Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas:


NAPOMENA:
Danom stupanja na snagu Pravilnika o obliku i sadržini žiga, odnosno potvrde o bezbednosti divljači za ishranu ljudi, kao i o načinu i postupku obeležavanja hrane životinjskog porekla ("Sl. glasnik RS", br. 44 od 15. maja 2007), prestaju da važe odredbe čl. 33, 55, 56, 57, 58, 59, 60, 61, 62, 84, 93, člana 97. stav 2, člana 100. stav 4. u delu koji se odnosi na oblik, sadržinu i način korišćenja žiga, čl. 103, 104, 105, člana 130. stav 3. u delu koji se odnosi na obeležavanje ambalaže u kojoj se transportuje uslovno higijenski ispravno mleko i člana 205. u delu koji se odnosi na oblike žigova i pečata Pravilnika o načinu vršenja veterinarsko-sanitarnog pregleda i kontrole životinja pre klanja i proizvoda životinjskog porekla ("Službeni list SFRJ", broj 68/89 i "Službeni list SCG", broj 10/03).
-------------------------------
Na osnovu člana 34. stav 3. i člana 35. stav 2. Zakona o zaštiti životinja od zaraznih bolesti koje ugrožavaju celu zemlju ("Službeni list SFRJ", br. 43/86 i 53/91), savezni ministar poljoprivrede propisuje

PRAVILNIK

O NAČINU VRŠENjA VETERINARSKO-SANITARNOG PREGLEDA I KONTROLE ŽIVOTINjA PRE KLANjA I PROIZVODA ŽIVOTINjSKOG POREKLA

(Objavljen u "Sl. listu SFRJ", br. 68 od 3. novembra 1989, "Sl. listu SCG", br. 10 od 14. marta 2003, "Sl. glasniku RS", br. 44 od 15. maja 2007)

I. OPŠTE ODREDBE

Član 1.

Ovim pravilnikom propisuje se način vršenja veterinarsko-sanitarnog pregleda i kontrole životinja pre klanja i proizvoda životinjskog porekla, i to:
1) kopitara, papkara, pernate živine i kunića pre klanja; mesa kopitara, papkara, pernate živine, kunića i divljači; riba, mleka i jaja; meda, rakova, školjki, puževa i žaba i proizvoda od mesa, riba, mleka, jaja, rakova, školjki, puževa i žaba, koji su namenjeni za javnu potrošnju;
2) objekata i opreme za klanje životinja, objekata i opreme za obradu i preradu mesa, riba, rakova, školjki, puževa, žaba, mleka i jaja i objekata i opreme za njihovo uskladištenje.

Član 2.

Veterinarsko-sanitarni pregled i kontrolu životinja i proizvoda životinjskog porekla iz člana 1. ovog pravilnika vrši nadležni organ u republici, odnosno autonomnoj pokrajini u smislu člana 8. Zakona o zaštiti životinja od zaraznih bolesti koje ugrožavaju celu zemlju (u daljem tekstu: nadležni organ).

II. PREGLED KOPITARA I PAPKARA

Prijava klanja

Član 3.

Držalac životinje, najdocnije 12 časova pre klanja, prijavljuje nadležnom organu klanja kopitara (konja, mazgi, mula i magaraca) i papkara (goveda, bivola, junadi, teladi, bivolčadi, ovaca, jagnjadi, koza, jaradi, svinja i prasadi).
Izuzetno od stava 1. ovog člana, ne mora se prijaviti klanje svinja, ovaca i koza ako su te životinje zdrave, a njihovo meso namenjeno za potrošnju u sopstvenom domaćinstvu i ako se klanje ne vrši u klanici.
Uz prijavu klanja, iz stava 1. ovog člana, podnosi se i uverenje o zdravstvenom stanju životinja koje se otpremaju na klanicu radi klanja.

Član 4.

Po prispeću životinja u krug klanice nadležnom organu predaju se uverenja o zdravstvenom stanju životinja. Ako su ispunjeni propisani veterinarsko-sanitarni uslovi, životinje se istovaraju u prostorije za privremeni smeštaj životinja za klanje (u daljem tekstu: depo), a na poleđini primljenih uverenja upisuju se redni broj i datum prispeća iz evidencije o pregledu životinja za klanje po prispeću u depo klanice.
Po prispeću u krug klanice životinje se ne smeju izvoditi iz tog kruga, bez odobrenja nadležnog organa.
Uverenje o zdravstvenom stanju životinja proglašava se nevažećim utiskivanjem pečata sa tekstom "Poništeno". Slova pečata moraju biti visine 3 cm.
Sva poništena uverenja o zdravstvenom stanju životinja iste vrste moraju se povezati a na poleđini poslednjeg uverenja moraju se upisati datum klanja i broj pod kojim su zaklane životinje unesene u evidenciju.

Pregled pre klanja

Član 5.

Životinje se pregledaju prilikom istovara u depo klanice, za vreme boravka u depou i neposredno pre otpremanja na klanje.
Pregledom iz stava 1. ovog člana utvrđuju se identitet i zdravstveno stanje životinje, kao i eventualne posledice transporta.
Po prijemu, životinje se smeštaju u obeležene staje ili obore depoa.
Posle pregleda životinja, neposredno pre početka klanja, nadležni organ sastavlja izveštaj o redosledu slanja životinja na klanje.

Član 6.

Pregledom se mora utvrditi:
a) da li je životinja obolela ili sumnjiva na zarazno oboljenje koje se prenosi na ljude i životinje;
b) da li životinja ispoljava druge simptome bolesti ili poremećaja opšteg stanja koji može meso učiniti higijenski neispravnim za javnu potrošnju;
v) da li je životinja primala supstancije sa farmakološkim delovanjem ili neke druge supstancije koje mogu učiniti meso higijenski neispravnim za javnu potrošnju;
g) da li je životinja umorna, uznemirena ili povređena.

Član 7.

Potrebu i trajanje odmora, kao i postupak sa životinjama prispelim u depo klanice određuje nadležni organ.
U stajama i oborima mora se obezbediti napajanje životinja, a ako se zadržavaju duže od 24 časa - i hranjenje.

Član 8.

Pre klanja kopitari se moraju ispitati na sakagiju metodom oftalmomaleinizacije, osim u slučaju prinudnog klanja.

Označavanje životinja

Član 9.

Životinje koje se dopremaju na klanje moraju biti označene, i to:
1) kopitari - žigom na vratu, butu, kopitu ili dlakorezom;
2) goveda - ušnim markicama sa brojevima;
3) svinje - tetovir-brojevima na ušnoj školjki, vratu ili butu ili ušnim markicama;
4) ovce - ušnim markicama sa brojem ili bojom, prema vlasniku i mestu obeležavanja na trupu.

Član 10.

Životinje za koje se sumnja da boluju od zaraznih bolesti ili drugih oboljenja, koje pokazuju nejasne znakove bolesti i imaju povišenu temperaturu (svinje preko 410S, a goveda i ovce preko 40,40S), koje nisu u stanju da se podižu i kreću, životinje sa potkožnim edemima, apscesima ili drugim promenama, nerastovi i kriptorhidi moraju se odvojiti u posebnu prostoriju za sumnjive životinje u kojoj će se detaljno pregledati i posmatrati do donošenja odluke o klanju.
Životinje iz stava 1. ovog člana pored oznaka iz člana 8. stav 1. ovog pravilnika, moraju se označiti slovom "S". Ova oznaka kod svinja i ovaca nanosi se neizbrisivom plavom bojom, tetoviranjem ili ušnom markicom plave boje sa brojem, a kod goveda - ušnom markicom plave boje sa brojem.

Član 11.

Oduzimanje i ubijanje životinja vrši se ako se pregledom životinja pre klanja utvrdi:
1) da pokazuje simptome antraksa, šuštavca i drugih gasnih edema, besnila, sakagije, durine, goveđe kuge, plućne zaraze goveda, listerioze, afričke kuge svinja, kuge svinja, kuge konja, slinavke i šapa, vezikularnog oboljenja svinja, zarazne uzetosti svinja, septikemičnog oblika crvenog vetra, boginja ovaca, melitokokoze i akutne salmoneloze;
2) da pokazuju simptome bolesti zbog kojih se posle postmortalnog pregleda moraju oduzeti trupovi i organi;
3) da sumnjive životinje, posle 24 sata, ponovo imaju povišenu temperaturu (svinja preko 41,00S, a goveda i ovaca preko 40,40S);
4) da su u agoniji ili kontuzovane u većem stepenu;
5) da boluju od epitelioma oka ili pokazuju simptome oboljenja orbitalne regije ako su im oči razorene ili zamućene neoplazmatičnim tkivom, ako imaju intenzivnu infekciju, gnojenje i nekrozu praćenu neprijatnim mirisom, kao i kahektične životinje.
Životinje iz stava 1. ovog člana ubijaju se bez mučenja u prostoriji za sumnjive životinje ili na izdvojenom prostoru pogodnom za pranje i dezinfekciju.
Leševi životinja uginulih u transportu i depou i ubijenih u depou oduzimaju se i označavaju ušnim markicama crvene boje sa oznakom "K" i brojem, prelivaju i ubrizgavaju 3% rastvorom karbolne kiseline, uz dodatak metilenskog plavog ili kreolina sa metilenskim plavim (dekarakterizacija).
Leševi se stavljaju u posebne nepropustljive i crvenom bojom obeležene kontejnere sa poklopcima i transportuju u kafileriju, odnosno na mesto za neškodljivo uklanjanje.
O patološko-anatomskom nalazu i uzroku uginuća izveštava se nadležni organ u klanici.
O trupovima uginulih ili ubijenih životinja koji se oduzimaju (konfiskati) vodi se evidencija propisana u članu 202. ovog pravilnika.

Zabrana klanja

Član 12.

Neće se dozvoliti klanje:
1) životinje za koju nije podneseno uverenje o zdravstvenom stanju po prispeću u depo;
2) životinje za koju nije dostavljen izveštaj o pregledu pre klanja;
3) životinje koje je označena prema odredbama člana 8. ovog pravilnika;
4) životinje koje pokazuju bilo koje simptome iz člana 10. stav 1. ovog pravilnika;
5) životinje koje u poslednjoj trećini graviditeta ili ako nije prošlo osam dana od dana porođaja životinje;
6) životinje cepljene živim virusom besnila, a nije prošlo 14 dana od dana cepljenja;
7) životinje koja je umorna, uznemirena ili povređena;
8) životinje koja je prljava;
9) životinje koja je lečena ili je primala supstancije sa farmakološkim dejstvom u profilaktičke ili nutritivne svrhe, a nije prošlo potrebno vreme za izlučivanje iz organizma životinje, prema uputstvu proizvođača o njihovoj upotrebi (karenca);
10) životinje koja je lečena hormonalnim sredstvima, a nije prošlo vreme propisane karence;
11) životinje koja potiče sa područja na kome se ne prati prisustvo bioloških ostataka i radionuklida.

Klanje

Član 13.

Životinje se moraju istovariti i smestiti u staje i obore i odvoditi na omamljivanje i klanje bez uzbuđivanja, nanošenja bola i povreda.
Za gonjenje životinja dozvoljava se korišćenje samo električnih goniča bez oštrih vrhova, odnosno bičeva od platna.
Za prenošenje povređene životinje do mesta omamljivanja i