ZAKON

O PREKRŠAJIMA

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 88 od 24 srpnja 2002, 122/02, 105/04)

Prvi dio

MATERIJALNOPRAVNE ODREDBE

I. TEMELjNE ODREDBE

Odrećenje prekršaja

Članak 1.

Prekršajem se povrjeđuje javni poredak, društvena disciplina ili druge društvene vrijednosti koje nisu zaštićene Kaznenim zakonom i drugim zakonima u kojima su propisana kaznena djela.

Načelo zakonitosti

Članak 2.

Nitko ne može biti kažnjen za prekršaj, niti se prema njemu mogu primijeniti druge prekršajne sankcije, ako djelo prije nego što je bilo počinjeno nije bilo zakonom ili na zakonu utemeljenom propisu određeno kao prekršaj i za koje zakonom ili na zakonu utemeljenom propisu nije bilo propisano kojom vrstom i mjerom prekršajne sankcije počinitelj prekršaja može biti kažnjen.

Obvezna primjena blaeg zakona

Članak 3.

(1) Prema počinitelju prekršaja primjenjuje se propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen.
(2) Ako se nakon počinjenja prekršaja propis jedanput ili više puta izmijeni, obvezno će se primijeniti propis koji je blaži za počinitelja.

Načelo krivnje

Članak 4.

Nitko ne može biti kažnjen niti se prema njemu može primijeniti druga prekršajna sankcija ako nije kriv za počinjeni prekršaj.

Nemogućnost primjene prekršajnog zakonodavstva prema djeci

Članak 5.

Nema prekršaja ako počinitelj u vrijeme kada su ostvarena njegova propisana obilježja nije navršio četrnaest godina života.

Nemogućnost kažnjavanja u posebnim slučajevima

Članak 6.

Počinitelj koji je bio u kaznenom postupku pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo koje obuhvaća i obilježja prekršaja ne može biti kažnjen u prekršajnom postupku.

Propisivanje prekršaja i prekršajnih sankcija

Članak 7.

(1) Prekršaji i prekršajne sankcije mogu se propisati;
1. zakonom,
2. odlukom županijske skupštine i Skupštine Grada Zagreba, te
3. odlukom gradskog ili općinskog vijeća.
(2) Tijela iz stavka 1. točke 2. i 3. ovoga članka mogu propisivati prekršaje i prekršajne sankcije samo za povrede propisa koje ona donose na temelju svoje nadležnosti utvrđene Ustavom i zakonom i tu ovlast ne mogu prenijeti na drugoga.

Prostorno važenje zakona

Članak 8.

(1) Za prekršaj propisan propisima Republike Hrvatske prekršajni postupak će se voditi kad je prekršaj počinjen na području Republike Hrvatske.
(2) Prekršaj je počinjen na području Republike Hrvatske kad je počinitelj na tom području radio ili bio dužan raditi ili kad je posljedica nastupila na njezinu području.
(3) Za prekršaj propisan odlukom tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave prekršajni će se postupak voditi ako je prekršaj počinjen na području te jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.
(4) Propisi o prekršajima koji važe na cijelom području Republike Hrvatske primjenjivat će se na svakoga tko izvan njenog područja počini prekršaj na domaćem brodu ili zrakoplovu registriranom u Republici Hrvatskoj.

II. PREKRŠAJ

Način počinjenja prekršaja

Članak 9.

(1) Prekršaj se može počiniti činjenjem ili nečinjenjem.
(2) Prekršaj je počinjen nečinjenjem ako je počinitelj koji je pravno obvezan spriječiti nastupanje propisom opisane posljedice prekršaja to propustio učiniti, a takvo je propuštanje po djelovanju i značenju jednako počinjenju tog djela činjenjem.
(3) Počinitelj koji je prekršaj počinio nečinjenjem može se blaže kazniti, osim ako se radi o prekršaju koji može biti počinjen samo nečinjenjem.

Vrijeme počinjenja prekršaja

Članak 10.

Prekršaj je počinjen u vrijeme kada je počinitelj radio ili je bio dužan raditi, bez obzira na to kada je nastupila posljedica prekršaja.

Mjesto počinjenja prekršaja

Članak 11.

Prekršaj je počinjen u mjestu gdje je počinitelj radio ili bio dužan raditi i u mjestu gdje je u cjelini ili djelomično nastupila posljedica.

Nužna obrana

Članak 12.

(1) Nema prekršaja kad je počinitelj postupao u nužnoj obrani.
(2) Nužna obrana je ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad.
(3) Počinitelj koji je prekoračio granice nužne obrane može se blaže kazniti.

Krajnja nužda

Članak 13.

(1) Nema prekršaja kad je počinitelj ostvario njegova propisana obilježja radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo.
(2) Počinitelj će se osloboditi od kazne za počinjeni prekršaj kad je postupao radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo jednako onom koje je prijetilo.

Sila ili prijetnja

Članak 14.

(1) Nema prekršaja kad je počinitelj postupao pod djelovanjem neodoljive sile.
(2) Ako je počinitelj počinio prekršaj pod djelovanjem sile kojoj se moglo odoljeti ili pod djelovanjem prijetnje, primijenit će se odredbe članka 13. stavka 2. ovoga Zakona, uzimajući tu silu ili prijetnju kao neskrivljenu opasnost.

Pokušaj

Članak 15.

Pokušaj prekršaja je kažnjiv samo ako je to posebno propisano.

Sudioništvo

Članak 16.

(1) Pojedinačni počinitelj prekršaja je osoba koja vlastitim činjenjem ili nečinjenjem ili posredstvom druge osobe počini prekršaj.
(2) Sudionici u počinjenju prekršaja su: supočinitelji, poticatelj i pomagatelj.
(3) Supočinitelji prekršaja su dvije ili više osoba koje na temelju zajedničke odluke počine prekršaj tako da svaka od njih sudjeluje u počinjenju ili na drugi način bitno pridonosi počinjenju prekršaja.
(4) Poticatelj ili pomagatelj su sudionici koji ne vladajući počinjenjem prekršaja, poticanjem ili pomaganjem pridonose njegovom počinjenju.

Odgovornost i kažnjavanje sudionika

Članak 17.

(1) Počinitelj prekršaja odgovara u granicama svoje namjere ili nehaja. Poticatelj i pomagatelj odgovaraju u granicama svoje namjere.
(2) Stvarne ili osobne okolnosti počinitelja koje predstavljaju obilježje prekršaja ili utječu na visinu propisane sankcije, primjenu sankcije i njeno odmjeravanje uzimaju se u obzir i sudionicima, a strogo osobne okolnosti zbog kojih propis isključuje krivnju ili predviđa ublažavanje kazne, mogu se uzeti u obzir samo onom počinitelju ili sudioniku prekršaja kod kojega postoje, time da će prema sudioniku koji dragovoljno spriječi počinjenje prekršaja biti obustavljen postupak.

Poticanje i pomaganje

Članak 18.

(1) Tko drugog s namjerom potakne na počinjenje prekršaja ili mu pomogne u njegovu počinjenju bit će kažnjen kao da ga je sam počinio, a za pomaganje se može i blaže kazniti.
(2) Neće se kazniti poticatelj i pomagatelj ako do počinjenja prekršaja nije došlo.
(3) Pomaganjem u počinjenju prekršaja smatra se osobito: davanje savjeta ili uputa kako da se počini prekršaj, stavljanje počinitelju na raspolaganje sredstava za počinjenje prekršaja, te unaprijed obećano prikrivanje prekršaja, počinitelja, sredstava kojim je prekršaj počinjen, tragova prekršaja ili predmeta pribavljenih prekršajem.

III. KRIVNjA

Sadržaj krivnje

Članak 19.

(1) Kriv je za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno.
(2) Iznimno, propisom o prekršaju može se propisati odgovornost samo za namjeru.

Neubrojivost

Članak 20.

(1) Neubrojiva osoba nije kriva i prema njoj se ne može primijeniti prekršajna sankcija.