Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas:


Na osnovu člana 29. Zakona o javnom tužilaštvu ("Službeni glasnik Republike Srbije", br. 63/01, 42/02 i 39/03), donosim

PRAVILNIK

O UPRAVI U JAVNOM TUŽILAŠTVU

(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 77 od 6. jula 2004, 52/07, 2/08, 11/09, 44/09)

I. OPŠTE ODREDBE I NAČIN RADA

Član 1.

Ovim pravilnikom uređuje se uprava u javnim tužilaštvima.
Javno tužilaštvo čine javni tužilac, zamenik javnog tužioca i zaposleni za obavljanje stručnih, administrativnih i tehničkih poslova.
Radom javnog tužilaštva rukovodi javni tužilac koji je nosilac uprave u javnom tužilaštvu i odgovoran je za zakonit, pravilan, tačan i blagovremen rad javnog tužilaštva.

Član 2.

Uprava u javnom tužilaštvu obuhvata rukovođenje javnim tužilaštvom, poslove i ovlašćenja u vezi sa organizacijom rada, materijalnim, finansijskim, administrativnim i drugim poslovima kojima se obezbeđuje pravilan, tačan, blagovremen i zakonit rad javnog tužilaštva, a posebno: staranje o održavanju samostalnosti i ugleda javnog tužilaštva, odlučivanje o radnim odnosima u javnom tužilaštvu, unutrašnje uređenje i organizacija rada javnog tužilaštva, staranje o urednosti i blagovremenosti postupanja i korišćenja najefikasnijih metoda i tehničkih sredstava u administrativnom poslovanju, praćenje i proučavanje javnotužilačke i sudske prakse, organizovanje stručnog usavršavanja kako nosilaca javnotužilačke dužnosti tako i osoblja u javnom tužilaštvu, postupanje po pritužbama građana na rad javnih tužilaca, zamenika javnih tužilaca i zaposlenih u javnom tužilaštvu, vođenje upisnika, pomoćnih knjiga i druge evidencije, materijalno-finansijsko poslovanje javnog tužilaštva.

Član 3.

U svakom javnom tužilaštvu postoji javni tužilac i jedan ili više zamenika javnog tužioca.
U javnom tužilaštvu poslovi se obavljaju individualno ili u stalnim i povremenim grupama ili u drugim organizacionim oblicima - odeljenjima.
Javni tužilac samostalno organizuje rad, vrši upravne poslove i ostvaruje nadzor nad radom zaposlenih u tužilaštvu, a u tužilaštvima u kojima se obrazuju odeljenja, i nad njihovim radom.
Javni tužilac i zamenici javnog tužioca mogu zajednički da razmatraju pitanja od značaja za vršenje funkcije javnog tužilaštva na sednicama kolegijuma tužilaštva (u daljem tekstu: kolegijum).
Sednice kolegijuma zakazuje i njima rukovodi javni tužilac.

Član 4.

U Republičkom javnom tužilaštvu i okružnim i opštinskim javnim tužilaštvima sa većim brojem zamenika javnog tužioca mogu se obrazovati posebne organizacione jedinice za vršenje određenih srodnih grupa poslova (u daljem tekstu: odeljenja).
Godišnjim rasporedom poslova tužilaštva koji donosi javni tužilac, po prethodno pribavljenom mišljenju odeljenja, određuje se broj i sastav i raspoređuju zamenici javnog tužioca, tužilački pomoćnici i pripravnici, koji vrše poslove u okviru odeljenja.
Radom odeljenja rukovodi rukovodilac odeljenja, a u njegovom odsustvu njegov zamenik, koji se određuju godišnjim rasporedom poslova.
Rukovodilac odeljenja stara se da se poslovi u odeljenju obavljaju jednoobrazno, uredno, ažurno i koordinira rad grupa.
Sednicu odeljenja priprema i zakazuje rukovodilac odeljenja po svojoj inicijativi ili na zahtev stalne radne grupe. Sednicom odeljenja rukovodi rukovodilac odeljenja, a u njegovom odsustvu zamenik rukovodioca.

Član 5.

Tužilački pomoćnici i pripravnici prisustvuju sednicama kolegijuma i odeljenja i imaju pravo da učestvuju u razmatranju pitanja koja su stavljena na dnevni red sednica, bez prava glasa.

Član 6.

Za punovažno odlučivanje u kolegijumu ili u sednici odeljenja potrebno je prisustvo većine zamenika javnog tužioca tužilaštva, odnosno odeljenja, a za donošenje odluka, usvajanje stavova i davanje mišljenja potrebna je većina glasova prisutnih.

Član 7.

Republičko javno tužilaštvo obavlja svoju funkciju u Beogradu gde se nalazi sedište tužilaštva.
Republički javni tužilac može godišnjim rasporedom rada odrediti da pojedini zamenici republičkog javnog tužioca obavljaju javnotužilačke funkcije i van sedišta Tužilaštva, na osnovu člana 46. Zakona o javnom tužilaštvu.
Kada se javnotužilačka funkcija obavlja van sedišta Tužilaštva, svi predmeti moraju se evidentirati u upisnicima i registrima Republičkog javnog tužilaštva.
Za obavljanje poslova u Republičkom javnom tužilaštvu organizuju se radne grupe u okviru odeljenja.

Član 8.

Administrativno-tehnički poslovi javnog tužilaštva obavljaju se u pisarnici.
Radom pisarnice rukovodi upravitelj pisarnice, koga iz reda zaposlenih određuje javni tužilac. Javni tužilac može odrediti da upravitelj pisarnice obavlja i poslove upisničara.
Javno tužilaštvo sa većim obimom posla ima daktilobiro u kome se izrađuju akti javnog tužilaštva.
Javno tužilaštvo može samostalno ili zajedno sa drugim državnim organima obrazovati službu za finansijsko-računovodstvene poslove.

Član 9.

Ukoliko neko pitanje uprave značajno za rad javnog tužilaštva nije uređeno ovim pravilnikom, može ga urediti javni tužilac.
Javni tužilac dužan je da obavesti višeg javnog tužioca kako je uredio neko pitanje uprave u javnom tužilaštvu.
Viši javni tužilac može izdati nižem javnom tužiocu pismeno uputstvo kako da uredi neko pitanje uprave u javnom tužilaštvu.
Viši javni tužilac prati rad nižeg javnog tužioca u vršenju uprave u javnom tužilaštvu, upozorava ga o uočenim nedostacima i može mu izdati pismeno uputstvo da otkloni nedostatke.

II. ZAŠTITA DRŽAVNE I SLUŽBENE TAJNE

Član 10.

U javnim tužilaštvima se radi zaštite državne i službene tajne određuje koji dokumenti, podaci, pismeni materijali i druge činjenice predstavljaju državnu, službenu i profesionalnu tajnu kao i stepen poverljivosti i način čuvanja i zaštite ovih tajni.
Kao državna tajna smatraju se podaci ili pismena čije bi odavanje imalo ili bi moglo da ima štetne posledice za političke, ekonomske ili vojne interese zemlje. Na pismenima koja sadrže državnu tajnu stavlja se na vidnom mestu oznaka "državna tajna".
Kao službena tajna smatraju se podaci ili dokumenta koji su zakonom, drugim propisima, opštim aktima ili odlukom nadležnog organa proglašeni službenom tajnom kao i podaci koji nisu proglašeni službenom tajnom, a čije bi odavanje zbog njihove važnosti moglo izazvati teže štetne posledice za službu.
Koji podaci predstavljaju službenu ili profesionalnu tajnu određuje javni tužilac.

Član 11.

Službeni materijali, pismena, dokumenti koji su određeni kao službena tajna označavaju se na vidnom mestu sledećim oznakama stepena poverljivosti:
- "strogo poverljivo" - je materijal koji sadrži podatke takve prirode i značaja da bi njihovo saznanje od strane neovlašćenog lica moglo izazvati naročito štetne posledice po interese bezbednosti zemlje i opšte interese, negativno uticati na odnose sa drugim zemljama ili naneti teške štetne posledice javnom tužilaštvu i pojedincima;
- "strogo poverljivo - isključivo za naslovljenu ličnost" - je materijal iz prethodnog stava koji sadrži podatke o izuzetno osetljivim i naročito poverljivim činjenicama namenjenim samo određenim licima;
- "poverljivo" - je materijal koji sadrži podatke takvog značaja da bi njihovo saznanje od strane neovlašćenih lica moglo izazvati štetne posledice po interese javnog tužilaštva ili interese drugih organa, organizacija, pojedinaca kao i druge negativne posledice;
- "samo za internu upotrebu" - stavlja se na službeni materijal u kome su sadržani podaci koji mogu biti dostupni svim radnicima javnog tužilaštva ili samo određenim radnicima ali se taj materijal ne može koristiti u svrhe koje imaju neslužbeni karakter i bez saglasnosti javnog tužioca ili lica koje on ovlasti.

Član 12.

Oznaku stepena poverljivosti određuje javni tužilac ili lice koje on ovlasti.
Stepen tajnosti određen u drugom organu zadržava se i u postupanju javnog tužilaštva i ne može se menjati.

Član 13.

Službeni materijali označeni kao poverljivi mogu biti dostupni samo onim radnicima tužilaštva koji u svom radu na njima ostvaruju uvid radi rukovođenja, obrade ili drugih oblika rada i rukovanja i to u meri u kojoj izvršavanje službenih poslova i zadataka to zahteva.

III. PROGRAM I PLAN RADA I IZVEŠTAJI O RADU

Član 14.

Poslovi u javnom tužilaštvu obavljaju se na osnovu programa rada, koji se sačinjava za svaku kalendarsku godinu posebno.
Program rada sadrži zadatke i poslove iz nadležnosti javnog tužilaštva koje je dužno da izvrši u toku godine.
Više javno tužilaštvo može naložiti nižem javnom tužilaštvu da svoj program rada izmeni ili dopuni.
Niža javna tužilaštva svojim programom rada obezbeđuju i izvršenje programa rada višeg javnog tužilaštva.
Javno tužilaštvo dostavlja program rada neposredno višem javnom tužilaštvu u roku koji odredi neposredno više javno tužilaštvo.

Član 15.

Javni tužilac utvrđuje program rada u pisanoj formi, potpisuje ga i upoznaje sa njegovom sadržinom sve zamenike javnog tužioca i zaposlene u javnom tužilaštvu, najkasnije do početka godine na koju se program odnosi.
: