ZAKON

O MEUNARODNOJ PRAVNOJ POMOĆI U KAZNENIM STVARIMA

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 178 od 16 studenog 2004)

GlavaI.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuje međunarodna pravna pomoć u kaznenim stvarima (u daljnjem tekstu: "međunarodna pravna pomoć"), ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.
(2) Međunarodna pravna pomoć pruža se glede kaznenih djela kažnjavanje kojih je u trenutku upućivanja zamolbe za pravnu pomoć u nadležnosti pravosudnih tijela države koja upućuje zamolbu.
(3) Međunarodna pravna pomoć pruža se i u prekršajnim postupcima koje vode upravna tijela, u pogledu djela koja su prema hrvatskom pravu kažnjiva novčanom kaznom, na temelju toga što predstavljaju kršenje vladavine prava i ako u tim postupcima odluka upravnog tijela može dovesti do postupka pred sudom stvarno nadležnim za kaznene stvari.
(4) Međunarodna pravna pomoć pruža se i u kaznenim postupcima iz stavka 2. ovoga članka, te prekršajnim postupcima iz stavka 3. ovoga članka, koji se vode protiv pravnih osoba.
(5) Međunarodna pravna pomoć pruža se i u odnosu na Europski sud za ljudska prava i Europski sud pravde, a kada je to određeno međunarodnim ugovorom i u odnosu na druge međunarodne organizacije i nadnacionalne organizacije čijom članicom Republika Hrvatska može postati.

Značenje izraza u ovom Zakonu

Članak 2.

Izrazi i pojmovi upotrijebljeni u ovome Zakonu imaju sljedeće značenje:
1. domaće nadležno tijelo - ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske i/ili domaća pravosudna tijela koji postupaju po zamolbama za međunarodnu pravnu pomoć,
2. domaće pravosudno tijelo - sudovi i državna odvjetništva posebnim zakonom određeni za pružanje međunarodne pravne pomoći. Domaćim pravosudnim tijelom u smislu ovoga Zakona smatra se i upravno tijelo iz članka 1. stavka 3. ovoga Zakona,
3. država moliteljica - strana država čije je nadležno tijelo podnijelo zamolbu za međunarodnu pravnu pomoć,
4. strano nadležno tijelo - tijelo strane države koje je prema pravu te države odnosno prema međunarodnom ugovoru nadležno za slanje i primanje zamolbi za međunarodnu pravnu pomoć i /ili strano pravosudno tijelo iz točke 5. ovoga članka,
5. strano pravosudno tijelo - strani sudovi i druga pravosudna tijela koja su prema pravu odnosne strane države nadležni za postupanje u kaznenim stvarima, uključujući i strana upravna tijela nadležna za vođenje prekršajnih postupaka pod uvjetima iz članka 1. stavka 3. ovoga Zakona,
6. stranac - osoba koja nije hrvatski državljanin,
7. izručenik - okrivljenik ili osuđenik koji se nalazi u postupku izručenja od trenutka stavljanja u pritvor radi izručenja.

Članak 3.

(1) Posebice se ovim Zakonom uređuju:
1. međunarodna pravna pomoć u kaznenim postupcima koji su u tijeku u Republici Hrvatskoj ili u stranoj državi (pribavljanje i prosljeđivanje predmeta koji će biti predočeni kao dokazi, dostava sudskih akata i odluka, pristupanje sudu osoba radi davanja iskaza i druge radnje potrebne za vođenje kaznenih postupaka),
2. postupci izručenja Republici Hrvatskoj osoba okrivljenih ili osuđenih na temelju odluka domaćih sudova,
3. postupci izručenja stranaca okrivljenih ili osuđenih na temelju sudskih odluka države koja izručenje traži,
4. postupci preuzimanja i ustupanja kaznenog progona,
5. postupci izvršenja stranih sudskih odluka u kaznenim stvarima.
(2) Ovaj Zakon ne primjenjuje se na uhićenja, izvršenje presuda, niti na djela kažnjiva po vojnim zakonima koja nisu kaznena djela općeg kaznenog prava.

Članak 4.

Međunarodna pravna pomoć pruža se u najširem smislu, u skladu s načelima domaćega pravnog poretka, načelima Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

Članak 5.

O dopuštenosti i načinu izvršenja radnje međunarodne pravne pomoći koja je predmet zamolbe stranoga pravosudnog tijela odlučuje domaće nadležno tijelo, osim ako odredbama ovoga Zakona ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.

GlavaII.

MEUNARODNA PRAVNA POMOĆ U KAZNENIM POSTUPCIMA KOJI SU U TIJEKU U REPUBLICI HRVATSKOJ ILI U STRANOJ DRŽAVI

Tijela nadležna za pružanje međunarodne pravne pomoći i put za komunikaciju

Članak 6.

(1) Zamolbe za međunarodnu pravnu pomoć i informacije iz članka 18. stavka 1. ovoga Zakona domaća pravosudna tijela upućuju stranim nadležnim tijelima putem Ministarstva pravosuđa.
(2) Ministarstvo pravosuđa nadležno je za zaprimanje zamolbi za međunarodnu pravnu pomoć stranih nadležnih tijela, koje bez odlaganja upućuju domaćim pravosudnim tijelima, osim ako je očito da zamolbu treba odbiti.
(3) Ministarstvo pravosuđa može vratiti zamolbu stranom nadležnom tijelu radi ispravka ili dopune i odrediti primjereni rok za dostavu ispravljene odnosno dopunjene zamolbe. Nakon proteka roka, zamolba će se rješavati prema stanju spisa.
(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, domaća pravosudna tijela mogu zamolbu za međunarodnu pravnu pomoć izravno uputiti stranom pravosudnom tijelu, kada je to izričito predviđeno odredbama ovoga Zakona i uz uvjet uzajamnosti, ili kada je takav put predviđen međunarodnim ugovorom (neposredna komunikacija).
(5) U slučajevima neposredne komunikacije iz stavka 4. i stavka 7. ovoga članka domaće pravosudno tijelo dostavit će presliku zamolbe za međunarodnu pravnu pomoć Ministarstvu pravosuđa.
(6) U žurnim slučajevima i ako postoji uzajamnost, Ministarstvo pravosuđa može dostavljati i zaprimati zamolbe za međunarodnu pravnu pomoć putem Interpola.
(7) U slučajevima neposredne komunikacije iz stavka 4. ovoga članka, domaća pravosudna tijela mogu, uz obvezu iz stavka 5. ovoga članka, dostavljati i zaprimati zamolbe za međunarodnu pravnu pomoć putem Interpola.
(8) Stranoj državi s kojom Republika Hrvatska nema zaključen međunarodni ugovor, kao i kada je međunarodnim ugovorom izričito predviđen diplomatski put dostave, Ministarstvo pravosuđa dostavlja i zaprima zamolbe za međunarodnu pravnu pomoć putem Ministarstva vanjskih poslova.

Slanje akata poštom

Članak 7.

(1) Domaća pravosudna tijela mogu, uz uvjet uzajamnosti ili kada je to predviđeno međunarodnim ugovorom, postupovne akte i sudske odluke osobama koje se nalaze u inozemstvu uputiti izravno poštom.
(2) Postupovne akte i sudske odluke iz stavka 1. ovoga članka prati obavijest s naznakom da primatelj može dobiti informacije o svojim pravima i obvezama u vezi s uručivanjem dokumenata.
(3) Postupovni akti i sudske odluke osobama koje se nalaze u inozemstvu šalju se na hrvatskom jeziku.
(4) Ako domaće pravosudno tijelo zna ili ima razloga vjerovati da primatelj razumije samo neki drugi jezik, dokumente prati prijevod na taj jezik.
(5) Na valjanost dostave primjenjuju se domaći propisi.

Forma i obavezni sadržaj zamolbe

Članak 8.

(1) Domaće pravosudno tijelo postupit će po zamolbi za međunarodnu pravnu pomoć stranoga pravosudnog tijela ako je zamolba podnesena u pisanom obliku. Zamolba kao i priloženi akti trebaju biti popraćeni prijevodom na hrvatski jezik, a ukoliko to nije moguće tada na engleski jezik. Prijevodi moraju biti službeno ovjereni.
(2) Domaće pravosudno tijelo postupit će po zamolbi za međunarodnu pravnu pomoć stranog pravosudnog tijela i ako je zamolba podnesena elektroničkim ili drugim telekomunikacijskim sredstvom koje pruža pisanu evidenciju, ako može utvrditi njezinu vjerodostojnost, a strano nadležno tijelo spremno je, na zahtjev, dostaviti pisanu obavijest o načinu slanja i izvornik zamolbe.
(3) Ako međunarodnim ugovorom ili odredbama ovoga Zakona nije drugačije određeno, zamolba za međunarodnu pravnu pomoć sadrži:
1. mjesto izdavanja i naziv stranoga nadležnog tijela koje je uputilo zamolbu,
2. pravnu osnovu za pružanje međunarodne pravne pomoći,
3. točan opis radnje međunarodne pravne pomoći koja se traži i razlog zamolbe za međunarodnu pravnu pomoć,
4. pravni naziv, kratak činjenični i pravni opis kaznenog djela (osim ako se zamolba odnosi na dostavu sudskih odluka, podnesaka, isprava i sl.),
5. točne podatke i državljanstvo osobe u odnosu na koju se traži međunarodna pravna pomoć i njezin položaj u postupku,
6. u slučaju dostave sudskih akata i vrstu akta koji se dos-tavlja.

Članak 9.

(1) U postupku međunarodne pravne pomoći okrivljenik može imati branitelja.
(2) Treće osobe kojih se tiču mjere ili radnje međunarodne pravne pomoći, u postupku međunarodne pravne pomoći mogu imati punomoćnike.
(3) Protiv