Na temelju članka 17. Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 51/00.), Odbor za zakonodavstvo Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 31. svibnja 2000. godine utvrdio je pročišćeni tekst Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj.
Pročišćeni tekst Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj obuhvaća Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 65/91.) te njegove izmjene i dopune objavljene u "Narodnim novinama", br. 27/92., 34/92. – pročišćeni tekst i 51/00. u kojima je naznačeno vrijeme njihova stupanja na snagu.
Klasa: 016-02/91-01/02
Zagreb, 31. svibnja 2000.
Predsjednica
Odbora za zakonodavstvo
Zastupničkog doma
Hrvatskoga državnog sabora
Ingrid Antičević Marinović, dipl. iur., v. r.
Hrvatski državni sabor, temeljem članka 3., 14. i 15. Ustava Republike Hrvatske u želji:
da zaštiti i osigura ostvarivanje prava čovjeka i nacionalnih prava na najvišoj razini dostignutoj u demokratskim sredinama suvremene međunarodne zajednice,
da omogući građanima manje brojnih etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina odnosno građanima iste vjerske, rasne ili jezične pripadnosti slobodno razvijanje njihovih posebnosti u okviru većinske zajednice građana ili većinskih zajednica bez zloupotreba bilo od većine bilo od manjine,
u skladu sa željom da Republika Hrvatska bude moderna, otvorena, demokratska članica obitelji europskih i svjetskih država, u kojoj se njezini građani u uživanju njihovih građanskih, političkih i drugih prava neće dijeliti po osnovi nacionalnosti, jeziku, vjeri, naslijeđenim ili prirodno uzrokovanim ljudskim obilježjima,
imajući na umu napore u međunarodnoj zajednici, posebice Europske zajednice i Mirovne konferencije o Jugoslaviji u Haagu radi rješenja otvorenih pitanja nastalih raspadom Jugoslavije i stvaranjem novih država na njezinu prostoru, odlučio je donijeti

USTAVNI ZAKON

O LjUDSKIM PRAVIMA I SLOBODAMA I O PRAVIMA ETNIČKIH I NACIONALNIH ZAJEDNICA ILI MANjINA U REPUBLICI HRVATSKOJ

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 105 od 24 listopada 2000)

(pročišćeni tekst)

I. TEMELjNE ODREDBE

Članak 1.

Republika Hrvatska u skladu sa:
– Ustavom Republike Hrvatske,
– načelima Povelje Ujedinjenih naroda,
– Općom deklaracijom o pravima čovjeka, Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, Međunarodnim paktom o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,
– Završnim aktom Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, Pariškom poveljom za Novu Europu i drugim dokumentima OESS-a koji se odnose na prava čovjeka, osobito Dokumentom kopenhaškog sastanka OESS-a o ljudskoj dimenziji i Dokumentom moskovskog sastanka OESS-a o ljudskoj dimenziji,
– Konvencijom Vijeća Europe za zaštitu prava čovjeka i temeljnih sloboda, te protokolima uz tu Konvenciju,
– Međunarodnom konvencijom o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Konvencijom o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, Konvencijom o pravima djeteta,
– Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe,
obvezuje se na poštivanje i zaštitu nacionalnih i drugih temeljnih prava i sloboda čovjeka i građanina, vladavine prava i svih ostalih najviših vrednota svog ustavnog i međunarodnoga pravnog poretka, svim svojim državljanima.

II. LjUDSKA PRAVA I SLOBODE

Članak 2.

Republika Hrvatska priznaje i štiti ljudska prava i slobode, a posebice:
a) pravo na život (članak 21. Ustava Republike Hrvatske);
b) pravo da osobe ne budu izvrgnute mučenju ili nehumanom ili ponižavajućem postupku (članak 23. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske);
c) pravo da osobe ne budu izvrgnute ropstvu ili prisilnom radu (članak 23. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske);
d) pravo na slobodu i osobnu nepovredivost (članak 22. Ustava Republike Hrvatske);
e) pravo na pravično i javno saslušanje sa strane nepristranog suda i pravnoj određenosti kažnjivih djela i kazni (članak 29. i 31. Ustava Republike Hrvatske);
f) pravo na poštivanje osobnog i obiteljskog života, doma i pisama (članak 35. i 37. Ustava Republike Hrvatske);
g) slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti (članak 38. i 40. Ustava Republike Hrvatske);
h) pravo na slobodu izražavanja (članak 38. Ustava Republike Hrvatske);
i) pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja (članak 42. i 43. Ustava Republike Hrvatske);
j) pravo na rad i slobodu rada (članak 54. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske);
k) pravo na sklapanje braka i stvaranje obitelji (članak 62. Ustava Republike Hrvatske);
l) pravo na djelotvoran pravni lijek određen zakonom i dostupan svim osobama čija su ljudska prava prekršena (članak 18. Ustava Republike Hrvatske) i
lj) sva ostala prava predviđena u međunarodnim instrumentima i člankom 1. ovoga zakona, ovisno jedino o iznimkama i ograničenjima izloženim u tim instrumentima, te bez diskriminacije po spolu, rasi, boji kože, jeziku, vjeroispovijedi, političkom i drugom uvjerenju, nacionalnom i društvenom porijeklu, povezanosti s nacionalnom manjinom, vlasništvu, statusu naslijeđenom rođenjem ili po nekoj drugoj osnovi (članak 14. i 17. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske).

Članak 3.

Republika Hrvatska štiti ravnopravnost pripadnika nacionalnih manjina: Albanaca, Austrijanaca, Bošnjaka, Bugara, Crnogoraca, Čeha, Mađara, Makedonaca, Nijemaca, Poljaka, Roma, Rumunja, Rusa, Rusina, Slovaka, Slovenaca, Srba, Talijana, Turaka, Ukrajinaca, Vlaha, Židova i drugih etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina i potiče njihov svestrani razvoj.

Članak 4.

Republika Hrvatska pomaže razvoj odnosa između etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina sa narodom u njihovoj matičnoj državi radi unapređivanja njihova nacionalnog, kulturnog i jezičnog razvoja.
Etničke i nacionalne zajednice ili manjine imaju pravo na samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarivanja svojih nacionalnih i drugih interesa u skladu s Ustavom i ovim zakonom.

III. KULTURNA AUTONOMIJA I DRUGA PRAVA ETNIČKIH I NACIONALNIH ZAJEDNICA ILI MANjINA

Članak 5.

Etničke i nacionalne zajednice ili manjine u Republici Hrvatskoj imaju pravo na kulturnu autonomiju (članak 15. Ustava Republike Hrvatske).

Članak 6.

Republika Hrvatska obvezuje se da će pripadnicima svih etničkih i nacionalih zajednica ili manjina osigurati:
a) puno poštivanje načela nediskriminacije kako je predviđeno međunarodnim instrumentima iz članka 1. ovoga zakona;
b) pravo zaštite od svake djelatnosti koja može ili koja bi mogla ugroziti njihov opstanak;
c) pravo na identitet, kulturu, vjeroispovijed, javno i privatno korištenje jezika i pisma te obrazovanje;
d) zaštitu ravnopravnog sudjelovanja u javnim poslovima kao npr. uživanje političkih i ekonomskih sloboda u društvenoj sferi, pristup medijima, te na polju obrazovanja i općenito kulturnih pitanja;
e) pravo odlučivanja kojoj etničkoj i nacionalnoj zajednici ili manjini građanin ili građanka žele pripadati, te uživanje svih prava u svezi s tim izborom, bilo pojedinačno, bilo u udruženju s drugim osobama. To se pravo posebice odnosi na slučajeve braka između osoba koje pripadaju različitim etničkim i nacionalnim zajednicama ili manjinama, bez štete za osobe u pitanju.
Načela iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se također u korist Hrvata u općinama gdje oni ne čine brojčanu većinu u odnosu na jednu ili više drugih etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina.

Članak 7.

Pripadnici svih etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj mogu slobodno upotrebljavati, u privatnom i javnom životu, svoj jezik i pismo.
U općinama u kojima pripadnici etničke i nacionalne zajednice ili manjine čine većinu u ukupnom broju stanovnika u službenoj uporabi će biti uz hrvatski jezik i latinično pismo i jezik i pismo te etničke i nacionalne zajednice ili manjine.

Članak 8.

Jedinice lokalne samouprave mogu utvrditi službenu uporabu dvaju ili više jezika i pisama vodeći računa o broju pripadnika i interesima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina.

Članak 9.

Slobodan je posjed i uporaba znamenja i simbola