Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas:


ZAKON

O PEČATU DRŽAVNIH I DRUGIH ORGANA

(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 101 od 6. novembra 2007)

Sadržina zakona

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se namena, sadržina, izgled i upotreba pečata koje u vršenju poslova iz svog delokruga koriste Narodna skupština, predsednik Republike, Vlada, organi državne uprave, Zaštitnik građana, Vojska Srbije, sudovi, javna tužilaštva, Ustavni sud, Republičko javno pravobranilaštvo, službe Narodne skupštine, predsednika Republike, Vlade, Ustavnog suda i službe organa čije članove bira Narodna skupština, organi autonomnih pokrajina i jedinica lokalne samouprave (u daljem tekstu: državni i drugi organi), kao i pečata koje koriste javne agencije, javna preduzeća, privredna društva, ustanove, organizacije i pojedinci kada vrše pojedina javna ovlašćenja koja su im poverena zakonom (u daljem tekstu: imaoci javnih ovlašćenja).
Sadržinu, izgled i upotrebu pečata jedinica i ustanova Vojske Srbije utvrđuje ministar odbrane.

Namena pečata

Član 2.

Pečatom se potvrđuje autentičnost javne isprave i drugog akta kojim državni i drugi organi i imaoci javnih ovlašćenja odlučuju ili službeno opšte sa drugim organima, pravnim licima i građanima.
Imaoci javnih ovlašćenja pečatom koji je utvrđen ovim zakonom potvrđuju samo akte koje donose u okviru vršenja javnih ovlašćenja.

Sadržina pečata

Član 3.

Pečat sadrži naziv i grb Republike Srbije, naziv odnosno ime i sedište državnog i drugog organa ili imaoca javnog ovlašćenja.
Pečat sadrži i naziv organa uprave u sastavu ministarstva, a može da sadrži i naziv i sedište organizacione jedinice u državnom i drugom organu ako je ta jedinica zakonom ovlašćena da odlučuje u upravnom postupku ili u drugim pojedinačnim stvarima.
Pečat koji upotrebljava diplomatsko ili konzularno predstavništvo Republike Srbije u inostranstvu sadrži grb Republike Srbije, naziv i sedište predstavništva.

Jezik na kome se ispisuje tekst pečata

Član 4.

Tekst pečata ispisuje se na srpskom jeziku ćiriličkim pismom.
Tekst pečata državnog i drugog organa ili imaoca javnih ovlašćenja (u daljem tekstu: organ), koji ima sedište na teritoriji na kojoj su, u skladu sa zakonom, u službenoj upotrebi i jezik i pismo pripadnika nacionalnih manjina, ispisuje se i na jeziku i pismu nacionalnih manjina.

Način ispisivanja teksta pečata

Član 5.

Tekst pečata ispisuje se u koncentričnim krugovima oko grba Republike Srbije.
U spoljnom krugu pečata ispisuje se naziv Republike Srbije.
U pečatu organa čije je sedište na teritoriji autonomne pokrajine, naziv autonomne pokrajine ispisuje se u prvom sledećem krugu ispod naziva Republike Srbije.
U sledećem unutrašnjem krugu ispisuje se naziv organa.
Naziv organa uprave u sastavu ministarstva, odnosno organizacione jedinice organa ispisuje se u sledećim unutrašnjim krugovima.
Sedište organa, organa uprave u sastavu ministarstva, odnosno organizacione jedinice organa, ispisuje se u dnu pečata.
U slučaju kada se, u skladu sa ovim zakonom, tekst pečata organa ispisuje i na jeziku i pismu nacionalnih manjina, tekst pečata na srpskom jeziku ćiriličkim pismom ispisuje se u svakom krugu iznad grba Republike Srbije, a tekst na jeziku i pismu nacionalnih manjina ispisuje se u nastavku svakog kruga, zaključno sa sedištem organa.

Oblik i veličina pečata

Član 6.

Pečat je okruglog oblika i izrađuje se od gume, metala ili drugog odgovarajućeg materijala.
Prečnik pečata koji se ispisuje na srpskom jeziku ćiriličkim pismom iznosi 32 mm.
Prečnik pečata koji se ispisuje na srpskom jeziku ćiriličkim pismom i na jeziku i pismu pripadnika nacionalnih manjina iznosi od 40 mm do 60 mm.

Broj pečata

Član 7.

Organi imaju jedan pečat za otisak hemijskom bojom, a mogu imati i po jedan pečat za otisak u pečatnom vosku i za suvi otisak.
Organi mogu imati više primeraka pečata koji moraju biti istovetni po sadržini i veličini. Svaki primerak obeležava se rednim brojem, rimskom cifrom koja se stavlja između grba Republike Srbije i sedišta organa.
Broj primeraka pečata određuje rukovodilac organa, odnosno ovlašćeno telo ili organ.

Mali pečat

Član 8.

Organ može imati jedan pečat manjeg prečnika (u daljem tekstu: mali pečat).
Sadržina malog pečata je ista i ispisana je na isti način kao i sadržina pečata iz čl. 3. i 5. ovog zakona.
U malom pečatu naziv organa može biti skraćen - tako da se iz skraćenog teksta nedvosmisleno vidi čiji je pečat.
Mali pečat koristi se u slučajevima u kojima je njegova upotreba podesnija.
Prečnik malog pečata ne može biti manji od 20 mm niti veći od 28 mm.
O potrebi postojanja malog pečata, kao i o broju primeraka, veličini, skraćenom nazivu organa i upotrebi malog pečata odlučuje rukovodilac organa, odnosno ovlašćeno telo ili organ.

Čuvanje pečata i rukovanje pečatom

Član 9.

Pečat se čuva i njime se rukuje u službenim prostorijama organa, a izuzetno se može koristiti i van službenih prostorija kada treba izvršiti službene radnje van tih prostorija.
Rukovodilac organa, odnosno ovlašćeno telo ili organ, odlučuje kome će poveriti čuvanje i upotrebu pečata.
Lice kome je pečat poveren na čuvanje dužno je da pečat čuva na način kojim se onemogućava neovlašćeno korišćenje pečata.

Saglasnost na sadržinu i izgled pečata i poveravanje poslova državne uprave

Član 10.

Pre nabavke pečata organ je dužan da pribavi saglasnost na sadržinu i izgled pečata od ministarstva nadležnog za poslove uprave (u daljem tekstu: Ministarstvo).
Ministarstvo je dužno da o zahtevu za davanje saglasnosti na sadržinu i izgled pečata odluči najkasnije u roku od tri dana od dana podnošenja urednog zahteva.

Član 11.

Autonomna pokrajina preko svojih organa, u skladu sa ovim zakonom:
1) bliže uređuje sadržinu i izgled pečata organa autonomne pokrajine, organa jedinica lokalne samouprave i imaoca javnih ovlašćenja, koji imaju sedište na teritoriji autonomne pokrajine;
2) daje saglasnost na sadržinu i izgled pečata koje bliže uređuje;
3) vodi evidencije o pečatima koje bliže uređuje.
Poslovi iz stava 1. tač. 2) i 3) ovog člana vrše se kao povereni.

Član 12.

O zahtevu za davanje saglasnosti na sadržinu i izgled pečata Ministarstvo, odnosno nadležni organ autonomne pokrajine odlučuje rešenjem.
Rešenje Ministarstva konačno je i protiv njega se može pokrenuti upravni spor.
Protiv rešenja nadležnog organa autonomne pokrajine može se izjaviti žalba ministru nadležnom za poslove uprave.
Rešenje