ZAKON

O PATENTIMA

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 78 od 23 srpnja 1999, 32/02)

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovaj Zakon uređuje sustav zaštite izuma patentom.

Članak 2.

Patent je pravo koje štiti nositelja patenta u pogledu gospodarskoga iskorištavanja izuma.

Članak 3.

Strane fizičke i pravne osobe uživaju po ovom Zakonu u Republici Hrvatskoj jednaka prava kao hrvatski državljani i pravne osobe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, ako to proizlazi iz međunarodnih ugovora koji obvezuju Republiku Hrvatsku ili iz primjene načela uzajamnosti.

II. PREDMET ZAŠTITE PATENTOM

Patentibilni izum

Članak 4.

(1) Patent se priznaje za izum koji je nov, ima inventivnu razinu i koji se može industrijski primijeniti.
(2) Ne smatraju se izumima u smislu stavka 1. ovoga članka, osobito:
1. otkrića, znanstvene teorije i matematičke metode,
2. estetske tvorevine,
3. pravila, upute ili metode za izvođenje umnih aktivnosti, igara ili za obavljanje poslova,
4. prikazivanje informacija određeno samim sadržajem tih informacija,
5. računalni programi.
(3) Odredbe stavka 2. ovoga članka primjenjuju se samo u opsegu u kojemu je predmet prijave patenta navedeni element ili aktivnost kao takva.
(4) Iz zaštite patentom izuzeti su:
1. izumi životinjskih pasmina i biljnih sorti i bitno bioloških postupaka za dobivanje biljke ili životinje, osim izuma mikrobioloških postupaka i proizvoda dobivenih tim postupcima.
2. izumi čije bi objavljivanje ili iskorištavanje bilo protivno javnom poretku ili moralu. Ne smatra se da je iskorištavanje izuma protivno javnom poretku ili moralu samo iz razloga što je zabranjeno propisom.

Novost izuma

Članak 5.

(1) Izum je nov ako nije sadržan u stanju tehnike.
(2) Pod stanjem tehnike razumijeva se sve što je učinjeno pristupačnim javnosti svijetu, pisanim ili usmenim putem, uporabom ili na bilo koji drugi način prije datuma podnošenja prijave patenta.
(3) U stanje tehnike uključen je i sadržaj svih prijava patenata u Republici Hrvatskoj, onakvih kako su podnesene, koje imaju raniji datum podnošenja od datuma prijave iz stavka 2. ovoga članka, a koje su javnosti učinjene pristupačnim tek na datum podnošenja prijave patenta ili nakon toga, objavom na način predviđen ovim Zakonom.

Članak 6.

Izum se smatra novim i kad je najviše šest mjeseci prije datuma podnošenja prijave patenta bio sadržan u stanju tehnike zbog:
1. očite zlouporabe u odnosu na podnositelja prijave patenta ili njegova pravnoga prednika ili,
2. izlaganja na službenoj ili službeno priznatoj izložbi u skladu s Konvencijom o međunarodnim izložbama potpisanoj u Parizu 22. studenoga 1928. i revidiranoj posljednji put 31. svibnja 1988. pod uvjetom da podnositelj naznači u prijavi patenta prilikom njezina podnošenja da je izum bio izložen i najkasnije u roku od 4 mjeseca od datuma podnošenja prijave podnese odgovarajuću potvrdu o izlaganju izuma.

Inventivna razina

Članak 7.

(1) Izum ima inventivnu razinu ako za stručnu osobu iz odgovarajućega područja ne proizlazi, na očigledan način, iz stanja tehnike.
(2) Pri ispitivanju ima li izum inventivnu razinu, ne uzima se u obzir sadržaj prijava iz članka 5. stavka 3. ovoga Zakona.

Industrijska primjenljivost

Članak 8.

(1) Izum je industrijski primjenljiv ako se njegov predmet može proizvesti ili upotrijebiti u bilo kojoj grani industrije uključujući i poljoprivredu.
(2) Ne smatraju se industrijski primjenljivim izumima, osobito, dijagnostički ili kirurški postupci ili postupci liječenja koji se primjenjuju neposredno na živom ljudskom ili životinjskom tijelu, osim proizvoda, posebno tvari i smjesa koje se primjenjuju u navedenim postupcima.

III. PRAVO NA STJECANjE PATENTA

Ovlaštenici za stjecanje patenta za izum

Članak 9.

(1) Pravo na stjecanje patenta ima izumitelj ili njegov pravni sljednik.
(2) Ako je izum stvoren zajedničkim radom više izumitelja, izumiteljima ili njihovim pravnim sljednicima pripada pravo na zajednički patent.

Izumitelj

Članak 10.

(1) Izumitelj je osoba koja je stvorila izum svojim stvaralačkim radom.
(2) Ne smatra se izumiteljem osoba koja je u stvaranju izuma pružala samo tehničku pomoć.
(3) Izumitelj ima moralno pravo biti naveden u svojstvu izumitelja u prijavi patenta, svim ispravama koje se izdaju za priznanje patenta te u registru prijava i registru patenata.
(4) Moralno pravo izumitelja je neprenosivo.

Pravni sljednik izumitelja

Članak 11.

(1) Pravni sljednik izumitelja je pravna ili fizička osoba koja pravo na stjecanje patenta ima na temelju zakona, pravnoga posla ili nasljeđivanja.
(2) Poslodavac se smatra pravnim sljednikom izumitelja kad mu na temelju zakona ili ugovora o radu pripada pravo na stjecanje patenta za izum stvoren u okviru radnoga odnosa izumitelja.

IV. POSTUPAK ZA PRIZNANjE PATENTA

1. Zajedničke odredbe o postupku

Članak 12.

(1) Državni zavod za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: Zavod) provodi upravni postupak za priznanje patenta i obavlja druge upravne i stručne poslove u svezi sa zaštitom izuma patentom.
(2) Protiv upravnih akata koje donosi Zavod nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Pristojbe i naknade troškova postupka

Članak 13.

(1) Za stjecanje patenta i održavanje u vrijednosti patenta plaćaju se upravne pristojbe i naknade troškova upravnoga postupka u skladu s posebnim propisima.
(2) Ako u postupku priznanja patenta, upravne pristojbe i naknade troškova upravnoga postupka ne budu plaćene, prijava patenta će se odbaciti, a u slučaju neplaćanja upravnih pristojbi i naknada troškova upravnoga postupka održavanja patenta to pravo prestaje vrijediti.

2. Prijava patenta

Pokretanje postupka za priznanje patenta

Članak 14.

(1) Postupak za priznanje patenta pokreće se podnošenjem Zavodu podneska koji sadrži zahtjev za priznanje patenta i druge bitne sastojke propisane ovim Zakonom (u daljnjem tekstu: prijava patenta).
(2) Način podnošenja prijave patenta utvrđuje se propisom donesenim na temelju ovoga Zakona.

Jedinstvo izuma

Članak 15.

(1) Za svaki izum podnosi se, u pravilu, posebna prijava patenta.
(2) Jednom prijavom patenta može se zahtijevati priznanje patenta za više izuma samo ako su ti izumi međusobno tako povezani da se njima ostvaruje jedinstvena izumiteljska zamisao.

Jezik i pismo prijave patenta

Članak 16.

(1) Prijava patenta mora biti sastavljena na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.
(2) Ako je prijava sastavljena na stranom jeziku, Zavodu se mora podnijeti prijevod prijave na hrvatski jezik.

Sadržaj prijave patenta

Članak 17.

(1) Prijava patenta mora sadržavati:
1. zahtjev za priznanje patenta,
2. opis izuma,
3. jedan ili više zahtjeva za zaštitu izuma (u daljnjem tekstu: patentni zahtjevi),
4. crteže na koje se pozivaju opis izuma i patentni zahtjevi,
5. sažetak izuma.
(2) Zahtjev za priznanje patenta sadržava: izričitu naznaku da se zahtijeva priznanje patenta, naziv izuma koji izražava bit izuma te podatke o podnositelju prijave.
(3) Pisana izjava izumitelja kad ne želi biti naveden u