ZAKON

O SKLAPANjU I IZVRŠAVANjU MEUNARODNIH UGOVORA

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 28 od 12 travnja 1996)

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje postupak sklapanja i izvršavanja međunarodnih ugovora i druge radnje u vezi s međunarodnim ugovorima.

Članak 2.

U smislu ovoga Zakona:
1. "Međunarodni ugovor" je sporazum _ utemeljen na sukladnom očitovanju najmanje dvaju međunarodnopravnih subjekata _ koji je uređen međunarodnim pravom i koji je u pisanom obliku, bez obzira na to je li sadržan u jedinstvenoj ispravi ili u dvjema ili više međusobno povezanih isprava i neovisno o njegovu nazivu, kojega Republika Hrvatska sklapa s jednom ili više država, jednom ili više međunarodnih organizacija odnosno jednim ili više ostalih međunarodnopravnih subjekata.
2. Značenje izraza iz točke 1. ovoga stavka imaju i:
a) međunarodni ugovor koji je ustavni akt međunarodne organizacije,
b) međunarodni ugovor koji je usvojen u krilu međunarodne organizacije,
c) međunarodni ugovor koji je usvojen na međunarodnoj konferenciji,
d) prilog ili neki drugi dodatak međunarodnom ugovoru koji je sastavni dio toga međunarodnog ugovora,
e) dio usvojenoga međunarodnog ugovora ako taj međunarodni ugovor predviđa da se dotičnim dijelom država može vezati naknadno,
f) ugovori iz članka 22.ovoga Zakona.
3. "Dvostrani međunarodni ugovor" je međunarodni ugovor kojega Republika Hrvatska sklapa s nekim drugim međunarodnopravnim subjektom.
4. "Mnogostrani međunarodni ugovor" je međunarodni ugovor kojega Republika Hrvatska sklapa s dva ili više drugih međunarodnopravnih subjekata.
5. "Izaslanstvo" je jedna ili više osoba koje su ovlaštene za zastupanje Republike Hrvatske u postupku sklapanja međunarodnih ugovora.
6. "Pregovarateljica" je međunarodnopravni subjekt, zastupan od ovlaštenog izaslanstva, koji je sudjelovao u sastavljanju i usvajanju teksta međunarodnog ugovora.
7. "Stranka" je međunarodnopravni subjekt koji je pristao biti vezan međunarodnim ugovorom i za koji je taj međunarodni ugovor na snazi.
8. "Međunarodna organizacija" je međuvladina organizacija, odnosno organizacija čije su članice države i koja je, kao takva, međunarodnopravni subjekt.
9. "Punomoć" je isprava koju daje predsjednik Republike, odnosno Vlada Republike Hrvatske, i kojom se ovlašćuje jednu ili više osoba za zastupanje Republike Hrvatske u pregovorima, za usvajanje ili za utvrđivanje vjerodostojnosti teksta međunarodnog ugovora, za potpisivanje međunarodnog ugovora ili za izvršenje bilo koje druge radnje koja se tiče toga međunarodnog ugovora.
10. "Sklapanje" su sve radnje u postupku nastanka međunarodnih ugovora, osim potvrđivanja.
11. "Potvrđivanje" je odgovarajući postupak i odluka Sabora Republike Hrvatske o pristanku Republike Hrvatske da bude vezana međunarodnim ugovorom, na temelju koje Republika Hrvatska daje taj pristanak i na međunarodnoj razini.
12. "Akt o potvrđivanju" je propis kojim Sabor Republike Hrvatske potvrđuje međunarodni ugovor.
13. "Ratifikacija", "prihvat", "odobrenje", "potpisivanje", "pristup" i "notifikacija o sukcesiji" su čini kojima Republika Hrvatska na međunarodnoj razini daje svoj pristanak biti vezana međunarodnim ugovorom.
14. "Rezerva" je jednostrana izjava u pisanom obliku, bez obzira na to kako je sastavljena ili nazvana, kojom Republika Hrvatska, prigodom potpisivanja ili davanja pristanka da bude vezana međunarodnim ugovorom, želi isključiti ili izmijeniti pravni učinak nekih odredaba toga međunarodnog ugovora u njihovoj primjeni na Republiku Hrvatsku.
15. "Interpretativna izjava" je jednostrana izjava u pisanom obliku, bez obzira na to kako je sastavljena ili nazvana, kojom Republika Hrvatska, prigodom potpisivanja ili davanja pristanka da bude vezana međunarodnim ugovorom, izražava tumačenje, objašnjenje ili preciziranje nekih odredaba toga međunarodnog ugovora u njihovoj primjeni na Republiku Hrvatsku ili iznošenje političkog stava.

Članak 3.

U smislu ovoga Zakona ne smatraju se međunarodnim ugovorima:
a) međunarodni akti, bez obzira na njihov naziv, koji prethode sklapanju međunarodnih ugovora,
b) međunarodni akti koji se sklapaju radi izvršavanja međunarodnih ugovora, a kojima stranke ne preuzimaju nove pravne obveze,
c) ostali međunarodni akti kojima se ne preuzimaju međunarodnopravne obveze.

Članak 4.

Na odnose koji ovim Zakonom nisu uređeni primjenjuju se pravila općega običajnoga međunarodnog prava i međunarodnoga ugovornog prava o međunarodnim ugovorima koja obvezuju Republiku Hrvatsku.

Članak 5.

Međunarodne ugovore u ime Republike Hrvatske sklapa predsjednik Republike. Predsjednik Republike može ovlastiti Vladu Republike Hrvatske da sklopi određeni međunarodni ugovor.
Vlada Republike Hrvatske može i bez ovlasti iz stavka 1. ovoga članka sklapati međunarodne ugovore u područjima gospodarstva, djelatnosti koje se obavljaju kao javna služba i zaštite okoliša.

II. POKRETANjE POSTUPKA ZA SKLAPANjE MEUNARODNIH UGOVORA

Članak 6.

Poticaj za pokretanje postupka za sklapanje međunarodnih ugovora mogu dati državna tijela iz područja svojega djelokruga.

Članak 7.

Odluku o pokretanju postupka za sklapanje međunarodnih ugovora donosi predsjednik Republike, odnosno Vlada Republike Hrvatske.
Odluka iz stavka 1. ovoga članka sadrži sastojke koji su osnova za vođenje pregovora i sklapanje međunarodnih ugovora, a to su:
_ ustavna osnova,
_ ocjena dosadašnjih odnosa s dotičnom stranom državom, međunarodnom organizacijom ili drugim međunarodnopravnim subjektom,
_ razlozi zbog kojih se predlaže sklapanje međunarodnog ugovora,
_ nacrt međunarodnog ugovora, odnosno bitni međunarodnopravni sastojci koje međunarodni ugovor treba sadržavati,
_ sastav izaslanstva, predračun troškova za njegov rad i način njihova pokrivanja,
_ prijedlog ovlasti za potpisivanje međunarodnog ugovora,
_ naznaka visine potrebnih financijskih sredstava za izvršavanje međunarodnog ugovora i način njihova osiguranja, vodeći osobito računa o odredbama iz članka 21. do 24. ovoga Zakona,
_ prosudba pretpostavlja li predloženi međunarodni ugovor donošenje novih ili izmjenu postojećih zakona,
_ prijedlog za dobivanje odobrenja da se međunarodni ugovor ili jedan njegov dio privremeno primjenjuje dok ne stupi na snagu.

III. PREGOVORI

Članak 8.

U pregovorima za sklapanje međunarodnog ugovora Republiku Hrvatsku zastupa izaslanstvo koje određuje predsjednik Republike, odnosno Vlada Republike Hrvatske.
Ako je to potrebno, izaslanstvu se daje punomoć u kojoj se izrijekom određuje za koje je radnje tijekom pregovora ovlašteno.
Na temelju svoje funkcije i bez obveze podnošenja punomoći ovlašteni su: predsjednik Republike, predsjednik Vlade, ministar vanjskih poslova za sklapanje međunarodnih ugovora, šef diplomatske misije za usvajanje teksta međunarodnog ugovora između Republike Hrvatske i države primateljice, akreditirani predstavnici država na međunarodnoj konferenciji i, u međunarodnoj organizaciji ili u nekom njezinom tijelu za usvajanje teksta međunarodnog ugovora na toj konferenciji, u toj organizaciji ili u tom tijelu.

Članak 9.

Tijekom pregovora izaslanstvo Republike Hrvatske ne može odstupiti od osnove za vođenje pregovora i sklapanje međunarodnog ugovora utvrđene odlukom iz članka 7. ovoga Zakona.
Ako tijekom pregovora druga pregovarateljica ili druge pregovarateljice ne prihvate osnovu iz stavka 1. ovoga članka, ili predlože da se razmatraju pitanja o kojima nisu zauzeta stajališta u osnovi, izaslanstvo Republike Hrvatske zatražit će upute, a prema potrebi i odgoditi pregovore.
Predsjednik Republike, odnosno Vlada Republike Hrvatske, odlučiti će o zahtjevu izaslanstva.

Članak 10.

Pristanak Republike Hrvatske da se međunarodni ugovor ili