Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas:


ZAKON

O SPOLjNOTRGOVINSKOM POSLOVANjU

(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 36 od 15. maja 2009, 88/11)

I. OSNOVNE ODREDBE

Predmet zakona

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se spoljnotrgovinsko poslovanje u skladu sa pravilima Svetske trgovinske organizacije (STO) i propisima Evropske unije (EU), kao i nadležnost Agencije za strana ulaganja i promociju izvoza.
Spoljnotrgovinsko poslovanje je spoljnotrgovinski promet robe i usluga i obavljanje privrednih delatnosti stranog lica u Republici Srbiji i domaćeg lica u drugoj državi ili carinskoj teritoriji.
Spoljnotrgovinski promet pojedinom vrstom robe i usluge može se posebno urediti u skladu sa pravilima STO i propisima EU.
Spoljna trgovina naoružanjem, vojnom opremom i robom dvostruke namene uređuje se posebnim zakonom.

Značenje pojedinih pojmova

Član 2.

Spoljnotrgovinski promet je promet između domaćih i stranih lica koji se obavlja na osnovu ugovora zaključenih u skladu sa domaćim propisima i međunarodnim ugovorima.
Obavljanje privrednih delatnosti obuhvata direktno ulaganje i investicione radove stranog lica u Republici Srbiji, odnosno domaćeg lica u drugoj državi ili carinskoj teritoriji.
U smislu stava 2. ovog člana:
1) direktno ulaganje je osnivanje privrednog društva, ogranka, predstavništva, kupovina udela ili akcija u kapitalu privrednog društva, dokapitalizacija privrednog društva i svaki drugi oblik ulaganja stranog lica u Republici Srbiji, odnosno domaćeg lica u drugoj državi ili carinskoj teritoriji.
2) investicioni radovi su projektovanje, građevinski i zanatski radovi, inženjerski radovi i svi ostali radovi i usluge na objektima koje vrši, odnosno pruža strano lice u Republici Srbiji, odnosno domaće lice u drugoj državi ili carinskoj teritoriji.

Lica u spoljnotrgovinskom poslovanju

Član 3.

Domaće lice, u smislu ovog zakona je, pravno lice, ogranak domaćeg i stranog pravnog lica i preduzetnik koji imaju sedište, odnosno koji su registrovani u Republici Srbiji, kao i fizičko lice koje ima prebivalište u Republici Srbiji, osim fizičkog lica koje ima prebivalište, odnosno boravište van Republike Srbije duže od godinu dana.
Strano lice, u smislu ovog zakona, je svako lice koje nije navedeno u stavu 1. ovog člana.

Član 4.

(Brisan)

II. PRINCIPI SPOLjNOTRGOVINSKOG POSLOVANjA

Sloboda spoljnotrgovinskog prometa robom

Član 5.

Spoljnotrgovinski promet robom je slobodan i može se ograničiti samo u skladu sa odredbama ovog zakona.
Domaća i strana pravna lica, njihovi ogranci, kao i preduzetnici, stiču pravo i obavljaju spoljnotrgovinski promet robom pod jednakim uslovima.
Predstavništvo stranog pravnog lica obavlja poslove vezane za spoljnotrgovinsko poslovanje u skladu sa zakonom kojim se uređuju privredna društva.
Domaća i strana fizička lica imaju ista prava u spoljnotrgovinskom prometu robom i taj promet obavljaju isključivo za sopstvene potrebe.
Državni organi, verske, sportske, humanitarne i ostale organizacije spoljnotrgovinski promet robom obavljaju isključivo za sopstvene potrebe.

Tretman najpovlašćenije nacije

Član 6.

Tretman najpovlašćenije nacije se primenjuje u spoljnotrgovinskom prometu sa državom ili carinskom teritorijom kojoj je ovaj tretman dodeljen međunarodnim sporazumom ili odlukom Vlade.
Tretman najpovlašćenije nacije u odnosu na robu, u smislu ovog zakona, podrazumeva da se sve prednosti, pogodnosti, povlastice ili izuzeća koje Republika Srbija odobri bilo kojoj robi poreklom iz ili koja je namenjena drugoj državi ili carinskoj teritoriji, odmah i bez odlaganja odobravaju istoj ili sličnoj robi poreklom iz ili koja je namenjena bilo kojoj državi ili carinskoj teritoriji.
Tretman najpovlašćenije nacije u odnosu na usluge, u smislu ovog zakona, podrazumeva tretman usluga i pružaoca usluga, koji potiču iz jedne države ili carinske teritorije, koji nije nepovoljniji od tretmana sličnih usluga i pružaoca sličnih usluga iz bilo koje druge države ili carinske teritorije.
Tretman najpovlašćenije nacije ne uključuje uslove koji su odobreni sporazumom o slobodnoj trgovini, sporazumom o carinskoj uniji, aranžmanom o pograničnoj trgovini i uslove odobrene ili zasnovane na prelaznim sporazumima o uspostavljanju zone slobodne trgovine ili carinske unije.

Nacionalni tretman

Član 7.

Strana roba uvezena na teritoriju Republike Srbije neće imati manje povoljan tretman od tretmana koji ima slična domaća roba.
Nacionalni tretman u odnosu na usluge, u smislu ovog zakona, podrazumeva da sve mere koje utiču na usluge koje potiču iz druge države ili carinske teritorije, kao i na pružaoce usluga iz druge države ili carinske teritorije, ne mogu biti nepovoljnije od mera koje se primenjuju na slične domaće usluge ili na domaće pružaoce usluga.
Usluge koje potiču iz druge države ili carinske teritorije, kao i pružaoci usluga iz druge države ili carinske teritorije, uživaju nacionalni tretman na osnovu međunarodnog sporazuma.
Prava intelektualne svojine stranih lica neće imati manje povoljan tretman od tretmana koji je dat pravima intelektualne svojine domaćih lica.

Zabrana kvantitativnih ograničenja

Član 8.

U spoljnotrgovinskom prometu robom ne mogu se uvoditi nova niti zadržavati postojeća kvantitativna ograničenja, osim onih koja su propisana ovim zakonom.

Javnost

Član 9.

Mere koje utiču na spoljnotrgovinsko poslovanje koje se donose u skladu sa ovim zakonom objavljuju se u "Službenom glasniku Republike Srbije".
Ministarstvo nadležno za poslove ekonomskih odnosa sa inostranstvom (u daljem tekstu: ministarstvo), na zahtev zainteresovanog lica, daje informacije o primeni ovog zakona i merama koje se na osnovu njega donose.

Poverljivost informacija

Član 10.

Informacije pribavljene u skladu sa ovim zakonom smatraju se poverljivim i ne mogu se objaviti, niti dostaviti trećim licima bez pismene saglasnosti lica na koje se odnose, osim kada je nadležni organ obavezan da to učini u skladu sa zakonom.

Izuzeci od principa spoljnotrgovinskog poslovanja

Član 11.

Odredbe ovog zakona neće se tumačiti tako da sprečavaju uvođenje ili primenu mera koje utiču na spoljnotrgovinski promet robom, ukoliko se ove mere ne primenjuju tako da čine proizvoljnu ili neopravdanu diskriminaciju među državama, odnosno carinskim teritorijama gde su na snazi isti uslovi ili kao prikriveno ograničavanje međunarodne trgovine i ako se ove mere:
1) uvode ili primenjuju u cilju neophodne zaštite javnog morala,
2) uvode ili primenjuju u cilju neophodne zaštite života i zdravlja ljudi, životinja ili biljaka,
3) odnose na uvoz ili izvoz zlata ili srebra,
4) uvode ili primenjuju kao neophodne da obezbede usaglašenost sa propisima koji nisu u suprotnosti sa odredbama sporazuma STO, uključujući primenu carinskih propisa, propisa kojima se uređuje zaštita patenata, žigova i autorskih prava, kao i sprečavanje dovođenja u zabludu,
5) odnose na proizvode izrađene u zatvorima,
6) uvode u cilju zaštite umetničkog, istorijskog ili arheološkog blaga,
7) odnose na zaštitu neobnovljivih prirodnih bogatstava, ako se te mere primenjuju uporedo sa ograničenjem domaće proizvodnje ili potrošnje,
8) preduzimaju u cilju poštovanja obaveza iz međunarodnog robnog sporazuma koji je u saglasnosti sa kriterijumima podnetim članicama STO ili koji je podnet članicama STO, a članice STO nisu imale primedaba,
9) odnose na ograničavanje izvoza sirovina proizvedenih u Republici Srbiji i potrebnih da se domaćoj prerađivačkoj industriji obezbede neophodne količine tih sirovina u periodima kada se domaća cena održava na nivou ispod svetske cene po odluci Vlade u okviru stabilizacije tržišta te robe, pod uslovom da to ograničavanje nema za posledicu povećanje izvoza ili zaštite za tu domaću industriju i da se tom merom ne vrši nikakva diskriminacija,
10) uvode ili primenjuju zbog nestašice proizvoda (opšte ili lokalne) kako bi se ti proizvodi