ZAKON
O LUKAMA UNUTARNjIH VODA
(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 142 od 28 listopada 1998, 65/02)
I. TEMELjNE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuje pravni status luka unutarnjih voda i njihov razvrstaj, lučko područje, lučke djelatnosti i njihovo obavljanje, građenje i korištenje lučkih građevina, red u lukama, ustroj lučkih uprava i druga pitanja bitna za obavljanje lučkih djelatnosti.
Članak 2.
Luke unutarnjih voda su dobra od gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku i imaju njezinu osobitu zaštitu.
Za građenje i uporabu luka iz stavka 1. ovoga članka, pored odredaba ovoga Zakona, moraju biti ispunjeni i uvjeti određeni posebnim zakonima o vodama, zaštiti okoliša, prostornom uređenju i građenju.
Članak 3.
U ovom Zakonu pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1. luka unutarnjih voda (u daljnjem tekstu: luka) je vodeni prostor rijeke, kanala i jezera i s njima neposredno povezani kopneni prostor s izgrađenim lučkim građevinama,
2. lučko područje je područje luke unutarnjih voda koje obuhvaća jedan ili više vodenih i kopnenih prostora (lučkih bazena) koji služe za obavljanje lučkih djelatnosti,
3. pristanište je vodeni i s vodom neposredno povezan kopneni prostor koji je opremljen za pristajanje i sidrenje plovila, odnosno ukrcaj i iskrcaj putnika ili pojedinih vrsta tereta,
4. Ministarstvo, odnosno ministar - ministarstvo nadležno za promet na unutarnjim vodama, odnosno ministar ministarstva nadležan za promet na unutarnjim vodama.
II. RAZVRSTAJ LUKA
Članak 4.
Prema namjeni kojoj služe luke se dijele na luke otvorene za javni promet i luke za posebne namjene.
Luke iz stavka 1. ovoga članka mogu biti luke otvorene za međunarodni promet i luke otvorene za domaći promet.
Luka otvorena za javni promet je luka koju pod jednakim uvjetima može koristiti svaka fizička ili pravna osoba sukladno njezinoj namjeni i u granicama raspoloživih kapaciteta.
Luka posebne namjene je luka namijenjena obavljanju određenih djelatnosti fizičkih i pravnih osoba ili određenih tijela državne uprave.
Članak 5.
Luke otvorene za javni promet dijele se na:
1. luke od gospodarskog značaja za Republiku Hrvatsku i
2. luke od gospodarskog značaja za županiju.
Članak 6.
Luke posebne namjene prema djelatnostima koje se u njima obavljaju dijele se na:
1. vojne luke i luke tijela unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: luke određenih tijela državne uprave),
2. industrijske,
3. luke nautičkog turizma, športske i druge luke.
Luke iz stavka 1. točke 1. ovoga članka su luke od značaja za Republiku Hrvatsku, a luke iz točke 2. i 3. ovoga članka su luke od značaja za županiju.
Članak 7.
Bliži propis o uvjetima i mjerilima potrebnim za određivanje luka otvorenih za domaći i međunarodni promet, za razvrstaj luka otvorenih za javni promet prema gospodarskom značaju te luka posebne namjene prema djelatnostima koje se u njima obavljaju, donosi Vlada Republike Hrvatske.
Odluku o određivanju luka otvorenih za međunarodni promet i luka otvorenih za domaći promet te razvrstaj luka, sukladno propisu iz stavka 1. ovoga članka, donosi ministar.
III. LUKE OTVORENE ZA JAVNI PROMET
1. Lučko područje
Članak 8.
Lučko područje utvrđuje se za luke otvorene za javni promet, u skladu s planskim osnovama za upravljanje vodama i dokumentima prostornog uređenja.
Lučko područje u lukama od gospodarskog značaja za Republiku Hrvatsku određuje Vlada Republike Hrvatske, a u lukama od gospodarskog značaja za županiju, županijsko poglavarstvo po prethodno pribavljenom mišljenju poglavarstva grada odnosno općine na čijem se području nalazi luka i uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske.
2. Lučke građevine
Članak 9.
Lučke građevine su građevinski objekti ili skupovi takvih objekata zajedno s pripadajućim uređajima te samostalni uređaji na lučkom području, a koji služe za obavljanje lučkih djelatnosti (članak 15.).
Lučke građevine dijele se na lučku infrastrukturu i lučku suprastrukturu.
Lučku infrastrukturu čine: lukobrani, operativne obale i druge lučke zemljišne površine, građevine prometne infrastrukture (lučke, cestovne i željezničke prometnice), vodovodne, kanalizacijske, energetske i telefonske mreže te građevine i uređaji za sigurnost plovidbe u luci i tome slične građevine.
Lučku suprastrukturu čine građevine na lučkom području (upravne zgrade, skladišta, silosi, rezervoari i sl.), te lučki kapitalni pretovarni objekti (dizalice i sl. uređaji i postrojenja).
Članak 10.
Građenje lučkih građevina iz članka 9. stavka 1. ovoga Zakona u interesu je Republike Hrvatske te se u svrhu njihova građenja može neposredno podnijeti prijedlog za izvlaštenje sukladno odredbama Zakona o izvlaštenju.
Članak 11.
Pravo građenja lučkih građevina i uređaja na javnom vodnom dobru stječe se na temelju koncesije, sukladno odredbama Zakona o vodama.
Ovlaštenici prava građenja lučkih građevina i uređaja na području iz stavka 1. ovoga članka, u lukama otvorenim za javni promet, su lučke uprave.
Lučke uprave su ovlaštene pravo građenja, stečeno na osnovi stavka 1. i 2. ovoga članka, za svaku pojedinu lučku građevinu i uređaj, prenijeti na trgovačko društvo ovlašteno za obavljanje lučke djelatnosti (podkoncesija).
Prijenos prava građenja lučkih građevina i uređaja ostvaruje se kroz odredbe ugovora o koncesiji za obavljanje lučke djelatnosti iz članka 21. ovoga Zakona.
Članak 12.
Građenje lučkih građevina, njihovo održavanje i modernizacija provodi se u skladu s petogodišnjim planom razvoja luka na unutarnjim vodama.
Plan iz stavka 1. ovoga članka s programom potrebitih sredstava i izvorima sredstava za njegovo ostvarivanje, donosi Hrvatski državni sabor.
Članak 13.
Na temelju petogodišnjeg plana iz članka 12. ovoga Zakona, lučka uprava donosi godišnji program razvoja luke uz prethodnu suglasnost ministra - za luke od gospodarskog značaja za Republiku Hrvatsku, odnosno župana one županije na čijem se području nalazi lučko područje - za luku od gospodarskog značaja za županiju.
Članak 14.
(1) Građenje lučkih građevina, njihovo održavanje i modernizacija financira se iz sredstava pravnih osoba koje su stekle koncesiju za obavljanje lučkih djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: ovlaštenik koncesije).
(2) Građenje lučkih građevina koje na temelju srednjoročnog plana razvitka luke obavlja Lučka uprava, financirat će se kreditnim sredstvima, dijelom naknadama za obavljanje lučkih djelatnosti, a moguće je sudjelovanje sredstava državnog proračuna i jedinica lokalne samouprave i područne (regionalne) uprave.
(3) Lučke građevine, za čiju su izgradnju osigurana sredstva prema stavku 2. ovoga članka, Lučka uprava daje na korištenje na temelju koncesije za obavljanje lučke djelatnosti.
(4) Lučke građevine izgrađene na javnom vodnom dobru nakon prestanka koncesije prelaze u vlasništvo Republike Hrvatske.
3. Lučke djelatnosti
Članak 15.
Lučke djelatnosti prema ovome Zakonu jesu:
1. privez i odvez brodova, jahti, ribarskih, športskih i drugih čamaca i plovnih objekata,
2. ukrcaj, iskrcaj i prekrcaj robe,
3. skladištenje i prenošenje robe i drugih materijala,
4. ukrcaj i iskrcaj putnika,
5. ostale gospodarske djelatnosti koje su s ovima u neposrednoj gospodarskoj, prometnoj ili tehnološkoj vezi (npr. opskrba brodova, pružanje usluga putnicima, peljarenje i tegljenje, servisi lučke mehanizacije, lučko-agencijski poslovi i špediterski poslovi, trgovina, parkiranje vozila, poslovi kontrole kakvoće i količine robe i dr.).
Članak 16.
U lukama otvorenim za javni promet, osim lučkih djelatnosti iz članka 15. ovoga Zakona, mogu se obavljati i druge djelatnosti za koje je posebnim zakonom određeno da se obavljaju u lukama, kao i one djelatnosti koje se u manjem obujmu i uobičajeno obavljaju uz lučke djelatnosti.
Članak 17.
Lučke djelatnosti mogu obavljati pravne i fizičke osobe registrirane za obavljanje određene lučke djelatnosti koje ispunjavaju posebne uvjete iz stavka 2. ovoga članka.
Posebne uvjete za obavljanje lučkih djelatnosti, a osobito potrebnu stručnu osposobljenost zaposlenika, tehničko-tehnološku opremljenost, obvezu kontinuiranog obavljanja poslova, poduzimanje potrebitih mjera i minimalni kapital potrebit za obavljanje pojedine lučke djelatnosti, utvrdit će Vlada Republike Hrvatske.
4. Koncesije
Članak 18.
Pravo obavljanja lučke djelatnosti stječe se na temelju koncesije.
Koncesija za obavljanje lučke djelatnosti može se dati samo trgovačkom društvu iz članka 17. ovoga Zakona.
Članak 19.
Koncesija za obavljanje lučke djelatnosti daje se na temelju javnog natječaja kojeg raspisuje lučka uprava i obvezno objavljuje u "Narodnim novinama" i jednom dnevnom listu.
Koncesija se daje na određeno vrijeme u skladu s propisima iz članka 12., 13. i 29. ovoga Zakona i programom rada trgovačkog društva koje traži koncesiju.
Za davanje koncesije moraju se ispuniti uvjeti utvrđeni dokumentima prostornog uređenja.
Članak 20.
Odluka o davanju koncesije za obavljanje lučke djelatnosti sadrži osobito: određenje trgovačkog društva i lučke djelatnosti za koje se daje koncesija; način, uvjete i vrijeme obavljanja djelatnosti, ovlaštenja i obveze davatelja koncesije; prava i obveze ovlaštenika koncesije uključujući obvezu građenja, održavanja i modernizacije lučkih građevina, te postavljanja određenih lučkih uređaja potrebnih za obavljanje te djelatnosti, visinu naknade ili osnovu za visinu koncesijske naknade.
Odluku o davanju koncesije donosi Upravno vijeće lučke uprave na prijedlog