Šumska krađa
Pravilnik o čuvanju šuma (RH)1. stalnom terenskom ophodnjom čuvati od krađe , uništenja, odnosno oštećenja stojeća i ležeća stabla i dijelove stabala u šumi , zaštićene biljne vrste, podmladak, mlade sastojine, sadni materijal u rasadnicima i sporedne šumske proizvode (listinac, gljive, sjeme, trave, voće, ljekovito bilje i dr.) kao i izrađeni drvni materijal u sječinama i na pomoćnim stovarištima.
Krivični zakon (RH)(1) Tko radi krađe obori u šumi jedno ili više stabala, a količina oborenog drveta je veća od jednog kubnog metra, kaznit će se novčanom kaznom ili zatvorom do šest mjeseci.
Neprihvatljivo je stajalište prvostupanjskog suda kada smatra da se sječom stabla, koja raste na šumskom zemljištu ne može počiniti kazneno djelo krađe , s obrazloženjem da stablo nije pokretna stvar. Naime, pravilnim tumačenjem odredbe čl. 9. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dolazi se do suprotnog zaključka. Ovo radi toga što se prema citiranom propisu, trava, drveće, plodovi i sve uporabljive stvari koje zemlja rađa na svojoj površini smatraju dijelovima te nekretnine sve dok se
...Iz, inače, pravilnog činjeničnog utvrđenja, da je optuženik drugu osobu doveo u zabludu u pogledu vlasništva šume i tako ju naveo da za njega u tuđoj šumi obori više od 5 ml drveta, ne proizlaze sva bitna obilježja krivičnog djela šumske krađe iz čl.122. st.2. KZRH počinjenog poticanjem, već se radi o tzv. posrednom izvršiteljstvu, pa sud drugog stupnja nije mogao optuženika osloboditi optužbe, čime je povrijeđen zakon u njegovu korist.
...Kazneno djelo šumske krađe iz članka 122. KZRH, bilo je privilegirani, lakši oblik kaznenog djela krađe , pa je ukidanje toga djela u Kaznenom zakonu samo prividno, jer su otpali samo dodatni privilegirani elementi, koji su to djelo u odnosu na djelo krađe iz članka 216. Kaznenog zakona samo privilegirali.
...Osuđenici su počinili kazneno djelo krađe iz čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona kad su u šumi motornom pilom porušili više stabala koje su natovarili na prikolicu i zadržali ih za sebe, jer stablo kad se odvoji od zemlje nije dio zemlje već pokretna stvar (čl. 9. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) pa se stoga oboreno drvo može oduzeti drugom, jer ono i dalje pripada vlasniku zemljišta.