiciji, folkloru...
MLAĐI UZRAST UČENIKA
(prvi, drugi i treći razred)
SRPSKI JEZIK
NIVO A
(prvi i drugi razred)
Operativni zadaci:
- usvajanje pravilnog izgovaranja glasova, glasovnih skupova, reči i rečenica;
- savladavanje tehnike čitanja i pisanja na ćiriličnom (latiničnom) pismu;
- navikavanje na upotrebu književnog jezika u govoru i pisanju;
- formiranje navike za čitko, uredno i lepo pisanje;
- postupno uvođenje u razumevanje i doživljavanje književnih tekstova;
- uočavanje vrsta književnih dela prema zahtevima programa;
- usvajanje osnovnih književnoteorijskih i funkcionalnih pojmova prema zahtevima programa;
- osposobljavanje za usmeno i pismeno prepričavanje, pričanje i opisivanje prema zahtevima programa.
OSNOVE ČITANjA I PISANjA
Prethodna ispitivanja
Ispitivanje sposobnosti svakoga deteta za govorno opštenje (sposobnost za reprodukovanje kraćeg sadržaja, umešnost za pravilno govorno izražavanje, bogatstvo rečnika, odstupanja od književnog jezika, govorni nedostaci); ispitivanje predznanja iz čitanja i pisanja (poznavanje slova, čitanje i pisanje); formiranje individualnih tabela s rezultatima ispitivanja radi ujednačavanja odeljenja, izbora metoda i postupaka i praćenja napredovanja učenika.
Priprema za čitanje i pisanje
Vežbe u posmatranju (vizuelne vežbe) - zapažanje i odabiranje značajnih pojedinosti; razvijanje analitičkog posmatranja, tematski organizovano posmatranje predmeta, biljaka, životinja, lica, slika, crteža, i ilustracija; zapažanje oblika, boja, položaja predmeta i bića; uočavanje pokreta, dinamike kretanja, mimičkih aktivnosti i gestikulacije.
Vežbe u slušanju (akustičke vežbe) - otkrivanje i razlikovanje zvukova, šumova i tonova, razlikovanje govornih karakteristika (govora) nastavnika, druga, glumca i spikera. Negovanje pažljivog slušanja govornika i sagovornika.
Razvijanje kulture usmenog izražavanja i prihvatanje govornih konvencija: pričanje na osnovu posmatranja i pričanje na osnovu niza slika; prepričavanje teksta, lutkarske predstave, crtanog filma; jezičke forme kulturnog obraćanja.
Leksička i sintaksička vežbanja: bogaćenje rečnika, jednoznačne i višeznačne reči; reči koje imaju najviše značenja (delovi tela, delovi kuće, biljke i životinje iz čovekovog okruženja); aktiviranje pasivnog rečnika, poželjni i nepoželjni spojevi reči (npr. šišati kosu i rezati kosu); analiza glasovne strukture reči. Vežbe artikulacije - čist, jasan i pravilan izgovor svih glasova.
Grafotoničke vežbe: vežbanje pokreta ruke, šake i prstiju, pisanje različitih crta i linija kao osnovnih elemenata slova; jednostavno i spontano likovno izražavanje; usmereno i slobodno crtanje - u korelaciji sa zahtevima iz likovne kulture; spontanost, doslednost i funkcionalnost u zahtevima da se učenici umešno služe priborom za pisanje, crtanje i slikanje.
U stručno-pedagoškom radu učitelj (nastavnik) opredeljuje se za analitičko-sintetičku metode ili kompleksni postupak u učenju čitanja i pisanja.
Uvežbavanje logičkog čitanja na odgovarajućim tekstovima iz bukvara: pravilan izgovor svih glasova, pravilno naglašavanje reči, tečno povezivanje reči u rečenici jačinom i tempom prirodnog govora. Osmišljeno i podsticajno vrednovanje čitanja svakog učenika ponaosob. Razgovor o pročitanom.
Uvežbavanje grafički pravilnog i estetski dobrog (lepog) pisanja: pojedinačnih slova, reči i rečenica. Sistematično i dosledno ostvarivanje higijenskih, tehničkih i praktičnih navika vezanih za pisanje (pravilno sedenje i držanje tela, funkcionalna upotreba pribora za pisanje i sl.). Odmereno, primereno i podsticajno vrednovanje rukopisa svakog učenika ponaosob.
Usavršavanje čitanja i pisanja
Posle usvajanja osnovne pismenosti (pismenosti na prvom A nivou), nastavlja se uvežbavanje i usavršavanje čitanja i pisanja i tokom narednih razreda. Funkcionalnim, osmišljenim i primerenim povezivanjem stečenih znanja i veština, tokom usvajanja početnog čitanja i pisanja, sa odgovarajućim programskim sadržajima iz ostalih predmetnih područja (gramatika i pravopis, lektira, jezička kultura) načelno se omogućuje učeniku da na svakom času govori, čita i piše.
JEZIK
Samoglasnici: izgovor A, O, U, I, E i R (samoglasničkog).
Suglasnici: izgovor p, b, f, d, t, c, z, s, ć, đ, č, dž, ž, š, k, g, h. Posebno obratiti pažnju na izgovor parova afrikata dž - đ, č - ć.
Sonanti: izgovor m, j, lj, nj, r, l, n, v. Posebno obratiti pažnju na izgovor palatala l, nj. Podela reči na slogove: samoglasnik kao nosilac sloga. Važno: skrenuti pažnju učenicima na slogotvornu i neslogotvornu funkciju glasa R.1
Reč: uočavanje u tekstu.2 Promenljive i nepromenljive: uočavanje da neke reči menjaju svoj oblik, a druge ne.
Razlikovanje vrsta reči prema značenju: imenica - imenuje predmete, bića i pojave; glagol - imenuje radnju (stanje, zbivanje); pridev - znači osobinu i sl.
Lične zamenice: ja - lice koje govori, ti - sagovornik. Lice koje ne učestvuje u razgovoru: on, ona, ono. Oblici množine: mi - vi, oni, one, ona.
Nepostojano a: uočavanje da ista reč u jednim oblicima ima a, a drugim nema.3
Obaveštajne rečenice. Zapovedne (imperativne) rečenice. Upitne rečenice: forme sa ko, šta, gde.
Interpunkcijski znaci: tačka (obaveštajne rečenice), uzvičnik (zapovedne rečenice), upitnik (upitne rečenice).
Veliko slovo: lično ime, grad, država, pokrajina, kontinent, reka, planina.
Pismo: ćirilica - uočavanje zajedničkih i posebnih slova u odnosu na latinično pismo; latinica (obratiti pažnju na slova sa nadrednim znacima, -č, -ć, -ž, -š, na digrame, -dž, -lj, -nj i na slovo -đ).4
______________________________________
1 Na primerima tipa vrt i vrat pokazati ovu osobinu srpskog jezika.
2 Odvojena belinama od susednih reči.
3 Na brojnim primerima imenica, prideva, glagola: starac - starca, belutak - belutka, pesak - peska, vetar - vetra, misao - misli; jesam - jesmo, rekao - rekla; dobar - dobra, tanak - tanka i sl.
4 ŠDilema - početi ovim ili onim pismom - nije lingvističko pitanje, ali jeste nacionalno-kulturološko. Možda bi razrešenje dileme trebalo prepustiti nastavniku i sredini u kojoj radi.Ć
KNjIŽEVNOST I KULTURA IZRAŽAVANjA
Priprema za čitanje i pisanje
Posmatranje, zapažanje i opisivanje bića, predmeta, slika, pojava; slušanje govora, nastavnikovog izražajnog čitanja...
Savladavanje početnog čitanja i pisanja (ćirilica i latinica)
Koristiti slovarice i materijal za predškolce, ćirilični i latinični bukvar...
Predloženi sadržaj:
- ispunjavanje pozivnice za rođendan;
- telefonski razgovor;
- vremenska prognoza;
- jednostavni kulinarski recepti (voćna salata, torta od keksa i pudinga, sladoled...);
- biljni i životinjski svet (skupljanje sličica, herbarijum);
- razgovor o slici (ilustraciji); portret, pejzaž;
- bojanka sa temom Godišnja doba (imenovati pojmove);
- mapa domovine, razglednice iz rodnog kraja;
- porodično stablo (slike) - ime i prezime, vlastite imenice;
- priča u slikama koju prati i tekst: Dositej Obradović - Dva jarca, Dve koze;
- narodne pripovetke - Golub i pčela, Sedam prutova, Kornjača i zec;
- bajke (izbor); mogućnost rada na uporednim tekstovima (na srpskom jeziku i jeziku domaćina)5;
- prigodni tekstovi i pesme o Božiću i Uskrsu, Deda Mrazu;
- Ljubivoje Ršumović - Domovina se brani lepotom;
- Budimir Nešić - Čudo;
- narodna lirska pesma Slavujak;
- Desanka Maksimović - Bajke (izbor);
- Dušan Đurišić - Bakino pismo sa sela;
- Aleksandar Puškin - Bajka o ribaru i ribici (kratak odlomak uz strip ilustraciju). (Napomena: ili neka narodna bajka ilustrovana stripom.)
______________________________________
5 Preporučuju se adaptirani odlomci narodnih bajki u kojima bi se izbegle arhaične reči i oblici. Zanimljivo je proučavati i prevedene tekstove stranih autorskih bajki (na srpskom jeziku) sa tekstovima na jeziku kojim se dete služi u inostranstvu.
Dramatizacija teksta: (za potrebe školske priredbe) Branko Ćopić: "Ježeva kućica".
Pesme koje se uče napamet:
Ljubivoje Ršumović - Au što je škola zgodna
Miroslav Antić - Nezgoda (Kroz dvorište juče srećni tata petao...)
Dušan Radović - Zdravica (Sve što raste htelo bi da raste...)
Dragan Lukić - Šaputanje (Od kuće do škole, od škole do kuće...)
Razbrajalice - igra slogovima
Jovan Jovanović Zmaj - Pesme za decu (izbor)
Mi idemo preko polja - dodolska pesma
Došžo Božić, koledo - koledarska pesma
Čitanje teksta
Pravilno i tečno čitanje, naglas, reči, rečenica i kratkih tekstova - provera razumevanja pročitanog. Osposobljavanje učenika da u čitanju uočavaju i znake interpunkcije (tačka, upitnik, uzvičnik). Postupno ovladavanje intonacijom obaveštajnih, upitnih i uzvičnih rečenica. Prilagođavanje čitanja tekstovnoj situaciji (glasno i tiho, brzo i sporo čitanje).
Čitanje dijaloškog teksta - individualno i po ulogama. Sistematsko, dosledno i kritičko vrednovanje učeničkog čitanja.
Uvođenje učenika u čitanje u sebi rečenica i kratkih tekstova (nakon savladavanja osnovnih elemenata tehnike čitanja naglas).
Aktivno slušanje umetničkog čitanja teksta (zvučni i video zapisi).
Navikavanje učenika na pravilno disanje; sticanje higijenskih navika pri čitanju.
Tumačenje teksta
Tekstovi iz lektire koriste se za usavršavanje čitanja i pisanja i uvođenje učenika u osnovne pojmove o književnosti.
Uočavanje naslova, imena autora, sadržaja i ilustracija u knjizi.
Uočavanje prostornih i vremenskih odnosa i bitnih pojedinosti u opisima bića i prirode. Uočavanje glavnih likova, njihovih osobina i postupaka. Zapažanje osnovnih emocionalnih stanja (radosno, tužno, smešno). Pojmovi dobro, zlo.
Odgovori na pitanja o pročitanom sadržaju (rečenice, odeljka, pesme, priče, basne, bajke, dramskog teksta). Uočavanje i razumevanje karakterističnih rečenica u tekstu.
Sistematično i postupno usvajanje književnih i funkcionalnih pojmova.
Književni pojmovi
Lirika
Pesma; stih i strofa; osnovno osećanje - na nivou prepoznavanja.
Epika
Priča; događaj; mesto i vreme zbivanja.
Književni lik - izgled, osnovne etičke osobine i postupci.
Poslovica, zagonetka - prepoznavanje.
Drama
Dramska igra. Dramska radnja (na nivou prepoznavanja).
NIVO B
(treći razred)
JEZIK
Dugi i kratki vokali: spavam - tata, torba - pobogu, belutak - štuka, vir - riba, med - pčela, krv - krst.6
Imenice: podela na zajedničke i vlastite. Rod imenice: muški, ženski, srednji.
Prisvojne zamenice: moj, tvoj, njegov, naš, vaš, njihov.7 Upitne imeničke zamenice: ko - za subjekat koji znači nešto što je živo, šta/što - za subjekat koji znači nešto neživo.8 Upitne pridevske zamenice: za bića i stvari - koji, koja, koje; za pripadnost - čiji, čija, čije; za osobinu - kakav, kakva, kakvo; za količinu - koliki, kolika, koliko.
Pokazne zamenice - ovaj, ova, ovo, taj, ta, to, onaj, ona, ono.9
Brojevi: osnovni i redni.
Prilozi: za mesto - gde, ovde, tu, tamo, onde, kuda, odakle, dokle; za vreme - kada, otkad, danas, juče, sutra; za način - kako; za uzrok - zašto; za količinu - mnogo, malo.
Veznici: i, a, jer, ili. Uočavanje u tekstu.
Predlozi: na, u, iza, ispod, uz, kod. Prepoznavanje u tekstu.
Rečce: odrične (ne, ni), za pitanje (li, zar), za pojačavanje (da) Uočavanje u tekstu.10
Oblici imenskih reči (deklinacija): uočavanje osnove (zajedničkog dela) i nastavka za oblik (različitog dela). Pokazati ovu strukturu na broju imenica (nominativ jednine i množine): prozor - prozor-i, žen-a - žen-e, sel-o - sel-a. Pokazati da veliki broj imenica muškog roda (najčešće jednosložnih) proširuju svoju osnovu u množini: rak - rak-ov-i, most - most-ov-i, krug - krug-ov-i (ali: prst - prst-i, gost - gost-i). Padež (pojam ova kategorije). Sinkretizam (sva tri roda: u jednini D=L, u množini D=I=L; u srednjem rodu: N=A=V u oba broja.). Kategorija živo-neživo: (A=N, neživo, A=G, živo kod iemnica muškog roda u jednini); imenice stranog porekla (sako - sakoa, bife - bifea, taksi - taksija; korzo - korza).
Slaganje pridevskih reči (prideva, pridevskih zamenica i nekih brojeva) sa imenicom u rodu i broju.11
Glagoli: izražavanje sadašnjosti (sadašnje vreme / prezent), izražavanje prošlosti (prošlo vreme / perfekat), izražavanje budućnosti (buduće vreme / futur I). Prezent glagola jesam (akcentovane i enklitičke forme, odrične forme), prezent glagola hteti (akcentovane i enklitičke forme, afirmativne i odrične). Imperativ (afirmativni i odrični oblik).
Odnos o-e (na primerima tipa: rak-ov-i, zmaj-ev-i; rak-ov, zmaj-ev).12
Upitna intonacija.
Upitne rečenice: forme sa koji, čiji, da li, li, zar, odakle, kad, kuda i sl.
Željne rečenice.13
Uzvične rečenice.14
Uočavanje glavnih delova rečenice. Subjekat - uočavanje da se radi o imenici ili zamenici u nominativu; lična zamenica se ponekad samo podrazumeva.15
Predikat - uočiti da se radi o glagolu u nekom glagolskom obliku (perfekat, prezent, futur); slaganje sa subjektom. Potvrdni/odrični oblik glagola u predikatu.
Pisanje negacije uz glagolske oblike. Pisanje odričnih formi pomoćnih glagola (nisam, nisi i neću, nećeš...).
Skraćenice: itd., i sl., i dr., npr.
Književnost i osnovni književnoteorijski pojmovi:
Dušan Kostić - Septembar; (pesma, poezija, pesnik)
Dragan Lukić - Šta je otac
Dušan Radović - Namerno i slučajno
Dragomir Đorđević - Kiša
Dragan Lukić - Fifi
Ljubomir Ršumović - Ma šta mi reče
Desanka Maksimović - Priča o Raku Krojaču; (proza, pisac, književni lik, junak)
Svijetu se ne može ugoditi - narodna pripovetka
Majka Jovu u ruži rodila - narodna lirska pesma
Dvije seje brata ne imale - narodna lirska pesma
Smešno čudo, šaljiva narodna pesma
Branislav Crnčević - Ljutito meče; (stih i strofa)
Milovan Cvetković - Sveti Nikola
Himna svetom Savi
Priče o sv. Savi - izbor (npr. Sveti Sava, otac i sin, Sveti Sava i siromah seljak...)
Šaljive narodne pesme (izbor)
Šaljive narodne priče (Pustio bih ja njega, ali neće on mene)
Odlomci iz narodnih epskih pesama: Uroš i Mrnjavčevići (Nemoj Marko, govoriti krivo...), Kneževa večera (Neveru ti učiniti neću...) i Ropstvo Janković Stojana (Lasno ćemo ako jesmo ljudi...)
Kraći dramski tekstovi, skečevi, jednočinke istaknutih domaćih ili stranih autora (npr. Gvido Tartalja, Aleksandar Popović);
Branko Ćopić - Doživljaji mačka Toše (odlomak);
Narodne poslovice i zagonetke, brzalice (izbor);
Rebusi, slagalice, ispunjaljke, jednostavne ukrštenice...
______________________________________
6 Svi samoglasnici (i vokalno r, naravno) mogu u srpskom jeziku biti dugi i kratki, što nije svojstvo većine drugih jezika. Ovu pojedinost maternjeg jezika treba predstaviti na odgovarajućim primerima.
7 Pokazati da one znače pripadanje prvom, drugom i trećem licu jednine i množine: ja - moj, moja, moje, ti - tvoj, tvoja, tvoje itd. Učenici treba da uoče da se ove zamenice "dobijaju" na pitanje formulisano pomoću zamenice - čiji, čija, čije.
8 Pokazati da su ove zamenice u rečenici u funkciji subjekta, a u odgovoru na pitanje njima postavljeno dobija se imenica (ili zamenica) u funkciji subjekta: Ko čita? - Ivan/On čita. Šta je u ruci? - Knjiga/Ona je u ruci. To je jedan od razloga što se ove zamenica ubrajaju u imeničke.
9 Ovim se zamenicama pokazuju predmeti i bića blizu prvog lica - ovaj, ova, ovo; blizu drugog lica - taj, ta, to; blizu trećeg lica - onaj, ona ono. Pokazati da je ovde bitan odnos među govornikom i sagovornikom: govorno lice ovim zamenicama pokazuje na ono što je kraj njega, na ono što je kraj sagovornika, na ono što je dalje od njih.
10 Utvrditi vezu između rečce i i rečce ni, kao i razliku između veznika i i rečce i: On je učenik. I ja sam učenik. / On nije učenik. Ni ja nisam ičenik.
11 Pokazati ovo svojstvo pridevskih reči u funkciji atributa i u funkciji imenskog predikata: Lep učenik. / Lepa učenica. / Lepo dete. / Učenik je lep. Učenica je lepa.... Tako i u broju (jednina-množina).
12 Pokazati, na odgovarajućim primerima, da -ev dolazi na osnove koje se završavaju na j, lj, nj, ć, đ, č, ž, š, c, r, št, žd. (Npr. zmaj, kralj, panj, smuđ, mač, muž, starac, car, prišt, dužd. Za imenice nema dobrog primera sa suglansikom ć, ali ima za pridevsku posesivnu formu: Petrović - Petrovićev).
13 Pokazati da se one javljaju pri izražavanju želje, zdravica, kletvi: Srećan vam put! Da budeš zdrav i veseo! Nikad sreće nemali! Obratiti pažnju na interpunkciju.
14 Skrenuti pažnju na emocionalni kontekst upotrebe: oduševljenje, čuđenje, strah: Bravo plavi! Baš me uplaši! Obratiti pažnju na interpunkciju.
15 Skrenuti pažnju učenicima na podatak da se recimo u prezentu već zna vršilac radnje prema nastavku, i da zato zamenicu i ne treba upotrebljavati, sem u određenim slučajevima: u obliku čitam nastavak -m je "isto" što i ja, a -mo u čitamo - isto što i mi i sl.
JEZIČKA KULTURA
Osnovni oblici usmenog i pismenog izražavanja
Prepričavanje - slobodno i usmereno: prepričavanje kraćih i jednostavnijih tekstova iz bukvara, čitanke, časopisa za decu, lutkarskih pozorišnih predstava, crtanih filmova, radijskih i televizijskih emisija za decu.
Pričanje o događajima i doživljajima - slobodno i usmereno: teme koje se odnose na bliže i šire okruženje (neposredna okolina, roditeljski dom, škola, igra, izleti; posete, susreti); pričanje na osnovu stvaralačke mašte; pričanje prema nizu slika - postupno otkrivanje slika, po logičnom redosledu.
Opisivanje predmeta - slobodno i podsticanjem: uočavanje i imenovanje izrazitih obeležja jednostavnih predmeta i omiljenih igračaka; opisivanje biljaka i životinja: opisivanje biljaka na osnovu zajedničkog posmatranja; slobodno opisivanje životinje ljubimca i opisivanje životinja na osnovu zajedničkog posmatranja. Opisivanje predmeta, biljaka i životinja na osnovu ličnog iskustva/sećanja i znanja iz predmeta Svet oko nas.
Usmena i pismena vežbanja
Ortoepske vežbe: pravilan izgovor glasova, suglasničkih grupa, reči, onomatopeja, brzalica.
Ortografske vežbe: prepisivanje reči i kratkih rečenica sa datim zadatkom; proveravanje i vrednovanje urednosti i čitkosti pisanja.
Diktat za primenu pravopisnih pravila. Autodiktat.
Leksičke vežbe: građenje reči; sinonimi; antonimi; reči sa umanjenim i uvećanim značenjem; frazeologizmi (kad na vrbi rodi grožđe), paronimi (ljubitelj i ljubimac, oštetiti - odštetiti, zrnast - zrnat) i sl.
Sintaksičke vežbe: usmereno i samostalno sastavljanje rečenica; rečenice sa dopunjavanjem; rečenice od zadatih reči; rečenice kojima se iskazuje jača i slabija zapovest (Da si odmah otvorio prozor! i Odmah otvori prozor!), jača i slabija molba, jače i slabije izvinjenje i sl.
Odgonetanje i rešavanje rebusa.
Kazivanje napamet naučenih tekstova (lirskih i epskih).
Scensko improvizovanje dramskog/dramatizovanog teksta.
Služenje rečnikom i pisanje/stvaranje sopstvenog rečnika.
Konvencionalni jezički standardi u usmenom opštenju (sa nepoznatim i odraslim sagovornikom - upotreba Vi iz poštovanja i učtivosti ); pisanje čestitke.
Izrada domaćih pismenih zadataka i njihova analiza na času - u drugom polugodištu.
MOJA OTADžBINA SRBIJA
1. Porodica
- članovi porodice (otac, majka, deca); deda, baba, rodbina;
- odnosi u porodici, roditeljski dom.
2. Moje mesto i okolina
- Mesto u kome živim: geografski položaj, reljef i vode u okruženju, znamenitosti.
3. Zavičaj mojih roditelja i predaka
- Mesto rođenja mojih roditelja i predaka;
- Prirodne lepote zavičaja mojih roditelja i predaka;
- Put od zemlje porekla do zemlje boravka;
- Život i rad ljudi u zavičaju mojih roditelja i predaka;
- Način života ljudi u zavičaju mojih roditelja i predaka (svakodnevni život, stanovanje, odevanje, običaji, folklor, pesme).
OSNOVI KULTURE SRPSKOG NARODA
Kulturna baština - istraživačke aktivnosti
Prikupljanje slika i razglednica različitih predela iz zavičaja, narodnih nošnji, spomenika kulture, značajnih ličnosti i pravljenje tematskih izložbi, zbirki i albuma.
MUZIČKA KULTURA
1. Pesme za pevanje
Dečije
Deca su ukras sveta - M. Subotić
Sve je pošlo naopačke - M. Ilić-Beli
Rođendanska pesma
Srećna Nova godina - S. Babić
Pesma za naše mame - A. Korać
Lastavica - N. Vukomanović
Ježeva uspavanka - N. Vukomanović
Hvalisavi zečevi - A. Obradović
Narodne i starogradske
U Milice, u Milice
Tiho, noći
Oj, Moravo, moje selo ravno
Moj Milane, jabuko sa grane
Gružanke devojke
Ajde Kato
Savila se bela loza vinova
2. Pesme za pevanje i igru (kolanje)
Divna, Divna
Razgranala grana jorgovana
Ja posejah lan
Gružanke devojke
3. Slušanje vokalno-instrumentalne muzike
Zbirka pesama Na slovo, na slovo - M. Ilić-Beli
Najlepša je zemlja moja - A. Korać
Peta rukovet - S. Mokranjac
Drugarstvo - D. Laković
4. Obavezne kompozicije za pevanje i slušanje
Bože pravde - nacionalna himna
Himna svetom Savi
Tamo daleko
SLOBODNE AKTIVNOSTI
Podsticanje, razvijanje i unapređivanje samostalnog jezičkog/književnog stvaralaštva.
Prisustvovanje gostovanjima uglednih književnika i umetnika.
Upoznavanje sa sećanjima starijih članova porodice učenika o:
- igrama koje su igrali kad su bili mali;
- pesmama koje su se pevale u to vreme;
- pričama koje su im njihove bake pričale;
- običajima u kojima su učestvovali (slava, povorke, badnjak, Božić, Đurđevdan...).
Pravljenje albuma o temi Moj zavičaj. Prikupljanje reprodukcija umetničkih dela i organizovanje izložbi.
Pripremanje programa za obeležavanje značajnijih datuma, organizovanje svetosavskih školskih svečanosti, posela, kvizova znanja, sportskih druženja...
SREDNjI UZRAST UČENIKA
(četvrti, peti i šesti razred)
SRPSKI JEZIK
Operativni zadaci:
- proširivanje znanja o prostoj rečenici i njenim delovima;
- savladavanje osnovnih pojmova o promenljivim i nepromenljivim rečima;
- osposobljavanje za izražajno čitanje i kazivanje;
- postupno osposobljavanje učenika za samostalno tumačenje osnovne predmetnosti književnog teksta i scenskih dela (osećanja, fabula, radnja, likovi, poruke, stilogenost scenskog izraza);
- navikavanje na sažeto i jasno usmeno i pismeno izražavanje prema zahtevima programa;
- savladavanje osnova metodologije izrade pismenih sastava.
JEZIK
Obnavljanje i utvrđivanje znanja usvojenih u prethodnim razredima.
Uočavanje reči koje u govoru i pisanju menjaju svoj osnovni oblik (promenljive reči) - bez definicija i zahteva za promenom po padežima i vremenima. Uočavanje reči koje zadržavaju svoj osnovni oblik u svim situacijama (nepromenljive reči) bez imenovanja vrsta tih reči.
Rečenica - pojam glagolskog predikata (lični glagolski oblik); uočavanje reči i grupe reči (sintagma) u funkciji objekta i priloških odredaba za mesto, vreme i način. Pojam subjekta; uočavanje reči u funkciji atributa uz imenicu i imeničkog skupa reči (imenička sintagma). Red rečeničnih članova u rečenici.
Imenice - zbirne i gradivne; rod i broj - pojam i prepoznavanje.
Pridevi - prisvojni i gradivni - uočavanje značenja, roda i broja u rečenici.
Zamenice - lične; rod i broj ličnih zamenica; lična zamenica u funkciji subjekta u rečenici - pojam i prepoznavanje.
Brojevi - glavni (osnovni) i redni - pojam i prepoznavanje u rečenici.
Glagoli - pojam i osnovna značenja prezenta, perfekta i futura; vežbe u rečenici zamenom glagolskih oblika u vremenu, licu i broju.
Upravni i neupravni govor.
Utvrđivanje i sistematizacija sadržaja obrađenih od I do IV razreda.
1. Pravopis
Upotreba velikog slova u pisanju: imena država i pokrajina i njihovih stanovnika; imena naselja (gradova, sela) i njihovih stanovnika.
Pisanje upravnog i neupravnog govora (sva tri modela).
Navodnici. Zagrada.
Pisanje prisvojnih prideva izvedenih od vlastitih imena (-ov / -ev, -in / -ski).
Pisanje suglasnika j u pridevskim oblicima na -ski i u ličnim imenima i prezimenima.
Pisanje skraćenica tipa: itd., sl., npr. i skraćenica koje označavaju imena država.
Ponavljanje, uvežbavanje i proveravanje osposobljenosti učenika za primenu obrađenih pravopisnih pravila.
2. Ortoepija
Uočavanje naglašenih i nenaglašenih reči: vežbe u izgovaranju akcenatskih celina. Vežbe za otklanjanje grešaka koje se javljaju u govoru učenika.
Izgovor svih suglasnika i glasovnih grupa u skladu sa književnojezičkom normom č, ć, dž, đ, h; ds (ljudskih), io, ao itd. Vežbe za otklanjanje grešaka koje se javljaju u govoru i pisanju učenika.
Uočavanje diferencijalne (distinktivne) funkcije akcenta u rečima istog glasovnog sastava a različitog akcenta.
Operativni zadaci:
- Proširivanje znanja o suglasničkom sistemu;
- Osnovni pojmovi o promenljivim i nepromenljivim rečima;
- Pojam gramatičkog i prirodnog roda;
- Upoznavanje padežnog sistema;
- Izražavanje sadašnjosti, prošlosti i budućnosti;
- Osnovni pojmovi iz tvorbe reči;
- Vrste predikata;
- Pridevi u atributskoj funkciji.
Gramatika
Suglasnici i sonanti: po mestu tvorbe - usneni (p, b, m, v, f), zubni (d, t, c, z, s), prednjonepčani (j, lj, nj, ć, đ, č, dž, ž, š), zadnjonepčani (k, g, h), nadzubni/alveolarni (r, l, n).16
Akcenat: mesto akcenta u reči.17
Intonacija: isticanje pojedinih reči u rečenici.
Imenice: zajedničke, vlastite, zbirne, gradivne, apstraktne.18
Gramatički i prirodni rod.19
Padeži: nominativ (ko, šta), genitiv (koga, čega), dativ (kome, čemu), akuzativ (koga, šta), vokativ (dozivanje, ej), instrumental (s kim, čime/s čime), lokativ (gde, o kome, o čemu).
Kongruencija: prepoznavanje primera slaganja pridevskih i glagolskih reči sa imenicom.
Kongruentni kriterijum u određivanju roda kod imenica.20
Nastavci imenica sva tri roda jednine i množine (prepoznavanje u tekstu).
Imenice ženskog roda na suglasnik tipa stvar. Uočavanje u tekstu.
Prisvojna zamenica svakog lica svoj, svoja, svoje.21
Pridevi: po značenju - opisni, gradivni, prisvojni; funkcija roda - slaganje sa imenicom u rodu; komparacija - izražavanje višeg stepena osobine. Superlativ.
Brojevi - redni, zbirni.
Glagoli - razlikovanje značenja radnje, stanja i zbivanja. Infinitiv. Izražavanje sadašnjosti, prošlosti i budućnosti: prezent, aorist, perfekat, futur I. Prosta i složena glagolska vremena.22
Prilozi: za vreme (noćas, onda, nikad, posle), mesto (onde, ovuda, onuda, tuda, nedaleko, levo, desno, gore, dole), način (namerno, slučajno).23
Predlozi: pod, nad, u, po, iz, kod, o, od, uz, za, kroz, kraj, pored, zbog, protiv (prepoznavanje u tekstu).
Veznici: te, da, i, nego, kad, dok, ali, a, ili, ako (prepoznavanje u tekstu).
Tvorba reči: građenje prisvojnih prideva sufiksima - ov (ev) od imenica m. roda i -in od imenica ž. roda.
Tvorba deminutiva: sufiksi -ić, -ica.24
Atribut: uočavanje prideva u ovoj funkciji u tekstu.
Prost i složen predikat. Naporedna upotreba konstrukcije da+prezent i infinitiv.
Uočavanje delova rečenice koji informišu o vremenu, mestu i načinu vršenja glagolske radnje (priloške odredbe). Red reči.25 Pisanje imena mesta, država, kontinenata. Pisanje intervokalnog j. Pisanje datuma.
Književnost
Zavičaj, Dobrica Erić
Drug drugu, Dragan Lukić
Basne, Dositej Obradović i Ezop (po izboru nastavnika)
Ero i kadija, narodna šaljiva priča
Srpska djevojka, narodna lirska pesma
Stari Vujadin, narodna epska pesma
Zlatoprsta i(li) Staklareva ljubav, Grozdana Olujić (odlomak iz ovih autorskih bajki, ili po izboru nastavnika)
Izbor iz poezije i proze za decu, Dušan Radović
Pepeljuga, narodna bajka (ili Biberče)
Kratke folklorne forme
Pepeljuga, Aleksandar Popović (odlomak iz drame)
Domovina, Dušan Vasiljev
Nigde nebo nije tako lepo kao u mom zavičaju, D. Maksimović
Zimsko jutro, Vojislav Ilić
Nadžnjeva se momak i devojka, narodna lirska pesma
Ženidba Dušanova, narodna epska pesma (odlomak)26
Sveti Sava, narodna pesma
Djevojka cara nadmudrila, narodna pripovetka
Ero s onoga svijeta, narodna pripovetka
Zlatno jagnje, Svetlana Velmar-Janković
Hajduci, Branislav Nušić ( kratak odlomak iz romana)
O, klasje moje, Aleksa Šantić
Aska i vuk, Ivo Andrić (odlomak)
Veče, Đura Jakšić
Izokrenuta priča, Branko Ćopić
Autobiografija, Branislav Nušić (odlomak)
Najveća je žalost za bratom, narodna lirska pesma
Smrt majke Jugovića, narodna epska pesma
Marko Kraljević i beg Kostadin, Oranje Marka Kraljevića, narodne epske pesme
Boj na Kosovu, Ljubomir Simović (odlomak iz drame)
Izbiračica, Kosta Trifković (odlomak iz drame)
Dodatna lektira o svetom Savi:
Sveti Sava, Nedeljko Popadić
Rastko, Mira Alečković
Savin monolog, Desanka Maksimović
Sveti Sava, Vojislav Ilić
Legendarne priče i predanja o sv. Savi: Sveti Sava i đavo, Sveti Sava i neradna žena, Sveti Sava blagosilja novorođenče...
Čitanje:
- uvežbavanje izražajnog i interpretativnog čitanja;
- čitanje naglas, usklađeno sa prirodom teksta (jačina glasa, tempo, pauze);
- izražajno kazivanje napamet naučenog poetskog i proznog teksta;
- čitanje i kazivanje po ulogama.
______________________________________
16 Ukoliko nastavnik uoči da učenici ne artikulišu dobro pojedine glasove, mora im detaljnije objasniti mesto artikulacije.
17 U ovoj fazi skrenuti pažnju na to da akcenat ne može u srpskom jeziku biti na poslednjem slogu. Eventualno ukazati na činjenicu da su akcenti dugi, odnosno kratki u zavisnosti od kvantiteta vokala na kome stoje (dug vokal = dug akcenat, i obratno).
18 Skrenuti pažnju na redukciju kategorije broja kod nekih imenica. Posebno: zbirne znače množinu, ali gramatički nemaju množine.
19 Na bazi polne razlike pokazati da postoje dva prirodna roda: muški i ženski, saglasno činjenici da postoje muški i ženski pol. Sve imenice srednjeg roda, kao i one koje znače predmete, jesu gramatičkog roda. Ukazati, ako je potrebno, na "sukob" ova dva roda kod nekih imenica: ovaj vojvoda/kolovođa/vladika.
20 Pomoću prideva i pridevskih zamenica: ovaj/dobar učenik; ova/nova haljina; ovo/novo odelo. Morfološki kriterijum bi vio prema nastavcima.
21 Ova zamenica kazuje pripadnost svakom licu koje je subjekat rečenice. Skrenuti pažnju na njenu upotrebu: Ja volim svoju učiteljicu. Ti voliš svoju učiteljicu. On voli svoju učiteljicu. Mi volimo svoju učiteljicu itd. Nikako: Ja volim moju, ti voliš tvoju učiteljicu itd.
22 Skrenuti pažnju na to da se prezentom mogu izraziti sadašnjost, prošlost i budućnost: Idem ja juče ulicom i sretnem starog prijatelja. / Upravo čitam knjigu. / Večeras dolazim po tebe.
23 Obratiti pažnju na priloge pridevskog porekla - brzo, dobro, naglo...
24 Ukazati na pojavu alternacija uzrokovanih palatalizacijom na kraju osnove: račić - rak, nožica - noga.
25 Načelno slobodan. Ograničenje: enklitike ne mogu na početak rečenice.
26 Iskoristiti i strip Đorđa Lobačeva Ženidba Dušanova čiji se odlomak nalazi u Čitanci za peti razred OŠ, Po jutru se dan poznaje, Lj. Bajić i Z. Mrkalj.
Interpretacija književnoumetničkog teksta:
Rad na tekstu
Slobodno (samostalno) saopštavanje utisaka o pročitanom tekstu.
Razumevanje pročitanog teksta. Uočavanje hronologije i povezanosti događaja u pripovedanju. Zapažanje karakterističnih detalja u opisivanju likova i ambijenta. Razumevanje namera i osećanja sadržanih u tekstu. Zauzimanje vlastitih stavova prema postupcima likova. Otkrivanje i tumačenje poruka u tekstu.
Shvatanje važnijih celina u tekstu (odeljak) i određivanje podnaslova. Shvatanje odeljaka u celini i u njegovim bitnim pojedinostima.
Uočavanje različitih značenja reči u tekstu i tumačenje njihove izražajne funkcije.
Zapažanje najznačajnijih pojedinosti u opisu prirode. - Stvaranje plana teksta. - Spoljašnji i unutrašnji činioci koji uslovljavaju postupke likova. - Tumačenje likova sa više gledišta (izgled, osećanja, razmišljanja, maštanja, postupci, govor). - Pričanje (naracija), opisivanje (deskripcija), razgovor (dijalog). - Glavno osećanje u lirskoj pesmi. - Pesnička slika. - Dokazivanje ličnih zapažanja i tumačenja podacima iz teksta. - Promena pripremnih zadataka za samostalnu i zajedničku obradu štiva.
Sistematično usvajanje književnih i funkcionalnih pojmova.
Sadržaji i veštine koje treba savladati:
- stvaranje plana teksta;
- prepričavanje teksta, pojam fabule;
- pisanje sastava;
- stih, strofa, rima;
- uočavanje kompozicionih elemenata teksta;
- forme pripovedanja (oblici kazivanja): naracija, deskripcija (pejzaž, portret) dijalog, monolog, unutrašnji monolog;
- motiv i tema;
- junak, lik, lirski subjekat;
- književni rodovi i vrste u narodnoj i umetničkoj književnosti (primereno ponuđenim tekstovima);27
- razmatranje idejnog sloja teksta;
- stilske figure (epitet, personifikacija, hiperbola, onomatopeja, poređenje);
- pisanje izveštaja;
- privatno i službeno pismo.
______________________________________
27 Klasifikacije u prilogu.
Aktivnosti učenika na mlađem
i srednjem uzrastu učenja
1. Igre slovima, rečima, slikama. Igre slovnih kombinacija. Učenik posmatra i upoređuje slova. Imenuje i čita slova ćirilice i latinice. Ređa slagalice od slova i slika, pravi rečenice od reči isečenih iz štampe, izmišlja priču na osnovu slika, rešava rebuse, zagonetke, pitalice, ukrštene reči (prilagođene uzrastu). Secka, savija, lepi, docrtava, ukrašava, modeluje...
2. Rimovanje reči i grupa reči. Učenik samostalno osmišljava stihove uz pomoć ponuđenih rimovanih reči; razvija osećaj za ritam i rimu...
3. Osmišljavanje priče. Učenik smišlja sopstvenu priču u čijem ja sadržaju globalna šema bajke ili nekog drugog teksta. Stvara priču na osnovu datih reči, datog početka ili kraja priče.
4. Govorne igre inspirisane doživljajem pročitanog - odslušanog teksta. Učenik daje drugačiji naslov tekstu, izmišlja drugačiji početak ili kraj; stavlja junake u novu situaciju i tako dobija novu priču.
5. Slikovito dočaravanje; pogađanje opisanog. Na osnovu onog što je video, doživeo, osetio, čega se seća, ili šta želi, učenik opisuje bića, predmete, situacije, prostore... Prepoznaje bića, predmete, situacije, prostore... na osnovu opisa.
6. Ulančavanje reči. Aktivno učestvuje u lancu pričanja poznate ili izmišljene priče.
7. Dramske igre. Uz instrukcije, realizuje jednostavnije govorne uloge učesnika dramske radnje u grupnoj scensko-izvođačkoj aktivnosti. Realizuje igre pokretom, pantomime, igre uloga, "zaleđene slike"...
8. Lutkarske igre. Učenik učestvuje u realizaciji jednostavnih kraćih scena lutkarskog pozorišta, sa poznatim ili izmišljenim likovima ili sadržajima, sinhronizujući pokrete ruku i modulacije glasa u oživljavanju lutke.
9. Grafičko oblikovanje teksta. Samostalno ili u grupi pravi kolažne novine na teme iz nastave, školskog života i vanškolskih aktivnosti; pravi strip, fotoreportažu, pozivnicu, čestitku...
10. Igre asocijacija. Formulisanje jednostavnih asocijacija u vidu jedne ili nekoliko reči na ponuđeni pojam.
11. Pravljenje rečnika. Učenik pravi rečnik novih reči, reči istog ili sličnog značenja i sl.
12. Organizovanje i korišćenje informacija. Učenik formira i vodi adresar i telefonski podsetnik; pravi katalog knjiga koje čita (ili ih je pročitao). Pravi odeljensku biblioteku, igroteku, cedeteku i sl.
13. Metajezičke igre. Osmišljava maternji jezik / pismo i predstavlja ih drugima.
14. Igre zamene uloga. Igra ulogu učitelja, prodavca, lekara i sl; sagledava stvari iz različitih uglova...
15. Bogaćenje aktivnog rečnika. Traži reči suprotnog značenja, reči koje znače umanjeno, reči istog oblika, a različitog značenja, tvorbene i semantičke porodice reči (drug - drugarica, druženje, društvo... ptica - vrabac, golub, lasta ...).
16. Samostalno ili grupno pravljenje oglasa ili reklame. Pravi različite vrste oglasa - piše ih i ilustruje; osmišljava izgled slova, tekst, postavljanje teksta u određenom prostoru.
17. Mali intervju sa realnom ili izmišljenom ličnošću ili likom.
18. Pravljenje rekvizita i elemenata scene. Prilikom pripremanja teksta za dramsko izvođenje.
19. Opisivanje crteža, stripa, plakata, fotografija, pozivnica... (usmeno ili pismeno)
20. Pronalaženje grešaka u tekstu. Traži pravopisne greške ili stilske nedoslednosti u različitim tekstovima; samostalno ili u grupi - organizovati kviz.
21. Pravljenje društvenih igara (karte, domine, Čoveče, ne ljuti se, sa ispisanim tekstom i ilustracijama, uz uputstvo za igru).
22. Korišćenje kartončića za praćenje različitih aktivnosti. Učenik koristi kartone sa pripremljenim pitanjima da bi opisao aktivnost u kojoj je učestvovao: školski čas, posetu pozorištu ili bioskopu, odlazak u muzej, na izlet u prirodu i sl.
23. Gluvi telefoni. Učenici u lancu šapatom prenose reč ili reči. Poslednji učenik izgovara reč koju je čuo.
24. TV ili radio emisija. Aktivnost se realizuje tako što se izabere neka emisija (sportska, muzička, kviz, crtani filmovi, emisije o putovanjima i prirodi itd). Pripremi se tekst i podele uloge. U učionici se napravi studio u kojem se program odvija kao uživo, ili se stvarno snima i potom se gledaju i komentarišu audiovizuelni zapisi.
25. Razredno poštansko sanduče. Učenici u sanduče stavljaju cedulje, pisma i poruke adresirane na nekog učenika iz razreda, sve učenike ili nastavnike. Jednom nedeljno se sanduče prazni.
26. Pravljenje nedeljnog ili mesečnog plana. Učenik crta tabelu i pravi plan svojih aktivnosti tokom čitavog dana u toku nekog perioda, upisujući vreme trajanja i kratak opis aktivnosti i izlaže plan svojih aktivnosti.
27. Preoblikovanje teksta. Učenik preoblikuje bajku u strip, basnu u dramski tekst, kraći prozni tekst u pesmu, a pesmu u priču, oglas u vest itd).
28. Pisanje utisaka o pročitanom, odgledanom ili posećenom. Učenik piše komentar o različitim vrstama tekstova, TV emisiji, pozorišnoj predstavi, filmu, poseti muzeju, zabavnom parku...
29. Spikeri. Učenici igraju ulogu spikera (TV ili radio), čitaju vesti o realnim i fiktivnim događajima kao vežbu pravilnog govorenja (dikcija, akcentuacija, pravilno disanje, rečenična intonacija...).
30. Učestvovanje u izradi panoa, mapa i drugih nastavnih sredstava.
31. Građenje reči po modelu - učenik smišlja nazive za izmišljene ili stvarne predmete i pojave prema postojećim tvorbenim modelima.
32. Komunikativne situacije - kako će učenik zamoliti druga da mu pozajmi olovku, a kako nastavnika; kako će učenik učtivo obavestiti nastavnika o tome da ga je povredio time što ga je nepravedno ocenio itd.
MOJA OTADžBINA SRBIJA
Pred kartom moje otadžbine. Njen položaj u Evropi i na Balkanu. Granice sa susedima i veza sa zemljom boravka.
Srpski državni simboli (zastava, grb i himna).
Srbija i njene prirodno-geografske specifičnosti. Uočavanje i prepoznavanje na karti Srbije: reljefne celine (planine i nizije) i najveći hidrološki objekti (reke, jezera i banje).
Balkansko poluostrvo u praistoriji i antičkom dobu (praistorijska i antička nalazišta u našoj zemlji).
Doseljavanje Slovena i prostor na kome se zadržavaju.
Srpske zemlje i nastanak prvih srpskih država.
Država Nemanjića od 12. do 14. veka (Stefan Nemanja, Stefan Prvovenčani, Sveti Sava, Dragutin i Milutin).
Prevlast srpske države na Balkanu (Stefan Dečanski, Stefan Dušan - Dušanov zakonik).
Slabljenje i podela Dušanovog carstva (Uroš, Mrnjavčevići - Marička bitka).
Moravska Srbija i pad srednjovekovne države (knez Lazar - Kosovska bitka, despot Stefan, despot Đurađ).
Bosna u srednjem veku.
OSNOVI KULTURE SRPSKOG NARODA
Srednjovekovna umetnost kod Srba (arhitektura, fresko-slikarstvo, književnost).
Istorijske veze srpske kulture sa drugim kulturama.
Razlikovanje osnovnih arhitektonskih formi u istorijskom razvoju.
MUZIČKA KULTURA
1. Pesme za pevanje
Dečije
Deda Mraz - A. Korać
Domovina - N. Vukomanović
Uspavanka - D. Lukić, N. Vukomanović
Na livadi - M. Milojević
Zavičaju, mili kraju - zapis Ž. Petrović
Zima - B. Stančić
Narodne i starogradske
U ranu zoru
Simbil cveće
Zapevala sojka ptica
Raslo mi je badem drvo
Oj, devojko Smederevko
Obraše se vinogradi gore kraj Topole
U tem Somboru
Širok Dunav, ravan Srem
Čaj goro, lane moje pričuvaj mi ovce
Dimitrijo, sine Mitre
Ajd’ d’ idemo Rado
Milica, jedna u majke
Zlatibore, moj zeleni bore
Gde si dušo, gde si rano
O, Jelo, o, Jelo
2. Pesme za pevanje i igru (kolanje)
Ukrug, ukrug - N. Hercigonja
Drugarstvo - D. Laković
Kolariću paniću
3. Slušanje vokalno-instrumentalne muzike
Srpske putničke pesme - ansambl Renesans
Sabor srpske muzike - video-kaseta
Uskršnje i božićne pesme - video-kaseta
Druga rukovet - S. Mokranjac
Osma rukovet - S. Mokranjac
Liturgija i Opelo (delovi) - S. Mokranjac
4. Obavezne kompozicije za pevanje i slušanje
Bože pravde - nacionalna himna
Himna svetom Savi
Tamo daleko
Kreće se lađa francuska
SLOBODNE AKTIVNOSTI
Smotre đačkog stvaralaštva i takmičenja za najbolja učenička ostvarenja. Prisustvovanje gostovanjima uglednih književnika, umetnika i sportista.
Crtanje plana zavičajnog mesta. Gledanje dokumentarnih filmova koji prikazuju neke od naših krajeva i čitanje tekstova iz geografskih čitanki i drugih izvora.
Sakupljanje starina, čitanje tekstova o prošlosti srpskog naroda.
Upoznavanje tradicionalnih zanata u zavičaju predaka (vodeničar, kovač, tkač, jorgandžija, opančar...).
Narodne nošnje i igre (učešće u folklornim grupama).
Vokalno i instrumentalno stvaralaštvo. Upoznavanje narodnih muzičkih instrumenata (gusle, frula, gajde, svirala od slame, pištaljka od vrbove grane, tikva...).
STARIJI UZRAST UČENIKA
(sedmi i osmi razred)
SRPSKI JEZIK
Operativni zadaci:
- savladavanje sistema naporednih i zavisnih rečenica;
- ovladavanje tehnikom brzog čitanja u sebi i osposobljavanje za "letimično" čitanje i čitanje "s olovkom u ruci";
- osamostaljivanje za analizu lirskih, epskih i dramskih dela;
- upoznavanje rasprave kao oblika usmenog i pismenog izražavanja;
- sistematsko savladavanje raznih oblika usmenog i pismenog opštenja prema zahtevima u programu;
- obnavljanje, sistematizacija znanja i delimično proširivanje sadržaja iz gramatike i pravopisa obrađenih u prethodnim razredima;
- karta dijalekata srpskog narodnog jezika;
- upoznavanje istorijskog razvoja srpskog književnog jezika;
- savladavanje glavnih pravila akcenatske norme književnog jezika;
- formiranje kriterijuma za samostalan izbor, analizu i procenu umetničkih dela pristupačnih ovom uzrastu;
- upoznavanje tehnike pisanja referata;
- ovladavanje raspravom kao oblikom usmenog i pismenog izražavanja;
- sistematizacija znanja o gradivu iz svih programskih područja.
JEZIK
Operativni zadaci:
- glasovne promene;
- padežni nastavci kod imenica sva tri roda;
- promena svih vrsta zamenica;
- pridevski vid;
- promena brojeva;
- glagolski vid, glagolski rod;
- vrste nepromenljivih reči;
- tvorbeni sistem srpskog jezika;
- proste i složene rečenice;
- funkcije padeža u rečenici;
- padežna sinonimija;
- proširivanje znanja iz pravopisa.
Ispadanje suglasnika.28
Jednačenje suglasnika po zvučnosti.29
Jednačenje suglasnika po mestu tvorbe.
Palatalizacija: vojnik - vojniče; rekoh - reče; mrak - mračan, rak - račić, kovčeg - kovčežić, drug - družina, tuga - rastužiti itd.30
Sibilarizacija: reka - reci, noga - nozi, duh - dusi.
Jotovanje: uočavanje zamene tvrdih suglasnika mekim u određenim kategorijama reči.31
Promena l u o: posao (posla), živeo (živela).
Imenice muškog roda: padežni nastavci; skraćena množina (Srbin - Srb-i); vokativ jednine - distribucija nastavaka -e i -u, instrumental jednine - distribucija nastavaka -om/-em, genitiv množine - nastavci -i, -iju; imenice na -lac (čitalac), imenice na -o (orao). Imenice srednjeg roda: genitiv množine imenica tipa rebro; imenice sa proširenom osnovom (dete - deteta, ime -imena); imenice koje imaju samo množinu - vrata, klešta, usta); imenice oko, uvo/uho - u jednini s. roda, u množini ženskog. Imenice ženskog roda tipa žena: vokativ jednine višesložnih imenica tipa drugarica, Milica i Duška, Milka; genitiv množine imenica tipa bukva, devojka, beleška i tipa molba, tajna; imenica mati. Imenice ženskog roda tipa kost: instrumental jednine - misao - mišlju/misli, reč - rečju/reči, glad - glađu/gladi; genitiv množine - kokoš, kost; imenice oči, uši, grudi i sl.; imenica kći. Imenice koje imaju samo jedninu (zbirne).
Zamenice: imeničke i pridevske; promena ličnih zamenica (ja, ti), promena lične zamenice trećeg lica (on, ona, ono); enklitike; promena upitne zamenica za lica ko i za stvari šta/što; promena pridevskih zamenica. Upotreba zamenice svoj. Pokretni vokali kod zameničkih reči.
Pridevski vid - određeni/neodređeni (morfološka razlika samo u nominativu jednine m. roda); komparacija prideva - supletivne forme. Pokretni vokali kod pridevskih reči.
Brojevi: promena broja jedan, jedna, jedno, redni brojevi - promena kao određeni pridevi; zbirni brojevi - značenje; brojne imenice - dvojica..., desetak..., trećina..., dvojka, trojka...
Glagoli: po značenju - radnja (pisati), zbivanje (rasti), stanje (stajati); po vidu - svršeni/nesvršeni; vidski parovi - pisati / napisati, čitati / pročitati; lični glagolski oblici (prezent, perfekat, futur I, futur II, imperativ, potencijal)32 i nelični (infinitiv, glagolski prilozi, glagolski pridevi); prelazni/neprelazni glagoli; povratni glagoli; složeni glagolski oblici; glagolski prilozi; glagolski pridevi.
Prilozi: po značenju - mesto, vreme, način, uzrok; komparacija.
Predlozi: koji se slažu sa raznim padežima (u, za, na, o, po, među, nad, pod, pred) i samo s jednim (k/a/, kroz, niz, uz, pri, prema); predlozi s genitivom - bez, blizu, do, ispod, ispred, iz, iza, između, iznad, kod, kraj, od, oko, pored, posle, preko, radi, zbog itd. Predlozi sa pokretnim vokalima.
Veznici: a, ako, ali, čim, da, i, ili, jer, makar, mada; ko, što, koji, čiji, kakav, gde, kad, kako, odakle, pošto...
Rečce: za pojačavanje i za izražavanje utiska (svakako, zaista, možda, veoma, vrlo).
Uzvici: e, ah, mac, hm i sl.
Izvođenje (derivacija) i slaganje (kompozicija). Prosta reč - izvedena reč. Osnova i sufiks. Izvedenica. Prefiksacija. Složenica.
Prosta i prosta proširena rečenica; subjekatske i predikatske dopune i odredbe; glagolski i imenski predikat; imeničke odredbe - atribut, apozicija; glagolski dodaci - objekat; priloške odredbe (za mesto, vreme, način, količinu, uzrok); upravni/neupravni govor.
Složena rečenica: naporedni odnosi nezavisnosloženih rečenica - sastavni, rastavni, suprotni, zaključni, isključni; zavisnosložene rečenice - izrične, odnosne, zavisno-upitne, mesne, vremenske, uzročne, posledične, namerne, uslovne, načinske/poredbene, dopusne.
Nominativ: funkcija subjekta i imenskog dela predikata. Genitiv: nepravi objekat, posesivni genitiv, kvalitativni genitiv, vremenski genitiv. Dativ: značenje namene/usmerenosti; nepravi objekat, logički subjekat. Akuzativ: bez predloga - pravi objekat, sa predlozima - nepravi objekat, priloška odredba mesta. Vokativ: dozivanje, obraćanje. Instrumental: oznaka društva i sredstva; funkcija - priloška odredba mesta, vremena i načina, atributa, nepravog objekta. Lokativ: oznaka mesta; funkcija - priloške odredbe mesta i daljeg objekta.
Sinonimija padeža: pred + instrumental = ispred + genitiv, pod + instrumental = ispod + genitiv, među + instrumental = između + genitiv, kvalitativni genitiv = kvalitativni instrumental.
Pisanje naziva ulica.
Pisanje geografskih naziva.
Pisanje imena preduzeća i ustanova.
Pisanje imena nebeskih tela.
Interpunkcijski i pravopisni znaci - tačka, zapeta, tačka i zapeta, tri tačke, crtica, zagrada, crta.
Interpunkcijski znaci u složenoj rečenici.
______________________________________
28 Objasniti uzrok pojave: ispadaju slični suglasnici kad su u istom suglasničkom skupu. Ovu pojavu nastavnik može predstaviti bilo putem analize na tekstu, bilo izdvojenim primerima tipa: otuda (odtuda -(veće od) (asimilacijom po zvučnosti) ottuda -(veće od) (ispadanjem) otuda, prema odsada, gde ispadanja nema); bezvučan ((manje od)-bezzvučan), bogataški ((manje od)- bogatašski). Objasniti i ispadanje suglasnika u primerima tipa oca, oče (ne otca, otče), masna (ne mastna, prema mastan) itd.
29 Ukazati na primere nevršenja jednačenja u primerima gradski, podšišati i sl.
30 Skrenuti pažnju na činjenicu da suglasnici č, ž, š prema sebi imaju g, g, h u istim rečima (ili osnovama). Pokatkad se prema č i ž mogu naći c i z: stric - striče, zec - zečetina, vitez - viteže, knez - kneže.
31 Prezent ( vikati - vičem, strugati - stružem, mahati - mašem, rezati - režem, pisati - pišem, glodati - glođem, kapati - kapljem, zobati - zobljem itd.), komparativ (jak - jači, blag - blaži, tvrd - tvrđi, ljut - ljući itd.), trpni pridev (mlatiti - mlaćen, graditi - građen itd.), zbirne imenice (prut - pruće, grob - groblje), instrumental jednine imenica ženskog roda (glad - glađu, krv - krvlju, mladost - mladošću), izvedeni pridevi (tele/teleta - teleći).
32 Napomena: Skrenuti pažnju učenicima na to da se prema normi futur gradi od prezenta pomoćnog glagola hteti (pune i enklitičke forme) i odgovarajućeg infinitiva. Pažnja: umesto infinitiva često se upotrebljava i u futuru konstrukcija da+prezent, pa treba korigovati u jeziku učenika. Prema potrebi upoznati učenike da u srpskom jeziku postoje aorist i imperfekat sa redukovanom upotrebom. Imperfekat se gotovo sasvim izgubio iz savremenog jezika, ali zbog njegovog prisustva u starijim književnim tekstovima učenike treba upoznati sa njegovom morfološkom strukturom i značenjem. Isto, uglavnom, važi i za pluskvamperfekat. I aorist je redak u savremenom jeziku, ali zbog kakve-takve njegove upotrebe potrebno je učenike upoznati sa njegovom tvorbom i značenjem.
KNjIŽEVNOST I OSNOVNI
KNjIŽEVNOTEORIJSKI POJMOVI
Književnost
Jovan Jovanović Zmaj, Kaži mi, kaži (Đulići)
Branko Radičević, Đački rastanak (odlomak: Oj, Karlovci, mesto moje drago...)
Vladislav Petković Dis, Među svojima
Jovan Dučić, Podne
Desanka Maksimović, Krvava bajka
Milan Rakić, Na Gazimestanu
Ljubavni rastanak, narodna lirska pesma
Miroslav Antić, Plavi čuperak (izbor iz pesničke zbirke)
Smrt vojvode Prijezde, narodna epska pesma33
Mali Radojica, narodna epska pesma
Ropstvo Janković Stojana, narodna epska pesma
Ivo Andrić, Most na Žepi
Pavle Ugrinov, Stara porodična kuća (odlomak)
Borisav Stanković, Uvela ruža (odlomak)
Jovan Sterija Popović, Pokondirena tikva (odlomak iz komedije)
Rastko Nemanjić - sveti Sava u književnosti (izbor iz Savinih spisa, narodnog predanja i umetničke poezije o sv. Savi)
Dositej Obradović, Život i priključenije (adaptirani odlomak)
Vuk Stefanović Karadžić, Izbor iz Rječnika; O narodnim pevačima; Život i običaji naroda srpskoga (sadržaj po izboru nastavnika)34
Milan Đ. Milićević, Karađorđe (portret)
Karađorđe i Dositej, narodna anegdota
Početak bune protiv dahija, narodna epska pesma (odlomci)
Prota Mateja Nenadović, Memoari (odlomak)
Žitije Hajduk Veljka Petrovića, Vuk Stefanović Karadžić (odlomak)
Ljubomir Nenadović, Pisma iz Italije (odlomak o Njegošu)
Petar Petrović Njegoš, Gorski vijenac (odlomak)
Đura Jakšić, Otadžbina
Izbor narodnih lirskih pesama
Vasko Popa, Očiju tvojih da nije
Ženidba Milića barjaktara, narodna lirsko-epska pesma (odlomak)
Ljubomir Simović, Odlazak Rastka Nemanjića na Svetu goru
Matija Bećković, Priča o svetom Savi
Laza Lazarević, Sve će to narod pozlatiti (odlomak)
Ivo Andrić, Knjiga
Branko Ćopić, Bašta sljezove boje (pripovetka iz zbirke, po izboru)
Branislav Nušić, Sumnjivo lice (odlomci iz komedije)
(Književno delo na filmu: Stevan Sremac: Zona Zamfirova, Ivkova slava)
Tumačenje teksta
Osposobljavanje učenika za samostalnu analizu književnoumetničkog dela (lirska i epska pesma, pripovetka, roman, drama) uz pomoć razvijenog plana i teza. -Procenjivanje idejno-estetskih, jezičko-stilskih i drugih vrednosti umetničkog dela. - Sticanje pouzdanog kriterijuma za izbor, analizu i procenu književnog teksta. Žitije Hajduk Veljka Petrovića - Upućivanje učenika u korišćenje odabrane i pristupačne literature o delima i piscima. - Podsticanje i razvijanje kritičkog odnosa u problemskom pristupu delu i piscu. - Sistematizovanje znanja o narodnoj književnosti.
______________________________________
33 U prilogu: podela narodne epske poezije.
34 Ovde je moguće realizovati mnoge dodatne sadržaje: o Vuku iz školskog programa RTS-a; dijafilmovi o Vukovom i Dositejevom muzeju; kviz znanja na temu Osnovne oblasti Vukovog rada (npr. rad na reformisanju srpskog jezika i pravopisa, sakupljanje narodnih umotvorina, originalno stvaralaštvo, prevodilački rad, kritičko stvaralaštvo...).
Književni pojmovi
Lirika
- motivi u lirskoj poeziji;
- ritam, rima, refren, pripev; vrste stiha, vrste rime;
- stilske figure: slovenska antiteza, metafora, gradacija, kontrast, simbol...;
- klasifikacija narodne lirike;
- podela umetničkih (autorskih) lirskih pesama.
Epika
- klasifikacija epske narodne poezije;
- narodna balada (lirsko-epska pesma);
- odnos fabule i sižea;
- funkcija opisa, pejzaža, u zaustavljanju ili pokretanju radnje;
- karakterizacija lika (psihološka, sociološka, govorna, istorijska);
- književno-naučne vrste (memoari, dnevnik, autobiografija, biografija, putopis);
- književni rodovi i značajnije vrste (sistematizacija).
Drama
- dramske vrste (tragedija, komedija i drama u užem smislu);
- osobenosti dramskog teksta (čin, pojava, lica, dijalog, didaskalije);
- dramski elementi (ekspozicija, zaplet, kulminacija, peripetija, rasplet).
Čitanje
Usavršavanje izražajnog čitanja, izražajnog kazivanja napamet naučenog teksta; čitanje i kazivanje po ulogama; čitanje u sebi. Razvijanje ličnog tona pri čitanju i kazivanju napamet naučenih proznih i poetskih celina. Vežbanje u letimičnom čitanju poznatog teksta radi nalaženja informacija i uvođenje učenika u sticanje sposobnosti da proceni da li će nepoznati tekst čitati u celini ili neće (novinski članak, nova knjiga...).
Kultura usmenog i pismenog izražavanja
Raspravljanje o knjizi, pozorišnoj predstavi, filmu, izložbi i sl. uz prethodno obučavanje učenika u pisanju teza, prikupljanju podataka iz različitih izvora kao što su: enciklopedije, leksikoni, priručnici, rečnici...
Kritički prikaz nove knjige, filma, radijske, televizijske emisije, pozorišne predstave, koncerta...
Portretisanje lika po samostalno sačinjenom planu. Portretisanje lika na osnovu piščevih komentara, fabule, dijaloga. Opisivanje eksterijera i enterijera.
Pričanje o stvarnom ili izmišljenom događaju uz korišćenje pripovedanja, opisivanja i dijaloga. Analiza odabranih tekstova u kojima preovlađuje govor likova radi boljeg shvatanja dijaloga kao oblika kazivanja. Preinačavanje upravnog govora u neupravni.
Uočavanje razlika među stilovima; analiza tekstova pisanih različitim stilovima.
Podsticanje učenika na samostalno literarno stvaralaštvo (čitanje učeničkih radova i razgovor o njima).
Sintaksičko-stilske i leksičke vežbe; raslojavanje leksike srpskog jezika - domaće i strane reči; arhaizmi; dijalektizmi; žargonizmi; neologizmi; tražiti od učenika da uz pomoć roditelja naprave mali rečnik reči koje su karakteristične za zavičajni govor njihovih predaka; reči koje su ušle u srpski jezik iz jezika koji se govori u zemlji-domaćinu; homonimija i polisemija; vezivanje sinonima za određeni stil (npr. zamisliti situacije u kojima je prikladno upotrebiti kazati, izjaviti, istrtljati, saopštiti, izbrbljati).
Pisanje molbe, zapisnika... Obučavanje učenika u popunjavanju različitih obrazaca.
Četiri školska pismena zadatka (jedan čas za izradu i dva časa za analizu zadataka i pisanje poboljšane verzije).
MOJA OTADžBINA SRBIJA
Srpski narod pod stranom vlašću (seobe u 16, 17. i 18. veku i oblici otpora turskoj vlasti - hajduci i uskoci, položaj Srba u Turskom i Austrijskom carstvu).
Nastanak moderne srpske države. Prvi srpski ustanak (Karađorđe Petrović).
Drugi srpski ustanak i sticanje autonomije (Miloš Obrenović).
Stvaranje države u Crnoj Gori (cetinjska mitropolija, Petar I, Petar II Petrović Njegoš, knez Danilo i knez Nikola).
Srbija u vreme Ustavobranitelja i druge vladavine Miloša i Mihaila Obrenovića.
Oslobodilački ratovi 1876-1878. godine i sticanje nezavisnosti.
Srbija od 1878. do 1903. godine (proglašenje kraljevine, Milan i Aleksandar Obrenović, politički život i modernizacija Srbije).
Srbija posle Majskog prevrata (parlamentarna monarhija, Petar Karađorđević).
Srbija i Crna Gora u balkanskim ratovima i u Prvom svetskom ratu.
Stvaranje zajedničke države Srba, Hrvata i Slovenaca i njeno postojanje do 1941. godine (politički, ekonomski i kulturni život, Aleksandar i Pavle Karađorđević).
Jugoslavija u Drugom svetskom ratu (pokreti otpora okupatoru, general Dragoljub Mihailović, Josip Broz Tito, genocid nad Srbima u NDH, građanski rat i njegov ishod).
Jugoslavija posle Drugog svetskog rata (politički, ekonomski i kulturni život do raspada SFRJ 1991. godine).
Raspad jugoslovenske države i etnički sukobi na kraju 20. veka.
Osnovne prirodno-geografske odlike Srbije (reljef, klima, hidrografija, biljni i životinjski svet).
Nacionalni parkovi i zaštita životne sredine.
Stanovništvo Srbije (broj, gustina naseljenosti, prirodni priraštaj, migracije, struktura - nacionalna, jezička, verska, polna, radna, starosna).
Naselja u Srbiji.
Opšte privredno-geografske karakteristike Srbije (geografske osnove razvoja poljoprivrede, izvori energije i rudno bogatstvo, industrijske grane i centri, saobraćaj i važnije saobraćajnice, turistički resursi i turistički centri).
Državno uređenje Srbije.
Srpski narod u Bosni i Hercegovini - Republici Srpskoj, Crnoj Gori, ostalim bivšim jugoslovenskim republikama, evropskim državama i vanevropskim kontinentima i njegova veza sa maticom.
Srbija i savremeni integracioni procesi u Evropi i svetu (UN, EU, EFTA, OECD i dr).
OSNOVI KULTURE SRPSKOG
NARODA
Srednjovekovna umetnost kod Srba (12. i 13. vek): arhitektura (Studenica, Žiča), fresko-slikarstvo (Mileševa, Sopoćani), književnost (Miroslavljevo jevanđelje, žitija svetitelja).
Srpska umetnost 1300-1371: arhitektura (Gračanica), skulptura (Dečani), fresko-slikarstvo (Staro Nagoričano, Dečani). Ikone i minijature.
Srpska umetnost 1371-1459: arhitektura (Ravanica), reljefna dekoracija i polihromija u obradi fasade (Kalenić), fresko-slikarstvo (Manasija).
Opšte odlike baroka kod Srba: arhitektura (manastiri Fruške gore - srpski Atos), slikarstvo (ikonostasi Teodora Kračuna i Teodora Ilića Češljara).
Neoklasicizam u srpskoj umetnosti (Arsenije Teodorović).
Romantizam u srpskoj umetnosti (Đura Jakšić).
Akademski realizam u srpskoj umetnosti (slikari Đorđe Krstić, Paja Jovanović i Uroš Predić i vajar Petar Ubavkić).
Moderna i savremena umetnost - pravci i predstavnici (Nadežda Petrović, Petar Konjović, Milena Pavlović Barili, Sava Šumanović, Mića Popović, Marko Čelebonović, Petar Lubarda, Dado Đurić, Vlada Veličković, Ljuba Popović...).
Doprinos nacionalne kulture svetskoj baštini (književnost, muzika, likovna i primenjena umetnost, dramska i filmska umetnost, televizijsko stvaralaštvo...).
Srpska kulturna dobra upisana na Uneskovu Listu svetske baštine (kulturno-istorijski region Starog Rasa i Sopoćana, Studenica, Visoki Dečani, Pećka patrijaršija, Gračanica i Bogorodica Ljeviška) i na Uneskovu Listu pamćenja sveta (Arhiv Nikole Tesle i Miroslavljevo jevanđelje).
Velika imena srpske nauke i kulture koja istovremeno pripadaju i svetskoj kulturi (Nikola Tesla, Mihailo Pupin, Milutin Milanković, Ivo Andrić, Miloš Crnjanski, Meša Selimović, Vasko Popa, Danilo Kiš, Milorad Pavić, Emir Kusturica, Dušan Kovačević...).
MUZIČKA KULTURA
1. Pesme za pevanje
Solo pesme i filmska muzika
Po Gradini mesečina sija - I. Bajić
Jesen stiže dunjo moja - I. Bajić
K’o nekad u osam - pesma iz istoimenog domaćeg filma
Devojko, mala - pesma iz domaćeg filma Ljubav i moda
Narodne i starogradske
Hladan vetar poljem piri
Osam tamburaša
Veselica
Igrali se vrani konji
Oj, javore, javore
Šano, dušo
Da l’ znaeš, mori, mome
Otvori mi belo Lenče
Džanum, nasred selo
Ti bi htela pesmom da ti kažem
Lepa Janja
Bila jednom ruža jedna
Što se bore misli moje
Kad mi pišeš, mila mati
Povela je Jela
Višnjičica rod rodila
Oj, devojče, Piroćanče
2. Pesme za pevanje i igru (kolanje)
Igrale se delije
Bela rada
Šano, dušo
3. Slušanje vokalno-instrumentalne muzike
Opera Koštana (delovi) - P. Konjović
Šesta, Deseta i Jedanaesta rukovet - S. Mokranjac
Baletska svita Ohridska legenda (delovi) - S. Hristić
Liturgija (delovi) - K. Stanković
Liturgija (delovi) - J. Marinković
Opelo (delovi) - S. Hristić
4. Obavezne kompozicije za pevanje i slušanje
Bože pravde - nacionalna himna
Himna svetom Savi
Tamo daleko
Kreće se lađa francuska
Marš na Drinu - S. Binički
SLOBODNE AKTIVNOSTI
Smotre đačkog stvaralaštva i takmičenja za najbolja učenička ostvarenja.
Prisustvovanje gostovanjima uglednih srpskih književnika, umetnika i sportista.
Upoznavanje sa izuzetnim rezultatima srpskog sporta.
Gledanje igranih i dokumentarnih filmova s temom događaja iz nacionalne istorije.
Crtanje planova i karata zavičajnih mesta i predela. Sastavljanje zidnih novina i panoa o temama iz zavičaja predaka. Čitanje tekstova iz geografskih i istorijskih čitanki i drugih izvora. Pripremanje zajedničkih zbirki etnografskih i petrografskih materijala iz naših krajeva. Učešće u folklornim grupama i priredbama u narodnim nošnjama pojedinih krajeva. Upoznavanje sa organizacijom školskih sportskih takmičenja u Srbiji.
Obilazak (za vreme posete otadžbini) kulturno-istorijskih spomenika, ustanova kulture i ostalih znamenitosti navedenih u Programu, kao i onih koji nisu pomenuti (npr. Lepenski vir, Vinča, Sirmijum, Viminacijum - vojni logor, Gamzigrad - carska palata, Beogradska tvrđava, Niška tvrđava, Petrovaradinska tvrđava, Orašac, Takovo, Oplenac, Sremski Karlovci, Narodni muzej u Beogradu, Vojni muzej u Beogradu, Muzej Srpske pravoslavne crkve u Beogradu, Muzej grada Beograda, Etnografski muzej u Beogradu, Muzej Vuka i Dositeja u Beogradu, Muzej jugoslovenske kinoteke u Beogradu, Muzej Nikole Tesle u Beogradu, Muzej Prvog srpskog ustanka - Konak kneza Miloša u Beogradu, Galerija Matice srpske u Novom Sadu, Narodno pozorište u Beogradu, Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu, Saborna crkva u Beogradu, hram Svetog Save na Vračaru...).
DIDAKTIČKO-METODIČKO
UPUTSTVO
Osnovne karakteristike programa
1. Učenje nastavnog predmeta srpski jezik obuhvata: praćenje poznavanja srpskog jezika u odeljenju (grupi), pripremanje učenika za usvajanje programskih sadržaja, rad na usvajanju i daljem razvijanju pravilnog čitanja i pisanja, usmenog i pismenog izražavanja, u duhu prihvaćene jezičke norme, saznavanja i doživljavanja odabranih ostvarenja iz književnosti, umetnosti, kulture i tradicije, istorije i folklora srpskog naroda. Osposobljavanje učenika za razumevanje, tumačenje, usvajanje i vrednovanje preporučenih programskih sadržaja podstiče se korelacijom sa drugim nastavnim predmetima koje učenici izučavaju u svojim redovnim školama. Sve aktivnosti treba da usmeravaju učenike na održavanje, razvijanje i unapređivanje višestrukih i trajnih veza s otadžbinom.
2. Moja otadžbina Srbija podrazumeva usvajanje osnovnih sadržaja iz nacionalne istorije i geografije, uz ukazivanje na elemente običaja, kulture, tradicije i religije srpskog naroda. Te sadržaje, što je moguće više, treba obrađivati integrisano sa srpskim jezikom, posebno na časovima posvećenim lektiri i vežbanjima usmenog i pismenog izražavanja.
Zavisno od uzrasta učenika, uz korelaciju sa drugim predmetima, dat je pregled najznačajnijih zbivanja iz nacionalne istorije od 7. do kraja 20. veka.
Sadržaji iz nacionalne geografije svedeni su na odabrane teme, kroz koje učenici treba da upoznaju najvažnije prirodnogeografske i društvenogeografske karakteristike Srbije i zavičaja predaka. Potrebno je ukazati na međuuslovljenost prirodne i društvene sredine, pri čemu treba izbegavati faktografiju i statističke podatke.
3. Osnovi kulture srpskog naroda obuhvataju izbor dostignuća srpskog naroda iz oblasti duhovnog stvaralaštva - likovnog i muzičkog. Pri realizaciji ovih tema nastavnik se oslanja na iskustva i znanja učenika stečena u porodici i redovnoj školi. Upoznavanje duhovnog stvaralaštva svog naroda doprineće očuvanju nacionalnog identiteta i spoznaji da je srpska umetnost integralni deo svetske kulturne baštine. Muzički sadržaji odabrani su u skladu s idejom da učenici najpre melodijski i ritmički "osete" jezik koji će učiti, da otkriju njegovu specifičnost i lepotu, tako da im neće biti teška i nepoznata glasovna struktura ponuđenih reči. Neke teme iz osnova kulture srpskog naroda postoje i u programu srpskog jezika. Zato obradu ovih sadržaja treba, što je moguće više, integrisati u obradu date lektire, kroz tematske izložbe, priredbe i sl.
4. Slobodne aktivnosti učenika obuhvataju razne oblike i vrste stvaralačkog rada učenika, u skladu s njihovim sposobnostima, interesovanjima i željama, ali i uslovima rada.
Struktura časa u kombinovanom odeljenju - grupi
Rad u kombinovanom odeljenju - grupi, specifičan je i može se organizovati po različitim modelima smenjivanja neposrednog nastavnog rada nastavnika s učenicima i posrednog, u kome nastavnik indirektno putem organizacije samostalnog rada učenika organizuje nastavu. Preporučuju se sledeće moguće strukture časa u izmeni posrednog i neposrednog nastavnog rada:
a) Nastavnik ceo čas radi s jednim razredom, a drugi razred radi samostalno.
b) Nastavnik neposredno radi s jednim razredom, zatim s drugim, a na kraju oba razreda rade samostalno.
v) Nastavnik u uvodnom delu časa neposredno radi s oba razreda, odnosno sa svim razredima, a zatim pola vremena s jednim te pola vremena s drugim razredom.
g) Nastavnik u uvodnom ili završnom delu časa radi sa svim učenicima, a ostalo vreme neposredno radi s jednim, a potom s drugim razredom.
d) Nastavnik neposredno radi sa svim razredima celog časa.
đ) Učenici svih razreda celog časa rade samostalno.
e) Na početku časa nastavnik neposredno radi sa svim razredima, zatim neposredno radi s jednim razredom, a sa ostalim razredima posredno; na kraju časa ponovo radi neposredno sa svim učenicima (razredima).
ž) U uvodnom i završnom delu časa nastavnik neposredno radi sa svim učenicima; između ovih faza smenjuju se neposredni i posredni rad, tako da tokom časa u svakom razredu nastava dva ili više puta prelazi iz neposredne u posrednu i obratno.
U kombinovanju neposrednog i posrednog nastavnog rada treba imati u vidu uzrast učenika zbog razlika koje se ispoljavaju u nivou obrazovanja, osposobljenosti i zrelosti učenika za pojedine oblike i tehnike rada. Preporučuje se duži neposredan rad sa učenicima mlađeg uzrasta, naročito na početku školske godine. Tokom samostalnog rada potrebna je češća provera ritma i toka rada učenika, pružanje dopunskih objašnjenja i podsticanje na dalji rad. Poželjno je da svaki nastavni čas počne neposrednim radom u mlađem razredu i da se njime završi. Složeniji načini rada (grupni rad, rad s pojedinim instrumentima, rešavanje problema i sl.) pogodniji su za starije učenike.
U kombinovanom odeljenju samostalan rad učenika sa neposrednim nastavnim radom čini integralni deo svakog časa. Za njegovo izvođenje izdvaja se isto onoliko vremena kao i za neposredni rad. Ukoliko se dobro organizuje, samostalan rad učenika znatno doprinosi ostvarivanju ključnih obrazovno-vaspitnih zadataka i sadržaja.
Časove samostalnog rada učenika treba organizovati tako da doprinose produbljivanju obrađenih sadržaja rešavanjem novih zadataka kao što su: korišćenje novog teksta, novih podataka i činjenica, shema i skica u vezi s obrađenim sadržajima; rešavanje zadataka s novim elementima primenom poznatog postupka; primena zadataka čije rešavanje zahteva iznalaženje novih načina rada i drugo. Za takav rad nastavnik mora redovno da priprema zbirke zadataka i nastavnih listića i drugih didaktičkih materijala kojima se može obezbediti funkcionalna primena znanja učenika.
Radi sistematskog osposobljavanja učenika za samostalni rad potrebno je povremeno organizovati posebne časove na kojima nastavnik daje učenicima uputstva, objašnjenja i savete u vezi sa samostalnim radom.
Da bi se u samostalnom radu postiglo da svi učenici budu optimalno aktivni i da zadatke dovode do kraja - neophodno je diferenciranje zadataka prema predznanju, sposobnostima, tempu i ritmu učenika. Osim toga, mora se obezbediti i (obostrana) povratna informacija o tome kako su zadaci shvaćeni i kako se rešavaju. Učenicima mlađih razreda, kao i onima koji imaju teškoće u učenju, potrebna je češća neposredna nastavnikova pomoć (kratka usmena ili pismena provera toka rada učenika - petominutno objektivno ispitivanje svih učenika, ali i individualna instrukcija - neposredna pomoć nastavnika pojedinim učenicima). Učenike starijeg uzrasta treba postupno i sistematski upućivati u načine kako sami sebi mogu da obezbede povratne informacije o ispravnosti toka svoga rada (kako da se u tome posluže svojim beleškama, udžbenikom, priručnikom, kartom, skicom, ranije rešenim zadatkom i sl.). Uz to, za časove samostalnog rada učenika nastavnik treba da priprema (i primenjuje) nastavne listiće s tačnim rešenjima, zadatke i tekstove s "podsetnicima" (poluprogramirane sekvence), da na vidnom mestu u učionici povremeno izlaže tekstove koji čine osnovu za sticanje novih znanja i rešavanje zadataka (primeri, pravila, uputstva, skice, sheme i sl.). Nastavna sredstva (od klasičnih preko audiovizuelnih do najsavremenijih elektronskih medija i računara), stavljena u službu sve punijeg izgrađivanja aktivne pozicije učenika, mogu mnogo da doprinesu ostvarivanju obrazovno-vaspitnih ciljeva i zadataka.
Planiranje i neposredna
priprema nastavnika
Osnov planiranja nastave su definisani cilj i zadaci obrazovno-vaspitnog rada. Planiranje se vrši na godišnjem i mesečnom nivou. Za svaku aktivnost koja se namerava ostvariti (nastavnu, vannastavnu, praktični rad i slično) treba jasno definisati šta se želi dobiti kao krajnji rezultat. To može biti upoznavanje, razumevanje, sticanje znanja, ovladavanje veštinama, motivisanje i drugo.
Planiranje i neposredna priprema nastavnika su uslov racionalnog raspolaganja vremenom jer obezbeđuju: ravnomernost rasporeda nastavnog sadržaja, sistematičnost, postupnost u radu, selektivniji izbor i primenu nastavnih metoda i sredstava, oblika i tehnika rada.
Planiranje nastavnog rada može biti u odnosu na vreme - godišnje, polugodišnje, tromesečno, mesečno i sedmično; u odnosu na stepen razrade - globalno i operativno, a u odnosu na postupak - vremensko i tematsko.
Globalno planiranje obavlja se pre početka školske godine i obuhvata raspoređivanje nastavnih tema, broj časova za realizaciju nastavnih tema, raspoređivanje časova za obradu, utvrđivanje i sistematizaciju pređenog gradiva.
Operativno planiranje je konkretizacija globalnog i obuhvata didaktičko-metodičku razradu nastavnih tema na nastavne jedinice i vreme realizacije najmanje za jedan mesec.
Nastavnik sačinjava operativni plan uz uvažavanje korelacije sadržaja po razredima, upoznavanje uslova, predznanja učenika i drugo. Operativni plan sadrži: vreme (npr. nastavne nedelje), redosled nastavnih jedinica u okviru teme, tip časa, oblik rada, metodu rada, nastavna sredstva, mesto rada (lokacija), i napomenu u koju se unosi sve ono što je važno za saopštenje o nastavnoj jedinici, odstupanje od plana itd. Operativno planiranje zahteva fleksibilniji pristup nastavnika. To podrazumeva određenu slobodu u predviđanju broja časova za nastavnu celinu ili temu zavisno od uslova u kojima se nastava ostvaruje, zahteva koji se postavljaju učenicima prilikom učenja, tempa kojim učenici ostvaruju unapred zadate zahteve i drugo. U odnosu na to, nastavnik može da poveća ili smanji broj časova za određenu temu, odnosno nastavnu jedinicu. Poželjno je da nastavnik pri izradi operativnog plana uključi učenike i od njih neposredno dobije podatke koji su značajni za planiranje, kao i predloge za rad.
Priprema za čas u kombinovanom odeljenju treba da bude sažeta, sadržajna i pregledna kako bi je nastavnik moga koristiti tokom izvođenja nastave. Osnovni zahtev pripreme za rad u ovakvim uslovima je jedan čas - jedna priprema. Iz nje treba da se vidi:
- artikulacija blok-časa,
- relativna samostalnost pojedinih delova u okviru blok-časa,
- izmena posrednog i neposrednog nastavnog rada u odeljenju/grupi,
- trajanje pojedinih etapa časa.
Za uspešno planiranje i pripremu potrebno je utvrditi početno stanje grupe imajući u vidu razvojne i uzrasne karakteristike učenika, nivo znanja i sposobnosti, socio-kulturne uticaje, navike, motivaciju za učenje i slično.
Cilj nastave, početno stanje i rad u uslovima kombinovanih grupa su osnovni elementi okvira u kome se odvija pedagoški proces, a samim tim i planiranje i priprema nastavnika.
Identifikovanje konkretnih uslova rada
Pod konkretnim uslovima rada podrazumeva se:
- znanje i sposobnost učenika;
- prostor i oprema objekta u kome se aktivnost izvodi (veličina prostorije i njena opremljenost s obzirom na grupu, raspoloživost nastavnih sredstava);
- izvori informacija i znanja;
- vreme predviđeno za određenu aktivnost.
Pri planiranju treba voditi računa o izboru postupaka koji se mogu realizovati u postojećim uslovima, odnosno ne planirati one aktivnosti za koje nema odgovarajućeg prostora, opreme ili drugih bitnih uslova.
Selekcija informacija i njihovo predstavljanje
učenicima
Izbor informacija relevantnih za program koji se izučava pre svega znači eliminisanje detalja i opširnosti, čime se omogućava učenicima da efikasno usvoje bitne sadržaje.
Selekcija informacija pretpostavlja brižljivo proučavanje programa (nastavnih sadržaja) i referentne literature. Time se identifikuju neophodne informacije koje treba saopštiti na času i one koje se mogu dobiti iz drugih izvora (udžbenika ili priručnika).
Zbog specifičnih uslova rada nastavnik je u prilici da planira i realizuje integrisani/tematski pristup koji se zasniva na organizaciji tema i pojmova unutar opsega znanja grupe dece s kojom radi i strukturiranju sadržaja oko širih saznajnih celina.
Izbor didaktičko-metodičkog
pristupa
Savremene didaktičke teorije, razvijena obrazovna tehnologija i nastavna praksa teže ka fleksibilnim oblicima nastave i učenja i većoj aktivnosti učenika. To se ostvaruje prvenstveno putem diferencijacije i individualizacije nastave i kombinovanjem različitih oblika organizacije nastave vodeći računa da postoji sklad između svih bitnih elemenata kao što su ciljevi koji se žele postići, sadržaj, uzrast učenika, uslovi rada i drugo.
Nastavniku su na raspolaganju različite metode kao načini podučavanja i sticanja znanja, formiranja veština, stavova i navika, motivisanja za učenje, podsticanja kognitivnog, socijalnog, emocionalnog i fizičkog razvoja. One se primenjuju u svim etapama nastavnog procesa, od uvođenja učenika u nastavni proces do evaluacije.
Kako se nastava odvija u bloku od tri časa, sa heterogenom grupom učenika uz korišćenje najčešće integrisanog pristupa nastavi, mogućnosti kombinovanja različitih metoda veće su nego u redovnoj nastavi. Na taj način se može obezbediti dobra dinamika časa i prevazići problemi koji proizlaze iz činjenice da je dnevno opterećenje učenika veće nego onih koji pohađaju samo redovnu nastavu, kao što su npr. umor, održavanje pažnje i drugo.
Blok od tri časa daje velike mogućnosti da se koriste načini rada s učenicima koje je objektivno vrlo teško realizovati u uslovima časa od 45 minuta. Npr. kooperativno učenje koje kombinuje grupni oblik rada - rad u parovima, i dijalošku metodu, tj. učenici rade u malim grupama/parovima kroz komunikaciju ili različite forme problemske nastave, timskog rada.
Kombinovanje različitih metoda, aktivnosti učenika, izvora znanja i didaktičkih sredstava pomoći će nastavniku da:
- ne sprovodi predavačko-ispitivačku (receptivnu) nastavu,
- poštuje uzrasne i individualne karakteristike učenika,
- motiviše učenike da aktivno učestvuju u nastavnom procesu,
- lakše vrednuje učeničko postignuće,
- stvori prijatnu atmosferu za rad.
Nastavna sredstva su sastavni deo nastavnog procesa i treba ih posmatrati u najširem smislu kao deo sredine za učenje koju nastavnik osmišljava i planira. Ona treba da obezbede upotrebu pažljivo izabranog materijala koji odgovara ciljevima nastave, sadržajima, metodama rada, razvojnim i individualnim karakteristikama učenika.
Efikasnost rada može se podići upotrebom adekvatnih nastavnih sredstava, posebno u posrednoj nastavi (samostalni rad učenika). Ona mogu doprineti povećanju saznajne vrednosti informacija i pomoći u samoproveravanju rada od strane učenika. Nastavna sredstva ne mogu zameniti nastavnika, ali mogu u nekom trenutku preuzeti neku njegovu ulogu, kao što su motivisanje učenika za rad, eliminisanje "praznog hoda" i stvaranje prijatne atmosfere. Treba imati u vidu da sama upotreba savremenog tehničkog uređaja, npr. televizora ili kompjutera, ne unapređuje nastavni proces, već to čini sadržaj koji se pomoću njega prezentuje učenicima i aktivnosti koje slede.
Mesto i uloga učenika i nastavnika
u realizaciji programa
U realizaciji posebnog programa osnovnog obrazovanja i vaspitanja u inostranstvu položaj i uloga nastavnika i učenika su u izvesnoj meri drugačiji u odnosu na redovnu školu. Rad u kombinovanim grupama zahteva drugačije planiranje i realizaciju nastave. Grupa dece koja se razlikuju po uzrastu i znanjima omogućava učenje ne samo u interakciji sa nastavnikom, već i kroz bogatu međusobnu razmenu koju nastavnik podstiče i kanališe. Nastavnik je partner u pedagoškoj komunikaciji koji obezbeđuje priliku svakom detetu da se iskaže i napreduje. To podrazumeva dobro poznavanje i praćenje učenika - njihovih sposobnosti, znanja, interesovanja, motivacije, i uvažavanje dnevne opterećenosti učenika. Učenici imaju više samostalnosti u radu, slobodnije traže pomoć od nastavnika i starijih učenika u grupi. Ocenjivanje i školski uspeh su više u funkciji unapređivanja nastavnog procesa i ličnog razvoja, pa samim tim manje opterećuju nastavnika i učenika.
Vrednovanje obrazovnih postignuća
Vrednovanje obrazovnih postignuća je sastavni deo pedagoškog procesa i podrazumeva stalnu proveru primenjenih didaktičko-metodičkih pristupa, što omogućava prilagođavanje, korekciju ili izmenu postupaka i sadržaja, zavisno od postojeće situacije i postavljenih ciljeva. To je osnova za stvaranje "lične metodike nastavnika", koja kao rezultat sistematskog planiranja i analize postaje veoma vredan instrument unapređivanja rada, a time i rezultata rada učenika.
Praćenje rada i napredovanja učenika je kontinuiran proces, planiran i dobro osmišljen. Prati se i vrednuje ukupna aktivnost učenika u vezi sa konkretnim programom nastave i njenim ciljevima. Na osnovu prikupljenih informacija nastavnik će vrednovati nivo koji je učenik u svom obrazovno-vaspitnom radu i razvoju postigao,
bez poređenja sa drugim učenicima. Kriterijumi za vrednovanje obrazovnih postignuća su vrsta, obim i nivo znanja, umenja i veština i angažovanje učenika u nastavnom procesu.
Ocena je individualizovana, saopštava se učeniku i upisuje u dnevnik rada na istom času. Brojčanu skalu ocenjivanja čine ocene: odličan (5), vrlo dobar (4), dobar (3) i dovoljan (2).
Praćenje i vrednovanje rada učenika treba da bude podrška procesu učenja, razumevanju ciljeva učenja i kriterijuma na osnovu kojih se može proceniti uspešnost učenja, čime se učenik osposobljava za samostalno praćenje i ocenjivanje sopstvenog rada.
Uključivanje porodice
Uključivanjem porodice u nastavu povezuju se dve sredine učenja - škola i porodica, čime se jača svest o nacionalnoj i kulturnoj pripadnosti i osećaj zajedništva. Nastavnik na taj način dobija potpuniju sliku o detetu, a porodica informacije šta i kako se radi s njihovim detetom.
Članovi porodice mogu biti u različitim ulogama, kao što su:
- izvori znanja, npr. kad neko govori o svom zavičaju ili istorijskim događajima iz otadžbine u kojima je lično učestvovao ili o njima čuo od članova porodice ili kad prilažu slike i knjige koje mogu biti iskorišćene kao nastavna sredstva;
- instruktori, kada učenike nečemu podučavaju;
- organizatori skupova, izleta, poseta;
- volonteri koji pomažu nastavniku;
- koordinatori za različite aktivnosti, kao što su npr. povezivanje sa decom i organizacijama iz otadžbine i zemlje u kojoj žive.