Za pristup cjelovitom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo:

ZAKON

O OZNAKAMA ZEMLjOPISNOG PODRIJETLA I OZNAKAMA IZVORNOSTI PROIZVODA I USLUGA

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 173 od 31 listopada 2003, 76/07, 49/11)

Dio prvi

OPĆE ODREDBE

Predmet Zakona

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuje način stjecanja, sustav zaštite i ostvarivanje prava u korištenju oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti proizvoda i usluga.
(2) Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na proizvode i usluge u dijelu u kojem je stjecanje, sustav zaštite i ostvarivanje prava u korištenju oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti uređeno posebnim propisima.

Oznaka zemljopisnog podrijetla

Članak 2.

(1) Oznaka zemljopisnog podrijetla je naziv regije, određenog mjesta ili, u posebnim slučajevima, zemlje koji se rabi za označavanje proizvoda ili usluga koji potječu iz te regije, mjesta ili zemlje te koji imaju određenu kakvoću, ugled ili drugo svojstvo što se pripisuje tom zemljopisnom podrijetlu i čija se proizvodnja i/ili obrada i/ili priprema odvija u određenom zemljopisnom području.
(2) Oznaka zemljopisnog podrijetla je i neka druga oznaka kojom se označava proizvod ili usluga koji potječu s određenoga zemljopisnog područja, ako ispunjava uvjete iz stavka 1. ovoga članka.

Oznaka izvornosti

Članak 3.

(1) Oznaka izvornosti je naziv područja, određenog mjesta ili, u posebnim slučajevima, zemlje koji se rabi za označavanje proizvoda ili usluga koji potječu iz tog područja, određenog mjesta ili te zemlje i čija je kakvoća ili čija su svojstva bitno ili isključivo nastala pod utjecajem posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika određene zemljopisne sredine i njezina se proizvodnja, prerada i priprema u cijelosti odvija u tom zemljopisnom području.
(2) Oznakom izvornosti smatra se i naziv koji nije administrativni zemljopisni naziv određene zemlje, regije ili mjesta, a koji je dugotrajnom uporabom u gospodarskom prometu postao općepoznat kao naziv proizvoda koji potječe iz tog područja, ako ispunjava uvjete iz stavka 1. ovoga članka.

Tradicionalni nazivi

Članak 4.

Tradicionalni zemljopisni ili nezemljopisni nazivi koji se rabe za označavanje proizvoda ili usluge koji potječu iz neke regije ili iz nekoga određenog mjesta mogu se registrirati kao oznake izvornosti, ako taj proizvod ili usluga udovoljava uvjetima navedenim u odredbama iz članka. 3. i 5. ovoga Zakona.

Podrijetlo sirovina

Članak 5.

Proizvod se iznimno može štititi oznakom izvornosti ako oznaka ima dokazano tradicionalno obilježje, iznimnu reputaciju i dobro je poznata i kada sirovine za proizvodnju tog proizvoda potječu s područja šireg ili različitog od područja prerade, pod uvjetom da je područje proizvodnje sirovina ograničeno, da postoje posebni uvjeti za proizvodnju sirovina te da postoji sustav inspekcijske kontrole kojim se osigurava nadzor ispunjenja posebnih uvjeta.

Oblik

Članak 6.

(1) Oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti mogu biti u obliku riječi, a oznaka zemljopisnog podrijetla može biti i u obliku slike.
(2) Oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti u obliku riječi može sadržavati jednu riječ ili skupinu riječi koje odgovaraju nazivu određenoga zemljopisnog područja, koje ga uključuju ili koje upućuju na njega.
(3) Oznaka zemljopisnog podrijetla u obliku slike može biti kartografski prikaz ili neki drugi simbolični prikaz koji upućuje na to da proizvod ili usluga potječu iz određenoga zemljopisnog područja.

Isključenje iz zaštite

Članak 7.

Oznakom zemljopisnog podrijetla i oznakom izvornosti ne može se štititi naziv mjesta podrijetla proizvoda ili usluge:
1. ako zbunjuje javnost o zemljopisnom podrijetlu proizvoda ili usluge,
2. ako navodi na pomisao da dotični proizvod ili usluga potječu iz zemljopisnog područja koje nije stvarno mjesto njegova podrijetla na način koji javnost dovodi u zabludu o njegovu zemljopisnom podrijetlu,
3. ako svojim izgledom ili sadržajem može stvoriti zabunu u gospodarskom prometu glede vrste, podrijetla, kakvoće, načina proizvodnje ili drugih svojstava proizvoda ili usluga,
4. ako je uslijed dugotrajne uporabe u običnom govoru izgubio svoje zemljopisno značenje i postao generički naziv,
5. ako je jednak nazivu biljne sorte ili životinjske pasmine, ako bi to dovelo javnost u zabludu o zemljopisnom podrijetlu proizvoda ili usluge,
6. ako je protivan javnom poretku i ćudoređu,
7. ako nije zaštićen, ili nije više zaštićen, ili nije više u uporabi u zemlji podrijetla.

Generički nazivi

Članak 8.

(1) Generički naziv znači naziv proizvoda ili usluge koji je, iako se odnosi na mjesto u kojemu je proizvod ili usluga izvorno nastao ili je stavljen na tržište, postao opći naziv tog proizvoda ili usluge.
(2) Naziv mjesta podrijetla, zaštićen oznakom zemljopisnog podrijetla, ne može postat generički naziv dok traje njegova zaštita po ovom Zakonu.
(3) Pri utvrđivanju je li neki naziv postao generički u smislu stavka 1. ovoga članka uzimaju se u obzir svi čimbenici, a osobito postojeća situacija u zemljopisnom području iz kojega taj naziv potječe, kao i u područjima potrošnje proizvoda.

Istoobličnice (homonimi)

Članak 9.

(1) Ako su nazivi dvaju ili više mjesta podrijetla proizvoda ili usluga jednaki ili gotovo jednaki u pisanom obliku (istoobličnice - homonimi), zaštita takvih naziva oznakom zemljopisnoga podrijetla ili oznakom izvornosti bit će odobrena svim osobama koje ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom i na način propisan Pravilnikom o oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama izvornosti proizvoda i usluga kojim se uređuje provedba ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: Pravilnik), na načelima ravnopravnosti proizvođača na tržištu, istinitog obavješćivanja potrošača, te poslovanja u dobroj vjeri.
(2) Korisnik istoobličnice u obvezi je dati dovoljno informacija na etiketi ili pakirnom materijalu o stvarnom podrijetlu proizvoda da bi se istoobličnice mogle što bolje razlikovati jedna od druge i da ne bi obmanjivale javnost.

Domaće i strane osobe

Članak 10.

(1) Prava i obveze propisane ovim Zakonom odnose se na domaće pravne i fizičke osobe, kao i na strane fizičke i pravne osobe, uz ovdje propisana ograničenja za strane osobe.
(2) Strane osobe mogu tražiti zaštitu oznake zemljopisnog podrijetla ili oznake izvornosti i upis ovlaštenih korisnika ako su im ta prava priznata u zemlji podrijetla i ako ispunjavaju uvjete iz ovoga Zakona.
(3) Za potrebe ovoga Zakona, izraz "zemlja podrijetla" obuhvaća i regionalni sustav u kojemu je izvršena registracija oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti za proizvode koji potječu s teritorija jedne države članice ili više njih.
(4) Prava iz stavka 2. ovoga članka strana osoba može koristiti i kada to proizlazi iz dvostranih ili međunarodnih ugovora o uzajamnoj zaštiti zemljopisnih oznaka podrijetla koje je zaključila ili ratificirala Republika Hrvatska.

Dio drugi

POSTUPAK STJECANjA ZAŠTITE

Zajedničke odredbe

Članak 11.

(1) Državni zavod za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: Zavod) provodi upravni postupak za registraciju oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti proizvoda i usluga kao i postupak za njihovo proglašenje ništavim te obavlja druge upravne i stručne poslove glede zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti proizvoda i usluga.
(2) Protiv rješenja koje je u prvom stupnju donio Zavod dopuštena je žalba o kojoj odlučuje Žalbeno vijeće u skladu s odredbama ovoga Zakona. Za podnošenje žalbe se plaća upravna pristojba i naknada troškova u skladu s posebnim propisima.
(3) Protiv rješenja koje je u drugom stupnju donijelo Žalbeno vijeće može se voditi upravni spor u skladu sa Zakonom o upravnim sporovima.

Način priznavanja zaštite

Članak 12.

(1) Zaštita naziva ili druge oznake mjesta podrijetla proizvoda ili usluga oznakom zemljopisnog podrijetla ostvaruje se upisom u registar oznaka zemljopisnog podrijetla.
(2) Zaštita naziva mjesta podrijetla proizvoda ili usluga oznakom izvornosti ostvaruje se upisom u registar oznaka izvornosti.

Osobe koje imaju pravo podnošenja prijave

Članak 13.

Pravo podnošenja prijave za upis oznake zemljopisnog podrijetla ili oznake izvornosti imaju:
1. udruga proizvođača i/ili prerađivača određenog proizvoda ili davatelji usluga, bez obzira na pravni status koji ta udruga ima,
2. pojedini proizvođač i/ili prerađivač, neovisno o tome je li fizička ili pravna osoba, samo u slučaju:
- ako je u vrijeme podnošenja toga zahtjeva jedini proizvođač ili prerađivač proizvoda ili davatelj usluge za koju zahtijeva registraciju oznake zemljopisnog podrijetla ili oznake izvornosti,
- ako jedini on rabi izvorne i nepromjenljive lokalne postupke i
- ako zemljopisno područje ima svojstva koja se znatno razlikuju od svojstava susjednih područja i/ili ako se svojstva proizvoda razlikuju,
3. tijela lokalne i područne samouprave, komore i institucije zainteresirane za zaštitu oznake zemljopisnog podrijetla ili oznake izvornosti na/u području njihova djelovanja.

Zastupanje stranih osoba

Članak 14.

(1) Strane pravne i fizičke osobe koje nemaju sjedište, odnosno