Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas:


Na osnovu člana 6. stav 6. tačka 1) Zakona o zaštiti od nejonizujućih zračenja ("Službeni glasnik RS", broj 36/09),
Ministar životne sredine i prostornog planiranja donosi

PRAVILNIK

O GRANICAMA IZLAGANjA NEJONIZUJUĆIM ZRAČENjIMA

(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 104 od 16. decembra 2009)

I. UVODNE ODREDBE

Predmet uređivanja

Član 1.

Ovim pravilnikom propisuju se granice izlaganja nejonizujućim zračenjima, odnosno bazična ograničenja i referentni granični nivoi izlaganja stanovništva električnim, magnetskim i elektromagnetskim poljima različitih frekvencija.
Odredbe ovog pravilnika odnose se na zone povećane osetljivosti izvan kontrolisanih (nadziranih) oblasti, osim na zračenje uređaja koji su namenjeni terapiji ili lečenju u zdravstvu ili zračenje radarskih i primopredajnih sistema za odbrambene potrebe, za zaštitu, spasavanje ili pružanje pomoći.

Značenje izraza

Član 2.

Pojedini izrazi upotrebljeni u ovom pravilniku imaju sledeće značenje:
1) niskofrekventno (NF) zračenje jeste nejonizujuće zračenje opsega između 0 i 10 kHz;
2) visokofrekventno (VF) zračenje obuhvata opseg nejonizujućeg zračenja od 10 kHz do 300 GHz;
3) radio-frekvencijsko (RF) zračenje jeste deo VF opsega između 300 kHz i 300 GHz;
4) mikrotalasno zračenje (MT) jeste deo radio-frekventnog opsega između 300 MHz i 300 GHz;
5) blisko polje jeste elektromagnetsko polje u neposrednoj blizini izvora zračenja u kome ono nema osobine ravanskog talasa;
6) daleko polje jeste elektromagnetsko polje toliko udaljeno od izvora da ima karakter ravanskog talasa;
7) neometano elektromagnetsko polje jeste polje oko izvora u kome nema pokretnih objekata ili osoba i koje se koristi za izbor mernih tačaka;
8) kontrolisana (nadzirana) zona jeste ograđeni ili obeleženi prostor oko izvora nejonizujućeg zračenja koji je dostupan samo zaposlenim licima ili licima koja nadgledaju njegovo korišćenje ili radna sredina;
9) zone povećane osetljivosti jesu: područja stambenih zona u kojima se osobe mogu zadržavati i 24 sata dnevno; škole, domovi, predškolske ustanove, porodilišta, bolnice, turistički objekti, te dečja igrališta; površine neizgrađenih parcela namenjenih, prema urbanističkom planu, za navedene namene, u skladu sa preporukama Svetske zdravstvene organizacije.

II. BAZIČNA OGRANIČENjA I REFERENTNI GRANIČNI NIVOI IZLAGANjA STANOVNIŠTVA ELEKTRIČNIM, MAGNETSKIM I ELEKTROMAGNETSKIM POLjIMA

Bazična ograničenja

Član 3.

Bazična ograničenja izlaganja stanovništva električnim, magnetskim i elektromagnetskim poljima (0 Hz do 300 GHz) jesu ograničenja u izlaganju vremenski promenljivim izvorima elektromagnetskih polja (niskofrekventni, visokofrekventni, uključujući radio frekvencijske, mikrotalasne i dr.), koja su zasnovana neposredno na utvrđenim zdravstvenim efektima i biološkim pokazateljima.
Fizičke veličine kojima se ova ograničenja određuju, u zavisnosti od frekvencije polja, jesu: gustina magnetskog fluksa ili magnetna indukcija (B), gustina struje (J), specifični nivo apsorbovanja energije (SAR), i gustina snage (S).
Bazična ograničenja izloženosti stanovništva električnim, magnetskim i elektromagnetskim poljima (0 Hz do 300 GHz) sadržana su u Tabeli 1. koja je odštampana uz ovaj pravilnik i čini njegov sastavni deo.

Fizičke veličine koje određuju bazična ograničenja

Član 4.

Fizičke veličine kojima se određuju bazična ograničenja izlaganja stanovništva električnim, magnetskim i elektromagnetskim poljima jesu:
1) kontaktna struja (Ic) između osobe i nekog predmeta izloženog električnom polju i koja se izražava u amperima (A);
2) gustina struje (J) kao protok struje kroz poprečnu jedinicu površine okomitu na njen tok u zapremini provodnika kao što je ljudsko telo ili njegov deo, izražen u amperima po kvadratnom metru (A/m2);
3) jačina električnog polja kao vektorska veličina (E) koja odgovara sili koja se ispoljava na naelektrisanu česticu bez obzira na njeno kretanje u prostoru, izražena u voltima po metru (V/m);
4) jačina magnetskog polja kao vektorska veličina (H), koja, zajedno sa gustinom magnetskog fluksa, određuje magnetsko polje u nekoj tački prostora izražena u amperima po metru (A/m);
5) gustina magnetskog fluksa kao vektorska veličina (B), koja se ispoljava kao sila koja deluje na čestice u pokretu, izražena kao tesla (T = Njb/m2). Gustina magnetskog fluksa i gustina snage mogu se brzo izmeriti kod individualnih izlaganja.U slobodnom prostoru i u biološkim materijalima, gustina magnetskog fluksa i jačina magnetskog polja mogu se zameniti koristeći ekvivalenciju 1 A m-1 = 4p 10-7 T, odnosno izraz B = µH pri čemu je µ magnetna permeabilnost ( µ = µr µ0), µr relativna magnetna permeabilnost sredine (za vakuum je µr=1), a µ0 magnetna permeabilnost vakuuma;
6) gustina snage (S) kao veličina pogodna za određivanje vrlo visokih frekvencija, gde je dubina prodiranja u telo mala. To je snaga zračenja koje pada vertikalno na površinu, podeljena sa površinom i izražava se u vatima po metru kvadratnom (Nj/m2);
7) specifična energija apsorpcije (SA) kao apsorbovana energija po jedinici mase biološkog tkiva, izražena u džulima po kilogramu (J/kg). Ova veličina koristi se