Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas:

ZAKON

O SPREČAVANjU PRANjA NOVCA

(Objavljen u "Sl. listu SRJ", br. 53 od 28. septembra 2001; "Sl. glasniku RS" br. 85/05)

I. OPŠTE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom propisuju se radnje i mere koje se preduzimaju radi otkrivanja i sprečavanja pranja novca.

Član 2.

Pranjem novca, u smislu ovog zakona, smatra se polaganje novca stečenog obavljanjem nezakonite delatnosti (siva ekonomija, trgovina oružjem, drogom, psihotropnim supstancama i dr.) na račune kod banaka i drugih finansijskih organizacija i institucija ili uključivanje na drugi način tog novca u legalne finansijske tokove - koje domaća i strana fizička i pravna lica vrše radi obavljanja dozvoljene privredne i finansijske delatnosti.
Pod novcem u smislu stava 1. ovog člana podrazumevaju se gotov novac, efektivni strani novac i druga finansijska sredstva.
Postupcima kojima se omogućava pranje novca smatraju se:
- prikrivanje ili utaja porekla novca ili prikrivanje mesta gde je novac uložen, prikrivanje namene korišćenja imovine i svih prava koja proističu iz obavljanja zabranjene delatnosti;
- zamena ili prenos imovine koji proističu iz obavljanja zabranjene delatnosti;
- sticanje, posedovanje ili korišćenje imovine koji proističu iz obavljanja zabranjene delatnosti;
- prikrivanje, kod svojinske transformacije preduzeća, nezakonito stečene društvene imovine i društvenog kapitala.

Član 3.

Protivpravno stečenim novcem, u smislu ovog zakona, smatraju se novac pribavljen na protivpravan način (gotovina i gotovinski ekvivalenti u domaćoj ili stranoj valuti, hartije od vrednosti i druga sredstva plaćanja koja glase na domaću ili stranu valutu) i imovina (prava i stvari) pribavljena tim novcem.

Član 4.

Radnje i mere za otkrivanje i sprečavanje pranja novca preduzimaju se prilikom prijema, zamene ili usitnjavanja novca (raspodela većih iznosa novca na manje iznose i polaganje tih manjih iznosa na račune), prilikom sklapanja poslova kojima se stiče imovina ili prilikom drugog postupanja sa tim novcem, odnosno imovinom kojim se omogućava pranje novca (u daljem tekstu: transakcije).
Transakcijom, u smislu ovog zakona, ne smatra se podizanje gotovog novca s tekućeg računa ili žiro-računa, odnosno štedne knjižice i drugog računa, kao ni podizanje efektivnog stranog novca sa deviznog računa i devizne štedne knjižice.

Član 5.

Radnje i mere za otkrivanje i sprečavanje pranja novca obavezni su da preduzimaju pravna lica i odgovorna lica u pravnim licima (u daljem tekstu: obveznici).
Obveznici, u smislu ovog zakona, jesu:
- banke i druge finansijske organizacije (Poštanska štedionica, štedionice, štedno-kreditne organizacije i štedno-kreditne zadruge);
- preduzeća PTT saobraćaja, druga preduzeća i zadruge;
- državni organi, organizacije, fondovi, zavodi i ustanove kao i druga pravna lica koja se u celini ili delimično finansiraju iz javnih prihoda;
- Narodna banka Jugoslavije - Zavod za obračun i plaćanja, kao nosilac platnog prometa;
- osiguravajuće organizacije;
- berze, berzanski posrednici i drugi subjekti koji se bave transakcijama u vezi sa gotovinom, hartijama od vrednosti, plemenitim metalima i dragim kamenjem, kao i prodajom i kupovinom potraživanja i dugovanja;
- menjačnice, zalagaonice, kockarnice, kladionice, automat-klubovi, kao i organizatori robno-novčanih lutrija i drugih igara na sreću.
Obveznicima, u smislu ovog zakona, smatraju se i druga pravna lica, kao i fizička lica (preduzetnici), ako obavljaju poslove koji se odnose na prodaju i kupovinu dugovanja i potraživanja, na upravljanje imovinom za treća lica, na lizing, faktoring i forfeting, na izdavanje kartica za plaćanje i kreditnih kartica i poslovanje tim karticama, na promet nepokretnosti, na promet umetničkih predmeta, antikviteta i drugih predmeta veće vrednosti, kao i na poslove obrade i prometa plemenitih metala i dragog kamenja.

II. RADNjE I MERE KOJE PREDUZIMAJU OBVEZNICI

Član 6.

Obveznik je dužan da utvrdi identitet stranke:
1) pri otvaranju računa ili drugog oblika uspostavljanja trajnije poslovne saradnje sa strankom;
2) pri svakoj transakciji novca (gotovog novca, efektivnog stranog novca, hartija od vrednosti, plemenitih metala ili dragog kamenja) čija vrednost prelazi 600.000 dinara, kao i kod poslova u vezi sa životnim osiguranjem kada vrednost pojedinačne premije prelazi 40.000 dinara;
3) prilikom više međusobno povezanih transakcija čiji ukupan iznos premašuje vrednost iz tačke 2. ovog stava;
4) kada je vrednost transakcije manja od iznosa iz tačke 2. ovog stava, ako postoje razlozi za sumnju da je u pitanju pranje novca.

Član 7.

Identitet domaćeg fizičkog lica utvrđuje se uvidom u lične dokumente tog lica (lična karta, putna isprava ili drugi dokument).
Identitet stranog fizičkog lica utvrđuje se uvidom u lične dokumente tog lica (putna isprava ili druga javna isprava).
Identifikacija domaćeg pravnog lica vrši se uvidom u podatke iz sudskog registra (naziv, sedište i matični broj pravnog lica), a identitet fizičkog lica koje za to pravno lice vrši transakciju utvrđuje se na način propisan u st. 1. i 2. ovog člana i uvidom u pismeno ovlašćenje koje mu je dalo to pravno lice.

Član 8.

Obveznik je dužan da odredi lice koje će biti odgovorno za otkrivanje transakcije za koju postoje razlozi za sumnju da je u pitanju pranje novca, za otkrivanje lica koje vrši tu transakciju, kao i za njihovo prijavljivanje nadležnom saveznom organu (u daljem tekstu: ovlašćeno lice).
Ako na osnovu podataka o transakciji, odnosno licu iz stava 1. ovog člana kojima obveznik raspolaže, ovlašćeno lice posumnja da je u pitanju pranje novca - prijavu o tome, sa svim relevantnim podacima, dostaviće nadležnom saveznom organu.

Član 9.

Obveznik je dužan da prilikom transakcije iz člana 6. stav 1. ovog zakona od stranke traži pismenu izjavu o tome da li transakciju vrši u svoje ime ili kao punomoćnik.
Ako transakciju vrši punomoćnik, obveznik je dužan da od stranke traži ovlašćenje (punomoć).

Član 10.

Podatke dobijene na osnovu čl. 7. i 9. ovog zakona, kao i drugu dokumentaciju u vezi sa izvršenom transakcijom, obveznik je dužan da čuva najmanje pet godina posle izvršene transakcije.

Član 11.

Poslove prikupljanja, obrade, analiziranja i čuvanja podataka i informacija dobijenih od obveznika, pružanja obaveštenja nadležnim državnim organima i preduzimanja mera za sprečavanje pranja novca obavljaće savezni organ nadležan za sprečavanje pranja novca (u daljem tekstu: nadležni savezni organ).
Organizaciju i delokrug nadležnog saveznog organa utvrđuje Savezna vlada.

Član 12.

Obveznik je dužan da nadležni savezni organ obavesti o svakoj gotovinskoj transakciji, odnosno o više međusobno povezanih transakcija koje premašuju vrednosti utvrđene u članu 6. ovog zakona.
Način i rokove obaveštavanja iz ovog člana propisuje Savezna vlada.

Član 13.

Nadležni carinski organi su dužni da nadležnom saveznom organu dostave podatke o svakom prenosu preko državne granice gotovog novca, čekova, hartija od vrednosti, plemenitih metala i dragog kamenja koji premašuje vrednost od 30.000 dinara i to najkasnije u roku od tri dana od dana tog prenosa.

Član 14.

O transakcijama iz člana 12. stav 1. ovog zakona obveznik pismeno obaveštava nadležni savezni organ pre izvršenja transakcije i navodi rok u kome će se transakcija izvršiti.
Obaveštenje iz stava 1. ovog člana može se dati i telefonom, ali se mora i pismeno potvrditi - najkasnije u roku od naredna dva dana.
Ako obveznik, zbog prirode transakcije iz člana 12. stav 1. ovog zakona, ne može o toj transakciji nadležni savezni organ obavestiti pre izvršenja transakcije - obavestiće ga posle njenog izvršenja, ali najkasnije u roku od naredna 24 sata.

Član 15.

Ako ovlašćeno lice oceni da postoje razlozi za sumnju da je u pitanju pranje novca, može izdati nalog za privremeno obustavljanje izvršenja transakcije, ali najduže 48 sati, o čemu će obavestiti nadležni savezni organ.
O obustavljanju transakcije iz stava 1. ovog člana nadležni savezni organ obaveštava nadležne pravosudne i inspekcijske organe, kao i organe unutrašnjih poslova, radi preduzimanja mera iz njihove nadležnosti.

Član 16.

Ako u roku iz člana 15. ovog zakona utvrdi da ne postoje razlozi za sumnju da je u pitanju pranje novca, nadležni savezni organ odmah će o tome obavestiti obveznika.
Ako nadležni savezni organ u roku iz člana 15. ovog zakona ne preduzme mere, obveznik