ZAKON
O ZAŠTITI PLANOVA RASPOREDA INTEGRIRANIH SKLOPOVA
(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 78 od 23 srpnja 1999)
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuje zaštita planova rasporeda integriranih sklopova, u daljnjem tekstu topografija.
Članak 2.
Integrirani sklop označava proizvod u konačnom obliku ili prijelaznom obliku u kojem su elementi od kojih je barem jedan aktivni element, a neki ili svi su međusobno spojeni u ili na komadu materijala i koji su namijenjeni obavljanju elektroničke funkcije.
Plan rasporeda - topografija - integriranoga sklopa označava trodimenzijski razmještaj, bilo kako prikazan, elemenata od kojih je barem jedan aktivni element, i nekih ili svih međusobnih spojeva integriranoga sklopa, ili takav trodimenzijski razmještaj pripremljen za proizvodnju integriranoga sklopa.
Tvorac topografije je fizička osoba koja je vlastitim stvaralačkim intelektualnim radom stvorila topografiju.
Nositelj zaštićenog prava označava fizičku ili pravnu osobu kojoj je u postupku propisanim ovim Zakonom priznato pravo na zaštitu topografije ili njene pravne sljednike.
Gospodarsko iskorištavanje topografije znači proizvodnju, umnožavanje, uvoz, prodaju, davanje u zakup, iznajmljivanje ili nuđenje u bilo koju od tih svrha, ili bilo koji drugi način gospodarske uporabe topografije ili integriranoga sklopa proizvedenoga na temelju topografije.
II. PRAVO NA ZAŠTITU
Članak 3.
Pravo na zaštitu topografije prema ovom Zakonu ima njezin tvorac kao i njegovi pravni sljednici.
Ako je topografija nastala kao rezultat zajedničkoga rada više osoba, jednako pravo na zaštitu topografije imaju svi tvorci, ako ugovorom nije drukčije određeno.
Ako je topografija nastala u radnom odnosu ili na temelju narudžbe, pravo na zaštitu ima poslodavac tvorca ili naručitelj, ako ugovorom o radu ili narudžbi nije drukčije određeno.
Pravo na zaštitu iz stavka 1. i 2. ovoga članka imaju fizičke osobe koje su državljani Republike Hrvatske ili pravne osobe čije je sjedište na teritoriju Republike Hrvatske.
Pravo na zaštitu iz stavka 1. i 2. ovoga članka imaju i fizičke osobe koje nisu državljani Republike Hrvatske odnosno strane pravne osobe koje nemaju sjedište na teritoriju Republike Hrvatske ako to proizlazi iz međunarodnih sporazuma i konvencija ili primjene načela uzajamnosti.
Članak 4.
Pravo na zaštitu topografije je prenosivo.
III. UVJETI I POSTUPAK OSTVARIVANjA ZAŠTITE
Članak 5.
Topografija se štiti ako je izvorna.
Topografija se smatra izvornom ako je rezultat tvorčeva vlastitoga stvaralačkoga intelektualnoga rada ili stvaralačkoga rada više osoba i nije primjenjivana u industriji poluvodiča u vrijeme kada je stvorena.
Ako topografija sadržava elemente koji su primjenjivani u industriji poluvodiča, kombinacija tih elemenata bit će zaštićena samo ako, uzeta kao cjelina, udovoljava uvjetima koji se odnose na izvornost propisanu u stavku 1. i 2. ovoga članka.
Članak 6.
Upravni postupak zaštite i vođenje registra zaštićenih topografija provodi Državni zavod za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Zavod).
Protiv odluka koje donosi Zavod nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
Registar iz stavka 1. ovoga članka je javan.
Članak 7.
Postupak za priznanje topografije pokreće se podneskom koji sadržava zahtjev za priznanje topografije i druge bitne sastojke propisane ovim Zakonom (u daljnjem tekstu: prijava topografije).
Prijava topografije treba sadržavati:
a) zahtjev za priznanje topografije,
b) podatke dostatne za utvrđivanje tko je podnositelj prijave,
c) podatke dostatne za uspostavu veze s podnositeljem prijave ili njegovim zastupnikom, ako ga ima, poštom,
d) pisanu izjavu o datumu prve gospodarske uporabe ako je taj datum nastupio prije datuma podnošenja prijave,
e) kratak opis obilježja elektroničke funkcije ili funkcija integriranog sklopa proizvedenog na temelju dotične topografije,
f) podatke i priloge koji identificiraju topografiju propisane u članku 8. ovoga Zakona.
Jednom prijavom može se zahtijevati zaštita samo za jednu topografiju.
Članak 8.
Materijal koji treba priložiti prijavi sukladno članku 7. stavku 2. točki f) ovoga Zakona, u svrhu identificiranja topografije sastoji se od:
a) nacrta ili fotografija prikaza za izradbu integriranoga sklopa ili
b) nacrta ili fotografija maski ili njihovih dijelova za izradbu integriranoga sklopa ili
c) nacrta ili fotografija pojedinačnih slojeva integriranoga sklopa.
Materijalu iz stavka 1. ovoga članka mogu se priložiti: nosači podataka, njihovi ispisi, integrirani sklop za čiju topografiju je zaštita zahtijevana, ili potanak opis.
Podnositelj prijave ima pravo neki od potrebnih materijala ili neki njegov dio označiti kao poslovnu tajnu, u kojem će se slučaju ti dijelovi dati na uvid samo u postupku pred sudom povodom tužbe podnesene glede vrijednosti zaštićene topografije ili povrede te zaštite. Podnositelj može dostaviti Zavodu, radi davanja na uvid javnosti, i primjerke prijave u kojima su dijelovi koji se odnose na poslovnu informaciju učinjeni nečitljivim.
Ravnatelj Zavoda donosi Pravilnik kojim se uređuje oblik, način popunjavanja i podnošenja prijave.
Članak 9.
Zavod ispituje sadržava li prijava sve propisane sastojke iz članka 7. stavka 2. i članka 8. stavka 1. ovoga Zakona, a povodom podnesene prijave iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona.
Ako prijava ne sadržava sve propisane sastojke iz članka 7. stavka 2. i članka 8. stavka 1. ovoga Zakona, smatrat će se neurednom, te će Zavod pozvati podnositelja prijave da ukloni nedostatke u roku koji ne može biti kraći od jednoga mjeseca niti duži od tri mjeseca.
Ako podnositelj prijave u propisanom roku iz stavka 2. ovoga članka ukloni nedostatke, datum primitka uređene prijave smatrat će se datumom podnošenja prijave.
Ako podnositelj prijave ne ukloni nedostatke u roku iz stavka 2. ovoga članka, prijava će se zaključkom odbaciti.
Članak 10.
Ako prijava sadržava sve sastojke iz članka 7. stavka 2. i članka 8. stavka 1. ovoga Zakona, Zavod podnositelju prijave kao nositelju zaštićenoga prava izdaje rješenje o priznanju prava na topografiju, zaštićenu topografiju upisuje u registar topografija koji vodi Zavod, te podatke iz registra objavljuje u službenom glasilu Zavoda.
Članak 11.
U registar zaštićenih topografija upisuju se sljedeći podaci za svaku topografiju:
a) registarski broj zaštićene topografije,
b) datum podnošenja prijave,
c) datum i broj rješenja o upisu u registar,
d) naziv topografije,
e) podaci o prijavitelju: prezime i ime te prebivalište, državljanstvo prijavitelja, ako je riječ o fizičkoj osobi, odnosno naziv i sjedište prijavitelja, ako je riječ o pravnoj osobi, pri čemu podaci za pravne osobe moraju biti suglasni s podacima iz sudskoga registra,
f) podaci o tvorcu: prezime i ime te naziv, pri čemu je dovoljan navod mjesta i države,
g) datum prvoga gospodarskoga iskorištavanja topografije, ako je topografija gospodarski već iskorištavana,
h) podaci o možebitnom zastupniku,
i) podaci o promjenama koje se odnose na: prijenos prava, licenciju, poništaj, prestanak zaštite i druge promjene koje su bitne za pravni položaj zaštićene topografije.
Ravnatelj Zavoda donosi Pravilnik kojim se propisuje obrazac registra i način vođenja registra.
Članak 12.
Za postupke u upravnom postupku zaštite kao i za održavanje prava na snazi plaćaju se upravne pristojbe i naknade troškova upravnog postupka u skladu s posebnim propisima.
Ako propisane upravne pristojbe i naknade troškova upravnog postupka nisu uplaćene u propisanom roku, prijava se smatra povučenom odnosno priznato pravo prestaje vrijediti.
Članak 13.
Rješenje o priznanju prava na topografiju proglasit će se ništavim ako se utvrdi:
a) da topografija nije izvorna,
b) da je prijava podnesena od strane fizičke ili pravne osobe koja nema pravo na zaštitu,
c) da prijava nije podnesena u propisanim rokovima iz članka 20. ovoga Zakona,
d) da na temelju prikaza koji se odnose na zaštićenu topografiju nije moguća njezina identifikacija.
Postupak za proglašavanje ništavim rješenja o priznanju prava na topografiju može pokrenuti Zavod po službenoj dužnosti ili na prijedlog svake fizičke ili pravne osobe ili državnog odvjetnika na temelju razloga propisanih u stavku 1. točki a), b), c) i d) ovoga članka za cijelo vrijeme trajanja zaštite.
IV. UČINCI ZAŠTITE I OGRANIČENjA
Članak 14.
Nositelj prava na zaštićenu topografiju ima isključivo pravo njezina gospodarskoga iskorištavanja, uključujući pravo dopustiti ili zabraniti sljedeće postupke:
a) umnožavanje topografije,
b) uvoz, prodaju ili druge oblike stavljanja u promet topografije ili integriranoga sklopa sa zaštićenom topografijom, kao i proizvoda u koje je ugrađen integrirani sklop sa zaštićenom topografijom.
Isključiva prava iz stavka 1. ovoga članka ne odnose se na koncepciju, postupak, sustav ili tehnologiju ostvarenja topografije, ili na bilo koju informaciju uskladištenu u integriranom sklopu, nego samo na topografiju kao takvu.
Članak 15.
Bez odobrenja nositelja prava topografije dopušteno je:
a) umnožavanje zaštićene topografije u negospodarske svrhe,
b) umnožavanje zaštićene topografije radi raščlambe ili procjenjivanja koncepcija, postupaka, sustava i tehnologija sadržanih u topografiji, ili za potrebe obrazovanja ili istraživanja i
c) gospodarsko iskorištavanje nove topografije koja je stvorena na temelju istraživanja i raščlambe zaštićene topografije, ali se smatra izvornom i rezultatom osobnoga stvaralačkoga napora njezina tvorca i nije poznata iz svakidašnje uporabe u industriji poluvodiča.
Članak 16.
Osoba čija su prava iz zaštićene topografije povrijeđena može zahtijevati, uz naknadu štete, i poduzimanje mjera radi sprečavanja daljnjega povređivanja njegovih zaštićenih prava.
Osoba koja povređuje prava koja proizlaze iz zaštićene topografije odgovorna je za nastalu štetu u skladu s općim načelima o naknadi štete.
Odredbe iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se i na pravnoga sljednika zaštićene topografije.
Članak 17.
Osobi koja gospodarski iskorištava integrirani sklop sa zaštićenom topografijom i koja ne zna ili nije imala razloga vjerovati da je riječ o zaštićenoj topografiji, ne može se zabraniti gospodarsko iskorištavanje takva integriranoga sklopa.
Nositelj prava na zaštićenu topografiju može u pisanom obliku zahtijevati od osobe iz stavka 1. ovoga članka naknadu štete za gospodarsko iskorištavanje zaštićene topografije, čiji iznos ovisi o opsegu njezina gospodarskoga iskorištavanja. Naknada štete može se zahtijevati od datuma kada je osoba iz stavka 1. ovoga članka saznala, odnosno imala razloga vjerovati, da je riječ o zaštićenoj topografiji.
Naknadu štete iz stavka 2. ovoga članka određuju nositelj zaštićene topografije i osoba iz stavka 1. ovoga članka sporazumno. Ako do sporazuma ne dođe, visinu naknade štete određuje nadležni sud.
Odredba iz stavka 1. ovoga članka odnosi se i na pravnoga sljednika te osobe.
Pravo na gospodarsko iskorištavanje iz stavka 1. ovoga članka je ograničeno na uvoz, prodaju ili bilo koji drugi oblik stavljanja u promet proizvoda integriranih sklopova ili drugih proizvoda koji sadržavaju zaštićenu topografiju, i to se pravo odnosi na topografiju ili proizvode koji su bili dostupni u vrijeme kada je primljen zahtjev iz stavka 2. ovoga članka.
Članak 18.
Nositelj zaštićene topografije ne može zabraniti nuđenje na prodaju, prodaju i uporabu proizvoda kad su zaštićena topografija, integrirani sklop koji sadržava zaštićenu topografiju ili proizvod u koji je ugrađen takav integrirani sklop stavljeni na tržište Republike Hrvatske od strane nositelja prava ili uz njegovo izričito odobrenje.
V. POČETAK I TRAJANjE ZAŠTITE
Članak 19.
Isključiva prava počinju vrijediti nastupom prvoga od sljedećih datuma:
a) datuma podnošenja prijave Zavodu sukladno članku 7. ovoga Zakona, ako topografija nije bila gospodarski iskorištavana, ili
b) datuma prvoga gospodarskoga iskorištavanja topografije bez obzira gdje u svijetu do njega dođe.
Članak 20.
Isključiva prava prestaju vrijediti istekom roka od deset godina računajući od nastupa prvog od sljedećih datuma:
a) kraja kalendarske godine u kojoj se topografija počela prvi put gospodarski iskorištavati bilo gdje u svijetu, ili
b) kraja kalendarske godine u kojoj je podnesena uredna prijava.
Isključiva prava prestaju i prije isteka roka iz stavka 1. ovoga članka ako nisu plaćene upravne pristojbe i naknade troškova upravnog postupka ili ako se nositelj prava u pisanom obliku odrekne prava.
Iznimno isključiva prava istječu nakon petnaest godina od nastanka topografije ako ona nije bila gospodarski iskorištavana.
Za vrijeme trajanja isključivih prava, nositelj zaštićene topografije ima pravo označiti integrirani sklop velikim slovom "T".
Članak 21.
Prijava iz članka 7. ovoga Zakona ne može se podnijeti nakon isteka roka od dvije godine od datuma početka prvoga gospodarskoga iskorištavanja topografije.
VI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 22.
Na odredbe o zastupanju o nositeljima zajedničkoga prava, o postupku proglašavanja ništavim rješenja o priznanju prava na topografiju, o rokovima za podnošenje tužbe zbog povrede prava, o prijenosu prava, o licencijskim ugovorima primjenjivat će se odgovarajuće odredbe Zakona o patentima.
Članak 23.
Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se samo na topografije koje su nastale poslije njegova stupanja na snagu.
Članak 24.
Ravnatelj Zavoda Pravilnikom pobliže uređuje pitanja iz članka 8. i članka 11. ovoga Zakona. Pravilnik će se donijeti do dana određenoga za primjenu ovoga Zakona.
Članak 25.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana o dana objave u "Narodnim novinama", a primjenjuje se od 1. siječnja 2000.
Klasa: 381-01/99-01/01
Zagreb, 30. lipnja 1999.
ZASTUPNIČKI DOM
HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA
Predsjednik
Zastupničkog doma
Hrvatskoga državnog sabora
akademik Vlatko Pavletić, v. r.