Na temelju člana 2. Zakona o dopuni Zakona o javnom tužilaštvu ("Narodna novine", br. 27/89Ć Zakonodavno-pravna komisija Sabora Socijalističke Republike Hrvatske na sjednici održanoj 19 srpnja 1989. utvrdila je prečišćeni tekst Zakona o javnom tužilaštvu,
Prečišćeni tekst Zakona o javnom tužilaštvu obuhvaća Zakon o javnom tužilaštvu (Narodne novine, br. 17/77) te njegove izmjene i dopune, objavljene u "Narodnim novinama, br. 17/86 i 27/89 u kojima je naznačeno vrijeme njihova stupanja na snagu
Broj 6305/89
Zagreb, 20. srpnja 1989.
Zakonodavno-pravne komisije Sabora Socijalističke Republike Hrvatske
Zrinjka Cazar, v. r.

ZAKON

O JAVNOM TUŽILAŠTVU

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 34 od 08 kolovoza 1989, 16/90, 41/90, 14/91, 66/91, 22/92, 39/92)

I. OPĆE ODREDBE

Član 1.

Javno tužilaštvo samostalan je državni organ koji goni učinioce krivičnih i drugih zakonom određenih kažnjivih djela, poduzima zakonom određene mjere za zaštitu interesa društvene zajednice i ulaže pravna sredstva radi zaštite ustavnosti i zakonitosti.

Član 2.

Javno tužilaštvo obavlja svoju funkciju na osnovu ustava i zakona a u skladu s politikom utvrđenom općim aktima skupština društveno-političkih zajednica.

Član 3.

Javno tužilaštvo prati i proučava društvene odnose i pojave od interesa za ostvarivanje svojih funkcija, te daje skupštinama odgovarajućih društveno političkih zajednica državnim organima samoupravnim organizacijama i zajednicama i drugim nosiocima društvene samozaštite prijedloge za sprečavanje društveno opasnih i štetnih pojava i za učvršćivanje zakonitosti, društvene odgovornosti i morala.

Član 4.

Javno tužilaštvu ima pravo i dužnost obavještavati skupštinu odgovarajuće društveno-političke zajednice o svom radu primijeni zakona i o društvenim problemima koje je zapazila u obavljanju svoje funkcije.
Skupštine društveno-političkih zajednica, imaju pravo i dužnost raspravljati o izvještajima javnih tužilaštva.

Član 5.

Javno tužilaštvo obavještava javnost o stanju kriminaliteta i o drugim problemima i pojavama od općeg značenja što ih je zapazilo u svom radu.
U granicama zakona i u skladu s interesima postupaka javni tužilac može obavještavati javnost i o pojedinim predmetima na kojima radi.

Član 6.

Javno tužilaštvo surađuje s drugim pravosudnim organima i drugim nosiocima društvene samozaštite u pitanjima koja su od značaja za ostvarivanje njegovih funkcija kao i u pitanju od zajedničkog interesa.

Član 7.

Javnotužilačka funkcija je javna funkcija javni tužioci i zamjenici javnog tužioca kao nosioci te funkcije, podležu odgovornostima određenim ustavom i ovim zakonom.

Član 8.

Javni tužilac ima pravo i dužnost davati obavezna uputstva nižem javnom tužiocu za njegov rad i, u skladu sa zakonom, prenijeti obavljanje pojedinih poslova za koje je nadležan niži javni tužilac.
Javni tužilac može ovlastiti drugog nižeg javnog tužioca da postupa u pojedinom slučaju ili da obavi određene radnje iz nadležnosti nižeg javnog tužioca.

Član 9.

Radnici u radnim zajednicama javnih tužiluštava imaju pravo i dužnost da u ostvarivanju svojih samoupravnih prava i obaveza uređuju unutrašnje odnose u javnim tužilaštvima prema odredbama Zakona o redovnim sudovima, ako zakonom nije drukčije propisano.

Član 10.

Javno tužilaštvo ima pečat.
Na zgradi u kojoj se nalazi javno tužilaštvo mora biti istaknut naziv javnog tužilaštva.

II. OPĆA NADLEŽNOST I OVLAŠTENjA

Član 11.

Osnovno pravo i dužnost javnog tužilaštva je postupanje protiv učinilaca krivičnih djela i privrednih prijestupa.
U krivičnom postupku i u postupku za privredne prijestupe javno tužilaštvo poduzima radnje u skladu s dužnostima i ovlaštenjima određenim zakonom.

Član 12.

U parničnom, vanparničnom, izvršnom, prekršajnom, upravnom i drugim postupcima javno tužilaštvo poduzima radnje i ulaže pravna sredstva na koja je ovlašteno posebnim zakonima.

Član 13.

Javni tužilac Hrvatske pokreće pred Ustavnim sudom Jugoslavije i Ustavnim sudom Hrvatske postupak za ocjenu ustavnosti zakona i ustavnosti i zakonitosti drugih propisa i samoupravnih općih akata, ako pitanje ustavnosti i zakonitosti nastane u radu javnog tužilaštva.

Član 14.

Kad utvrdi da zbog povrede zakona ili međunarodnog ugovora postoji osnova za upotrebu pravnoj: sredstva protiv izvršne sudske odluke ili odluke donesene u upravnom ili drugom postupku javio tužilaštvo može zahtijevati da se odgodi odnosno prekine postupak za izvršenje te odluke.
Zahtjev za odgodu odnosno prekid izvršenja odluke iz stava 1. ovoga člana podnosi javno tužilaštvo koje je ovlašteno da uloži pravno sredstvo protiv te odluke. Zahtjev se podnose organu nadležnom za dozvolu izvršenja, a ako je izvršenje u toku, organu koji provodi izvršenje.
Na zahtjev javnog tužilaštva nadležni organ odgodit će odnosno prekinuti postupak za izvršenje do donošenja odluke o pravnom sredstvu javnog tužilaštva.
Odluka o odgodi odnosno prekidu izvršenja odluke prestaje vrijediti ako javno tužilaštvo u roku 30 dana nakon primitka odluke ne upotrijebi pravno sredstvo.

Član 15.

Javno tužilaštvo dužno je od građana, državnih organa, organizacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica primati prijave, podneske i izjave u stvarima iz svoje nadležnosti radi poduzimanja, radnji na koje je ovlašteno.
Javno tužilaštvo može tražiti od građana obavještenja u vezi s njihovim prijavama, podnescima, pritužbama i predstavkama.

Član 16.

Javno tužilaštvo ovlašteno je da od sudova, drugih državnih organa organizacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica zahtijeva da mu dostave spise kao i obavijesti koje su mu potrebne radi poduzimanja radnji iz njegove nadležnosti.

Član 17.

Javno tužilaštvo Hrvatske prati i proučava pitanja i probleme iz rada javnih tužilaštva u Republici koji su od značenja za primjenu zakona.
Javno tužilaštvo Hrvatske saziva sastanke sa predstavnicima javnih tužilaštva radi razmatranja pitanja od značenja za jedinstveno obavljanje javnotužilačke funkcije te provedbu zakona.

Član 18.

Javno tužilaštvo Hrvatske daje mišljenje o potrebi donošenja, izmjena ili dopuna zakona ili drugih propisa, kao i mišljenje o zakonima i drugim propisima koji se pripremaju a od interesa su za rad i funkciju javnog tužilaštva.

III. ORGANIZACIJA I RAD

Član 19.

Funkcije javnog tužilaštva, u okviru prava i dužnosti Republiku, obavljaju Javno tužilaštvo Hrvatske, okružna javna tužilaštva i općinska javna tužilaštva.

Član 20.

Okružno javno tužilaštvo osniva se za područje okružnog suda.
Općinsko javno tužilaštvo osniva se za područje općinskog suda. Iznimno za područje više općinskih sudova može se osnovali jedno općinsko javno tužilaštvu.
Općinska i okružna javna tužilaštva osnivaju se i ukidaju zakonom.

Član 21.

Svako javno tužilaštvo postupa u granicama svoje stvarne i mjesne nadležnosti, ako zakonom nije drukčije određeno.

Član 22.

Općinsko javno tužilaštvo nadležno je da postupa pred općinskim sudom.
Okružno javno tužilaštvo nadležno je da postupa pred okružnim sudom i okružnim privrednim sudom.
Javno tužilaštvo Hrvatske nadležno je da postupa pred Privrednim sudom Hrvatske, Upravnim sudom Hrvatske i Vrhovnim sudom Hrvatske.
Iznimno od odredbi stava 1. i 2. ovoga člana općinsko javno tužilaštvo nadležno je da postupa pred okružnim sudovima u slučajevima iz člana 35. točka 3. Zakona o redovnim sudovima kad se radi o krivičnim djelima iz nadležnosti općinskog suda. Istražnim radnjama prisustvuje okružni javni tužilac koji postupa pred tim sudom, ako nadležni općinski javni tužilac ne izjavi da će on prisustvovati.

Član 23.

Na čelu javnog tužilaštva nalazi se javni tužilac.
Javni tužilac rukovodi radom javnog tužilaštva, ovlašten je na davanje obaveznih uputa i odgovoran je za rad javnog tužilaštva.
U javnom tužilaštvu može biti jedan ili više zamjeniku javnog tužioca.
Zamjenik javnog tužioca ovlašten je da obavlja svaku radnju u postupku pred sudom i drugim državnim organima za koju je prema zakonu ovlašten javni tužilac.

Član 24.

Javni tužilac i zamjenici javnog tužioca na sjednici raspravljaju i zauzimaju stavove o načelnim i drugim značajnim pitanjima za rad i funkciju javnog tužilaštva te o pojedinačnim slučajevima od posebne važnosti.
Sjednicu saziva i njenim radom rukovodi javni tužilac.

Član 25.

Broj zamjenika javnog tužioca, na prijedlog ministra pravosuđa i uprave po prethodno pribavljenom mišljenju javnog tužioca Hrvatske, određuje Sabor Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Sabor).

Član 26.

Javne tužioce i zamjenike javnih tužilaca imenuje i razrješava Sabor.
Prijedlog za imenovanje javnih tužilaca i zamjenika javnih tužilaca sadrži broj kandidata jednak broju koji se imenuje.

Član 27.

(Brisan.)

Član 28.

Prijedlog za imenovanje javnog tužioca Hrvatske utvrđuje ra-dno tijelo Sabora određeno poslovnikom.
Prijedlog za imenovanje zamjenika javnog tužioca Hrvatske utvrđuje radno tijelo iz stava 1. ovoga člana, po pribavljenom mišljenju javnog tužioca Hrvatske.
Prijedlog za imenovanje okružnog javnog tužioca, zamjenika okružnog javnog tužioca, te općinskog javnog tužioca i zamjenika općinskog javnog tužioca podnosi Saboru javni tužilac Hrvatske.
Republički organ uprave nadležan za poslove pravosuđa i pravosudni organi dužni su na zahtjev organa iz stava 1. ovoga člana ili javnog tužioca Hrvatske dati podatke i mišljenje o kandidatima.

Član 29.

Javni tužioci i zamjenici javnog tužioca imenuju se na vrijeme od osam godina, a nakon isteka tog vremena mogu biti ponovno imenovani.
Javni tužilac i zamjenik javnog tužioca, kojem istječe vrijeme za koje je imenovan, može se predložiti za ponovno imenovanje osim ako pismeno izjavi da ne želi biti ponovno imenovan ili ako postoji jedan od razloga za razrješenje predviđenih u članu 38. točka 2. do 8. ovoga zakona.
U toku vremena za koje je imenovan javnom tužiocu i zamjeniku javnog tužioca može prestati funkcija po sili zakona ili ako ga razriješi Sabor u slučajevima, pod uvjetima i po postupku koji određuje zakon.

Član 30.

Za javnog tužioca i zamjenika javnog tužioca može biti imenovan hrvatski državljanin koji ispunjava opće uvjete za zasnivanje radnog odnosa, koji je završio pravni fakultet, ima položen pravosudni ispit, koji je sposoban za obavljanje javnotužilačke funkcije te ispunjava i druge uvjete propisane ovim zakonom.
Za okružnog javnog tužioca i zamjenika okružnog javnog tužioca može biti imenovana osoba koja ima najmanje pet godina prakse nakon položenog pravosudnog ispita u pravosudnim organima ili odvjetništvu, odnosno osam godina prakse nakon položenog pravosudnog ispita na pravnim poslovima u drugim organima, organizacijama ili zajednicama, te potrebno iskustvo za obavljanje javnotužilačke funkcije.
Za javnog tužioca Hrvatske i zamjenika javnog tužioca Hrvatske može biti imenovan nosilac pravosudne funkcije i drugi istaknuti pravni stručnjak čiji prethodni rad pruža garanciju za uspješno obavljanje te funkcije.

Član 30a.

Za javnog tužioca ili zamjenika javnog tužioca ne može biti imenovana osoba koja je bračni drug ili srodnik u pravoj liniji ili u pobočnoj liniji do zaključno drugog stupnja:
- imenovanom javnom tužiocu ili zamjeniku javnog tužioca u istom javnom tužilaštvu:,
- izabranom sucu u sudu iste stvarne i mjesne nadležnosti kao i javno tužilaštvo za koje se imenovanje provodi, i - odvjetniku koji ima sjedište odvjetničke pisarnice u sjedištu odnosnog javnog tužilaštva.

Član 31.

O imenovanju javnog tužioca ili zamjenika javnog tužioca Sabor obavještava imenovanog, javno tužilaštvo u koje je on imenovan i Javno tužilaštvo Hrvatske.
Imenovani javni tužilac ili zamjenik javnog tužioca dužan je stupiti na dužnost u roku koji odredi Sabor, a najkasnije u roku šest mjeseci od dana imenovanja.
Ako imenovani javni tužilac ili zamjenik javnog tužioca bez opravdanih razloga ne stupi na dužnost u roku iz stava 2. ovoga člana, smatra se kao da nije imenovan.
Ako više skupština društveno-političkih zajednica imenuje javnog tužioca ili zamjenika javnog tužioca, rezultat postupka za imenovanje utvrđuje organ skupštine društveno-političke zajednice na čijem je području sjedište javnog tužilaštva, ako se skupštine drukčije ne sporazumiju.

Član 32.

Prije stupanja na dužnost, javni tužilac i zamjenik javnog tužioca daju pred predsjednikom Sabora ili osobom koju on odredi, svečanu izjavu koja glasi: "lzjavljujem da ću se u svome radu pridržavati ustava i zakona, da ću štititi integritet, suverenitet te društveno-političko ustrojstvo Republike Hrvatske i da ću svoju dužnost obavljati po najboljem znanju i savjesno".

Član 33.

Javni tužilac i zamjenik javnog tužioca ne može obavljati drugu službu ili posao ili poduzimati aktivnost koji bi mogli utjecati na obavljanje javnotužilačke funkcije, ili bi mogli umanjivati njegov društveni ugled, ili su inače nespojivi s obavljanjem javnotužilačke funkcije. O nespojivosti službe, posla ili aktivnosti s obavljanjem javnotužilačke funkcije odlučuje javni tužilac Hrvatske. Protiv odluke iz stava 2. ovoga člana nije dopuštena žalba.

Član 34.

Javnog tužioca ili zamjenike javnog tužioca u postupku pokrenutom zbog krivičnog djela učinjenog u obavljanju javnotužilačke funkcije ne može se pritvoriti bez odobrenja Sabora.

Član 35.

Javni tužilac i zamjenik javnog tužioca udaljit će se od dužnosti ako je protiv njega pokrenut krivični postupak zbog krivičnog djela za koje je predviđena kaznu zatvora od pet godina ili teža kazna ili dok se nalazi u pritvoru.
Javni tužilac i zamjenik javnog tužioca može biti udaljen od dužnosti ako je protiv njega pokrenuta istraga zbog krivičnog djela za koje je predviđena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, ako je član političke organizacije, ako obavlja službu ili posao ili poduzima aktivnost koji su nespojivi s obavljanjem javnotužilačke funkcije, ili ako je pokrenut postupak za njegovo razrješenje iz razloga navedenih u točki 3. do 8. člana 38. ovoga zakona.
Odluku o udaljenju donosi javni tužilac Hrvatske, a za javnog tužioca Hrvatske Sabor Socijalističke republike Hrvatske, odnosno organ kojega on odredi.
Odluka o udaljenju važi u trajanju od šest mjeseci, odnosno do okončanja postupka. Protiv odluke o udaljenju nije dopuštena žalba.

Član 36.

Javnom tužiocu odnosno zamjeniku javnog tužioca prestaje javnotužilačka funkcija istekom vremena za koje je imenovan. Ako u ovom vremenu nije proveden postupak ponovnog imenovanja javnotužilačka funkcija mu prestaje najkasnije šest mjeseci nakon isteka mandata.
Razdoblje za koje je javni tužilac odnosno zamjenik javnog tužioca imenovan teče od danu imenovanja.

Član 37.

Javnom tužiocu i zamjeniku javnog tužioca koji ne bude ponovno imenovan Sabor isplaćivat će za vrijeme šest mjeseci po prestanku funkcije, ako u tom roku ne započne s radom na drugom radnom mjestu ili ne ispuni mirovinski staž iz stava 3. ovoga člana, iznos osobnog dohotka i druga primanja koja pripadaju javnim tužiocima odnosno zamjenicima javnog tužioca toga, odnosno odgovarajućeg javnog tužilaštva. Sabor, odnosno organ koga ona ovlasti može vrijeme od šest mjeseci produžiti najdulje do jedne godine.
Sabor kroz vrijeme iz stava 1. ovoga člana može povjeriti javnom tužiocu i zamjeniku javnog tužioca koji nije ponovno imenovan obavljanje pojedinih poslova koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i funkciji koju je obavljao.
Pravo iz stava 1. ovoga člana ne pripada javnom tužiocu i zamjenicima javnog tužioca koji imaju 40 godinu staža osiguranja odnosno 65 godina života i 30 godina staža osiguranja u koje se uračunava i staž osiguranja s povećanim trajanjem.
Vrijeme od prestanka javnotužilačke funkcije do ponovnog zaposlenja ili ostvarenja mirovinskog staža iz stava 3. ovoga člana priznaje se u radni staž, ali najviše do šest mjeseci odnosno do jedne godine.
Odredbe stava 1. 2. 3. i 4. ovoga člana primjenjuju se i na javne tužioce i zamjenike javnog tužioca koji su razriješeni zbog ukidanja javnog tužilaštva ili smanjenja opsega posla u javnom tužilaštvu.

Član 37a.

Javni tužilac zamjenik javnog tužioca koji ne bude ponovno imenovan, a od dana prestanka funkcije nedostaje mu najviše osamnaest mjeseci staža osiguranja za stjecanje prava na starosnu mirovinu, ima za to vrijeme pravo na osobni dohodak i druga primanja koja bi mu pripadala da mu funkcija nije prestala, ako ne započne s radom na drugom radnom mjestu ili dok ne ostvari pravo na starosnu mirovinu.
Za vrijeme iz stava 1. ovoga člana javni tužilac ili zamjenik javnog tužioca, koji nije ponovno imenovan, obavlja poslove stručnog suradnika u javnom tužilaštvu u kojem je obavljao funkciju, ukoliko mu Sabor ne povjeri obavljanje drugih poslova.

Član 38.

Javni tužilac i zamjenik javnog tužioca bit će razriješen od dužnosti prije isteka vremena za koje je imenovan:
1. ako sam zatraži da bude razriješen:
2. ako po svom pristanku bude imenovan u drugo javno tužilaštvo ili prelazi na drugo radno mjesto;
3. ako bude osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora od šest mjeseci ili blažu kaznu za krivično djelo koje ga čini nedostojnim za obavljanje javnotužilačke funkcije;
4. ako se utvrdi da je učinio težu povredu dužnosti odnosno povrijedio ugled javnog tužilaštva;
5. ako se na način propisan posebnim zakonom utvrdi da je trajno radno nesposoban za obavljanje javnotužilačke funkcije;
6. ako se utvrdi da nije imao uvjeta da bude imenovan za javnog tužioca ili zamjenika javnog tužioca;
7. ako se utvrdi da kroz duže vrijeme neuredno obavlja javnotužilačku funkciju odnosno da kroz duže vrijeme bez opravdanih razloga ne postiže zadovoljavajuće rezultate u rada;
8. Ako obavlja službu ili posao ili poduzima aktivnost koji su nespojivi s javnotužilačkom funkcijom.
Javni tužilac i zamjenik javnog tužioca razriješit će se dužnosti ako nastupi okolnost predviđena članom 30a. ovoga zakona".

Član 39.

Javnom tužiocu i zamjeniku javnog tužioca prestaje funkcija ako bude pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora preko šest mjeseci ili težu kaznu, danom pravomoćnosti presude.
Postojanje uvjeta iz stava 1. ovoga člana utvrđuje javni tužilac Hrvatske i o tome obavještava Sabor.

Član 40.

Javni tužilac i zamjenik javnog tužioca bit će razriješen dužnosti kad navrši 40 godina staža osiguranju odnosno 65 godina života i 30 godina staža osiguranju, u koje se uračunava i staž osiguranja s povećanim trajanjem, istekom polugodišta u kojem je te uvjete stekao, o čemu je javni tužilac Hrvatske dužan obavijestiti Sabor.
Zamjenik javnog tužioca može se razriješiti na prijedlog javnog tužioca Hrvatske kad je u javnom tužilaštvu odlukom Sabora smanjen broj zamjenika javnog tužioca.
Ako je javno tužilaštvo ukinuto, javni tužilac i zamjenik javnog tužioca smatraju se razriješenim danom prestanka rada javnog tužilaštva.

Član 41.

Ako javni tužilac ili zamjenik javnog tužioca zatraži da bude razriješen od dužnosti, javni tužilac Hrvatske obavijestit će o tome Sabor radi donošenja odluke o razrješenju.
Ako Sabor ne donese odluku o razrješenju u roku tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, smatrat će se da je nakon isteka toga vremena javni tužilac ili zamjenik javnog tužioca razriješen od dužnosti.

Član 42.

Javni tužilac ili zamjenik javnog tužioca koji je imenovan u drugo javno tužilaštvo ili prelazi na drugo radno mjesto ne može stupiti na novu dužnost prije nego što ga Sabor razriješi od javnotužilačke dužnosti.
Za vrijeme obavljanja javnotužilačke funkcije u javnom tužilaštvu Socijalističke Autonomne Pokrajine Kosovo javni tužilac ili zamjenik javnog tužioca neće obavljati dužnost u dosadašnjem javnom tužilaštvu niti ostvarivati pravu iz radnog odnosa, osim onih koja su utvrđena zakonom.

Član 43

Prijedlog za razrješenje javnog tužioca Hrvatske podnosi Komisija za izbor i imenovanja Sabora. Prijedlog za razrješenje javnog tužioca i zamjenika javnog tužioca podnosi javni tužilac Hrvatske, a može ga podnijeti i Komisija za izbor i imenovanja Sabora uz prethodno pribavljeno mišljenje javnog tužioca Hrvatske. Prije podnošenja prijedloga za razrješenje, javni tužilac odnosno Komisija za izbor i imenovanja Sabora prikuplja, osigurava i provodi dokaze na kojima se zasniva prijedlog. U prijedlogu se moraju navesti razlozi na osnovi kojih se predlaže razrješenje, te se o tome obavještava javni tužilac ili zamjenik javnog tužioca čije se razrješenje predlaže. Javnom tužiocu i zamjeniku javnog tužioca, čije se razrješenje predlaže, mora biti omogućeno da se izjasni o prijedlogu za razrješenje.

Član 44.

(Brisan.)

Član 45.

(Brisan.)

Član 46.

O razrješenju javnog tužioca ili zamjenika javnog tužioca Sabor obavještava razriješenog javnog tužioca ili zamjenika javnog tužioca, javno tužilaštvo u kojem je on bio imenovan i Javno tužilaštvo Hrvatske.

Član 46a.

(Brisan.)

Član 46b.

(Brisan.)

Član 47.

Javni tužilac utvrđuje raspored poslova u javnom tužilaštvu.
Prije utvrđivanja rasporeda poslova zamjenika javnog tužioca, pribavit će se njihovo mišljenje a za ostale radnike mišljenje radne zajednice.

Član 48.

Kad je javni tužilac odsutan ili spriječen da rukovodi javnim tužilaštvom a ima više zamjenika javnog tužioca zastupa zamjenik određen rasporedom poslova.
U slučaju odsutnosti ili spriječenosti javnog tužioca u javnom tužilaštvu u kojem nema zamjenika javnog tužioca, kao i kad javni tužilac nije imenovan, nadležni viši javni tužilac može odrediti zamjenika javnog tužioca iz tog javnog tužilaštva ili javnog tužioca odnosno zamjenika javnog tužioca područnog javnog tužilaštvu da privremenu ali najduže šest mjeseci u jednoj godini, obavija poslove javnog tužioca.

Član 49.

Ako u javnom tužilaštvu bude dovedeno u pitanje redovno obavljanje poslova, viši javni tužilac može u to javno tužilaštvo privremeno uputiti na rad zamjenika javnog; tužioca iz tog višeg ili područnog javnog tužilaštva.
Privremeno upućivanje na rad može trajati tri mjeseca, a po pristanku javnog tužioca ili zamjeniku javnog tužioca najdulje šest mjeseci u jednoj godini.

Član 50.

Za obavljanje pravnih poslova u javnim tužilaštvima može se primiti na rad potreban broj stručnih suradnika.
Stručni suradnici pomažu javnom tužiocu i zamjeniku javnog tužioca u radu izrađuju nacrte odluka, uzimaju na zapisnik prijave, podneske i izjave građana te obavljaju samostalno ili pod nadzorom i po uputama javnog tužioca i zamjenika javnog tužioca druge stručne poslove predviđene zakonom i propisima donesenim na temelju zakona.
Radnje u postupku pred sudom u predmetima u kojima se radi o krivičnim djelima sa zapriječenom kaznom zatvora do 5 godina, stručni suradnik obavlja samostalno, a u konkretnim predmetima u kojima je zakonom zapriječena kazna do 10 godina zatvora samo na temelju ovlasti javnog tužioca.

Član 51.

Za obavljanje drugih stručnih poslova u javnom tužilaštvu postoji potreban broj stručnih radnika.
Stručni radnici pomažu kao stručni pomoćnici javnom tužiocu i zamjeniku javnog tužioca u radu u stvarima u kojima su potrebna posebna stručno znanja.

Član 52.

Kod općinskih i okružnih javnih tužilaštva primaju se na rad javnotužilački pripravnici, u skladu s odredbama posebnog zakona.
Broj javnotužilačkih pripravnika utvrđuje Sabor.

Član 53.

Za obavljanje financijskih, administrativnih i tehničkih poslova u javnom tužilaštvu postoji potreban broj radniku s odgovarajućom školskom i stručnom spremom koji su osposobljeni za poslove odgovarajućeg radnog mjesta.

Član 54.

Na radnike u javnim tužilaštvima (član 50. do 53. ovoga zakona) primjenjuju se shodno odredbe Zakona redovnim sudovima koje se odnose na zasnivanje i prestanak radnog odnosa, stručnu spremu, stručni ispit, prava, obaveze, odgovornosti i privremeno upućivanje na rad u drugo javno tužilaštvo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije propisano.

Član 55.

Zahtjev za pokretanje postupka za težu povredu radne dužnosti radnika iz člana 50. do 53. ovoga zakona može pored osoba ovlaštenih po Zakonu o upravi, staviti i javni tužilac višeg javnog tužilaštva, te javni tužilac Hrvatske.
Protiv odluke prvostepenog disciplinskog suda za težu povredu radne dužnosti pravo izjaviti žalbu ima i podnosilac zahtjeva za pokretanje postupku.
O žalbi protiv prvostepene odluke zbog teže povrede redne dužnosti rješava Disciplinski sud pri javnom tužilaštvu Hrvatske. Članove tog sudu imenuje javni tužilac Hrvatske iz redova radnika u javnim tužilaštvima.
Disciplinski sud odlučuje u sastavu od pet članova.

Član 56.

Radnici u javnom tužilaštvu dužni su čuvati službenu tajnu bez obzira na način na koji su za nju saznali.
Odredbe Zakona o redovnim sudovima koje se odnose na čuvanje službene tajne shodno se primjenjuju na radnike u javnom tužilaštvu.

Član 57.

Sredstva za rad javnih tužilaštava osiguravaju se u Budžetu Republike.
Sredstva za rad javnih tužilaštava osiguravaju se na način određen za redovne sudove.

Član 58.

Sredstva za osobne dohotke i ostala primanja javnih tužilaca i zamjenika javnih tužilaca osiguravaju se prema osnovama i mjerilima koja se utvrđuju posebnom odlukom.
Sredstva za osobne dohotke i druga primanja ostalih radnika u javnom tužilaštvu utvrđuju se na način predviđen za republičke organe uprave.

Član 59.

Javni tužilac odnosno zamjenik javnog tužioca koji je privremenu upućen na rad u drugo javno tužilaštvo ima pravo na osobni dohodak koji je za njega povoljniji na teret javnog tužilaštva u koje je upućen.
Ako ju javni tužilac odnosno zamjenik javnog tužioca upućen na rad izvan mjesta stanovanja ima pravo na prijevozne troškove, dnevnice ili naknadu za odvojeni život od obitelji, na teret javnog tužilaštva u koje je upućen.

Član 60.

Javni tužilac Hrvatske utvrdit će osnove unutrašnje organizacije javnog tužilaštva.

Član 61.

Pravilnik u unutrašnjem poslovanju u javnim tužilaštvima donosi rukovodilac republičkog organa uprave nadležnog za poslove pravosuđa na prijedlog javnog tužioca Hrvatske.
Pravilnikom o unutrašnjem poslovanju u javnim tužilaštvima propisuju se pravila u kancelarijskom poslovanju, o vođenju upisnika i pomoćnih knjiga o vođenju evidencija, obrasci za rad i druga pitanja od značenja za unutrašnje poslovanje javnih tužilaštva.
Pravilnikom o unutrašnjem poslovanju propisuje se i način organiziranja zajedničkih službi više javnih tužilaštva javnih tužilaštava s drugim pravosudnim organima i javnih tužilaštava s drugim organima.

Član 62.

Broj radnika u javnom tužilaštvu utvrđuje se pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji, što ga donosi javni tužilac Hrvatske uz suglasnost ministra pravosuđa i uprave.

IV. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 63.

Organizacija javnih tužilaštava po odredbama Zakona o javnom tužilaštvu ("Narodne novine", br. 17/77) provest će se do 30 lipnja 1977.

Član 64.

(Brisan.)

Član 65.

(Brisan.)

Član 66.

(Brisan.)

Član 67.

(Brisan.)

Član 68

Do utvrđivanja osnova unutrašnje organizacije javnih tužilaštva po članu 30. Zakona o javnom tužilaštvu ("Narodne novine", br. 17/77) i do donošenja pravilnika iz člana 61. toga zakonu ostaje na snazi Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji javnih tužilaštava ("Službeni list SFRJ", br. 29/66 i drugi propisi kojim" se određuje unutrašnja organizacija javnih tužilaštva donesenih po odredbi člana 34. Zakona o javnom tužilaštvu ("Službeni list SFRJ". br 7/65), ako nisu u protivnosti s Zakonom o javnom tužilaštvu ("Narodne novine", br 17/77).

Član 69.

Samoupravni opći akti radnih zajednica javnih tužilaštava uskladit će se s odredbama ovoga zakona najkasnije do 31. ožujka 1991.
Do donošenja samoupravnih općih akata u novoosnovanim javnim tužilaštvima, javni tužioci donijet će privremene akte na osnovi kojih će se obaviti prijem radnika u javno tužilaštvo, raspored na radna mjesta i utvrditi osobni dohodci radnika.
Samoupravne opće akte radne zajednice javnih tužilaštava iz stava 2. ovoga člana dužne su donijeti u roku tri mjeseca od početka rada javnog tužilaštva.

Član 70.

Danom stupanja na snagu Zakona o javnom tužilaštvu ("Narodne novine", br. 17/77) prestaju važiti odredbe Zakona o javnom tužilaštvu ("Službeni list SFRJ", br 7/65).