Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas:


Na osnovu člana 17. stav 5. Zakona o budžetskom sistemu ("Službeni glasnik RS", br. 54/09, 73/10, 101/10, 101/11 i 93/12),
Ministar finansija i privrede donosi

PRAVILNIK

O METODOLOGIJI I NAČINU UTVRĐIVANjA TROŠKOVA PRUŽANjA JAVNE USLUGE

(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 14 od 13. februara 2013, 25/13)

I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim pravilnikom uređuje se metodologija i način utvrđivanja troškova pružanja javne usluge za koju se naplaćuje taksa (u daljem tekstu: Metodologija).

Član 2.

Metodologija obuhvata principe na kojima se zasniva, elemente za utvrđivanje visine takse za neposredno pruženu javnu uslugu, odnosno sproveden postupak ili radnju (u daljem tekstu: taksa) koju je pružio, odnosno sproveo nadležni subjekt, formulu za utvrđivanje visine takse, evidenciju o plaćenoj taksi, kao i odstupanja od pravila utvrđivanja visine takse.
Nadležni subjekt iz stava 1. ovog člana je subjekt kome je zakonom dato pravo da utvrdi visinu takse.
Metodologija se primenjuje na utvrđivanje visine takse čija visina nije utvrđena zakonom.
U slučaju kada su zakonom neposredno uređena određena pitanja od značaja za utvrđivanje visine takse iz stava 3. ovog člana, u pogledu tih pitanja primenjivaće se odgovarajuće zakonske odredbe.
Primenom Metodologije ne može se utvrditi visina takse u iznosu višem od najvišeg iznosa utvrđenog zakonom za odgovarajuću taksu.

Član 3.

Metodologija se zasniva na:
1) principu stvarnih troškova, koji podrazumeva obavezu prikazivanja svih troškova nadležnog subjekta nastalih za pruženu javnu uslugu, odnosno sproveden postupak ili radnju (u daljem tekstu: javna usluga), po svim aktivnostima i procesima koji učestvuju u pružanju konkretne vrste javne usluge, kao i po svim nosiocima troškova radi obuhvatanja svih nastalih rashoda;
2) principu dostupnosti javne usluge, koji nalaže da se visina takse odredi tako da obezbedi dostupnost javne usluge korisnicima;
3) principu proverljivosti podataka, kojim se omogućava organu iz člana 17. stav 6. Zakona o budžetskom sistemu ("Službeni glasnik RS", br. 54/09, 73/10, 101/10, 101/11 i 93/12 - u daljem tekstu: Zakon) nadležnom za davanje saglasnosti na akt kojim se utvrđuje visina takse (u daljem tekstu: nadležni organ) uvid u odgovarajuće dokumente i podatke na osnovu kojih je moguće utvrditi usklađenost takse sa Metodologijom.

II. METODOLOGIJA UTVRĐIVANjA VISINE TAKSE

Član 4.

Utvrđivanje visine takse zasniva se na stvarnim troškovima nadležnog subjekta u pružanju javne usluge, po vrsti javne usluge, koji su nastali u prethodnih 12 meseci, računajući od početka drugog polugodišta kalendarske godine koja prethodi godini u kojoj se utvrđuju takse.

Član 5.

Elementi za utvrđivanje visine takse su:
1) troškovi rada;
2) ostali troškovi koji direktno učestvuju u pružanju javne usluge;
3) koeficijent dostupnosti.
Troškovi rada utvrđuju se množenjem efektivnog radnog vremena utrošenog za pružanje konkretne javne usluge i cene časa rada zaposlenog/izvršioca koji pruža tu javnu uslugu.
Efektivno vreme potrebno za pružanje konkretne javne usluge predstavlja prosečno vreme koje je zaposleni/izvršilac efektivno utrošio na pružanju te javne usluge u prethodnih 12 meseci.
Cena časa rada zaposlenog/izvršioca koji pruža javnu uslugu predstavlja količnik bruto zarade tog zaposlenog/izvršioca i broja časova rada, u periodu iz člana 4. ovog pravilnika.
Ostali troškovi jesu svi troškovi koji nastaju u pružanju javne usluge, osim troškova rada iz stava 2. ovog člana.
Koeficijent dostupnosti nadležni subjekt utvrđuje na osnovu procene uticaja visine takse na dostupnost javne usluge.

Član 6.

Visina takse utvrđuje se prema sledećoj formuli:
FORMULA
gde je:
Tv- visina takse;
k- koeficijent dostupnosti;
ni- broj časova efektivnog vremena jednog zaposlenog/izvršioca potrebnog za pružanje javne usluge;
ti- cena časa rada jednog zaposlenog/izvršioca;
otr- ostali troškovi koji učestvuju u pružanju javne usluge (gorivo, izlazak na teren, angažovanje trećih lica, ako se koriste posebni materijali ili reagensi i sl.).
Koeficijent dostupnosti je broj vrednosti između 0,1 i 1 čiju konkretnu visinu u datom rasponu