ZAKON

O OTROVIMA

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 27 od 19 ožujka 1999, 37/99)

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Radi zaštite života i zdravlja ljudi, zaštite okoliša od štetna djelovanja otrova te sprečavanja zlouporabe otrova ovim se Zakonom utvrđuju uvjeti za obavljanje proizvodnje, prometa, uporabe i zbrinjavanja otrova te nadzor nad proizvodnjom, prometom, uporabom i zbrinjavanjem otrova.

Članak 2.

Otrovima u smislu ovoga Zakona smatraju se tvari prirodnoga ili sintetskoga podrijetla i proizvodi proizvedeni od tih tvari, koji uneseni u ljudsko tijelo ili u dodiru s ljudskim tijelom mogu ugroziti život i zdravlje ljudi ili štetno djelovati na okoliš te tvari čijom razgradnjom ili uništavanjem nastaju otrovne tvari.

Članak 3.

Tvari u smislu ovoga Zakona jesu kemijski elementi ili kemijski spojevi prirodnoga ili sintetskoga podrijetla te smjese kemijskih elemenata i spojeva prirodnoga ili sintetskoga podrijetla.
Proizvodi u smislu ovoga Zakona jesu gotove tvari određena oblika, svojstva i namjene izrađene za promet i uporabu.
Stare tvari u smislu ovoga Zakona jesu tvari za koje nije potrebna toksikološka ocjena, a nalaze se na Popisu starih tvari Europske unije.

Članak 4.

Proizvodnjom otrova u smislu ovoga Zakona smatra se cjelovit postupak pripreme, izradbe, prerade, pakiranja, razređivanja, otapanja, skladištenja te prijevoza otrova u postupku proizvodnje.
Proizvodnjom otrova u smislu ovoga Zakona smatra se i svaki dio cjelovita postupka proizvodnje iz stavka 1. ovoga članka ako time nastaje proizvod u originalnu pakiranju.

Članak 5.

Prometom otrova u smislu ovoga Zakona smatra se opremanje otrova, skladištenje, uvoz, izvoz, prijevoz, trgovina i svaki drugi način stavljanja otrova u promet.

Članak 6.

Uporabom otrova u smislu ovoga Zakona smatra se uporaba otrova u provođenju mjera za zaštitu zdravlja ljudi, provođenju mjera dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije u komunalnoj higijeni, za zaštitu okoliša, zaštitu bilja i životinja te u druge svrhe u gospodarskim i negospodarskim djelatnostima kada je to potrebno u tehnološkom postupku za obavljanje tih djelatnosti.

Članak 7.

Zbrinjavanjem otrova u smislu ovoga Zakona smatraju se svi postupci uklanjanja otrova ili njihovih ostataka iz prometa.
Zbrinjavanje otrova obavlja se njihovim odlaganjem, uništavanjem, razgradnjom ili sintezom novih tvari, odnosno drugim postupcima u skladu s načelima zaštite okoliša, međunarodnoga prava i najbolje svjetske prakse.

Članak 8.

Zaštitom okoliša od štetna djelovanja otrova, u smislu ovoga Zakona, smatra se zaštita zraka, vode, mora, tla, ljudske i životinjske hrane, biljnoga i životinjskoga svijeta, zaštita radne okoline i zaštita zaposlenika koji rade u proizvodnji, prometu, uporabi ili u zbrinjavanju otrova te zaštita osoba koje pri obavljanju gospodarske djelatnosti rabe otrove u dijelu u kojemu to nije regulirano propisima o zaštiti na radu.

Članak 9.

Na proizvodnju, promet, uporabu i zbrinjavanje otrova koji su po svojoj prirodi zapaljivi i eksplozivni primjenjuju se propisi o zapaljivim i eksplozivnim tvarima.
Na prijevoz otrova primjenjuju se propisi o prijevozu opasnih tvari.

Članak 10.

Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se:
1. na lijekove prema propisima o stavljanju u promet lijekova u medicini i veterini,
2. na otrove koji se rabe u znanstvenoistraživačke svrhe, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno,
3. na duhanske proizvode i sredstva za osobnu higijenu, njegu i uljepšavanje lica i tijela u skladu s propisima o zdravstvenoj ispravnosti i zdravstvenom nadzoru nad namirnicama i predmetima opće uporabe,
4. na otpad koji nije opasan za okoliš na koji se primjenjuju propisi o postupanju s otpadom,
5. na radioaktivni otpad na koji se primjenjuju propisi o zaštiti od ionizirajućih zračenja,
6. na otpadne vode na koje se primjenjuju propisi o otpadnim vodama.

Članak 11.

Otrovi se mogu stavljati u promet i rabiti ako je toksikološkom ocjenom utvrđeno da njihova uporaba u namijenjene svrhe i na određen način nije štetna za zdravlje ljudi i ne djeluje štetno na okoliš.

Članak 12.

Toksikološku ocjenu otrova daje pravna osoba koja udovoljava uvjetima glede prostora, opreme i zaposlenika te koja je registrirana za obavljanje ove djelatnosti.
Uvjete kojima moraju udovoljavati pravne osobe za davanje toksikološke ocjene otrova propisuje ministar zdravstva.
Pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka obavljaju kemijska, biološka, toksikodinamska, toksikokinetska i druga ispitivanja otrova te moraju udovoljavati uvjetima utvrđenim propisima o dobroj laboratorijskoj praksi.
Propis o dobroj laboratorijskoj praksi iz stavka 3. ovoga članka donosi ministar zdravstva.

Članak 13.

Na temelju mišljenja Povjerenstva za otrove Ministarstva zdravstva (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo za otrove) ministar zdravstva ovlašćuje pravne osobe koje udovoljavaju propisanim uvjetima za davanje toksikološke ocjene otrova.
Povjerenstvo za otrove iz stavka 1. ovoga članka ima sedam članova koje imenuje ministar zdravstva iz redova stručnjaka iz područja toksikologije, farmacije, medicine, biotehnologije, veterine i fitomedicine.
Ovlaštenje za davanje toksikološke ocjene otrova iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se u "Narodnim novinama".
Ovlaštenje za davanje toksikološke ocjene otrova ne može se dati pravnoj osobi koja obavlja djelatnost proizvodnje, prometa ili zbrinjavanja otrova te pravnoj osobi koja rabi otrove.

Članak 14.

Ispitivanje otrova radi davanja toksikološke ocjene obavlja se o trošku i na zahtjev proizvođača otrova, pravne osobe koja će ga staviti u promet ili rabiti ili predstavništva, odnosno ovlaštenoga zastupnika stranoga proizvođača otrova.
Postupak i način davanja toksikološke ocjene otrova propisuje ministar zdravstva.

Članak 15.

Otrovi se ne mogu staviti u promet i rabiti dok se ne razvrstaju u skupinu otrovnosti.
Otrovi se razvrstavaju u Skupinu I, SkupinuIIi SkupinuIIIprema akutnoj otrovnosti i srednjoj smrtnoj dozi za laboratorijske životinje zavisno od oralnoga, inhalacijskoga djelovanja ili djelovanja otrova preko kože.
Razvrstavanje otrova u skupine obavlja se i sukladno mjerilima za određivanje opasnosti otrova koja se odnose na kroničnu otrovnost, karcinogenost, mutagenost, embriotoksi- čnost, teratogenost te alergogena, nadražujuća i slična svojstva otrova, odnosno prema podacima o njihovoj akutnoj toksičnosti za ljude.
Mjerila za razvrstavanje otrova u skupine iz stavka 2. i 3. ovoga članka propisuje ministar zdravstva.

Članak 16.

Zahtjev za razvrstavanje otrova u skupinu otrova ministru zdravstva podnosi pravna osoba koja otrov proizvodi, uvozi ili stavlja u promet, odnosno predstavništvo ili ovlašteni zastupnik stranog proizvođača sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.
Uz zahtjev za razvrstavanje otrova iz stavka 1. ovoga članka prilaže se toksikološka ocjena otrova.

Članak 17.

Rješenje o razvrstavanju otrova u skupinu otrova donosi ministar zdravstva po pribavljenom mišljenju Povjerenstva za otrove.

Članak 18.

Otrovi se ne mogu staviti u promet ni rabiti ako se ne nalaze na Listi otrova.
Listu otrova iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje ministar zdravstva.
: