-------------------
NAPOMENA REDAKCIJE:
Danom stupanja na snagu Zakona o osiguranju ("Sl. glasnik RS", br. 55 od 21. maja 2004), prestaje da važi Zakon o osiguranju imovine i lica ("Službeni list SRJ", br. 30/96, 57/98, 53/99 i 55/99), osim odredaba o obaveznom osiguranju (čl. 73-108, čl. 111. i 112.) i odredaba o poveravanju javnih ovlašćenja (čl. 143 - 146).
-------------------
ZAKON
O OSIGURANjU IMOVINE I LICA
(Objavljen u "Sl. listu SRJ", br. 30 od 28. juna 1996, 57/98, 53/99, 55/99, "Sl. glasniku RS", br. 55 od 21. maja 2004)
I. OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Osiguranje imovine i lica je dobrovoljno.
Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana osiguranje imovine i lica je obavezno u slučajevima utvrđenim ovim zakonom.
Član 2.
Osiguranje imovine i lica obavljaju organizacije za osiguranje.
Organizacija za osiguranje je pravno lice i osniva se kao akcionarsko društvo ili kao društvo za uzajamno osiguranje.
Član 3.
Delatnost osiguranja imovine i lica jesu poslovi osiguranja, poslovi saosiguranja i poslovi reosiguranja imovine i lica, kao i poslovi pružanja drugih usluga u osiguranju.
Poslovi osiguranja imovine i lica su zaključivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju imovine i lica i preduzimanje mera za sprečavanje i suzbijanje rizika koji ugrožavaju osiguranu imovinu i lica.
Poslovi saosiguranja imovine i lica su zaključivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju sa više osiguravača koji su se sporazumeli o zajedničkom snošenju i raspodeli rizika, tako da svaki osiguravač naznačen u polisi osiguranja odgovara osiguraniku za potpunu naknadu.
Poslovi reosiguranja imovine i lica su zaključivanje i izvršavanje ugovora o reosiguranju osiguranih viškova rizika iznad iznosa samopridržaja jedne organizacije za osiguranje kod druge organizacije za osiguranje, registrovane za poslove aktivnog reosiguranja.
Poslovi pružanja drugih usluga u osiguranju su posredovanje i zastupanje u osiguranju i reosiguranju, snimanje rizika, snimanje i procena štete i pružanje intelektualnih i tehničkih usluga u vezi s poslovima osiguranja, kao i pružanje tih usluga od strane jedne organizacije za osiguranje drugim organizacijama za osiguranje.
Član 4.
Poslovima pružanja drugih usluga u osiguranju mogu se baviti i agencije za poslove pružanja drugih usluga u osiguranju i druga pravna lica, u skladu sa odredbama ovog zakona.
Agencija za poslove pružanja drugih usluga u osiguranju osniva se kao akcionarsko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću.
Član 5.
Imovina i lica u Saveznoj Republici Jugoslaviji mogu se osigurati, odnosno saosigurati samo kod domaćih organizacija za osiguranje osnovanih po ovom zakonu.
Roba koja se izvozi ili uvozi u Saveznu Republiku Jugoslaviju može se osigurati kod inostranog osiguravača, osim ako se prevozi na rizik domaćeg pravnog, odnosno fizičkog lica.
Strana lica i imovina stranih lica koji se nalaze u Saveznoj Republici Jugoslaviji mogu se osigurati kod inostranog osiguravača, osim ako je za tu imovinu i za ta lica propisano obavezno osiguranje u Saveznoj Republici Jugoslaviji.
Član 6.
Domaća pravna i fizička lica mogu kod inostranog osiguravača osigurati:
1) prekomorske brodove - od odgovornosti vozara za štete pričinjene trećim licima i njihovoj imovini;
2) brodovi u izgradnji ako je to izričito predviđeno ugovorom zaključenim sa stranim naručiocem (kupcem);
3) investicione radove u inostranstvu koje izvode jugoslovenska preduzeća kao i opremu za izvođenje tih radova - ako je to predviđeno ugovorom o izvođenju tih radova, odnosno propisima zemlje u kojoj se radovi izvode;
4) inostrane kredite - ako je to, na zahtev davaoca kredita, ugovorom predviđeno za obezbeđenje vraćanja tih kredita (garancijsko osiguranje);
5) imovinu i lica sopstvenih i mešovitih jugoslovenskih preduzeća osnovanih za obavljanje privrednih delatnosti u inostranstvu - ako to propisi strane zemlje zahtevaju, odnosno ako je to ugovorom o osnivanju izričito predviđeno;
6) imovinu i lica od rizika od kojih se u Saveznoj Republici Jugoslaviji ne vrši osiguranje.
Imovina iz tač. 1. i 2. stava 1. ovog člana može se osigurati kod inostranog osiguravača samo posredstvom ili saosiguranjem domaće organizacije za osiguranje.
Član 7.
Organizacija za osiguranje dužna je da obaveze iz ugovora o osiguranju, reosigura iznad iznosa samopridržaja koji je aktom poslovne politike predvidela da sama pokriva.
Samopridržaj organizacija za osiguranje ili reosiguranje je deo iznosa rizika (obaveze) koji osiguravač ili reosiguravač može pokriti svojim sredstvima, odnosno zadržava za svoj vlastiti račun.
Deo rizika koji organizacija za osiguranje ne može pokriti svojim sredstvima (samopridržaj) dužna je da reosigurava kod organizacije za reosiguranje u zemlji.
Deo obaveza za koje se ne može obezbediti reosiguranje u zemlji, organizacija za reosiguranje pokriva reosiguranjem u inostranstvu.
Organizacija za obavljanje poslova reosiguranja u zemlji koja ne može pokriti deo obaveza svojim sredstvima i reosiguranjem kod drugih reosiguravača u zemlji, dužna je da nepokriveni deo obaveza ponudi organizaciji za reosiguranje koja obavlja poslove reosiguranja u inostranstvu.
Organizacija za obavljanje poslova reosiguranja u inostranstvu dužna je da deo obaveza za koje ne može da obezbedi reosiguranje u zemlji pokrije reosiguranjem u inostranstvu.
Član 8.
Odredbe ovog zakona odnose se i na pravna lica, osim fondova za zdravstveno, penzijsko i invalidsko osiguranje, koja na osnovu ugovora obavljaju poslove zdravstvenog, penzijskog i invalidskog dobrovoljnog osiguranja.
Član 9.
Na organizacije za osiguranje i agencije za poslove pružanja drugih usluga u osiguranju primenjuje se savezni zakon kojim se uređuje pravni položaj preduzeća, ako ovim zakonom za pojedina pitanja nije drukčije određeno.
II. ORGANIZACIJE ZA OSIGURANjE
1. Akcionarsko društvo za osiguranje
Član 10.
Akcionarsko društvo za osiguranje je pravno lice, koje obavlja delatnost osiguranja imovine i lica radi sticanja dobiti.
Akcionarsko društvo za osiguranje osnivaju najmanje dva pravna, odnosno fizička lica (u daljem tekstu: osnivači).
Strano pravno i fizičko lice mogu, pod uslovima uzajamnosti osnovati akcionarsko društvo za osiguranje zajedno sa domaćim pravnim ili fizičkim licima.
Strano pravno lice može osnovati i sopstveno akcionarsko društvo za osiguranje (captive) radi obavljanja poslova osiguranja imovine i lica svojih osnivača u inostranstvu.
Poslovi reosiguranja sopstvenog akcionarskog društva za osiguranje iz stava 4. ovog člana obavljaće se na propisan način i sa propisanim iznosom sredstava početnog fonda sigurnosti i garantnih rezervi.
Član 11.
Akcionarsko društvo za osiguranje koje su osnovala ili u njega uložila sredstva strana pravna, odnosno fizička lica ne može se baviti poslovima reosiguranja u inostranstvu.
Član 12.
Akcionarsko društvo za osiguranje može obavljati poslove:
1) jedne vrste ili više vrsta osiguranja;
2) reosiguranja;
3) jedne vrste ili više vrsta osiguranja i reosiguranja.
Član 13.
Osnivači akcionarskog društva za osiguranje obezbeđuju sredstva za osnovni kapital organizacije za osiguranje u novčanom obliku (početni fond sigurnosti) i nenovčanom obliku (druga sredstva).
Druga sredstva čine pokretne i nepokretne stvari, hartije od vrednosti i druga prava, koja procenjuje ovlašćeni procenjivač.
Član 14.
Visina početnog fonda sigurnosti akcionarskog društva za osiguranje ne može biti manja od dinarske protivvrednosti obračunate po kursu na dan podnošenja zahteva za izdavanje dozvole za rad akcionarskog društva za osiguranje, i to:
SAD dolara
1) za poslove osiguranja života 250.000;
2) za poslove zdravstveno-penzijskog osiguranja 500.000;
3) za poslove obaveznih osiguranja 1.000.000;
4) za poslove ostalih imovinskih osiguranja i nezgode 1.000.000;
5) za poslove osiguranja depozita građana 1.500.000;
6) za poslove reosiguranja depozita građana 1.500.000;
7) za ostale poslove reosiguranja 1.500.000.
Akcionarsko društvo za osiguranje dužno je da u svom poslovanju obezbedi da početni fond sigurnosti u dinarskoj protivvrednosti uvek bude u visini koja nije manja od iznosa u SAD dolarima iz stava 1. ovog člana.
Član 15.
Ugovor o osnivanju akcionarskog društva za osiguranje sadrži odredbe o:
1) firmi i sedištu;
2) imenu, odnosno firmi osnivača i adresi, odnosno sedištu;
3) poslovima osiguranja;
4) načinu sazivanja osnivačke skupštine;
5) sastavu i načinu rada osnivačkog odbora;
: