ZAKON

O POSEBNOM POREZU NA PIVO

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 136 od 21 prosinca 2002)

(pročišćeni tekst)

I. TEMELjNE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje oporezivanje piva koje se proizvodi ili uvozu na carinsko područje Republike Hrvatske.

Članak 2.

Posebni porez na pivo prihod je državnoga proračuna.

II. PREDMET OPOREZIVANjA

Članak 3.

(1) Predmet oporezivanja jest pivo koje se proizvodi na području Republike Hrvatske ili uvozi na carinsko područje Republike Hrvatske bez obzira na jačinu, vrstu, sastojke i druga obilježja.
(2) Pivom se smatra pjenušavo osvježavajuće piće dobiveno od vode, ječmenog slada, kvasca, neslađenih žitarica i hmelja, bez obzira na koncentraciju ekstrakta u sladovini ili koncentraciju alkohola u pivu.
(3) Pivom iz stavka 2. ovoga članka smatra se i bezalkoholno pivo koje sadrži ispod 0,5% (vol/vol) alkohola.
(4) Koncentrirano pivo koje se razrjeđuje s posebno pripremljenom vodom prije otakanja u ambalažu i koje ima višu koncentraciju ekstrakta od naznačene na etiketi piva otočenog u ambalažu, podliježe oporezivanju po ovom Zakonu.

III. POREZNI OBVEZNIK

Članak 4.

(1) Obveznik posebnog poreza na pivo jesu pivovare, pivari i druge pravne i fizičke osobe koje proizvode ili daju proizvoditi pivo za svoj račun te osobe koje na carinsko područje Republike Hrvatske uvoze, unose ili primaju pivo, osim osoba i količina koje su, prema carinskim propisima oslobođene od plaćanja carine.
(2) Pivovarom, u smislu ovoga Zakona, smatraju se pogoni i postrojenja za proizvodnju, obradu, zrenje, uskadištenje i punjenje piva, skladišta za sastojke namijenjene proizvodnji i obradi piva natočenog piva, radionice za održavanje pogona i uprave, potom prostorije i površine za manipulaciju i transport te druge s njima povezane površine i uređaji ako se koriste u svrhu proizvodnje piva.
(3) Pivari su proizvođači piva za vlastite potrebe ili osobnu potrošnju.
(4) Ako pivari proizvode pivo za prodaju u vlastitim ili tuđim ugostiteljskim objektima ili za drugu prodaju, posebni porez na pivo plaćaju kao pivovare.
(5) Pivari koji su vlasnici poljoprivrednog zemljišta i koji proizvode pivo iz vlastitog uzgojenog ječma nisu obveznici posebnog poreza na pivo ako proizvedu do 1.500 litara piva godišnje po poljoprivrednom domaćinstvu.
(6) Na proizvedeno pivo iznad količine iz stavka 5. ovoga članka pivari plaćaju posebni porez na pivo.
(7) Uvoznikom piva smatra se fizička ili pravna osoba koja uveze pivo u količini većoj od količine piva koja je oslobođena od plaćanja carine prema carinskim propisima.
(8) Ako se pivo uvozi u svoje ime a za tuđi račun, tada je korisnik uvoza obveznik posebnog poreza.
(9) Iznimno od odredbi stavka 1. ovoga članka, ako proizvođači piva nabavljaju ili uvoze koncentrirano pivo uz izjavu dobavljaču, odnosno carinarnici da ga nabavljaju kao reprodukcijski materijal za proizvodnju piva, ne obračunava se i ne plaća posebni porez. Ostale pravne i fizičke osobe koje nabavljaju, odnosno uvoze koncentrirano pivo, a ne smatraju se proizvođačima u smislu ovoga Zakona, obveznici su posebnog poreza pri nabavi, odnosno uvoza toga proizvoda.

IV. POREZNA OSNOVICA

Članak 5.

(1) Posebni porez na pivo plaća se po hektolitru proizvedenog ili uvezenog piva.
(2) Ako se pivo isporučuje u drugim mjernim jedinicama (1 litra, 0,5 litre, 0,3 litre i drugo), isporučene se količine preračunavaju u hektolitre radi obračuna posebnog poreza na pivo.
(3) Ako se uvozi ili nabavlja koncentrirano pivo koje se razrjeđuje s posebno pripremljenom vodom, plaća se posebni porez na količinu piva koja se dobije nakon razrjeđivanja prema priloženoj uputi.

V. VISINA POREZA

Članak 6.

Posebni porez plaća se:
1. u iznosu od 200,00 kuna po hektolitru proizvedenog domaćeg piva, odnosno uvezenog piva,
2. u iznosu od 60,00 kuna po hektolitru proizvedenog domaćeg i uvezenog bezalkoholnog piva (do 0,5% vol/vol).

VI. NASTANAK POREZNE OBVEZE

Članak 7.

(1) Obveza obračuna posebnog poreza na pivo nastaje u času otpreme (izlaska) piva iz pivovare ili postrojenja za proizvodnju piva iz članka 4. stavka 4. i 5. ovoga Zakona.
(2) Pri uvozu piva obveza obračuna posebnog poreza na pivo nastaje u času carinjenja.
(3) Ako se pivo isporučuje iz proizvodnje u punionice izvan pivovare ili u distribucijski centar pivovare, obveza obračuna posebnog poreza na pivo nastaje u času isporuke piva iz tih objekata.

VII. DOSPIJEĆE PLAĆANjA POREZA

Članak 8.

(1) Posebni porez na pivo plaća se u roku od 30 dana od dana otpreme (izlaska) piva iz pivovare ili objekata navedenih u članku 7. stavku 3. ovoga Zakona.
(2) Pri uvozu piva posebni porez na pivo plaća se pri carinjenju.
(3) Pri uvozu, poseban porez na proizvode iz članka 3. ovoga Zakona obračunava i naplaćuje carinarnica koja obavlja carinski postupak zajedno s obračunom i naplatom carine prema propisima o obračunu i naplati carinskog duga.

VIII. IZVJEŠĆIVANjE I POREZNI NADZOR

Članak 9.

(1) Pivovare i pivari iz članka 4. ovoga Zakona obvezni su ispostavi carinarnice, nadležnoj prema njihovu poslovnom sjedištu, dostaviti podatke:
1. o proizvodnim kapacitetima i njihovoj promjeni,
2. o proizvedenom i isporučenom pivu te pivu na zalihi i u proizvodnji – u pogonima, skladištima ili na drugim proizvodnim ili poslovnim mjestima,
3. o obračunatom i uplaćenom posebnom porezu na pivo.
(2) Za pogone, odnosno proizvodne ili poslovne jedinice izvan sjedišta poreznog obveznika podaci se dostavljaju i nadležnim carinarnicama.
(3) Uvoznici piva obvezni su izvijestiti nadležnu carinarnicu prema svomu sjedištu, o uvozu piva, o zalihama piva u carinskom skladištu, o otpremi (izlasku) piva iz carinskog skladišta te o obračunu i uplati posebnog poreza na pivo.
(4) Podatke iz ovoga članka treba dostavljati mjesečno do 15. u mjesecu za protekli mjesec i godišnje do 31. siječnja tekuće godine za proteklu godinu.
(5) Uz godišnje podatke iz stavka 4. ovoga članka pivovare ili pivari obvezni su dostaviti podatke o stanju zaliha piva prema popisu (inventuri) na dan 31. prosinca prethodne godine.

Članak 10.

(1) Pri nadzoru pravilnosti oporezivanja proizvedenih i isporučenih količina piva kod poreznih obveznika iz članka 4. ovoga Zakona, djelatnici Carinske uprave vršit će usporedbu proizvedenih količina hladne sladovine i utrošenih sirovina s količinom isporučenog piva i zatečenog na zalihi.
(2) Razlika između mase hladne sladovine i proizvedenog piva čini tehnoliški gubitak koji ne podliježe plaćanju posebnog poreza. Tehnološki gubitak izračunava se za obračunsko razdoblje poslovne godine, mora biti dokumentiran a može iznositi:
1. do 14% u pivovarama proizvodnog kapaciteta do 3.000 hl/godišnje,
2. do 12% u pivovarama proizvodnog kapaciteta od 3.000 do 50.000 hl/godišnje,
3. do 9% u pivovarama proizvodnog kapaciteta više od 50.000 hl/godišnje.
(3) Na tehnološki gubitak iznad utvrđenog u stavku 2. ovoga članka, porezni obveznik je obvezan obračunati i platiti posebni porez. Porez se plaća u roku od 30 dana