ZAKON

O TELEKOMUNIKACIJAMA

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 122 od 30 srpnja 2003; 158/03)

I. OPĆE ODREDBE

Sadržaj Zakona

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje područje telekomunikacija i radijskih komunikacija, način i uvjeti obavljanja telekomunikacijskih usluga i djelatnosti, prava i obveze davatelja i korisnika telekomunikacijskih usluga, izgradnja, održavanje i uporaba telekomunikacijske infrastrukture i opreme, radijske opreme i telekomunikacijske terminalne opreme, upravljanje radiofrekvencijskim spektrom, adresnim i brojevnim prostorom u Republici Hrvatskoj, elektromagnetska kompatibilnost, zaštita podataka u telekomunikacijama te obavljanje nadzora i kontrole u telekomunikacijama.

Interes Republike Hrvatske

Članak 2.

Izgradnja, održavanje, razvoj i uporaba telekomunikacijske infrastrukture i opreme, upravljanje i uporaba radiofrekvencijskog spektra, adresnog i brojevnog prostora kao prirodno ograničenog općeg dobra, te obavljanje javnih telekomunikacijskih usluga i djelatnosti od interesa su za Republiku Hrvatsku.

Nadležna državna tijela

Članak 3.

(1) Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske donosi Strategiju razvoja telekomunikacija i informacijske tehnologije Republike Hrvatske za razdoblje od četiri godine, koja predstavlja temeljni dokument kojim se dugoročno uređuju osnovna načela i smjernice razvoja telekomunikacija, informacijske tehnologije, te određuje nacionalni prioritet u planiranju telekomunikacijskih i informatičkih djelatnosti.
(2) Strategiju iz stavka 1. ovoga članka izrađuje ministarstvo nadležno za telekomunikacije (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) u suradnji s ministarstvom nadležnim za informatičku djelatnost, Uredom za strategiju razvitka i Uredom za internetizaciju Vlade Republike Hrvatske, te Hrvatskom agencijom za telekomunikacije.
(3) U slučaju velikih prirodnih nepogoda te prekida u obavljanju osnovnih telekomunikacijskih usluga Vlada Republike Hrvatske će u svrhu osiguranja obavljanja tih usluga ovlastiti Ministarstvo za poduzimanje odgovarajućih mjera.
(4) Ministarstvo predstavlja Republiku Hrvatsku u međunarodnim telekomunikacijskim organizacijama i institucijama te je odgovorno za provedbu međunarodnih ugovora, sporazuma i konvencija iz područja telekomunikacija. Ministarstvo sudjeluje u radu tijela i stručnih skupina tih međunarodnih organizacija i institucija, a za sudjelovanje u njihovu radu može ovlastiti i Hrvatsku agenciju za telekomunikacije ili druga nadležna tijela.
(5) Ministarstvo obavlja inspekcijski nadzor u području telekomunikacija u skladu s odredbama ovoga Zakona.
(6) Ministarstvo obavlja upravni nadzor nad Hrvatskom agencijom za telekomunikacije.

Nadležno regulatorno tijelo

Članak 4.

Republika Hrvatska osniva Hrvatsku agenciju za telekomunikacije koja je nacionalna regulatorna agencija za obavljanje regulatornih i drugih poslova u okviru djelokruga i nadležnosti određenih ovim Zakonom.

Načela i ciljevi regulacije telekomunikacijskog tržišta

Članak 5.

(1) Hrvatska agencija za telekomunikacije će u obavljanju regulatornih poslova, utvrđenih ovim Zakonom, osobito ostvarivati sljedeća načela i ciljeve regulacije:
1. skrbiti o interesima korisnika telekomunikacijskih usluga, uključujući korisnike s invaliditetom i socijalno ugrožene korisnike, i štititi tajnost telekomunikacijskih priopćenja te osobnih podataka i privatnosti korisnika telekomunikacijskih usluga,
2. osigurati visoku razinu zaštite korisnika telekomunikacijskih usluga, osobito u postupcima rješavanja sporova između korisnika i davatelja usluga,
3. promicati dostupnost transparentnih obavijesti o cijenama i uvjetima uporabe javnih telekomunikacijskih usluga,
4. osigurati i promicati djelotvorno i održivo tržišno natjecanje na telekomunikacijskom tržištu, s jednakim mogućnostima za sve sudionike na tržištu, te poticati djelotvornost ulaganja u telekomunikacijsku infrastrukturu,
5. poticati pristup tržištu novim davateljima usluga te uvođenje novih, inovativnih telekomunikacijskih usluga i tehnologija,
6. osigurati poštovanje načela otvorenog pristupa telekomunikacijskoj mreži i infrastrukturi,
7. onemogućiti zlouporabe nadmoćnog položaja na telekomunikacijskom tržištu,
8. osigurati obavljanje osnovnih (univerzalnih) telekomunikacijskih usluga određene kakvoće na cijelom području Republike Hrvatske, uz pristupačnu cijenu,
9. osigurati djelotvorno upravljanje i nesmetanu uporabu radiofrekvencijskog spektra,
10. osigurati djelotvorno upravljanje i uporabu adresnog i brojevnog prostora,
11. promicati korištenje telekomunikacijskih usluga u državnim i javnim službama,
12. zaštititi potrebe javnog reda, obrane i nacionalne sigurnosti.
(2) U ostvarivanju načela i ciljeva iz stavka 1. ovoga članka Hrvatska agencija za telekomunikacije dužna je surađivati s tijelom nadležnim za zaštitu tržišnog natjecanja i tijelom nadležnim za zaštitu prava potrošača, u skladu s posebnim zakonima kojima su uređena pitanja zaštite tržišnog natjecanja i zaštite potrošača.
(3) Na sva pitanja u vezi s obavljanjem telekomunikacijskih usluga i djelatnosti pravnih i fizičkih osoba na tržištu, koja nisu uređena ovim Zakonom, primjenjuju se odredbe posebnog zakona kojim je uređena zaštita tržišnog natjecanja.

Iznimke u primjeni Zakona

Članak 6.

Osim u slučajevima iz članka 95. ovoga Zakona, odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na telekomunikacijsku i radijsku opremu te radijske postaje koje su postavljene i upotrebljavaju se isključivo za potrebe Oružanih snaga Republike Hrvatske, policije i sigurnosnih službi Republike Hrvatske, a radijske frekvencije za njihov rad usklađene su sa člankom 76. i 77. ovoga Zakona.

Pojmovi i značenja

Članak 7.

U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1. adresa: ukupnost svih elemenata adresiranja koji se upotrebljavaju za određivanje odredišta telekomunikacijske veze,
2. amaterska radijska postaja: radijska postaja koja radi u frekvencijskom području namijenjenom radioamaterskoj službi,
3. brojevi: nizovi znamenaka koji služe za adresiranje u telekomunikacijskim mrežama,
4. davatelj usluga: pravna ili fizička osoba koja pruža javne telekomunikacijske usluge na tržištu koristeći se telekomunikacijskom mrežom,
5. dodjela brojeva i adresa: prenošenje prava na uporabu brojeva i adresa, bez prijenosa vlasništva nad brojevima i adresama,
6. elektromagnetska kompatibilnost (EMC): sposobnost naprave, uređaja ili sustava da djeluje zadovoljavajuće u svojem elektromagnetskom okruženju te ne uzrokuje štetne elektromagnetske smetnje drugoj opremi ili sustavima u tom okruženju,
7. elektronička pošta: bilo koja tekstualna, glasovna, zvučna ili slikovna poruka poslana putem javne telekomunikacijske mreže, koja se može pohraniti u telekomunikacijskoj mreži ili u terminalnoj opremi primatelja poruke sve dok je primatelj ne preuzme,
8. elementi adresiranja: znakovi, slova, znamenke i signali za ciljani odabir odredišta telekomunikacijskih veza,
9. građanska (CB) radijska postaja: radijska postaja koja radi u frekvencijskom području namijenjenom građanima,
10. harmonizirano frekvencijsko područje: frekvencijsko područje koje je u svim ili u većem broju europskih država namijenjeno za uporabu u radijskim sustavima istovjetnih tehničkih značajki (radijska frekvencija, modulacija, snaga i dr.),
11. izdvajanje lokalne petlje: potpuni pristup izdvojenoj lokalnoj petlji i dijeljeni pristup izdvojenoj lokalnoj petlji na način određen odgovarajućim direktivama i drugim propisima Europske unije o izdvajanju lokalne petlje, pri čemu ne dolazi do promjene vlasništva nad lokalnom petljom,
12. javna govorna usluga: javno dostupna usluga prijenosa govora putem javne telekomunikacijske mreže, koja omogućuje međusobno glasovno komuniciranje korisnika usluga,
13. javna telefonska mreža: nepokretna telekomunikacijska mreža koja se koristi za pružanje javno dostupne telefonske usluge i drugih javnih telekomunikacijskih usluga, a podržava prijenos govora, teksta, slika i podataka između krajnjih točaka, te pristup Internetu,
14. javna telekomunikacijska mreža: nepokretna ili pokretna telekomunikacijska mreža koja se upotrebljava za javne telekomunikacije,
15. javne telekomunikacije: tržišno obavljanje javnih telekomunikacijskih usluga,
16. javne telekomunikacijske usluge: telekomunikacijske usluge koje se pružaju bilo kojim fizičkim ili pravnim osobama na tržišnoj osnovi,
17. javno dostupna telefonska usluga: javna telekomunikacijska usluga koja omogućuje uspostavu i primanje unutarnjih i međunarodnih poziva u nepokretnoj telekomunikacijskoj mreži te uspostavu hitnih poziva prema potrebi. Ova usluga također obuhvaća uslugu službe za korisnike, uslugu telefonskog imenika i pristup javnim telefonskim govornicama,
18. koncesionar: pravna osoba koja je dobila određenu koncesiju i sklopila ugovor o koncesiji prema odredbama ovoga Zakona,
19. korisnik usluga: fizička ili pravna osoba koja se koristi javnim telekomunikacijskim uslugama ili ih zahtijeva,
20. lokalna petlja: fizički vod (žični, svjetlovodni ili radijski) koji povezuje priključnu točku mreže u prostoru pretplatnika s priključkom na glavnom razdjelniku ili na nekom drugom odgovarajućem dijelu javne nepokretne telefonske mreže,
21. međunarodna telekomunikacijska usluga: