ZAKON

O OSIGURANjU DEPOZITA

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 177 od 15 studenog 2004, 119/08, 153/09)

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje osiguranje depozita u kreditnim institucijama sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i podružnicama kreditnih institucija sa sjedištem izvan Republike Hrvatske.

DEFINICIJA DEPOZITA

Članak 2.

(1) Depozit u smislu ovoga Zakona jest potražni novčani saldo koji je kreditna institucija na temelju zakona ili ugovornih pogodbi dužna podmiriti vjerovniku, a on obuhvaća sredstva koja su preostala po bankovnim računima te privremena stanja vezana uz obavljanje poslovne djelatnosti kreditne institucije. Depozit u smislu ovoga Zakona je i obveza kreditne institucije po osnovi štedne knjižice te druge odgovarajuće pisane potvrde o depozitu, a koje su izdane kao vrijednosni papir sukladno posebnim propisima, osim ako te isprave glase na donositelja ili po naredbi.
(2) Kreditna institucija dužna je osigurati depozite kod Agencije, sukladno odredbama ovoga Zakona.
(3) (Brisan)
(3) Kreditna institucija iz stavka 2. ovoga članka u pogledu koje postoji obveza osiguranja depozita kod Agencije ne smije prikupljati depozite dok se ne uključi u sustav osiguranja depozita Agencije.

POJMOVI

Članak 2a

(1) Kreditnom institucijom u smislu ovoga Zakona smatra se:
1) kreditna institucija, štedna banka i stambena štedionica sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja je dobila odobrenje za rad od Hrvatske narodne banke sukladno zakonu kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija i
2) podružnica kreditne institucije sa sjedištem izvan Republike Hrvatske koja pruža usluge na području Republike Hrvatske sukladno zakonu kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija.
(2) Osigurani slučaj u smislu ovoga Zakona nastupa kad Hrvatska narodna banka kreditnoj instituciji iz stavka 1. ovoga članka dostavi rješenje o nedostupnosti depozita kojim se utvrđuje da kreditna institucija zbog svoje financijske situacije ne može niti će uskoro moći isplatiti dospjele depozite, ili kada nadležni sud donese rješenje o otvaranju stečajnog postupka nad kreditnom institucijom.
(3) Agencija u smislu ovoga Zakona je Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju kreditnih institucija.

Članak 3.

(1) Kada nastupi osigurani slučaj, vjerovnici kreditne institucije u pogledu koje je osigurani slučaj nastupio imaju prema Agenciji pravo na obeštećenje, sukladno odredbama ovoga Zakona.
(2) Pravo na obeštećenje iz stavka 1. ovoga članka nemaju:
1. druge kreditne institucije za depozite koji se vode u njihovo ime i za njihov račun,
2. vjerovnici kreditne institucije za sredstava i instrumente uključene u jamstveni kapital kreditne institucije iz stavka 1. ovoga članka,
3. financijske institucije,
4. osiguravajuća društva privatnoga i javnog prava, uključujući i dobrovoljne te obvezne mirovinske fondove,
5. društva za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima i zasebna imovina kojom ona upravljaju te zatvoreni investicijski fondovi,
6. države, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe kojima su posebnim zakonom povjereni poslovi državne uprave,
7. vladajuća i ovisna društva s kojima kreditna institucija iz stavka 1. ovoga članka čini koncern,
8. članovi Uprave, članovi Nadzornog odbora te osobe koje sudjeluju s najmanje 5% u temeljnom kapitalu kreditne institucije iz stavka 1. ovoga članka,
9. revizor zadnjih revidiranih financijskih izvješća kreditne institucije iz stavka 1. ovoga članka,
10. vjerovnici po osnovi depozita koji ne glase na ime nego na anonimnog donositelja šifrirane zaporke,
11. vjerovnici po osnovi depozita koji proizlaze iz poslova za koje su određene osobe pravomoćno osuđene za kazneno djelo prikrivanja protuzakonito dobivenoga novca,
12. trgovačka društva koja se prema Zakonu o računovodstvu smatraju srednjim, odnosno velikim obveznicima primjene toga Zakona,
13. vjerovnici koji su neposredno s kreditnom institucijom ugovorili visoku kamatu i pribavili imovinsku korist, a to je prouzročilo financijske poteškoće kreditne institucije ili je pridonijelo bitnome pogoršanju financijskog položaja kreditne institucije te
14. vjerovnici koji su depozite ili dio depozita stekli nakon što je Hrvatska narodna banka oduzela odobrenje za rad kreditnoj instituciji.
(3) Pravo iz stavka 1. ovoga članka nemaju ni vjerovnici koji imaju prebivalište, odnosno sjedište u inozemstvu ako po svojim obilježjima odgovaraju vjerovnicima iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Iznimno, ako je na temelju ugovora o otvaranju bankovnog računa izričito ugovoreno da vjerovnik taj bankovni račun vodi u svoje ime, a za račun drugoga (povjerenički račun), osnovanost prava na obeštećenje utvrđuje se s obzirom na osobu za čiji račun se vodi povjerenički bankovni račun.
(5) Imovinskopravni zahtjev s naslova prava iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od 5 godina, nakon što je u "Narodnim novinama" objavljeno da je nastupio osigurani slučaj.
(6) Pravo iz stavka 1. ovoga članka nije prenosivo, izuzevši nasljeđivanjem.
(7) Za rješavanje svih sporova o osnovanosti i visini vjerovnikova prava na obeštećenje stvarno i mjesno je nadležan Trgovački sud u Zagrebu.

POSEBNOSTI POVJERENIČKIH I ZAJEDNIČKIH BANKOVNIH RAČUNA TE BANKOVNIH RAČUNA OPTEREĆENIH ZALOŽNIM PRAVOM

Članak 3a

(1) Ako je na temelju ugovora o otvaranju bankovnoga računa izričito ugovoreno da najmanje dva imatelja taj bankovni račun vode zajednički (zajednički račun), gornja granica prava na obeštećenje iz članka 4. ovoga Zakona kod zajedničkih bankovnih računa utvrđuje se s obzirom na udio u depozitu svakoga pojedinog imatelja zajedničkoga bankovnog računa. Svakom imatelju zajedničkoga bankovnog računa pribrojit će se jednak udio u depozitu po zajedničkome bankovnom računu, osim ako drukčije nije ugovoreno prilikom sklapanja ugovora o otvaranju zajedničkoga bankovnog računa.
(2) Svi bankovni računi društava bez pravne osobnosti, nasljedničkih i suvlasničkih zajednica smatraju se za potrebe ovoga Zakona depozitom jednog vjerovnika kreditne institucije.
(3) Ako je na temelju ugovora o otvaranju bankovnog računa izričito ugovoreno da vjerovnik taj bankovni račun vodi u svoje ime, a za račun drugoga (povjerenički račun), gornja granica prava na obeštećenje iz članka 4. ovoga Zakona utvrđuje se s obzirom na osobu za čiji račun se vodi povjerenički bankovni račun.
(4) Ako je na depozitu zasnovano založno pravo, neovisno o tome je li ono zasnovano dobrovoljno ili u sudskom postupku, zahtjev za obeštećenjem iz članka 6. stavka 6. ovoga Zakona mogu postaviti i založni dužnik i založni vjerovnik. Neovisno o tome tko je postavio zahtjev za obeštećenjem, Agencija će svoju obvezu ispuniti na račun založnoga dužnika, a založno pravo nastavlja teretiti iznos isplaćene naknade za obeštećenje.

IZNOS DO KOJEG SU OSIGURANI DEPOZITI

Članak 4.

(1) U razdoblju do 1. siječnja 2010. Agencija osigurava depozite građana u svakoj kreditnoj instituciji, štednoj banci i stambenoj štedionici do uključivo visine od 400.000,00 kuna u 100%-tnom iznosu, neovisno o broju bankovnih računa, visini sredstava po njima, valuti i mjestu gdje se ti bankovni računi vode.
(2) Od 1. siječnja 2010. Agencija osigurava depozite vjerovnika u svakoj kreditnoj instituciji do uključivo visine od 400.000,00 kuna u 100%-tnom iznosu, neovisno o broju njegovih bankovnih računa, visini sredstava po njima, valuti i mjestu gdje se ti bankovni računi vode.
(3) Iznimno od odredbi iz stavka 1. i 2. ovoga članka, u slučaju potrebe, Vlada Republike Hrvatske uredbom može propisati i viši iznos osiguranog depozita.

OBRAČUN OSIGURANOG DEPOZITA

Članak 5.

(1)Vjerovnikovo pravo na obeštećenje određuje se prema ukupnim sredstvima po svim njegovim depozitima u trenutku nastupa osiguranog slučaja, umanjenim za sva prava kreditne institucije prema njemu, a koja mu se mogu staviti u prijeboj.
(2) Pravo na obeštećenje obuhvaća i tražbine s naslova kamata koje su dospjele do trenutka nastupa osiguranog slučaja.
(3) Pravo na obeštećenje depozita u stranoj valuti obračunava se u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, a koji je važio na dan nastupanja osiguranog slučaja.

ISPLATA OSIGURANIH DEPOZITA

Članak 6.

(1) Hrvatska narodna banka dužna je bez odgađanja, a najkasnije u roku 5 radnih dana od dana kada je utvrdila da kreditna institucija nije isplatila dospjele depozite, donijeti rješenje o nedostupnosti depozita. Hrvatska narodna banka rješenje dostavlja Agenciji te ga objavljuje u "Narodnim novinama".
(2) Kada nastupi osigurani