Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas:


ZAKON

O SREDSTVIMA U SVOJINI REPUBLIKE SRBIJE

(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 53/95, 3/96, 54/96, 32/97 i 101/2005)

I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Sredstva u svojini Republike Srbije (u daljem tekstu: sredstva u državnoj svojini) jesu:
1) prirodna bogatstva (zemljište, šume, vode, vodotoci, rudna blaga i druga prirodna bogatstva) i dobra u opštoj upotrebi (javni putevi, parkovi, trgovi i ulice i druga dobra u opštoj upotrebi), kao dobra od opšteg interesa, za koja je zakonom utvrđeno da su u državnoj svojini;
2) sredstva koja su, u skladu sa zakonom, stečena odnosno koja steknu:
(1) državni organi i organizacije;
(2) organi i organizacije jedinica teritorijalne autonomije i lokalne samouprave (u daljem tekstu: organi teritorijalnih jedinica);
(3) javne službe (javna preduzeća, ustanove) i druge organizacije čiji je osnivač Republika, odnosno teritorijalne jedinice, osim sredstava koja koriste organizacije obaveznog socijalnog osiguranja i sredstava koja su prema posebnom zakonu u svojini druge organizacije;
3) stvari izgrađene, odnosno pribavljene sredstvima u državnoj svojini;
4) sredstva, odnosno prihodi ostvareni po osnovu ulaganja državnog kapitala u preduzeća i druge organizacije;
5) sredstva za koja se, u skladu sa zakonom, utvrdi da su bez vlasnika;
6) druga sredstva koja su, u skladu sa zakonom, u državnoj svojini.

Član 2.

Na dobrima od opšteg interesa u državnoj svojini može se, pod uslovima utvrđenim zakonom, steći koncesija ili pravo korišćenja.
Režim građevinskog zemljišta, poljoprivrednog zemljišta, šuma i šumskog zemljišta u državnoj svojini uređuje se posebnim zakonom.
Zakonom se uređuje plaćanje naknade za korišćenje dobara od opšteg interesa i gradskog građevinskog zemljišta u državnoj svojini.

Član 3.

Sredstva iz državne svojine mogu se otuđivati po tržišnim uslovima, u skladu sa zakonom.

Član 4.

Organi, javne službe i druge organizacije iz člana 1. tačka 2) ovog zakona dužni su da sredstva u državnoj svojini koriste u skladu sa zakonom, prirodom i namenom tih sredstava.

Član 5.

O raspolaganju nepokretnostima u državnoj svojini odlučuju nadležni organi.
Raspolaganje nepokretnostima u državnoj svojini, u smislu ovog zakona, jeste njihovo otuđenje iz državne svojine, pribavljanje u državnu svojinu i davanje na korišćenje, odnosno u zakup, kao i stavljanje hipoteke na nepokretnosti u državnoj svojini.
Davanje na korišćenje nepokretnosti, u smislu stava 2. ovog člana, jeste prenos na korišćenje pravnim poslom, uz naknadu ili bez naknade, nepokretnosti sa jednog na drugog korisnika nepokretnosti u državnoj svojini.
Nepokretnosti u državnoj svojini ne mogu se davati u podzakup.
Ugovor zaključen suprotno odredbi stava 4. ovog člana ništav je.

Član 6.

Nepokretnosti u državnoj svojini pribavljaju se i otuđuju javnim nadmetanjem ili na osnovu prikupljenih ponuda, ako zakonom nije drukčije određeno.
Ugovor zaključen suprotno odredbi stava 1. ovog člana ništav je.

Član 7.

Sredstvima u državnoj svojini upravlja organ, javna služba, odnosno druga organizacija iz člana 1. tačka 2) ovog zakona koji ta sredstva koriste, ako zakonom nije drukčije određeno.

Član 8.

O pribavljanju i otuđenju nepokretnosti koje koriste državni organi i organizacije, organi teritorijalnih jedinica i druge organizacije iz člana 1. tačka 2) ovog zakona, odlučuje Vlada Republike Srbije.
O davanju na korišćenje, odnosno u zakup, nepokretnosti koje koriste državni organi i organizacije odlučuje Vlada Republike Srbije.
O davanju na korišćenje, odnosno u zakup kao i o otkazu ugovora o davanju na korišćenje, odnosno u zakup i stavljanju hipoteke na nepokretnosti koje koriste organi teritorijalnih jedinica i druge organizacije iz člana 1. tačka 2) ovog zakona, odlučuje organ utvrđen zakonom, odnosno statutom teritorijalne jedinice i druge organizacije, uz saglasnost Republičke direkcije za imovinu Republike Srbije (u daljem tekstu: Direkcija).
Grad Beograd raspolaže poslovnim prostorom koji odredi Vlada Republike Srbije.
Aktom iz stava 4. ovog člana utvrđuju se i ovlašćenja u pogledu raspolaganja tim poslovnim prostorom.
Statutom grada Beograda određuje se organ koji odlučuje o raspolaganju poslovnim prostorom iz stava 4. ovog člana.
Na osnovu akta iz st. 1. i 3. ovog člana ugovor o raspolaganju nepokretnostima u državnoj svojini zaključuje lice ovlašćeno u skladu sa zakonom.
Ugovor zaključen suprotno odredbama ovog člana ništav je.

Član 8a

O otuđenju nepokretnosti koje koriste javne službe odlučuje Vlada Republike Srbije.
O pribavljanju i davanju na korišćenje, odnosno u zakup, kao i o otkazu ugovora o davanju na korišćenje, odnosno u zakup i stavljanju hipoteke na nepokretnosti koje koriste javne službe iz člana 1. tačka 2) ovog zakona, odlučuje organ javne službe utvrđen zakonom, odnosno statutom javne službe, uz saglasnost Direkcije.
Pribavljanje nepokretnosti, u smislu ovog zakona, jeste i izgradnja objekata.
Ugovor zaključen suprotno odredbama ovog člana ništav je.

Član 8b

Vlada Republike Srbije može odlučiti da se nepokretnost u državnoj svojini koja nije u funkciji ostvarivanja nadležnosti državnih organa i organizacija i organa teritorijalnih jedinica, odnosno delatnosti javnog preduzeća, ustanove ili druge organizacije, oduzme od korisnika.
Nepokretnošću iz stava 1. ovog člana smatra se i nepokretnost koja ne služi neposredno ostvarivanju funkcija organa teritorijalne jedinice, a koju je nadležni organ teritorijalne jedinice poverio, odnosno preneo na upravljanje javnom preduzeću ili drugoj organizaciji koju je za ove namene osnovala teritorijalna jedinica.
Vlada Republike Srbije može odlučiti da se nepokretnost u državnoj svojini oduzme od korisnika ako se ta nepokretnost koristi suprotno zakonu ili prirodi i nameni nepokretnosti, kao i radi davanja koncesije u skladu sa zakonom kojim se uređuju koncesije.
Vlada Republike Srbije može odlučiti da se nepokretnost u državnoj svojini oduzme od korisnika i u slučajevima koji nisu navedeni u st. 1. do 3. ovog člana, pod uslovom da se korisniku obezbedi korišćenje druge odgovarajuće nepokretnosti.
O davanju na korišćenje nepokretnosti oduzete u skladu sa odredbama ovog člana, kao i nepokretnosti koju Republika Srbija stekne nasleđem, poklonom ili jednostranom izjavom volje, odlučuje Vlada Republike Srbije, ako zakonom nije drukčije određeno.

Član 8v

Za korišćenje podataka iz evidencije koju Direkcija vodi po odredbama ovog zakona i za usluge Direkcije plaća se taksa, u skladu sa posebnim zakonom.

Član 9.

Stambene zgrade i stanovi u državnoj svojini daju se na korišćenje zaposlenim, izabranim i postavljenim licima u organima, javnim službama i drugim organizacijama iz člana 1. tačka 2) ovog zakona i drugim licima utvrđenim zakonom, po osnovu zakupa na neodređeno ili određeno vreme.
Vlada Republike Srbije propisuje način i kriterijume davanja stambenih zgrada i stanova u zakup.
Ugovor, drugi pravni posao ili akt kojim se daje na korišćenje stambena zgrada, odnosno stan u državnoj svojini licu koje nije navedeno u stavu 1. ovog člana ništav je.

Član 10.

Organi, javne službe i druge organizacije koji koriste sredstva u državnoj svojini dužni su da vode evidenciju o stanju i kretanju tih sredstava, u skladu sa zakonom.
Evidencija iz stava 1. ovog člana vodi se posebno za nepokretnosti.
Organi, javne službe i druge organizacije iz stava 1. ovog člana dužni su da podatke iz evidencije nepokretnosti koju vode u smislu ovog člana, dostavljaju Direkciji, koja vodi jedinstvenu evidenciju nepokretnosti u državnoj svojini.

Član 11.

Vlada Republike Srbije propisuje sadržinu i način vođenja evidencije nepokretnosti u državnoj svojini, kao i rokove za dostavljanje podataka o tim nepokretnostima u smislu člana 10. ovog zakona.

Član 12.

Prava na nepokretnostima u državnoj svojini upisuju se u javnu knjigu o evidenciji nepokretnosti i pravima na njima, u skladu sa zakonom.

Član 13.

Sredstva, u smislu ovog zakona, jesu stvari (nepokretnosti i pokretne stvari), novčana sredstva, hartije od vrednosti, prava industrijske svojine i druga imovinska prava u zemlji i inostranstvu.
Nepokretnosti, u smislu ovog zakona, jesu zemljište, zgrade i drugi građevinski objekti.
Zemljište, u smislu ovog zakona, jeste građevinsko, poljoprivredno i šumsko zemljište.
Zgrade i drugi građevinski objekti, u smislu ovog zakona, jesu službene, poslovne,