ZAKON
O GARANCIJSKOM FONDU
(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 55 od 27. maja 2003; 43/2004, 61/05)
Član 1.
Radi obezbeđivanja uslova za podsticanje razvoja poslovanja malih i srednjih preduzeća i preduzetnika kao i rada poljoprivrednika (u daljem tekstu: privredni subjekti) u Republici Srbiji, osniva se Garancijski fond (u daljem tekstu: Fond).
Član 2.
Fond ima svojstvo pravnog lica.
Član 3.
Sedište Fonda je u Beogradu.
Fond može imati organizacione delove van sedišta koji nemaju svojstvo pravnog lica.
Član 4.
Sredstva za osnivanje i početak rada Fonda obezbeđuju se u budžetu Republike Srbije.
Dodatna sredstva za dokapitalizaciju i rad Fonda mogu se odobriti u skladu sa Zakonom o budžetskom sistemu.
Dinamiku dokapitalizacije Fonda određuje ministarstvo nadležno za poslove finansija, u iznosu opredeljenom zakonom kojim se uređuje budžet Republike.
Član 5.
Sredstva za rad Fonda obezbeđuju se iz:
1) prihoda Fonda;
2) donacija;
2a) sredstava budžeta;
3) drugih izvora u skladu sa zakonom.
Član 6.
Sredstva Fonda koriste se u skladu sa zakonom, Statutom Fonda i programom rada Fonda.
Fond može slobodna sredstva plasirati u prvoklasne hartije od vrednosti (hartije od vrednosti Republike Srbije, obveznice Republike Srbije po osnovu stare štednje i sl.), vodeći računa o ročnoj usklađenosti preuzetih garancijskih obaveza i rokova dospeća prvoklasnih hartija od vrednosti.
Član 7.
Fond za svoje obaveze odgovara svojom imovinom.
Član 8.
Fond se može, u skladu sa zakonom, organizovati kao akcionarsko društvo.
Kada se Fond organizuje kao akcionarsko društvo, Fond izdaje Republici Srbiji akcije u visini vrednosti uloženog kapitala Republike.
U slučaju iz stava 2. ovog člana vrednost državnog kapitala u ukupnom kapitalu Fonda ne može biti manja od 51% udela, odnosno akcija sa pravom glasa.
Član 9.
Delatnost Fonda je izdavanje garancija odnosno supergarancija na ime obezbeđenja dela kredita koje banke i druge finansijske organizacije u Republici Srbiji odobravaju privrednim subjektima pod uslovima predviđenim Statutom, Pravilima poslovanja i drugim opštim aktima Fonda.
Ukupan nominalni iznos garancija i supergarancija iz stava 1. ovog člana koje se izdaju na zahtev banke i druge finansijske organizacije, može biti najviše do 2,5 puta veći od iznosa kapitala Fonda, što predstavlja garantni potencijal Fonda.
Ukupan nominalni iznos garancija i supergarancija iz stava 1. ovog člana koje se izdaju na zahtev banke i druge finansijske organizacije, prema pojedinačnoj banci može biti najviše do 20% iznosa garantnog potencijala Fonda iz stava 2. ovog člana, a prema pojedinačnom privrednom subjektu najviše do 5% iznosa kapitala Fonda.
Vlada Republike Srbije može, na obrazložen zahtev Fonda, povećati obim izdavanja garancija i supergarancija iz stava 2. ovog člana, za određeni vremenski period.
Garancije i supergarancije iz stava 1. ovog člana izdaju se na zahtev banke i druge finansijske organizacije, na način i pod uslovima utvrđenim Pravilima poslovanja Fonda.
Član 10.
Organi Fonda su: Upravni odbor, direktor i Nadzorni odbor.
Mandat članova Upravnog odbora, direktora i članova Nadzornog odbora traje četiri godine.
Kada se Fond organizuje kao akcionarsko društvo, konstituiše se Skupština kao organ vlasnika Fonda.
Član 11.
Upravni odbor Fonda ima predsednika i četiri člana.
Predsednika i članove Upravnog odbora Fonda imenuje i razrešava Vlada Republike Srbije (u daljem tekstu: Vlada), na predlog ministarstva nadležnog za poslove finansija.
Kada se Fond organizuje kao akcionarsko društvo, predsednika i članove Upravnog odbora bira Skupština Fonda.
Član 12.
Upravni odbor Fonda:
1) donosi Statut, Pravila poslovanja, akt o organizaciji i sistematizaciji radnih mesta i druge opšte akte Fonda;
2) donosi program rada Fonda,
3) utvrđuje poslovnu politiku i donosi akte poslovne politike Fonda;
4) usvaja finansijski plan Fonda,
5) usvaja periodični i godišnji izveštaj o poslovanju Fonda;
5a) vrši izbor revizora;
6) usvaja završni račun i izveštaje o reviziji Fonda;
7) odlučuje o promeni oblika organizovanja Fonda u skladu sa ovim