ZAKON

O PRAVIMA BIVŠIH POLITIČKIH ZATVORENIKA

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 34 od 19 svibnja 1995, 164/98, 109/01)

(PROČIŠĆENI TEKST)

Članak 1.

Ovim zakonom uređuju se prava iz mirovinskog osiguranja i prava iz rada i po osnovi rada bivšim političkim zatvorenicima, pravo na naknadu štete koju su uslijed nepravednosti osude, progona, zlostavljanja, te društvene i svekolike diskvalifikacije pretrpjeli, postupak i rokovi za ostvarivanje tih prava, kao i tijela nadležna za provođenje postupaka radi ostvarivanja tih prava.

Članak 2.

Političkim zatvorenikom u smislu ovoga Zakona smatra se hrvatski državljanin koji ima prebivalište na području Republike Hrvatske ako je radi svojih političkih uvjerenja ili političkog otpora i borbe za samostalnu hrvatsku državu bio lišen slobode u razdoblju od 1. prosinca 1918. godine do 8. listopada 1991. godine.
Hrvatski državljanin koji nema prebivalište na području Republike Hrvatske, a ispunjava ostale uvjete iz stavka 1. ovoga članka, smatra se političkim zatvorenikom ako je do dana stupanja na snagu ovog Zakona imao na području Republike Hrvatske prebivalište najmanje deset godina
Iznimno status bivšeg političkog zatvorenika, u smislu ovoga Zakona, može se priznati odlukom nadležnog tijela osobi koja ne ispunjava uvjete iz stavka 2. ovoga članka ako je to u interesu Republike Hrvatske.
Pretpostavka svojstvu političkog zatvorenika je odluka nadležnog organa temeljem koje je osoba iz stavka 1. ovoga članka bila lišena slobode.

Članak 3.

Osobi iz članka 2. ovoga zakona razdoblje u kojem je bila lišena sloboda priznaje se u mirovinski staž kao staž osiguranja u dvostrukom trajanju.
Osobi iz stavka 1. ovoga članka priznaje se u mirovinski staž kao staž osiguranja u jednostrukom trajanju vrijeme nezaposlenosti nakon izlaska iz zatvora.
Staž osiguranja. iz stavka 1. i 2. ovoga članka priznaje se kao radni staž za ostvarivanje prava iz rada i po osnovi rada.

Članak 4.

(1) Osobi iz članka 2. ovoga Zakona mirovina se određuje prema članku 74. do 81. Zakona o mirovinskom osiguranju, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(2) Osobi iz članka 2. ovoga Zakona prosječni vrijednosni bodovi utvrđuju se:
1) prema članku 75., odnosno članku 184. Zakona o mirovinskom osiguranju, ili
2) tako da se vrijednosni bodovi utvrđeni za godinu koja prethodi godini stjecanja prava na mirovinu podijele s razdobljem za koje su obračunati, ili
3) tako da će se uzeti 1,4 vrijednosnih bodova, na jedan od načina koji je za nju najpovoljniji.
(3) Prosječni vrijednosni bodovi iz stavka 2. ovoga članka povećavaju se prema razdoblju koje je osoba iz članka 2. ovoga Zakona provela u zatvoru ili pritvoru, i to:
1) za 25% ako je izdržala do šest mjeseci zatvora ili pritvora,
2) za 35% ako je izdržala od šest mjeseci do godinu zatvora ili pritvora,
3) za 40% ako je izdržala od godinu do dvije godine zatvora ili pritvora
4) za 50% ako je izdržala od dvije godine do tri godine zatvora ili pritvora,
5) za 65% ako je izdržala od tri godine do pet godina zatvora ili pritvora,
6) za 80% ako je izdržala od pet godina do sedam godina i šest mjeseci zatvora ili pritvora,
7) za 90% ako je izdržala od sedam godina i šest mjeseci do deset godina zatvora ili pritvora,
8) za 100% ako je izdržala više od deset godina zatvora ili pritvora.