Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas:

Na osnovu člana 27. stav 2. Zakona o železnici ("Službeni glasnik RS", broj 18/05),
Vlada donosi

UREDBU

O METODOLOGIJI VREDNOVANjA ELEMENATA ZA UTVRĐIVANjE VISINE NAKNADE ZA KORIŠĆENjE ŽELEZNIČKE INFRASTRUKTURE, ORGANIZOVANjE I REGULISANjE ŽELEZNIČKOG SAOBRAĆAJA

(Objavljena u "Sl. glasniku RS", br. 14 od 17. marta 2010)

Član 1.

Ovom uredbom utvrđuje se Metodologija vrednovanja elemenata za utvrđivanje visine naknade za korišćenje železničke infrastrukture, organizovanje i regulisanje železničkog saobraćaja, koja je odštampana uz ovu uredbu i čini njen sastavni deo.

Član 2.

Ova uredba stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".

05 broj 110-1554/2010

U Beogradu, 4. marta 2010. godine

Vlada

Predsednik, dr Mirko Cvetković, s.r.

METODOLOGIJA

VREDNOVANjA ELEMENATA ZA UTVRĐIVANjE VISINE NAKNADE ZA KORIŠĆENjE ŽELEZNIČKE INFRASTRUKTURE, ORGANIZOVANjE I REGULISANjE ŽELEZNIČKOG SAOBRAĆAJA

1. PREDMET

Metodologijom vrednovanja elemenata za utvrđivanje visine naknade za korišćenje železničke infrastrukture, organizovanje i regulisanje železničkog saobraćaja (u daljem tekstu: Metodologija) utvrđuje se način vrednovanja elemenata propisanih članom 27. stav 1. Zakona o železnici ("Službeni glasnik RS", broj 18/05; u daljem tekstu: Zakon).
Za korišćenje železničke infrastrukture, organizovanje i regulisanje železničkog saobraćaja, upravljač železničke infrastrukture (u daljem tekstu: UI) pruža sledeće pakete usluga:
1) minimalni paket usluga;
2) paket za pristup prugom do službenih objekata i pružanje usluga u službenim objektima;
3) paket za dodatne usluge;
4) paket za prateće usluge.
Predmet Metodologije je vrednovanje elemenata za utvrđivanje visine naknade za minimalni paket usluga i paket za pristup prugom do službenih objekata i pružanje usluga u službenim objektima.

2. METODOLOŠKI PRISTUP

Metodologija se zasniva na principu da prevoznici snose samo opravdane troškove poslovanja UI i troškove nastale efikasnim obezbeđivanjem usluga koje korisnici zahtevaju.
Metodologija se zasniva na ekonomskom principu poznatom kao marginalni troškovi plus (MT+), koji se zasniva na marginalnim troškovima uvećanim za dodatak (engl. "mark up"). Navedeni princip omogućava pokrivanje opravdanih troškova, koji su nastali prilikom pružanja zahtevanih usluga i pogodan je za tzv. mrežne sisteme (sistemi koji zahtevaju velike kapitalne investicije kao što su telekomunikacije, energetika, prenos prirodnog gasa, drumski i ostali vidovi transporta).
Marginalni troškovi su procenjeni na osnovu varijabilnih troškova koji prema Metodologiji obuhvataju:
1) kratkoročne marginalne troškove: habanje pruge, regulisanje saobraćaja vozova i signalizaciju, potrošnju energenata i režijske troškove;
2) troškove obnove i finansijske troškove servisiranja kredita za obnovu infrastrukture.
Elementi na osnovu kojih se utvrđuje naknada su: kategorija pruga (magistralne, regionalne ili lokalne) kojima se voz kreće, korišćenje čvorova, kategorija voza (putnički ili teretni) i tip vuče (elektro ili dizel). Jedinice za obračun naknade su:
1) vozni kilometri;
2) bruto-tonski kilometri.
Naknada ima dvodelnu tarifnu strukturu. Dvodelna struktura naknade, obuhvata sledeće komponente:
1) naknadu za minimalni paket usluga;
2) naknadu za korišćenje železničkih čvorova (tranzitiranje, ulaza ili izlaza voza iz čvora i servisiranje vozova u železničkim čvorovima).

3. DEFINICIJE

Pojedini izrazi upotrebljeni u Metodologiji imaju sledeće značenje:
1) Železnička infrastruktura je pruga sa svim pripadajućim objektima, postrojenjima, uređajima i drugo, u funkciji železničkog saobraćaja, kao dobro u opštoj upotrebi u svojini Republike Srbije, koju mogu koristiti svi železnički prevoznici pod jednakim uslovima. Železnička infrastruktura obuhvata: donji i gornji stroj pruge, objekte na pruzi, stanične koloseke, telekomunikaciona, signalno-sigurnosna, elektrovučna, elektroenergetska i ostala postrojenja i uređaje na pruzi, opremu pruge, zgrade železničkih službenih mesta i ostale objekte na železničkim službenim mestima, koji su u funkciji organizovanja i regulisanja železničkog saobraćaja, sa zemljištem koje služi tim zgradama, pružni pojas i vazdušni prostor iznad pruge u visini od 12 metara, odnosno 14 metara kod dalekovoda napona preko 220 kV, računajući iznad gornje ivice šine.
2) Mreža označava celokupnu železničku infrastrukturu koju poseduje i/ili njome upravlja rukovodilac infrastrukture.
3) Deonica predstavlja prugu ili deo pruge između dve stanice sa homogenom strukturom elemenata u građevinskom smislu i u pogledu tehnike regulisanja saobraćaja, pri čemu se razlikuje od susednih deonica po kapacitetu i njegovoj iskorišćenosti, prihodima i troškovima, i kao takva predstavlja posebnu celinu kojom se upravlja u komercijalnom, tehnološkom i tehničkom smislu.
4) Železnički čvor je skup stanica, pruga ili delova pruga i rasputnica na mestu gde se sustiče više pruga, koji čine jedan sistem u pogledu funkcionisanja saobraćaja i zahteva jedinstveno upravljanje u komercijalnom, tehnološkom i tehničkom smislu.
5) Upravljač železničke infrastrukture (UI) je javno preduzeće, drugi oblik preduzeća, drugo pravno lice ili preduzetnik koji je ovlašćen za upravljanje železničkom infrastrukturom.
6) Prevoznik je javno preduzeće, drugi oblik preduzeća, drugo pravno lice ili preduzetnik registrovan za obavljanje delatnosti javnog prevoza u železničkom saobraćaju i koje garantuje vuču vozova.
7) Regulatorno telo je telo nadležno za praćenje i regulisanje železničkog tržišta i uspostavljanje fer i nediskriminatorske konkurencije i kome se učesnici železničkog tržišta mogu da žale ako veruju da su nepravedno tretirani, diskriminisani ili na neki drugi način oštećeni, a naročito u pogledu odluka koje je usvojio upravljač infrastrukture ili prevoznik. (Regulatorno telo mora biti nezavisno u pogledu svoje organizacije, odluka o finansiranju, pravne strukture i odlučivanja od bilo kog upravljača infrastrukture ili prevoznika).
8) Dodeljivanje kapaciteta (trasa) označava raspodelu kapaciteta železničke infrastrukture ili trasa za vozove koju obavlja upravljač infrastrukture.
9) Održavanje železničke infrastrukture podrazumeva identifikaciju i popravku kvarova i defekata elemenata železničke infrastrukture (održavanje, zamena i obnova) kojima se železnička infrastruktura drži u stanju koje osigurava bezbedan, nesmetan, kvalitetan i uredan železnički saobraćaj.
10) Obnova podrazumeva veće radove na mreži u cilju održanja projektovanih karakteristika mreže i predstavlja zajednički naziv za istovremeno obavljanje svih radova na rehabilitaciji i rekonstrukciji mreže.
11) Marginalni trošak je porast ukupnog troška koji nastaje sa dodatnim kretanjem voza na železničkoj infrastrukturi.
12) Varijabilni troškovi su troškovi upravljača infrastrukture koji za dati period i kapacitet infrastrukture zavise od obima saobraćaja na mreži. Uzimaju se kao aproksimacija marginalnih troškova.
13) Kratkoročni marginalni troškovi su porast ukupnog troška koji nastaje sa dodatnim kretanjem voza na železničkoj infrastrukturi posmatrano u kraćem vremenskom periodu i čine ga sledeći troškovi: troškovi radne snage, materijala, energenata (električne energije ili dizel goriva), usluge održavanja pruge i signalizacije i režijski troškovi.
14) Marginalni troškovi plus (MT+) je princip definisanja naknada kada se na marginalne troškove uvodi tzv. dodatak.
15) Dodatak (engl. "mark up" - mark ap) je komponenta naknade za korišćenje infrastrukture koji u ovoj metodologiji predstavlja procentualno povećanje varijabilnih jediničnih troškova. Ovo povećanje se uvodi samo ako je bez posledica po konkurentnost, odnosno samo ako tržište može da ga podnese.
16) Troškovi habanja pruge predstavljaju troškove koji su rezultat fizičkog trošenja elemenata pruge usled kretanja vozova.
17) Troškovi regulisanja saobraćaja vozova su troškovi koji nastaju kao posledica aktivnosti na regulisanju saobraćaja vozova i upotrebi signalizacije.
18) Fiksni trošak železničke infrastrukture su troškovi upravljača nfrastrukture koji za dati period i kapacitet infrastrukture ne zavise od obima saobraćaja na mreži.
19) Minimalni paket usluga predstavlja najmanju grupu usluga koja se koristi kod realizacije kretanja voza na železničkoj infrastrukturi i obuhvata: obradu zahteva za trasom voza, korišćenje infrastrukture na glavnom prolaznom koloseku, upravljanje kretanjem vozova uključujući signalizaciju, propise, sistem za operativno praćenje i komunikaciju i pružanje informacija o