ZAKON

O USLUGAMA

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 80 od 13 jula 2011)

I. OPĆE ODREDBE

Predmet Zakona

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuje pravo na poslovni nastan i slobodu pružanja usluga na teritoriju Republike Hrvatske, uz osiguravanje visokog stupnja sigurnosti i kvalitete tih usluga, sukladno Direktivi 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. godine o uslugama na unutarnjem tržištu.
(2) Ovim se Zakonom uređuje način donošenja provedbenih propisa kojima nadležni ministri i ravnatelji državnih upravnih organizacija (u daljnjemu tekstu: čelnici središnjih tijela državne uprave) na temelju ovoga Zakona podrobnije uređuju pravo na poslovni nastan i slobodu pružanja usluga.
(3) Ovim se Zakonom uređuje i nadzor nad ostvarenjem prava na poslovni nastan i slobode pružanja usluga.

Primjena Zakona

Članak 2.

(1) Ovaj se Zakon primjenjuje na usluge koje pružaju pružatelji usluga s pravom na poslovni nastan na teritoriju Republike Hrvatske ili u državi ugovornici Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru (u daljnjem tekstu: država ugovornica EGP-a).
(2) Odredbe ovoga Zakona ne utječu na:
1) liberalizaciju usluga od općeg gospodarskog interesa rezerviranih za javna ili privatna tijela,
2) privatizaciju javnih tijela koja pružaju usluge,
3) ukidanje monopola u području pružanja usluga,
4) potpore koje dodjeljuju države ugovornice EGP-a, a koje su obuhvaćene propisima Europske unije (u daljnjem tekstu: EU) o tržišnom natjecanju,
5) slobodno definiranje usluga koje se smatraju uslugama od općeg gospodarskog interesa, načine njihove organizacije i financiranja sukladno propisima o državnoj potpori te specifične obveze kojima podliježu,
6) ostvarivanje temeljnih prava, prava na pregovore, zaključivanje i provedbu kolektivnih ugovora,
7) propise iz radnog prava, uključujući propise o zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu,
8) propise o socijalnoj sigurnosti (uključujući obvezno zdravstveno i mirovinsko osiguranje),
9) propise iz kaznenog prava,
10) propise radi zaštite i promicanja kulturne ili jezične raznolikosti te pluralizma medija,
11) područje oporezivanja.
(3) Odredbe ovog Zakona ne primjenjuju se na sljedeće usluge:
1) negospodarske usluge od općeg interesa,
2) financijske usluge,
3) elektroničke komunikacijske mreže i usluge te elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu, koje su uređene posebnim propisima donesenim iz područja elektroničkih komunikacija,
4) usluge na području prometa, uključujući gradski prijevoz, taksi službu, prijevoz vozilom hitne medicinske pomoći, prijevoz vozilom za sanitetski prijevoz i lučke djelatnosti,
5) usluge agencija za privremeno zapošljavanje,
6) djelatnosti zdravstvenih usluga bez obzira na to pružaju li ih zdravstvene ustanove, privatna praksa ili trgovačko društvo za obavljanje zdravstvene djelatnosti, bez obzira na način na koji su organizirane i financirane na nacionalnoj razini te bez obzira jesu li javne ili privatne. Ova iznimka obuhvaća zdravstvenu zaštitu i ljekarničke usluge koje zdravstveni djelatnici pružaju pacijentima kako bi ocijenili, zadržali ili poboljšali njihovo zdravstveno stanje,
7) audiovizualne usluge, uključujući kinematografske, bez obzira na način njihovog produciranja, distribucije i prijenosa, te radijsko emitiranje,
8) igre na sreću koje uključuju lutrijske igre, igre u kasinima, kladioničarske igre i igre na sreću na automatima,
9) djelatnosti povezane s izvršavanjem službenih ovlasti,
10) socijalne usluge u području stanovanja, dječje skrbi te potpore obiteljima i osobama koje trebaju trajnu, privremenu ili povremenu pomoć, koje osigurava država, od nje ovlašteni pružatelji usluga ili dobrotvorne organizacije koje je država priznala kao takve,
11) usluge privatne zaštite,
12) usluge javnih bilježnika i javnih ovršitelja, koje imenuje rješenjem čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za pravosuđe.

Primjena Zakona i posebni propisi

Članak 3.

(1) Posebni propisi koji propisuju uvjete ostvarenja prava na poslovni nastan ili slobodu pružanja usluga na teritoriju Republike Hrvatske usklađuju se s odredbama ovoga Zakona.
(2) Propisima iz članka 1. stavka 2. ovoga Zakona propisuje se i drugo što je odlučno za uređivanje područja na koje se propis odnosi. Čelnici središnjih tijela državne uprave u skladu sa svojim nadležnostima i djelokrugom rada donose provedbene propise koji prenose usklađeno zakonodavstvo EU.
(3) U slučaju kad su odredbe ovoga Zakona u suprotnosti s odredbama posebnog propisa koji uređuje uvjete za poslovni nastan ili slobodno pružanje usluga u specifičnim sektorima ili za specifične struke, primjenjuju se odredbe posebnog propisa, uključujući propise o radu izaslanih radnika, propise o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, propise o izvođenju djelatnosti televizijskog emitiranja i propise o reguliranim profesijama.
(4) Kod donošenja propisa iz stavka 1. ovoga članka uzimaju se u obzir međunarodna načela i preuzete obveze iz međunarodnih ugovora radi sprječavanja nepotrebnih zapreka u ostvarivanju prava na poslovni nastan i slobode pružanja usluga.

Pojmovi u Zakonu

Članak 4.

U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1) "usluga" je svaka samostalna gospodarska djelatnost koja se uobičajeno obavlja za naknadu, ukoliko nije obuhvaćena pravnim propisima vezanim uz slobodu kretanja roba, kapitala i osoba;
2) "pružatelj usluge" je svaka fizička osoba koja je državljanin Republike Hrvatske ili državljanin države ugovornice EGP-a ili svaka pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj ili državi ugovornici EGP-a koja nudi ili pruža uslugu;
3) "primatelj usluge" je svaka fizička osoba koja je državljanin Republike Hrvatske ili državljanin države ugovornice EGP-a ili svaka pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj ili državi ugovornici EGP-a koja koristi ili želi koristiti uslugu u profesionalne ili neprofesionalne svrhe;
4) "država sjedišta" je Republika Hrvatska ili država ugovornica EGP-a na čijem teritoriju pružatelj dotične usluge ostvaruje pravo na poslovni nastan;
5) "sjedište" označava stalno mjesto poslovanja gdje se stvarno upravlja gospodarskom djelatnošću od strane pružatelja usluga u neodređenom vremenskom razdoblju i sa stalnom infrastrukturom;
6) "postupak ishođenja odobrenja" je svaki postupak koji pružatelj ili primatelj usluge mora slijediti kako bi od nadležnog tijela dobio službenu odluku o pristupu ili obavljanju uslužne djelatnosti, uključujući postupke registracije trgovačkih društava, zadruga, obrta i ustanova;
7) "uvjet" je svaka obveza, zabrana ili ograničenje koje je predviđeno zakonom, ili drugim propisima Republike Hrvatske ili država ugovornica EGP-a ili koje proizlazi iz sudske ili upravne prakse, propisa profesionalnih strukovnih tijela, komora, udruga ili drugih profesionalnih organizacija, usvojenih pri obavljanju svoje pravne nezavisnosti. U smislu ovoga Zakona propisi utvrđeni u kolektivnim ugovorima sklopljenim između socijalnih partnera se kao takvi ne smatraju uvjetima;
8) "prevladavajuće kategorije javnog interesa" su kategorije koje su kao takve priznate u sudskoj praksi Europskog suda, a uključuju sljedeće kategorije: javni poredak, javnu sigurnost, javnu zaštitu, javno zdravlje, očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti, zaštitu potrošača, primatelja usluga i radnika, poštene poslovne transakcije, borbu protiv prijevara, zaštitu okoliša i urbanog okoliša, zdravlje životinja, intelektualno vlasništvo, očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine, kao i ciljeve socijalne i kulturne politike te očuvanje nacionalnog i kulturnog državnog identiteta;
9) "nadležno tijelo" je svako tijelo koje sukladno svom djelokrugu rada i ovlastima nadzire ili regulira uslužne djelatnosti u Republici Hrvatskoj;
10) "regulirana profesija" je profesionalna djelatnost ili skupina profesionalnih djelatnosti kod kojih je pristup i obavljanje, odnosno način obavljanja djelatnosti na temelju zakonskih, odnosno podzakonskih ili drugih akata donesenih na temelju zakonskih ovlaštenja, izravno ili neizravno uvjetovan posjedovanjem određenih stručnih kvalifikacija, kao i profesionalna djelatnost ili skupina profesionalnih djelatnosti kojom se bave članovi strukovnih organizacija s profesionalnim nazivom;
11) "tržišna komunikacija" označava svaku vrstu komunikacije koja je namijenjena neposrednom ili