hor001


Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas:


hor002
NAPOMENA:
Odlukom Ustavnog suda brojIUz-1503/2010 ("Sl. glasniku RS", br. 32 od 8. aprila 2013), utvrđuje se da odredbe člana 270. st. 3. i 4. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima ("Službeni glasnik RS", br. 41/09, 53/10 i 101/11) nisu u saglasnosti sa Ustavom i odredbe prestaju da važe danom objavljivanja ove odluke Ustavnog suda u "Službenom glasniku Republike Srbije".
--------------------------------

ZAKON

O BEZBEDNOSTI SAOBRAĆAJA NA PUTEVIMA

(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 41 od 2. juna 2009, 53/10, 101/11, 32/13)

I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom se uređuju pravila saobraćaja, ponašanje učesnika u saobraćaju na putu, ograničenja saobraćaja, saobraćajna signalizacija, znaci i naredbe kojih se moraju pridržavati učesnici u saobraćaju, uslovi koje moraju da ispunjavaju vozači za upravljanje vozilima, osposobljavanje kandidata za vozače, polaganje vozačkih ispita, pravo na upravljanje vozilima, izdavanje vozačkih dozvola, izdavanje nalepnica za vozila za osobe sa invaliditetom, uslovi koje moraju da ispunjavaju vozila, tehnički pregledi, ispitivanje i registracija vozila, posebne mere i ovlašćenja koji se primenjuju u saobraćaju na putu, kao i druga pitanja koja se odnose na bezbednost saobraćaja na putevima (u daljem tekstu: bezbednost saobraćaja).
Ovim zakonom uređuju se osnovni uslovi koje moraju ispunjavati putevi u pogledu bezbednosti saobraćaja.

Član 2.

Kontrolu i neposredno regulisanje saobraćaja na putevima vrši Ministarstvo unutrašnjih poslova - Uprava saobraćajne policije i područne policijske uprave.
Izuzetno, kontrolu i neposredno regulisanje saobraćaja vojnih vozila na putevima mogu da vrše i nadležni vojni organi.
Neposredno regulisanje saobraćaja u zoni škole mogu vršiti školske saobraćajne patrole i saobraćajne patrole građana.
Na delu puta na kome se izvode radovi neposredno regulisanje saobraćaja mogu vršiti lica ovlašćena ovim zakonom.
Bliže propise o načinu vršenja kontrole i neposrednog regulisanja saobraćaja na putevima donosi ministar unutrašnjih poslova.
Bliže propise o načinu vršenja kontrole i neposrednog regulisanja saobraćaja vojnih vozila na putevima donosi ministar nadležan za poslove odbrane.
Bliže propise o načinu neposrednog regulisanja saobraćaja na putevima u zoni škole donosi ministar unutrašnjih poslova uz pribavljeno mišljenje ministra nadležnog za poslove obrazovanja.
Bliže propise o načinu vršenja neposrednog regulisanja saobraćaja na putevima na delu na kome se izvode radovi donosi ministar nadležan za poslove saobraćaja.

II. OSNOVNA NAČELA BEZBEDNOSTI SAOBRAĆAJA NA PUTEVIMA

Član 3.

Svaki učesnik u saobraćaju dužan je da se ponaša na način kojim neće ometati, ugroziti ili povrediti druge učesnike, kao i da preduzme sve potrebne mere radi izbegavanja ili otklanjanja opasnih situacija nastalih ponašanjem drugih učesnika u saobraćaju, ako sebe ili drugog time ne dovodi u opasnost.
Licu koje nije sposobno ili je ograničeno sposobno za bezbedno učešće u saobraćaju, odnosno licu koje se nalazi u situaciji u kojoj mu je potrebna pomoć, učesnik u saobraćaju je dužan da pruži pomoć, osim ako time sebe izlaže opasnosti.

Član 4.

Svako pravno lice i preduzetnik koji obavlja delatnost proizvodnje, održavanja, stavljanja u promet, popravljanja ili prepravljanja vozila ili uređaja, rezervnih delova i opreme za vozila, dužan je da te poslove obavlja na propisan način i u skladu sa pravilima struke u cilju bezbednog učestvovanja vozila u saobraćaju.
Privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik koji projektuje, gradi, rekonstruiše, održava i upravlja putevima, dužno je da to čini na način koji omogućava bezbedno odvijanje saobraćaja.
Pravna lica i preduzetnici iz stava 1. ovog člana mogu obavljati ove delatnosti ako dobiju dozvolu od ministarstva nadležnog za trgovinu i usluge.

Član 5.

Svako pravno lice i preduzetnik koji je vlasnik, odnosno korisnik vozila, dužan je da obezbedi:
1) da njegova vozila u saobraćaju na putevima budu tehnički ispravna i da ispunjavaju druge propisane uslove,
2) da vozači njegovih vozila ispunjavaju propisane zdravstvene i druge uslove za bezbedno upravljanje vozilima.
Svako fizičko lice vlasnik, odnosno korisnik vozila, dužan je da obezbedi da njegova vozila u saobraćaju na putevima budu tehnički ispravna.

Član 6.

Odgovornost za sprovođenje mera saobraćajnog obrazovanja i vaspitanja u cilju sticanja znanja, veština i navika neophodnih za bezbedno učešće u saobraćaju, unapređivanja i učvršćivanja pozitivnih stavova i ponašanja značajnih za bezbedno učešće u saobraćaju imaju:
1) porodica za saobraćajno obrazovanje i vaspitanje dece,
2) organi i organizacije nadležni za brigu o deci za donošenje programa saobraćajnog obrazovanja i vaspitanja dece predškolskog uzrasta i za praćenje realizacije ovog programa,
3) organi i organizacije nadležni za poslove obrazovanja za donošenje programa saobraćajnog obrazovanja i vaspitanja u predškolskim ustanovama i za praćenje realizacije ovog programa,
4) organi nadležni za unutrašnje poslove za realizaciju dela programa saobraćajnog obrazovanja i vaspitanja u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama na zahtev ovih ustanova, a posebno za rad školskih saobraćajnih patrola i saobraćajnih patrola građana,
5) organi nadležni za poslove saobraćaja za unapređenje saobraćajnog okruženja u zonama škola i drugim zonama sa povećanim prisustvom ranjivih učesnika u saobraćaju i za unapređenje ponašanja učesnika u saobraćaju u ovim zonama,
6) organi nadležni za poslove zdravlja za edukaciju građana o zdravstvenim aspektima bezbednog ponašanja u saobraćaju,
7) Agencija za bezbednost saobraćaja za analizu, praćenje i unapređenje bezbednosti saobraćaja,
8) organi lokalne samouprave za podršku u planiranju i sprovođenju svih mera i aktivnosti saobraćajnog obrazovanja i vaspitanja na nivou lokalne samouprave, kao i za preduzimanje posebnih mera zaštite ranjivih učesnika u saobraćaju i zaštite u određenim zonama,
9) predškolske ustanove, osnovne i srednje škole za realizaciju programa saobraćajnog obrazovanja i vaspitanja dece u okviru svojih nadležnosti,
10) stručne i naučne institucije koje se bave bezbednošću saobraćaja za unapređenje naučnih osnova sistema saobraćajnog obrazovanja i vaspitanja,
11) sredstva javnog informisanja za informisanje građana u pogledu bezbednog učestvovanja u saobraćaju i obaveštavanju o posledicama nebezbednog ponašanja u saobraćaju,
12) udruženja i grupe građana koje se bave bezbednošću saobraćaja, brigom o deci i omladini da u skladu sa svojim delokrugom rada učestvuju u saobraćajnom obrazovanju i vaspitanju.
Nastavni planovi i programi u predškolskim ustanovama i osnovnim i srednjim školama moraju da sadrže poglavlja koja se odnose na bezbednost dece i učenika u saobraćaju.
Bliže propise o sadržaju nastavnih planova i programa koji se odnose na bezbednost dece i učenika u saobraćaju donosi ministar nadležan za poslove obrazovanja.
Svako pravno lice koje vrši osposobljavanje

hor002