ZAKON

o sigurnosti plovidbe na moru i unutarnjim vodama (pročišćeni tekst)

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 55 od 21 studenog 1990)

I. OPĆE ODREDBE

Član 1.

Sigurnost plovidbe na moru i unutarnjim vodama Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, u granicama Republike Hrvatske, uređuje se Zakonom o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi i ovim zakonom.

Član 2.

Sigurnost plovidbe na moru i unutarnjim vodama (u daljem tekstu: sigurnost plovidbe) odnosi se na uvjete kojima moraju odgovarati plovni putevi na obalnom moru i unutarnjim vodama, luke i pristaništa, sidrišta, zimovnici i zimska skloništa, brodovi, čamci, ostali plovni i plutajući objekti, posada odnosno stručni radnici na tim objektima, plovidba i peljarenje, te na nadzor nad provođenjem odredaba ovoga zekona i drugih propisa kojima se ureduje sigurnost plovidbe.

Član 3.

Sigurnost plovidbe ostvaruje se mjerama kojima se osiguravaju povoljni uvjeti za unapređenje plovidbe, sprečavanje nezgoda, nesreća i drugih opasnosti na obalnom moru i unutarnjim vodama.

Član 4.

Poslove sigurnosti plovidbe obavljaju lučke kapetanije i kapetanije pristaništa (u daljem tekstu: kapetanija). ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Član 5.

Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se na brodove i čamce ratne mornarice.

II. PLOVNI PUTEVI

Član 6.

Plovni put na obalnom moru i unutarnjim vodama na kojem ne važi međunarodni ili međudržavni režim plovidbe (Republički plovni put) mora se uređivati, udržavati njegova plovnost, postavljati na njemu objekti sigurnosti plovidbe i osiguravati njegovo pravilno funkcioniranje.
Način i uvjete uređivanja, održavanja i obilježavanja republičkog plovnog puta na unutarnjim vodama, koji prolazi izmedu Republike Hrvatske i graničnih socijalističkih republika odnosno Socijalističke Autonomne Pokrajinc Vojvodine, utvrđuje Ministarstvo prometa i veza u sporazumu sa Republičkim odnosno pokrajinskim organom uprave nadležnim za poslove prometa.

Član 7.

Objekte sigurnosti plovidbe na republičkom plovnom putu postavljaju, održavaju i unapređuju organizacije koje obavljaju stručno-tehničke poslove sigurnosti plovidbe.

Član 8.

Za upotrebu odnosno korištenje objekata sigurnosti plovidbe na plovnim putovima plaća se naknada.
Naknadu za upotrebu odnosno korištenje objekata sigurnosti plovidbe na republičkim plovnim putovima plaćaju korisnici tih putova.
Naknadu iz stava 2. ovoga člana utvrđuju i ubire orgarlizacija koja obavlja stručno-tehničke poslove sigurnosti plovidbe u sporazumu sa Ministarstvom, pomorstva odnosno Ministarstvom prometa i veza.
Dio naknade iz stava 1. ovoga člana koristi se za održavanje objekata sigurnosti plovidbe na republičkim plovnim putovima, a utvrđuje se razmjerno troškovima potrebnim za održavanje objekata sigurnosti plovidbe na republičkim plovnim putovima u ukupnim troškovima održavanja objekata sigurnosti plovidbe na plovnim putovima.

Član 9.

Postavljanje, održavanje i unapređivanje objekata sigurnosti plovidbe na plovnom putu financiraju se iz naknada za upotrebu odnosno korištenje tih objekata.
Ako sredstva iz naknade za upotrebu odnosno korištenje objekata sigurnosti plovidbe iz stava 1. ovoga člana nisu dovoljna za podmirenje stvarnih troškova organizacije iz člana 7. ovoga zakona, razlika se osigurava iz sredstava republičkog budžeta.
Opseg radova na postavljanju i održavanju objekata sigurnosti plovidbe utvrđuje se godišnjim programom radova koga uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležne kapetanije predlaže organizacija iz člana 7. ovoga zakona, a odobrava Ministarstvo pomorstva odnosno Ministarstvo prometa i veza.
Korisnik luke odnosno pristaništa postavlja i održava objekte sigurnosti plovidbe u luci odnosno u pristaništu.

Član 10.

Za postavljanje svjetala i znakova za obilježavanje zapreka na plovnom putu kao i za istraživanje i eksploataciju industrijskih i ostalih mineralnih sirovina odnosno za izgradnju objekata na plovnom putu kapetanija određuje poziciju i karakteristike svjetala odnosno znakova, odnosno propisuje nautičko-tehničke uvjete i mjere za sigurnu plovidbu, a uz prethodno pribavljeno mišljenje organizacije iz člana 7. ovoga zakona.
O uvjetima i promjenama u režimu plovidbe, kao i o trajanju i vrsti radova na plovnom putu iz stava 1. ovoga člana kapetanija je dužna pravovremeno obavijestiti učesnike u plovidbi tim dijelom plovnog puta.

Član 11.

Plovidba na ubalnom moru i unutarnjim vodama obavlja se na plovnim putovima i na drugim vodama izvan granica plovnih putova.

Član 12.

Na određenom dijelu plovnog puta na kojem postoje otežani uvjeti plovidbe (plićine, jake i promjenjljive struje, nedovoljna širina za mimoilaženje u plovidbi, za vrijeme poplavnih vodostaja i sl.). plovidba se obavlja po posebnim propisima.

III. ČAMCI

Član 13.

Pomorski čamac i čamac unutarnje plovidbe (u daljem tekstu čamac) prema svojoj namjeni može biti:
1.čamac za privredne svrhe (prijevoz putnika ili robe uz naplatu, obavljanje ribolova, vađenje šljunka, kamena i dr.);
2. čamac za neprivredne svrhe (razonoda, sport, osobne potrebe i sl.);
3. čamac za javne svrhe (inspekcija, carinski nadzor, javna sigurnost i s.).

Član 14.

Čamac je sposoban za plovidbu i određenu namjenu ako je utvrđena njegova sposobnost za plovidbu u pogledu njegove konstrukcije, plovnih svojstava, porivnih i drugih uređaja i opreme.

Član 15.

Utvrđivanje sposobnosti čamca za plovidbu obavlja se pregledom.
Pregled čamca može biti osnovni, redovni i izvanredni. Pregled čamca obavlja kapetanija, a iznimno, kad se radi o rekonstrukciji i prenamjeni postojećih čamaca, pregled može izvršiti Jugoslavenski registar brodova.
Naknadu za pregled čamca plaća vlasnik odnosno korisnik čamca.

Član 16.

Čamac mora biti baždaren. Baždarenje čamaca obavlja se prema tehničkim pravilima o načinu mjerenja i izračunavanja tonaže odnosno istisnine koja je utvrdio Jugoslavenski registar brodova.
Ako se popravkom ili preinakom čamca mijenja njegova tonaža odnosno istisnina, taj se čamac mora ponovno baždariti.
Baždarenje čamca obavlja kapetanija.

Član 17.

Čamac se upisuje u evidenciju čamaca koju vodi kapetanija na čijem je području nosioca prava raspolaganja čamcem odnosno prebivalištem vlasnika čamca.
Iznimno od odredbe stava 1. ovoga člana čamac se može upisati u evidenciju čamaca kapetanije na čijem području se čamac stalno ili pretežno zadržava ili plovi.

Član 18.

U evidenciju čamaca ne može se upisati čamac koji je upisan u registru čamaca strane države.

Član 19.

Evidencija čamaca je javna knjiga, a izvod iz te evidencije ima dokaznu snagu javne isprave.

Član 20.

Čamac upisan u evidenciju čamaca mora imati oznaku, a može imati i ime.
Ime čamcu određuje nosilac prava raspolaganja odnosno vlasnik čamca.

Član 21.

Čamcem može upravljati samo osoba osposobljena za upravljanje čamcem. Osoba koja upravlja čamcem za privredne i javne svrhe mora udovoljavati i uvjetima o zdravstvenoj sposobnosti u pogledu vida i sluha za zvanje mornar-motorist.

Član 22.

Čamcem koji je kraći od tri metra mogu se istovremeno prevoziti najviše dvije osobe.

Član 23.

Čamac se briše iz evidencije čamaca:
1. ako nestane, propadne ili bude uništen;
2. ako se trajno povuče iz plovidbe;
3. ako postane pripadnost broda ili drugog plovnog objekta ili se preinakom skrati na manje od tri metra, a nije gliser.
Smatra se da je čamac nestao ili propao ako je od primitka posljednje vijesti o čamcu proteklo tri mjeseca. U tom slučaju smatra se da je čamac nestao ili propao slijedečeg dana nakon dobivene posljednje vijesti o njemu.
Nosilac prava raspolaganja čamcem odnosno vlasnik čamca dužan je u roku 15 dana od dana nastanka