ZAKON
O PRIJEVOZU U MEUNARODNOM CESTOVNOM PROMETU
(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 53 od 08 listopada 1991)
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim zakonom se uređuju način i uvjeti prijevoza osoba i stvari motornim vozilima koji obavljaju domaći i strani prijevoznici u međunarodnom cestovnom prijevozu (u daljem tekstu: međunarodni prijevoz).
Članak 2.
Međunarodni prijevoz obavlja se u skladu s odredbama ovoga zakona i međunarodnih ugovora što ih u ime Republike Hrvatske sklapa Vlada Republike Hrvatske.
Ako s pojedinim državama nije sklopljen međunarodni ugovor iz stavka 1. ovoga članka, prijevoz između tih država i Republike Hrvatske obavlja se u skladu s odredbama ovoga zakona uz uvjete reciprociteta.
Članak 3.
Međunarodni prijevoz, može se obavljati u dovozu iz druge zemlje u Republiku Hrvatsku, u odvozu iz Republike Hrvatske za drugu zemlju ili u tranzitu preko teritorija Republike Hrvatske.
Međunarodni prijevoz obavlja se kao javni prijevoz ili kao prijevoz za vlastite potrebe.
Članak 4.
Pojedini izrazi upotrebljeni u ovom zakonu imaju slijedeća značenja:
1) "međunarodni prijevoz" je svaki cestovni prijevoz koji obuhvaća prelaženje najmanje jedne državne granice;
2) "javni prijevoz" je prijevoz koji je uz jednake uvjete pristupačan svim korisnicima prijevoznih usluga a obavlja se kao linijski prijevoz u cestovnom prometu ili kao slobodni prijevoz u cestovnom prometu;
3) "međunarodni linijski prijevoz" je javni prijevoz koji se obavlja na određenoj međunarodnoj relaciji po unaprijed utvrđenom i objavljenom voznom redu i tarifi;
4) "međunarodni prijevoz u slobodnom cestovnom prometu" je prijevoz za koji se relacija i drugi uvjeti utvrđuju posebno za svaki prijevoz;
5) "vozni red" je akt kojim se utvrđuju: itinerer-linije, redoslijed kolodvora i stajališta i njihova udaljenost od početnog kolodvora, vrijeme polaska i dolaska za svaki kolodvor i stajalište, vremensko razdoblje održavanja linije, učestalost njezina održavanja i rok važenja voznog reda;
6) "cjenik" je pregled cijena prijevoza i naknada za ostale usluge prijevoznika;
7) "prijevoz za vlastite potrebe u međunarodnom cestovnom prometu" je prijevoz koji domaća odnosno strana pravna ili fizička osoba obavlja radi zadovoljavanja potreba svoje djelatnosti;
8) "domaći prijevoznik" je pravna ili fizička osoba koja obavlja međunarodni javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe ;
9) "strani prijevoznik" je strana pravna ili fizička osoba koja obavlja međunarodni javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe;
10) "strano vozilo" je motorno ili priključno vozilo kojim se obavlja cestovni prijevoz i koje je registrirano u inozemstvu. Stranim vozilom se smatra i vozilo registrirano u, Republici Hrvatskoj koje je strani prijevoznik uzeo u zakup za obavljanje međunarodnoga cestovnog prijevoza;
11) "motorno vozilo" je autobus, teretno motorno i priključno vozilo. Motorno vozilo je i osobni i kombi-automobil kad se upotrebljava za javni prijevoz;
12) "prijevoz za treće zemlje" je prijevoz stvari iz Republike Hrvatske koji obavlja strani prijevoznik u zemlju u kojoj nije sjedište tog prijevoznika;
13) "prijevoz iz trećih zemalja" je prijevoz stvari u Republiku Hrvatsku koji obavlja strani prijevoznik iz zemlje u kojoj nije sjedište tog prijevoznika;
14) "izvanredni prijevoz" je prijevoz kod kojega su dimenzije vozila ili vozila zajedno sa stvarima na njemu ili ukupna masa vozila odnosno njegov osovinski pritisak veći od propisanih;
15) "međunarodni ugovor" je svaki međunarodni multilateralni ili bilateralni sporazum, protokol, aranžman odnosno razmjena nota kojima se uređuje međunarodni prijevoz, a koji obvezuje Republiku Hrvatsku;
16) "kabotaža" je prijevoz putnika ili stvari između pojedinih mjesta na teritoriju Republike Hrvatske;
17) "dozvola za prijevoz" je zajednički naziv za više vrsta isprava, predviđenih ovim zakonom ili međunarodnim ugovorom, kojima se stranom vozilu dopušta pristup i kretanje na hrvatskim cestama odnosno hrvatskom vozilu
- pristup i kretanje na cestama države koja je izdala dozvolu
Članak 5.
Domaći prijevoznik može obavljati međunarodni prijevoz, ako je za obavljanje tog prijevoza upisan u sudski registar odnosno u registar radnji i ako je dobio odobrenje -licencu za obavljanje tog prijevoza.
Odobrenje - licencu za obavljanje međunarodnog prijevoza izdaje Ministarstvo prometa i veza na zahtjev domaćeg prijevoznika.
Ministar prometa i veza propisuje postupak izdavanja licence, uvjete koje more ispunjavati domaći prijevoznik za dobivanje licence, te rok važenja licence.
Ovlašćuje se ministar prometa i veza da može u propisu iz stavka 3. ovoga članka propisati prekršaje, te odrediti novčane kazne za te prekršaje.
Članak 6.
Strani prijevoznik može obavljati prijevoz na teritoriju Republike Hrvatske samo na temelju odgovarajuće dozvole za prijevoz, ako ovim zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.
Dozvolu iz stavka 1. ovoga članka izdaje Ministarstvo prometa i veza.
Strani prijevoznik - pravna osoba može obavljati međunarodni prijevoz putnika osobnim vozilom (taksi-prijevoz) ako ima dozvolu nadležnog organa svoje zemlje za obavljanje takvog prijevoza i ako je međunarodni taksi-prijevoz dopušten hrvatskim prijevoznicima u toj zemlji.
Članak 7.
Pri obgvljanju međunarodnog prijevoza, posada vozila mora imati odgovarajuću dozvolu za prijevoz i druge isprave propisane ovim zakonom, propisima donesenim na temelju ovoga zakona i međunarodnim ugovorima.
Ministar prometa i veza donosi propis o obliku i sadržaju dozvole za obavljanje međunarodnog prijevoza ako te dozvole nisu predviđene međunarodnim ugovorom.
Članak 8.
Strani prijevoznik ne može obavljati kabotažu ne teritoriju Republike Hrvatske, osim ako mu je za unutarnji prijevoz stvari na temelju članka 39. ovoga zakona izdana posebna dozvola uz uvjete predviđene ovim zakonom ili međunarodnim ugovorom.
II. PRIJEVOZ PUTNIKA
1. Linijski prijevoz putnika u cestovnom prometu
1) Zajedničke odredbe
Članak 9.
Međunarodni linijski prijevoz putnika između Republike Hrvatske i drugih država i tranzitni linijski prijevoz putnika preko teritorija Republike Hrvatske uspostavljaju se u skladu s međunarodnim ugovorom na temelju suglasnosti Ministarstva prometa i veza i nadležnih organa drugih država, a obavljaju se u skladu s uvjetima utvrđenim ovim zakonom i međunarodnim ugovorima.
Članak 10.
Međunarodni linijski prijevoz putnika na teritoriju Republike Hrvatske obavlja se na temelju dozvole koju izdaje Ministarstvo prometa i veza.
Članak 11.
Dozvola iz članka 10. ovoga zakona izdaje se na zahtjev zainteresiranog prijevoznika.
Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se Ministarstvu prometa i veza. Uz zahtjev se prilažu vozni red i drugi prilozi predviđeni međunarodnim ugovorom.
Ako su cijene za međunarodni linijski prijevoz utvrđene međunarodnim ugovorom ili u skladu s njim, uz zahtjev za izdavanje dozvole za obavljanje međunarodnog linijskog prijevoza putnika prilaže se i cjenik za taj prijevoz.
Članak 12.
Prijevoznik kojem je izdana dozvola za međunarodni linijski prijevoz putnika dužan je taj prijevoz obavljati u skladu s voznim redom i cjenikom.
Članak 13.
Prijevoznik može obavljati međunarodni linijski prijevoz putnika za koji mu je odobren vozni red i s više vozila,prema tom voznom redu, ako to nije u suprotnosti s međunarodnim ugovorom i ako prijevoz obavlja sa svim vozilima na cijeloj relaciji za koju je vozni red odobren.
Članak 14.
Vozni red i cjenik za međunarođni linijski prijevoz putnika mogu se mijenjati na temelju odobrenja Ministarstva prometa i veza.
Članak 15.
Prijevoznik je dužan prodavati vozne karte na autobusnom kolodvoru i na drugim posebno organiziranim prodajnim mjestima (turističke agencije, turistički biroi, poslovnice i sl.) prema svom izboru.
Obaveza iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na međunarodni linijski prijevoz putnika uspostavljen na temelju međunarodnog ugovora o prometu u pograničnom području.
Na zahtjev prijevoznika, za prijevoz u pograničnom području koji nije uspostavljen na temelju međunarodnog ugovora o prometu u tom području, Ministarstvo prometa i veza može prijevoznika osloboditi dužnosti iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 16.
Na objavu voznog reda i uvjeta prijevoza te na način i uvjete korištenja autobusnih kolodvora i stajališta primjenjuje se propis o prijevozu u cestovnom prometu, a u odnosu prema stranim prijevoznicima - i međunarodni ugovori.
Članak 17.
Na vozilo kojim se obavlja međunarodni linijski prijevoz putnika mora biti istaknut uočljiv natpis s naznakom početnog i završnog kolodvora.
Članak 18.
Za vrijeme važenja voznog reda prijevoz se može privremeno obustaviti kad nastanu i dok traju okolnosti koje prijevoznik nije mogao predvidjeti, a čije posljedice nije mogao otkloniti (viša sila).
Obustavu prijevoza prema stavku 1. ovoga članka prijevoznik je dužan prijaviti Ministarstvu prometa i veza odmah nakon nastanka okolnosti koje su tu obustavu izazvale.
Članak 19.
Ako prijevoznik, iz opravdanih razloga, ne može obavljati međunarodni linijski prijevoz putnika, za čije je održavanje dobio dozvolu, dužan je Ministarstvu prometa i veza podnijeti