ZAKON

O PRIMJENI STATUTA MEĐUNARODNOGA KAZNENOG SUDA I PROGONU ZA KAZNENA DJELA PROTIV MEĐUNARODNOGA RATNOG I HUMANITARNOG PRAVA

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 175 od 04 prosinca 2003, 55/11, 125/11)

I. OPĆE ODREDBE

Predmet normiranja

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje primjena Statuta Međunarodnoga kaznenog suda koji je Republika Hrvatska ratificirala Zakonom o potvrđivanju Rimskog statuta Međunarodnoga kaznenog suda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, br. 5/2001.), suradnja Republike Hrvatske s Međunarodnim kaznenim sudom te posebnosti progona za kaznena djela predviđena člankom 5. Statuta, kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom iz članka 156. - 168., 187., 187.a i 187.b Kaznenog zakonika ("Narodne novine", br. 110/97., 27/98., 129/00., 51/01. i 111/03.), te druga kaznena djela iz nadležnosti međunarodnih kaznenih sudova, kao i progon za kaznena djela protiv međunarodnog pravosuđa.

Pojmovi koji se koriste u Zakonu

Članak 2.

U ovom se Zakonu koriste sljedeći pojmovi koji znače:
- Međunarodni kazneni sud: sud osnovan Statutom Međunarodnoga kaznenog suda donesen u Rimu, 17. srpnja 1998.,
- Statut: Statut Međunarodnoga kaznenog suda koji je Republika Hrvatska ratificirala Zakonom o potvrđivanju Rimskog statuta Međunarodnoga kaznenog suda,
- Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju: sud osnovan Rezolucijom 827. (1993) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda,
- Tužitelj: Tužitelj Međunarodnoga kaznenog suda predviđen člankom 42. Statuta.

Nadležnost za obavljanje poslova suradnje i izvršenje odluka Međunarodnoga kaznenog suda

Članak 3.

(1) Ako ovim Zakonom nije određeno drukčije, poslove suradnje i izvršenja odluka Međunarodnoga kaznenog suda provodi i koordinira Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada).
(2) Ako prema Ustavu i zakonu za obavljanje određenih poslova postoji isključiva nadležnost nekog državnog tijela ili ako je očito da će neko državno tijelo lakše obaviti određene poslove suradnje, Vlada će tom tijelu proslijediti zahtjev za suradnju, odnosno odluku Međunarodnoga kaznenog suda radi izvršenja.
(3) Nadležna državna tijela će postupajući u poslovima suradnje i izvršenja odluka Međunarodnoga kaznenog suda postupati žurno i bez odlaganja, te o tim poslovima izvijestiti Vladu. Zahtjev Međunarodnoga kaznenog suda za obavljanjem određenih poslova suradnje može se odbiti samo iz razloga predviđenih Statutom (članak 93. stavak 3., članak 94. stavak 4. i članak 98. stavak 1. Statuta).
(4) Vlada može uredbom osnovati tijela za obavljanje poslova suradnje i izvršenja odluka iz svoje nadležnosti ili pojedine radnje u postupku suradnje ili izvršenja odluka poduzimati putem državnog odvjetništva.
(5) Stvarna i mjesna nadležnost sudova i drugih državnih tijela koja postupaju u poslovima suradnje i izvršenja odluka Međunarodnoga kaznenog suda određuje se prema pravilima koja vrijede za određivanje nadležnosti u kaznenom postupku, odnosno u drugom postupku u kojem se obavlja radnja, ako ovim Zakonom nije određeno drukčije.

Zastupanje pred Međunarodnim kaznenim sudom

Članak 4.

Glavni državni odvjetnik ili druga osoba koja ima potrebna stručna znanja i iskustvo, prema odluci Vlade, zastupa Republiku Hrvatsku pred Međunarodnim kaznenim sudom radi zaštite prava i interesa Republike Hrvatske ili interesa državljana Republike Hrvatske.

Komunikacija s Međunarodnim kaznenim sudom

Članak 5.

(1) Ako Vlada ne odluči drukčije, državna tijela komuniciraju s Međunarodnim kaznenim sudom putem Vlade na hrvatskom jeziku ili na jednom od službenih jezika Međunarodnoga kaznenog suda.
(2) Komunikacija Vlade i Međunarodnoga kaznenog suda odvija se diplomatskim putem. U slučaju hitnosti ili kada za to postoje drugi opravdani razlozi komunikacija se može odvijati i neposredno.
(3) Ako to nije u suprotnosti sa zakonom i svrhom postupanja prema stavku 1. i 2. ovoga članka, komunikacija u pogledu određenih pitanja može se ostvariti i putem Interpola, o čemu će se bez odlaganja izvijestiti Vlada.
(4) Vlada može u svakom slučaju tražiti da se komunikacija odvija na način predviđen stavkom 2. ovoga članka.

Primjena domaćeg zakonodavstva

Članak 6.

(Brisan)

Podaci od važnosti za otkrivanje i progon kaznenih djela iz članka 1. ovoga Zakona te podaci od povijesnog značaja

Članak 7.

(Brisan)

Zaštita svjedoka, žrtava i drugih osoba

Članak 8.

(1) U postupku protiv počinitelja kaznenih djela iz članka 1. ovoga Zakona i tijekom obavljanja poslova suradnje s Međunarodnim kaznenim sudom primjenjivat će se najviši standardi zaštite i poštivanja dostojanstva svjedoka, žrtava i njihovih obitelji sukladno posebnom zakonu.
(2) U slučaju potrebe posebnu zaštitu uživaju suci, državni odvjetnici i druge osobe koje sudjeluju u postupku protiv počinitelja kaznenih djela iz članka 1. ovoga Zakona i obavljanju poslova suradnje s Međunarodnim kaznenim sudom na način kako je to propisano za najviše dužnosnike u pravosuđu.

Žurnost postupanja

Članak 9.

Sudovi i druga državna tijela postupat će u postupku protiv počinitelja kaznenih djela iz članka 1. ovoga Zakona i suradnje s Međunarodnim kaznenim sudom s posebnom žurnošću, pazeći da time ne ugroze zakonitost i ispravnost postupanja.

II. KAZNENI PROGON U REPUBLICI HRVATSKOJ

Nadležnost hrvatskih sudova i drugih tijela

Članak 10.

(1) Počinitelje kaznenih djela iz članka 1. ovoga Zakona počinjenih u Republici Hrvatskoj, počinitelje koji su državljani Republike Hrvatske i počinitelje čije su žrtve državljani Republike Hrvatske progonit će se u Republici Hrvatskoj te će im suditi nadležni hrvatski sud.
(2) Osim počinitelja iz stavka 1. ovoga članka, u Republici Hrvatskoj progonit će se i drugi počinitelji kaznenih djela iz članka 1. ovoga Zakona, bez obzira na mjesto počinjenja i državljanstvo počinitelja ako je počinitelj uhićen u Republici Hrvatskoj ili joj je izručen, a kazneni progon nije proveden pred Međunarodnim kaznenim sudom ili pred sudom druge države, ili ne postoje uvjeti da se počinitelju sudi pred Međunarodnim kaznenim sudom, sudom države u kojoj je kazneno djelo počinjeno, sudom države čiji je počinitelj državljanin ili drugim sudom koji je nadležan za suđenje i pred kojim se može očekivati provođenje pravična postupka.
(3) U slučajevima iz stavka 2. ovoga članka ili ako je postupak proveden u drugoj državi suprotno međunarodno priznatim standardima pravičnog suđenja protiv počinitelja može se pokrenuti kazneni postupak uz odobrenje Glavnoga državnog odvjetnika.
(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka u Republici Hrvatskoj neće se poduzimati kazneni progon kada se postupak već vodi pred Međunarodnim kaznim sudom. U tom slučaju Republika Hrvatska će ustupiti kazneni progon Međunarodnom kaznenom sudu sukladno Statutu i ovom Zakonu.

Primjena propisa o kaznenom postupku

Članak 11.

Ako ovim Zakonom nije određeno drukčije, u kaznenom postupku protiv počinitelja kaznenih djela iz članka 1. ovoga Zakona primjenjuju se odredbe Zakona o kaznenom postupku i drugi propisi koji se odnose na kazneni postupak.

Nadležnost sudova za vođenje kaznenog postupka

Članak 12.

(1) Za vođenje kaznenih postupaka za kaznena djela navedena u članku 1. ovoga Zakona stvarno i mjesno su nadležni županijski sudovi u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu, osim ako ovim Zakonom nije propisano drugačije.
(2) Županijski sud u Osijeku mjesno je nadležan i za područja županijskih sudova u Slavonskom Brodu i Vukovaru. Županijski sud u Rijeci mjesno je nadležan i za područja županijskih sudova u Puli i Karlovcu. Županijski sud u Splitu mjesno je nadležan i za područja županijskih sudova u Dubrovniku, Šibeniku i Zadru. Županijski sud u Zagrebu mjesno je nadležan i za područja županijskih sudova u Bjelovaru, Sisku, Varaždinu i Velikoj Gorici.
(3) Sudovi iz stavka 1. ovoga članka nadležni su za suđenje i u slučaju sudioništva u kaznenom djelu iz članka 1. ovoga Zakona.

Posebne odredbe o unutarnjem ustroju sudova

Članak 13.

(1) U županijskim sudovima u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu istragu za kaznena djela iz članka 2. ovoga Zakona provode posebni istražni odjeli. Istražni odjel čine suci koji se odlikuju iskustvom i izraženim sposobnostima za istraživanje najtežih i najsloženijih kaznenih djela, te diplomirani kriminalisti (članak 192. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku).