Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas:


ZAKON

O JAVNOM BELEŽNIŠTVU

(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 31 od 9. maja 2011, 85/12, 19/13)

Deo prvi

POLOŽAJ I DELATNOST

I. OSNOVNE ODREDBE

Predmet zakona

Član 1.

Ovim zakonom se uređuje organizacija, delatnost, način i uslovi rada, kao i druga pitanja od značaja za javno beležništvo.

Javno beležništvo i javni beležnici

Član 2.

Javno beležništvo je služba od javnog poverenja.
Javni beležnik obavlja delatnost kao isključivo i stalno zanimanje dok mu ne prestane delatnost, u skladu sa zakonom.
U obavljanju delatnosti javni beležnik je samostalan i nezavisan.
Javni beležnik je stručnjak iz oblasti prava, imenovan od strane ministra nadležnog za pravosuđe (u daljem tekstu: ministar), koji na osnovu javnih ovlašćenja prihvata od stranaka izjave volje i daje im potrebnu pismenu formu i o tome izdaje isprave koje imaju karakter javnih isprava, čuva originale tih isprava i druge poverene dokumente, izdaje prepise isprava, javno potvrđuje činjenice, daje strankama savete o pitanjima koja su predmet njegove delatnosti i preduzima druge radnje i vrši druge poslove određene zakonom.

Sticanje i prestanak statusa javnog beležnika

Član 3.

Status javnog beležnika stiče se i prestaje pod uslovima i na način određen ovim zakonom.

Javnobeležnička delatnost

Član 4.

Javni beležnik je ovlašćen da obavlja sledeće poslove:
1) sastavlja, overava i izdaje javne isprave o pravnim poslovima, izjavama i činjenicama na kojima se zasnivaju prava i overava privatne isprave;
2) preuzima na čuvanje isprave, novac, hartije od vrednosti i druge predmete;
3) na osnovu ovog zakona i po odluci suda obavlja poslove koji mu se po zakonu mogu poveriti;
4) preduzima druge radnje u skladu sa zakonom.

Nespojivost javnobeležničke delatnosti sa drugim poslovima

Član 5.

Delatnost javnog beležnika nespojiva je sa obavljanjem advokature, bilo kog drugog plaćenog zanimanja, odnosno funkcije, kao i poslova koji nisu u skladu sa ugledom, nezavisnošću, samostalnošću i javnim poverenjem javnog beležništva.
Zabrana iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na:
1) obavljanje poslova u svojstvu izvršioca zaveštanja, staratelja zaostavštine, staratelja poslovno nesposobnog lica ili nekog drugog sličnog posla zasnovanog na odluci nadležnog organa;
2) povremeno ili dopunsko obavljanje naučne, nastavne, umetničke i slične delatnosti;
3) obavljanje funkcije i poslova u javnobeležničkoj komori i u međunarodnim udruženjima javnih beležnika;
4) obavljanje poslova, medijatora, arbitra ili sudskog prevodioca.

Vrste javnobeležničkih isprava

Član 6.

Javnobeležničke isprave su isprave o pravnim poslovima i izjavama koje su sastavili javni beležnici (javnobeležnički zapisi), zapisnici o pravnim i drugim radnjama koje su obavili ili kojima su prisustvovali javni beležnici (javnobeležnički zapisnici) i potvrde o činjenicama koje su posvedočili javni beležnici (javnobeležničke potvrde) i nejavne isprave kod kojih je javni beležnik overio potpis ili ispravu u celini, odnosno overio autentičnost prepisa, prevoda ili izvoda (javnobeležničke overe).

Javnobeležnička isprava kao javna isprava i njena izvršnost

Član 7.

Javnobeležnička isprava sačinjena i izdata po ovom zakonu ima snagu javne isprave, ako su pri njenom sačinjavanju i izdavanju ispunjeni bitni uslovi forme i zakonitosti propisane ovim zakonom.
Javnobeležnička isprava je izvršna ili verodostojna isprava u slučajevima predviđenim zakonom.

Strane javnobeležničke isprave

Član 8.

Strane javnobeležničke isprave imaju, pod uslovom uzajamnosti, isto pravno dejstvo kao i javnobeležničke isprave sačinjene po ovom zakonu.
Strane javnobeležničke isprave ne mogu u Republici Srbiji imati pravna dejstva koja nemaju po zakonu države po kome su izdate.
Potvrđenim međunarodnim ugovorima mogu se predvideti i druga pravna dejstva strane javnobeležničke isprave.
Pod uslovima iz stava 1. ovog člana, strani javnobeležnički zapisi koji su neposredno izvršni po stranom pravu, neposredno su izvršni i u Republici Srbiji, ako se odnose na prava koja nisu u suprotnosti sa pravnim poretkom Republike Srbije i ako sadrže sve elemente koji su po zakonu Republike Srbije potrebni za izvršenje.
Ako su javnobeležnički zapis sastavili domaći i strani javni beležnik, javnobeležnički zapis se smatra domaćom javnom ispravom, ako je overen pečatom i štambiljem domaćeg javnog beležnika.

Dužnost zakonitog i savesnog postupanja

Član 9.

Javni beležnik je dužan da obavlja svoju delatnost u skladu sa propisima i načelom savesnosti i poštenja.
Javni beležnik odbija, odnosno može da odbije obavljanje poslova u okviru delatnosti određenih ovim zakonom samo iz razloga koji su određeni ovim zakonom.
Javni beležnik odgovara za svoj rad u skladu sa zakonom.

Službeno područje i službeno sedište

Član 10.

Javni beležnik ima službeno područje i službeno sedište na kojem obavlja svoju delatnost, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Pečat i štambilj

Član 11.

Javni beležnik ima službeni pečat i službene štambilje.
Na službeni pečat javnog beležnika primenjuju se propisi koji uređuju pečat državnih i drugih organa, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Udruživanje u Javnobeležničku komoru

Član 12.

Javni beležnici se udružuju u Javnobeležničku komoru (u daljem tekstu: Komora).

Nadzor nad javnobeležničkom delatnošću

Član 13.

Nadzor nad javnobeležničkom delatnošću vrše ministarstvo nadležno za pravosuđe (u daljem tekstu: Ministarstvo), nadležni sud i Komora.

II. ORGANIZACIJA JAVNOG BELEŽNIŠTVA

1. Oblik obavljanja delatnosti i sedište

Oblik obavljanja javnobeležničke delatnosti

Član 14.

Javni beležnik obavlja delatnost u javnobeležničkoj kancelariji.

Javnobeležnička mesta

Član 15.

Broj javnobeležničkih mesta određuje ministar, po pribavljenom mišljenju Komore, tako da se, po pravilu, za područje jedne opštine, grada ili gradske opštine (u daljem tekstu: jedinica lokalne samouprave), određuje najmanje jedno javnobeležničko mesto.
Na područjima sa većom koncentracijom stanovništva i intenzivnijim privrednim poslovanjem broj javnobeležničkih mesta određuje se tako da se na svakih 25.000 stanovnika odredi po jedno javnobeležničko mesto.
Ministar, na predlog ili uz pribavljeno mišljenje Komore, može izmeniti broj javnobeležničkih mesta na pojedinim područjima u skladu sa potrebama pojedinog područja.

Službeno sedište i tabla

Član 16.

Javnom beležniku se određuje jedno službeno sedište.
Javni beležnik je dužan da vodi javnobeležničku kancelariju u mestu službenog sedišta.
Javni beležnik je dužan da na zgradi u kojoj se nalazi javnobeležnička kancelarija ima istaknutu tablu koja sadrži naziv: "javni beležnik"i ime i prezime javnog beležnika.
Ukoliko se službeno sedište javnog beležnika nalazi na teritoriji jedinice lokalne samouprave u kojoj je jezik i pismo određene nacionalne manjine u službenoj upotrebi, na tabli se naziv "javni beležnik" ispisuje i na jeziku nacionalne manjine.
Javni beležnik mora imati prebivalište na području opštine, odnosno grada koji je u odluci o imenovanju određen kao njegovo službeno sedište, a ako je u odluci o imenovanju javnog beležnika kao njegovo službeno