ZAKON

O NADZORU KAKVOĆE ODREENIH PROIZVODA PRI UVOZU I IZVOZU

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 21 od 29 ožujka 1995)

Članak 1.

Ovim Zakonom uređuje se sustav nadzora kakvoće određenih proizvoda pri uvozu i izvozu (u daljnjem tekstu: nadzor kakvoće) i propisuju uvjeti i način na koji se ti proizvodi mogu uvoziti i stavljati u promet na hrvatsko tržište, odnosno izvoziti na inozemno tržište.

Članak 2.

Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada) utvrđuje odlukom koji proizvodi pri uvozu i izvozu podliježu nadzoru kakvoće prema odredbama ovoga Zakona.

Članak 3.

Nadzorom kakvoće prema ovom Zakonu utvrđuje se da li proizvodi iz uvoza ispunjavaju uvjete za stavljanje u promet na hrvatsko tržište sukladno normama i propisima kojima se uređuje kakvoća proizvoda u Republici Hrvatskoj, te međunarodnim ugovorima i certifikacijskim shemama koje obvezuju Republiku Hrvatsku. Nadzorom kakvoće iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se da li proizvodi iz uvoza: - odgovaraju kakvoći i uvjetima koji su određeni hrvatskim normama čija je primjena obvezna i posebnim propisima kojima se uređuje kakvoća određenih proizvoda za koje je neposredno pri carinjenju potrebno izvršiti pregled ili ispitivanje, - su na propisan način deklarlrani, oznaćeni, obilježeni i upakirani, - su popraćeni propisanim ispravama (jamćevni list, tehnička uputa, proizvođačka specifikacija, popis ovlaštenih servisa, osigurano servisno održavanje i sl.), - imaju propisane isprave, oznake, podatke i znakove o njihovoj usklađenosti s propisima o kakvoći proizvoda knjima se uređuje atestiranje, homologiranje, certificiranje i sl. Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na: - proizvode koji odstupaju od propisane kakvoće, a uvoze se na temelju posebnog odobrenja nadležnog tijela državne uprave, - proizvode koji se uvoze za potrebe Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova.

Članak 4.

Proizvodi za koje je određeno posebnim propisom da moraju biti deklarirani, moraju imati propisanu deklaraciju ispisanu na hrvatskom jeziku. Proizvodi koji moraju biti opskrbljeni s jamćevnim listom, tehničkom uputom ili uputom za uporabu proizvoda, popisom ovlaštenih servisa, proizvođačkom specifikacijom i sl., moraju uz svaki proizvod imati ove isprave u propisanom sadržaju ispisane na hrvatskom jeziku. Prozvodi za koje nije propisana obveza deklariranja a podliježu nadzoru kakvoće prema odredbama ovoga Zakona, moraju na svakom originalnom pakiranju imati ispisanu deklaraciju na hrvatskom jeziku sa sljedećim podacima: naziv proizvoda, naziv, sjedište i zemlja proizvođača ili naziv i adresa uvoznika, neto količinu (obujam, masu i sl.) te bitna obilježja za kakvoću proizvoda: sastav, način uporabe, skladištenje i čuvanje i upozorenja važna za potrošača.

Članak 5.

Nadzorom kakvoće proizvoda, koji su namijenjeni izvozu, utvrđuje se odgovaraju li ti proizvodi izvoznoj kakvoći. Pod izvoznom kakvoćom prema ovom Zakonu smatra se kakvoća ugovorena sa stranim kupcem. Ako sa stranim kupcem nije ugovorena izvozna kakvoća, proizvodi koji se izvoze moraju glede kakvoće odgovarati propisima za stavljanje u promet na hrvatsko tržište. Pod izvoznom kakvoćom prema ovom Zakonu podrazumijeva se i kakvoća kojoj prema zahtjevima inozemnog tržišta, odnosno inozemnih kupaca moraju odgovarati proizvodi koji se prodaju s konsignacijskih skladišta u inozemstvu.

Članak 6.

Inspekcijske poslove nadzora kakvoće, prema odredbama ovoga Zakona, obavlja Ministarstvo gospodarstva, a inspekcijski nadzor provode tržišni inspektori Ministarstva gospodarstva s pravima i obvezama određenim posebnim zakonom o tržišnoj inspekciji. Članak 7. Nadzor kakvoće proizvoda koji se uvoze obavlja se u mjestu carinjenja prije carinjenja proizvoda. Nadzor kakvoće proizvoda koji se izvoze obavlja se na mjestu utovara tih proizvoda. Iznimno od odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka ministar gospodarstva može propisati da se nadzor kakvoće pojedinih proizvoda može obavljati i na drugom mjestu.

Članak 8.

Za proizvode koji u smislu odredbe članka 3., 4. i 5. ovoga Zakona odgovaraju kakvoći, tržišni inspektor izdat će na zahtjev uvoznika, odnosno izvoznika uvjerenje. Ako to zahtijeva inozemni kupac, uvjerenje se izdaje i za proizvode koji ne podliježu nadzoru kakvoće prema ovom Zakonu.

Članak 9.

Ako se utvrdi da proizvodi ne odgovaraju kakvoći sukladno članku 3., 4. i 5. ovoga Zakona, tržišni inspektor rješenjem će odbiti zahtjev za izdavanje uvjerenja. Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka žalba nije dopuštena, već se može pokrenuti upravni spor. Proizvode iz stavka 1. ovoga članka uvoznik je dužan vratiti u inozemstvo odmah, a najkasnije u roku od 8 dana od dana primitka rješenja kojim se odbija zahtjev za izdavanje uvjerenja.

Članak 10.

Troškove nadzora kakvoće snosi uvoznik, odnosno izvoznik. Visinu i način plaćanja naknade za pokriće troškova nadzora kakvoće propisuje Vlada. Naknada iz stavka 2. ovoga članka prihod je državnog proračuna. Za proizvode za koje se prema ovom