Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas:


ZAKON

O ZAPOŠLjAVANjU I OSIGURANjU ZA SLUČAJ NEZAPOSLENOSTI

(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 36 od 15. maja 2009, 88/10)

I. OSNOVNE ODREDBE

1. Predmet zakona

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se: poslovi i nosioci poslova zapošljavanja; prava i obaveze nezaposlenog i poslodavca; aktivna politika zapošljavanja; osiguranje za slučaj nezaposlenosti i druga pitanja od značaja za zapošljavanje, povećanje zaposlenosti i sprečavanje dugoročne nezaposlenosti u Republici Srbiji.

2. Nezaposleni

Član 2.

Nezaposleni, u smislu ovog zakona, jeste lice od 15 godina života do ispunjavanja uslova za penziju, odnosno najkasnije do 65 godina života, sposobno i odmah spremno da radi, koje nije zasnovalo radni odnos ili na drugi način ostvarilo pravo na rad, a koje se vodi na evidenciji nezaposlenih i aktivno traži zaposlenje.
Nezaposleni aktivno traži zaposlenje ako uredno ispunjava obaveze koje ima po zakonu i individualnom planu zapošljavanja.
Nezaposlenim, u smislu ovog zakona, ne smatra se redovan učenik, student osnovnih studija do 26 godina života, lice kome miruju prava iz radnog odnosa u skladu sa zakonom i lice koje je ispunilo uslov za penziju u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju.

3. Lice koje traži zaposlenje

Član 3.

Lice koje traži zaposlenje, u smislu ovog zakona, jeste nezaposleni, zaposleni koji traži promenu zaposlenja i drugo lice koje traži zaposlenje.
Zaposleni koji traži promenu zaposlenja jeste lice koje je u radnom odnosu ili je na drugi način ostvarilo pravo na rad, a koje aktivno traži promenu zaposlenja i vodi se na evidenciji lica koja traže promenu zaposlenja.
Drugo lice koje traži zaposlenje jeste lice starije od 15 godina života koje traži zaposlenje, a koje se ne može smatrati nezaposlenim ili licem koje traži promenu zaposlenja, u smislu ovog zakona.

4. Poslodavac

Član 4.

Poslodavac, u smislu ovog zakona, jeste domaće ili strano pravno i fizičko lice, koje prijavljuje potrebu za zapošljavanjem, zapošljava i uplaćuje doprinos za osiguranje za slučaj nezaposlenosti.

5. Načela zakona

Član 5.

Ovaj zakon zasniva se na načelima:
1. zabrane diskriminacije, u skladu sa zakonom;
2. nepristrasnosti pri obavljanju poslova zapošljavanja;
3. rodne ravnopravnosti;
4. afirmativne akcije usmerene prema teže zapošljivim nezaposlenim licima;
5. slobode u izboru zanimanja i radnog mesta;
6. besplatnosti obavljanja poslova zapošljavanja prema nezaposlenim licima.

II. POSLOVI ZAPOŠLjAVANjA

1. Poslovi zapošljavanja

Član 6.

Poslovi zapošljavanja, u smislu ovog zakona, jesu:
1. obaveštavanje o mogućnostima i uslovima za zapošljavanje;
2. posredovanje u zapošljavanju u zemlji i inostranstvu;
3. profesionalna orijentacija i savetovanje o planiranju karijere;
4. sprovođenje mera aktivne politike zapošljavanja;
5. izdavanje dozvole za rad strancu i licu bez državljanstva, u skladu sa zakonom.

2. Nosioci poslova zapošljavanja

Član 7.

Poslove zapošljavanja obavlja Nacionalna služba za zapošljavanje (u daljem tekstu: Nacionalna služba) i agencija za zapošljavanje.

3. Nacionalna služba za zapošljavanje

Član 8.

Poslove zapošljavanja, osiguranja za slučaj nezaposlenosti, ostvarivanje prava iz osiguranja za slučaj nezaposlenosti i drugih prava u skladu sa zakonom i vođenje evidencija u oblasti zapošljavanja obavlja Nacionalna služba.
Pored poslova iz stava 1. ovog člana Nacionalna služba obavlja i stručno-organizacione, upravne, ekonomsko-finansijske i druge opšte poslove u oblasti zapošljavanja i osiguranja za slučaj nezaposlenosti.
Sedište Nacionalne službe je u Kragujevcu.
Nacionalna služba je pravno lice, sa statusom organizacije za obavezno socijalno osiguranje.
Nacionalna služba se upisuje u registar nadležnog organa, u skladu sa zakonom.
Radi obavljanja poslova iz st. 1. i 2. ovog člana u Nacionalnoj službi obrazuju se Pokrajinska služba, filijale i druge unutrašnje jedinice utvrđene opštim aktom Nacionalne službe.

Član 9.

Nacionalna služba je dužna da poslodavcu i licu koje traži zaposlenje pruža:
1. obaveštenja o zakonima, podzakonskim propisima, kolektivnim ugovorima i drugim opštim aktima koji su na snazi, pravima, obavezama i odgovornostima poslodavaca i zaposlenih, kao i njihovih udruženja, koji se odnose na zapošljavanje i osiguranje za vreme nezaposlenosti;
2. savete o načinu i postupku ostvarivanja prava i izvršavanja obaveza i pomoć o načinu popunjavanja i dostavljanja Nacionalnoj službi obrazaca i dokumenata.

Član 10.

Nacionalna služba dužna je da u roku od 24 sata od dobijanja informacije o potrebi za zapošljavanjem od poslodavca tu informaciju učini dostupnom licima koja traže zaposlenje objavljivanjem na oglasnoj tabli, internet adresi i u narednom periodičnom izdanju oglasa Nacionalne službe.

Član 11.

Organi Nacionalne službe su upravni odbor i direktor.
Na članove upravnog odbora, odnosno na direktora Nacionalne službe, primenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje sprečavanje sukoba javnog i privatnog interesa pri vršenju javnih funkcija.
Lica iz stava 2. ovog člana mogu biti imenovana na javnu funkciju u Nacionalnoj službi najviše dva puta.

Član 12.

Upravni odbor upravlja radom Nacionalne službe.
Upravni odbor Nacionalne službe ima 9 članova.
Članove upravnog odbora i među njima predsednika imenuje i razrešava Vlada, i to:
1. četiri člana na predlog ministra nadležnog za poslove zapošljavanja, od kojih su najmanje dva iz sastava ministarstva nadležnog za poslove zapošljavanja (u daljem tekstu: Ministarstvo);
2. četiri člana na predlog Socijalno-ekonomskog saveta za Republiku Srbiju, od kojih dva predstavnika sindikata i dva predstavnika poslodavaca.
Direktor Nacionalne službe je po funkciji član upravnog odbora.
Članovi upravnog odbora imenuju se na period od četiri godine.
Upravni odbor odlučuje većinom glasova ukupnog broja svojih članova.
Način rada, ovlašćenja i odgovornosti članova upravnog odbora, kao i druga pitanja od značaja za rad upravnog odbora, uređuju se statutom Nacionalne službe.

Član 13.

Upravni odbor:
1. donosi statut i opšte akte Nacionalne službe;
2. donosi godišnji program rada Nacionalne službe;
3. donosi finansijski plan i završni račun Nacionalne službe, u skladu sa zakonom;
4. usvaja izveštaj o radu Nacionalne službe;
5. odlučuje o poslovanju Nacionalne službe i korišćenju sredstava, u skladu sa zakonom;
6. odlučuje o drugim pitanjima, u skladu sa zakonom i statutom Nacionalne službe.
Vlada daje saglasnost na statut i program rada Nacionalne službe.

Član 14.

Upravni odbor podnosi Ministarstvu polugodišnji izveštaj o radu Nacionalne službe.
: