Na osnovu člana 49. Zakona o proizvodnji i prometu lekova ("Službeni list SRJ", br. 18/93), savezni ministar za rad, zdravstvo i socijalnu politiku propisuje
PRAVILNIK
O NAČINU PROPISIVANjA I IZDAVANjA LEKOVA
(Objavljen u "Sl. listu SRJ", br. 16/94, 22/97, 52/02)
I. OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Lekove mogu propisivati samo doktori medicine i doktori stomatologije (u daljem tekstu: lekari). Mogu se propisivati samo oni lekovi koji se stavljaju u promet na osnovu Zakona o proizvodnji i prometu lekova.
U apotekama i drugim zdravstvenim ustanovama koje imaju organizovanu službu rukovanja lekovima (u daljem tekstu: zdravstvene ustanove) lekove može izdavati samo lice koje je saveznim propisima za to ovlašćeno (u daljem tekstu: ovlašćeno lice).
II. LEKARSKI RECEPT
Član 2.
Lekovi se propisuju i izdaju na lekarski recept (u daljem tekstu: recept). Određeni lekovi mogu se izdavati bez recepta.
Član 3.
Jednim receptom može se propisati samo jedan lek i samo za jedno lice.
Član 4.
Recept mora da sadrži:
1) naziv leka (i šifru leka);
2) farmaceutski oblik leka;
3) količinu leka;
4) način upotrebe leka;
5) šifru dijagnoze;
6) potpis lekara sa identifikacionim brojem;
7) datum izdavanja recepta;
8) ime, prezime i adresu korisnika leka;
9) matični broj.
Na receptu koji se izdaje za lice mlađe od 15 godina moraju biti naznačene godine života, a za lice mlađe od jedne godine života naznačeni dan, mesec i godina rođenja.
Ako se recept izdaje u zdravstvenoj ustanovi, na zaglavlju recepta mora biti odštampan ili štambiljom utisnut naziv zdravstvene ustanove, a ako se recept izdaje van zdravstvene ustanove, moraju biti odštampani ili štambiljom utisnuti ime, prezime i adresa lekara (mesto, ulica i broj), kao i broj telefona, ako lekar ima telefon.
Na receptu koji se izdaje u zdravstvenoj ustanovi mora biti utisnuto ime i prezime lekara koji izdaje recept.
Član 5.
Recept po kome se izdaje na teret sredstava zdravstvenog osiguranja može, pored podataka iz člana 4. ovog pravilnika, da sadrži i druge propisane podatke.
Član 6.
Podaci iz člana 4. ovog pravilnika moraju biti čitko ispisani mastilom ili hemijskom olovkom.
Član 7.
Na jednom delu recepta mora ostati slobodan prostor za upisivanje cene leka i stavljanje oznake koju je ovlašćeno lice dužno da stavi na recept pri izradi odnosno izdavanju leka.
Član 8.
Recept ima značaj javne isprave.
III. PROPISIVANjE LEKOVA
Član 9.
Naziv leka koji se izrađuje u apoteci (magistralan lek ili galenski pripravak) ispisuje se na receptu, po pravilu, na latinskom jeziku, prema nazivima iz Nacionalne farmakopeje ili stručno prihvaćenim nazivima u metodologiji izrade lekova (Formulae magistrales) i drugim stručnim pravilima.
Naziv leka može se skraćivati na način utvrđen Nacionalnom farmakopejom.
Naziv gotovog leka ispisuje se bez skraćivanja.
Član 10.
Uputstvo o načinu upotrebe leka mora biti na receptu potpuno. Nije dovoljno staviti samo naznaku uputstva (npr. "po potrebi", "po uputstvu" i sl.).
Uputstvo na receptu za lekove za koje je određeno da ih primenjuje zdravstveni radnik, mora nositi naznaku "na ruke lekara" (ad manum medici).
Član 11.
Ako se pri izradi leka mora meriti njega masa, lekar na receptu mora označiti masu u gramima, i to arapskim brojevima odnosno rimskim brojevima ako se radi o kapima ili drugim jedinicama koje se ne mogu izraziti gramima.
Ako se propisuje gotov lek koji se u prometu nalazi u određenom pakovanju, lekar mora na receptu rimskim brojevima označiti broj takvih pakovanja. Ako je broj pakovanja veći od jedan, označiti se mora i rečima po pravilu na latinskom, a može i srpskom jeziku.
Rimskim brojevima označava se na receptu broj kapi, pilula, tableta, supozitorija, ampula i sl.
Ako se propisuje gotov lek koji se u prometu nalazi u raznim oblicima, veličinama, odnosno jačinama, lekar mora na receptu označiti oblik, veličinu, odnosno jačinu leka.
Ako lekar namerava da propiše dozu veću od maksimalne doze koja je određena nacionalnom farmakopejom ili drugim propisima, dužan je da takvu dozu naznači i rečima i da pored te oznake stavi znak uzvika (!), a uz njega svoj potpis.
Član 12.
Ako zbog prirode bolesti lek treba hitno izdati, lekar je dužan da na recept stavi jednu od sledećih oznaka:"cito", "statim"ili"periculum in mora".
Član 13.
Ako smatra da izdavanje leka po određenom receptu ne treba ponoviti, lekar je dužan da na receptu svojeručno stavi oznaku"non repetatur". Ta oznaka ne sme biti odštampana na receptu.
Član 14.
Lekovi koji sadrže opojne droge mogu se propisivati samo ako je njihova upotrebe neophodna i ako se stavljaju u promet na osnovu Zakona o proizvodnji i prometu lekova.
Član 15.
Lekovima, u smislu člana 14. ovog pravilnika, smatraju se lekovi koji sadrže jednu opojnu drogu ili više opojnih droga koje su posebnim propisom određene da se mogu stavljati u promet za medicinske svrhe.
Odredba stava 1. ovog člana ne odnosi se na lekove koji u svom sastavu ne sadrže:
1) više od 100 mg folkodina u pojedinačnoj dozi, odnosno više od 2,5% u nepodeljenom obliku leka;
2) više od 30 mg kodeina u kombinacijama sa drugim lekovitim supstancijama, u pojedinačnoj dozi, odnosno više od 2,5% u nepodeljenom obliku leka;
3) više od 50 mg amobarbitona u kombinacijama sa drugim lekoviti supstancijama, u pojedinačnoj dozi, odnosno više od 2,5% u nepodeljenom obliku leka;
4) više od 50 mg fenobarbitona u kombinacijama sa drugim lekovitim supstancijama, u pojedinačnoj dozi, odnosno više od 2,5% u nepodeljenom obliku leka;
5) više od 2,5 mg difenoksilata u obliku baze, u pojedinačnoj dozi sa odgovarajućom dozom atropina.
Član 16.
Za jednokratno izdavanje lekar može propisati lek koji sadrži najviše:
1) 0,2 g morfin-hlorida;
2) 0,3 g kodein-fosfata;
3) 0,2 g oksikodon-hlorida;
4) 0,2 g metadon-hlorida;
5) 1 g petidin-hlorida;
6) 0,1 g amfetamin-sulfata, a za upotrebu za oči 0,2 g;
7) 2 g opijuma ili odgovarajuću količinu nekog preparata opijuma.
Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, za terapiju malignih oboljenja, za jednokratno izdavanje lekar može propisati lek koji sadrži opojne droge iz tog stava u količini neophodnoj za najduže 14 dana terapije.
Član 17.
Ne smeju se propisivati ni izdavati lekovi koji sadrže kokain-hlorid.
Član 18.
Kokain-hlorid može se izdati samo za potrebe zdravstvenih ustanova i to samo u obliku rastvora koji sadrži do 20% kokaina, odnosno u obliku masti za oči koji sadrži do 2% kokaina.
Kokain-hlorid može se izdavati samo na osnovu pismenog trebovanja zdravstvene ustanove koje je potpisalo ovlašćeno lice.
Član 19.
Lekovi koji sadrže opojne droge izdaju se na način koji je predviđen rešenjem o odobrenju za stavljanje leka u promet.
Recepti kojima se propisuju lekovi iz stava 1. ovog