ZAKON

O KRIVIČNOM POSTUPKU

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 34 od 21 travnja 1993; 38/93)

(Pročišćeni tekst)

DIO PRVI

OPĆE ODREDBE

GlavaI.

OSNOVNA NAČELA

Članak 1.

(1) Ovaj Zakon utvrđuje pravila kojima se osigurava da nitko nevin ne bude osuđen, a da se krivcu izrekne krivična sankcija uz uvjete koje predviđa krivični zakon i na temelju zakonito provedenog postupka.
(2) Prije donošenja pravomoćne presude okrivljenik može biti ograničen u svojoj slobodi i drugim pravima samo uz uvjete koje određuje ovaj Zakon.

Članak 2.

Krivičnu sankciju može počinitelju krivičnog djela izreći samo nadležni sud u postupku koji je pokrenut i proveden prema ovom Zakonu.

Članak 3.

Nitko ne može biti smatran krivim za krivično djelo dok to ne bude utvrđeno pravomoćnom presudom.

Članak 4.

(1) Okrivljenik već na prvom ispitivanju mora biti obaviješten o djelu za koje se tereti i o osnovama optužbe.
(2) Okrivljeniku se mora omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist.

Članak 5.

U krivičnom postupku u uporabi je hrvatski jezik i latinično pismo, ako za uporabu u pojedinim područjima sudova nije zakonom uvedeni drugi jezik ili pismo.

Članak 6.

Strani državljanin koji je lišen slobode može upućivati sudu podneske na svom jeziku, a u ostalim slučajevima - pod uvjetom reciprociteta.

Članak 7.

(1) Krivični postupak vodi se na jeziku koji je u službenoj uporabi u sudu.
(2) Stranke, svjedoci i druge osobe koje sudjeluju u postupku imaju pravo pri izvođenju istražnih ili drugih sudskih radnji ili na glavnoj raspravi upotrebljavati svoj jezik. Ako se sudska radnja, odnosno glavna rasprava ne vodi na jeziku te osobe, osigurat će se usmeno prevođenje onoga što ona, odnosno drugi iznosi, te isprava i drugoga pisanoga dokaznog materijala.
(3) O pravu na prevođenje poučit će se osoba iz stavka 2. ovoga članka, koja se može odreći tog prava ako zna jezik na kojemu se vodi postupak. U zapisniku će se zabilježiti da je dana ta pouka i izjava učesnika.
(4) Prevođenje obavlja tumač.

Članak 8.

(1) Pozive, odluke i druge sudske podneske upućuje sud na jeziku naroda koji je u službenoj uporabi u sudu.
(2) Ako je u sudu u službenoj uporabi i jezik manjina, sud će na tom jeziku dostavljati sudske podneske osobama koje su pripadnici te manjine, a u postupku su se služile tim jezikom. Te osobe mogu zahtijevati da im se podnesci dostavljaju na jeziku na kojemu se vodi postupak.
(3) Okrivljeniku koji je u pritvoru, na izdržavanju kazne ili na obveznom psihijatrijskom liječenju i čuvanju u zdravstvenoj ustanovi dostavit će se i prijevod podnesaka iz stavka 1. ovoga članka na jeziku kojim se služi u postupku.

Članak 9.

Zabranjeno je i kažnjivo od okrivljenika ili od druge osobe koja sudjeluje u postupku iznuđivati priznanje odnosno kakvu drugu izjavu.

Članak 10.

(1) Okrivljenik ima pravo da se brani sam ili uz stručnu pomoć branitelja kojega će sam izabrati iz reda odvjetnika.
(2) Ako okrivljenik sam ne uzme branitelja, sud će radi osiguranja obrane postaviti okrivljeniku branitelja kad je to određeno ovim Zakonom.
(3) Okrivljeniku se mora osigurati dovoljno vremena za spremanje obrane.

Članak 11.

Osoba koja je neopravdano osuđena za krivično djelo ili je bez osnove lišena slobode ima pravo da bude rehabilitirana, pravo na naknadu štete iz državnog proračuna Republike Hrvatske te druga prava utvrđena zakonom.

Članak 12.

Okrivljenika ili drugu osobu koja sudjeluje u postupku, a iz neznanja bi mogla propustiti kakvu radnju u postupku, ili se zbog toga ne bi koristila svojim pravima, sud će poučiti o pravima koja joj prema ovom Zakonu pripadaju i o posljedicama propuštanja radnje.

Članak 13.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i onemogućiti svaku zloupotrebu prava što pripadaju osobama koje sudjeluju u postupku.

Članak 14.

(1) Sud i državna tijela koji sudjeluju u krivičnom postupku dužni su istinito i potpuno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke.
(2) Oni su dužni s jednakom pažnjom ispitivati i utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i činjenice koje mu idu u korist.

Članak 15.

Pravo suda i državnih tijela koji sudjeluju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.

Članak 16.

(1) Krivični postupak pokreće se na zahtjev ovlaštenog tužitelja.
(2) Za djela za koja se goni po službenoj dužnosti ovlašteni tužitelj jest javni tužitelj, a za djela za koja se goni po privatnoj tužbi ovlašteni tužitelj jest privatni tužitelj.
(3) Ako javni tužitelj nađe da nema osnova za pokretanje ili produljenje krivičnog postupka, na njegovo mjesto može stupiti oštećenik kao tužitelj uz uvjete određene ovim Zakonom.

Članak 17.

Javni je tužitelj dužan poduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je počinjeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti.

Članak 18.

(1) U krivičnom postupku sudovi sude u zbornom sastavu.
(2) U prvostepenim sudovima za lakša krivična djela sudi sudac pojedinac.

Članak 19.

Kad je propisano da pokretanje krivičnog postupka ima za posljedicu ograničenje određenih prava, te posljedice, ako zakonom nije drugačije određeno, nastupaju stupanjem optužnice na pravnu snagu, a za krivična djela za koja je propisana kao glavna kazna novčana kazna ili zatvor do tri godine - od dana kad je donesena osuđujuća presuda, bez obzira nato je li postala pravomoćna.

Članak 20.

(1) Ako primjena krivičnog zakona ovisi o prethodnom rješenju, kakva pravnog pitanja za čije je rješenje nadležan sud u kojem drugom postupku ili kakvo drugo državno tijelo, sud koji sudi u krivičnom predmetu može sam riješiti i to pitanje prema odredbama koje važe za dokazivanje u krivičnom postupku. Rješenje toga pravnog pitanja od krivičnog suda ima učinak samo na krivični predmet o kojem taj sud raspravlja.
(2) Ako je o takvu prethodnom pitanju već donio odluku sud u kojem drugom postupku ili kakvo drugo državno tijelo, takva odluka ne veže krivični sud što se tiče ocjene je li počinjeno određeno krivično djelo.

GlavaII.

NADLEŽNOST SUDOVA

1. Stvarna nadležnost i sastav sudova

Članak 21.

(1) U prvom stupnju sudovi sude u vijećima sastavljenim od dvojice sudaca i trojice sudaca porotnika za krivična djela za koja se prema zakonu može izreći kazna zatvora od petnaest godina ili teža kazna, a u vijećima sastavljenim od jednog suca i dvojice sudaca porotnika - za krivična djela za koja je propisana blaža kazna. Za krivična djela za koja je propisana kao glavna kazna novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine u prvostepenom sudu sudi sudac pojedinac.
(2) U drugom stupnju sudovi sude u vijećima sastavljenim od pet sudaca za krivična djela za koja se prema zakonu može izreći kazna zatvora od petnaest godina ili teža kazna, a u vijećima sastavljenim od trojice sudaca - za krivična djela za koja je propisana blaža kazna. Kad sudi u drugom stupnju na raspravi, vijeće je sastavljeno od dvojice sudaca i trojice sudaca porotnika.
(3) U trećem stupnju sudovi sude u vijećima sastavljenim od pet sudaca.
(4) Radnje u istrazi obavlja sudac prvostepenog suda (istražni sudac).
(5) Predsjednik suda i predsjednik vijeća odlučuju u slučajevima predviđenim u ovom Zakonu.
(6) Prvostepeni sudovi, u vijeću sastavljenom od trojice sudaca, odlučuju o žalbama protiv rješenja istražnog suca i drugih rješenja kad je to određeno ovim Zakonom, donose odluke u prvom stupnju izvan glavne rasprave, provode postupak, donose presudu po odredbama članka 507. stavka 2. do 6. ovoga Zakona i stavljaju prijedloge u slučajevima predviđenim u ovom ili u drugom zakonu.
(7) Sud odlučuje o zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne i o zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude u vijeću sastavljenom od pet sudaca ako je riječ o krivičnom djelu za koje je u zakonu