Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas:


-------------------
NAPOMENA REDAKCIJE:
Zakon je ukinut na osnovu Krivičnog zakonika ("Sl. glasnik RS", br. 85/2005)..
-------------------

OSNOVNI

KRIVIČNI ZAKON

(Objavljen u "Sl. listu SFRJ", br. 44/76, 36/77, 56/77, 34/84, 37/84, 74/87, 57/89, 3/90, 38/90, 45/90, 54/90 i "Sl. listu SRJ", br. 35/92, 37/93, 24/94, 61/01 i "Sl. glasniku RS", br. 39/03)

OPŠTI DEO

Glava prva

OSNOVNE ODREDBE

Zaštitna funkcija jugoslovenskog krivičnog zakonodavstva

Član 1.

(1) Krivično zakonodavstvo u Saveznoj Republici Jugoslaviji zaštićuje od nasilja, samovolje, kršenja ustavnosti i zakonitosti i drugih društveno opasnih dela, osnovna prava i slobode čoveka i građanina, nezavisnost i bezbednost zemlje i ustavom utvrđeni poredak.
(2) Ova zaštita ostvaruje se određivanjem koja su društveno opasna dela krivična dela, propisivanjem kazni i drugih krivičnih sankcija za ta dela i izricanjem tih sankcija, u zakonom utvrđenom postupku, učiniocima krivičnih dela.

Osnov i granice krivičnopravne prinude

Član 2.

Zaštita čoveka i drugih osnovnih vrednosti društva i primenjivanje krivičnopravne prinude u meri u kojoj je to nužno za suzbijanje društveno opasnih delatnosti, predstavljaju osnov i granice za određivanje krivičnih dela i propisivanje krivičnih sankcija.

Zakonitost u određivanju krivičnih dela i propisivanju krivičnih sankcija

Član 3.

Nikome ne može biti izrečena kazna ili druga krivična sankcija za delo koje, pre nego što je učinjeno, nije zakonom bilo određeno kao krivično delo i za koje nije bila zakonom propisana kazna.

Obavezno primenjivanje blažeg krivičnog zakona

Član 4.

(1) Na učinioca krivičnog dela primenjuje se zakon koji je važio u vreme izvršenja krivičnog dela.
(2) Ako je posle izvršenja krivičnog dela izmenjen zakon, jednom ili više puta, primeniće se zakon koji je blaži za učinioca.
(3) Ako je u vreme izvršenja krivičnog dela za to krivično delo bila propisana smrtna kazna, učiniocu krivičnog dela može se izreći kazna zatvora od četrdeset godina.

Krivične sankcije i njihova opšta svrha

Član 5.

(1) Krivične sankcije su: kazne, uslovna osuda i sudska opomena, mere bezbednosti i vaspitne mere.
(2) Opšta svrha propisivanja i izricanja krivičnih sankcija je suzbijanje društveno opasnih delatnosti kojima se povređuju ili ugrožavaju društvene vrednosti zaštićene krivičnim zakonodavstvom.

Ograničenja u izvršenju krivičnih sankcija

Član 6.

Učiniocu krivičnog dela u izvršenju krivične sankcije mogu biti oduzeta ili ograničena određena prava samo u meri koja odgovara prirodi i sadržini te sankcije i samo na način kojim se obezbeđuje poštovanje ličnosti učinioca i njegovog ljudskog dostojanstva.

Važenje opšteg dela

Član 7.

Odredbe opšteg dela ovog zakona važe za sva krivična dela određena u saveznim zakonima i zakonima republika.

Glava druga

KRIVIČNO DELO I KRIVIČNA ODGOVORNOST

1. OPŠTE ODREDBE O KRIVIČNOM DELU I KRIVIČNOJ ODGOVORNOSTI

Krivično delo

Član 8.

(1) Krivično delo je društveno opasno delo koje je zakonom određeno kao krivično delo i čija su obeležja određena zakonom.
(2) Nije krivično delo ono delo koje, iako sadrži obeležja krivičnog dela određena zakonom, predstavlja neznatnu društvenu opasnost zbog malog značaja i zbog neznatnosti ili odsutnosti štetnih posledica.

Nužna odbrana

Član 9.

(1) Nije krivično delo ono delo koje je učinjeno u nužnoj odbrani.
(2) Nužna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni protivpravni napad.
(3) Učinilac koji je prekoračio granice nužne odbrane može se blaže kazniti, a ako je prekoračenje učinio usled jake razdraženosti ili prepasti izazvane napadom, može se i osloboditi od kazne.

Krajnja nužda

Član 10.

(1) Nije krivično delo ono delo koje je učinjeno u krajnjoj nuždi.
(2) Krajnja nužda postoji kad je delo učinjeno radi toga da učinilac otkloni od sebe ili drugog istovremenu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom učinjeno zlo nije veće od zla koje je pretilo.
(3) Učinilac koji je sam izazvao opasnost ali iz nehata, ili je prekoračio granice krajnje nužde, može se blaže kazniti, a ako je prekoračenje učinjeno pod osobito olakšavajućim okolnostima - može se i osloboditi od kazne.
(4) Nema krajnje nužde ako je učinilac bio dužan da se izloži opasnosti.

Krivična odgovornost

Član 11.

(1) Krivično je odgovoran učinilac koji je uračunljiv i koji je krivično delo učinio sa umišljajem ili iz nehata.
(2) Za krivično delo učinjeno iz nehata učinilac je krivično odgovoran samo kad to zakon određuje.

Uračunljivost

Član 12.

(1) Nije uračunljiv učinilac koji u vreme izvršenja krivičnog dela nije mogao shvatiti značaj svog dela ili nije mogao upravljati svojim postupcima usled trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja (neuračunljivosti).
(2) Učinilac krivičnog dela čija je sposobnost da shvati značaj svog dela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena usled nekog stanja iz stava 1. ovog člana može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost).
(3) Krivično je odgovoran učinilac krivičnog dela koji upotrebom alkohola, droga ili na drugi način dovede sebe u stanje u kome nije mogao shvatiti značaj svog dela ili upravljati svojim postupcima, ako je pre nego što se doveo u to stanje delo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u odnosu na krivično delo kod njega postojao nehat, a zakon za takvo delo predviđa krivičnu odgovornost i za nehat.

Umišljaj

Član 13.

Krivično delo je učinjeno sa umišljajem kad je učinilac bio svestan svog dela i hteo njegovo izvršenje, ili kad je bio svestan da usled njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posledica ali je pristao na njeno nastupanje.

Nehat

Član 14.

Krivično delo je učinjeno iz nehata kad je učinilac bio svestan da usled njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posledica, ali je olako držao da će je moći sprečiti ili da ona neće nastupiti, ili kad nije bio svestan mogućnosti nastupanja zabranjene posledice, iako je prema okolnostima i prema svojim ličnim svojstvima bio dužan i mogao biti svestan te mogućnosti.

Odgovornost za težu posledicu

Član 15.

Kad je iz krivičnog dela proizašla teža posledica za koju zakon propisuje težu kaznu, ta se kazna može izreći ako je učinilac u odnosu na tu posledicu postupao iz nehata.

Stvarna zabluda

Član 16.

(1) Nije krivično odgovoran učinilac koji u vreme izvršenja krivičnog dela nije bio svestan nekog njegovog zakonom određenog obeležja ili koji je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi, da su one stvarno postojale, to delo bilo dozvoljeno.
(2) Ako je učinilac bio u zabludi usled nehata, krivično je odgovoran za krivično delo učinjeno iz nehata kad zakon i za takvo delo određuje krivičnu odgovornost.

Pravna zabluda

Član 17.

Učinilac krivičnog dela koji iz opravdanih razloga nije znao da je to delo zabranjeno može se blaže kazniti ili osloboditi od kazne.

2. PRIPREMANjE I POKUŠAJ KRIVIČNOG DELA

Pripremanje

Član 18.

(1) Ko sa umišljajem priprema izvršenje krivičnog dela kazniće se samo kad to zbog posebne društvene opasnosti samog pripremanja zakon izričito određuje.
(2) Pripremanje krivičnog dela može se zakonom odrediti kao posebno krivično delo ili se zakonom može propisati kažnjavanje za pripremanje određenog krivičnog dela.
(3) Kad zakon propisuje kažnjavanje za pripremanje određenog krivičnog dela, pripremanje se može sastojati u nabavljanju ili osposobljavanju sredstava za izvršenje krivičnog dela, u otklanjanju prepreka za izvršenje krivičnog dela, u dogovaranju, planiranju ili organizovanju sa drugim izvršiocima krivičnog dela, kao i u drugim radnjama kojima se stvaraju uslovi za neposredno izvršenje krivičnog dela a koje ne predstavljaju radnju izvršenja.

Pokušaj

Član 19.

(1) Ko sa umišljajem započne izvršenje krivičnog dela, ali ga ne dovrši, kazniće se za pokušaj krivičnog dela za koje se po zakonu može izreći zatvor od pet godina ili teža