ZAKON

O KREDITNIM INSTITUCIJAMA

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 117 od 13 listopada 2008, 74/09, 153/09, 108/12, 54/13)

I. OPĆE ODREDBE

Predmet zakona

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuju:
1) uvjeti za osnivanje, poslovanje i prestanak rada kreditnih institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj te supervizija njihova poslovanja,
2) uvjeti pod kojima pravne osobe sa sjedištem izvan Republike Hrvatske mogu pružati bankovne i/ili financijske usluge u Republici Hrvatskoj.

Usklađenost s propisima Europske unije

Članak 1.a

Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive:
1. Direktiva 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija (SL,L177, 30. 6. 2006.), kako je posljednji put izmijenjena Direktivom 2011/89/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. kojom se mijenjaju i dopunjuju Direktive 98/78/EZ, 2002/87/EZ, 2006/48/EZ i 2009/138/EZ glede dodatne supervizije financijskih subjekata u financijskom konglomeratu (SL,L326, 8. 12. 2011.),
2. Direktiva 2006/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija (SL,L177, 30. 6. 2006.), kako je posljednji put izmijenjena Direktivom 2010/78/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. godine kojom se izmjenjuju i dopunjuju Direktive 98/26/EZ, 2002/87/EZ, 2003/6/EZ, 2003/41/EZ, 2003/71/EZ, 2004/39/EZ, 2004/109/EZ, 2005/60/EZ, 2006/48/EZ, 2006/49/EZ i 2009/65/EZ glede ovlasti Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) i Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala) (SL,L331, 15. 12. 2010.),
3. Direktiva Vijeća 86/635/EEZ od 8. prosinca 1986. o godišnjim računima i konsolidiranim računima banaka i drugih financijskih institucija (SL,L372, 31. 12. 1986.),
4. Direktiva 94/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 1994. o programima osiguranja depozita (SL,L135, 31. 5. 1994.), kako je posljednji put izmijenjena Direktivom 2009/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o izmjenama i dopunama Direktive 94/19/EZ o sustavima osiguranja depozita glede razine pokrića i odgode isplate (SL,L68, 13. 3. 2009.),
5. Direktiva 2001/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o reorganizaciji i likvidaciji kreditnih institucija (SL,L125, 5. 5. 2001.) i
6. Direktiva Vijeća 89/117/EEZ od 13. veljače 1989. o obvezama filijala kreditnih i financijskih institucija otvorenih u nekoj državi članici pri čemu takve institucije imaju svoja sjedišta izvan dotične države članice, a koje se obveze odnose na objavljivanje godišnjih računovodstvenih dokumenata (SL,L44, 16. 2. 1989.).

Kreditna institucija

Članak 2.

(1) Kreditna institucija je pravna osoba koja je od nadležnog tijela dobila odobrenje za rad, a čija je djelatnost primanje depozita ili drugih povratnih sredstava od javnosti i odobravanje kredita za svoj račun.
(2) Kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj može se, pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom, osnovati kao: banka, štedna banka ili stambena štedionica.
(3) Pojam "kreditna institucija" koji ne sadržava dodatak "iz države članice" ili "iz treće države", u smislu ovoga Zakona, odnosi se na kreditnu instituciju sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za rad. Iznimno, pojam "kreditna institucija", u smislu ove Glave, koristi se za svaku kreditnu instituciju neovisno o državi u kojoj se nalazi njezino sjedište. Pojam "podređena kreditna institucija", u smislu GlaveXXIII. Supervizija na konsolidiranoj osnovi, koristi se za svaku kreditnu instituciju koja ima položaj podređene kreditne institucije neovisno o državi u kojoj kreditna institucija ima sjedište.

Uporaba naziva u pravnom prometu

Članak 3.

(1) Riječi "kreditna institucija" i "banka" ili izvedenice tih riječi ako su one sadržane u nazivu tvrtke, može upisati u sudski registar ili upotrebljavati u pravnom prometu samo:
1) pravna osoba koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za rad kao banka,
2) kreditna institucija koja pruža usluge na temelju članka 83. ili 87. ovoga Zakona,
3) kreditna institucija iz članka 85. ovoga Zakona,
4) članica grupe kreditnih institucija i
5) predstavništvo kreditne institucije iz države članice ili treće države za obavljanje poslova na području Republike Hrvatske.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, riječi "kreditna institucija" i "banka" ili izvedenice tih riječi ako su one sadržane u nazivu tvrtke, može upisati u sudski registar i upotrebljavati u pravnom prometu i druga pravna osoba ako je to drugim zakonom dopušteno.
(3) Pravna osoba koja je dobila odobrenje za rad kao banka propisano ovim Zakonom, može riječ "štedionica" ili izvedenicu te riječi ako je ona sadržana u nazivu tvrtke upisati u sudski registar i upotrebljavati u pravnom prometu.
(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kreditna institucija iz druge države članice može u Republici Hrvatskoj upotrebljavati isti naziv tvrtke kojim se koristi u matičnoj državi članici. Kada u Republici Hrvatskoj posluje kreditna institucija s istim ili sličnim nazivom, Hrvatska narodna banka može zatražiti od kreditne institucije iz druge države članice da se naziv tvrtke dopuni radi razlikovanja.

Bankovne usluge

Članak 4.

(1) Bankovne usluge su primanje depozita ili drugih povratnih sredstava od javnosti i odobravanje kredita iz tih sredstava, a za svoj račun.
(2) Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, depozitom se smatra novčani polog na način kako je definiran Zakonom o obveznim odnosima.
(3) U smislu ovoga Zakona, pod primanjem depozita ili drugih povratnih sredstava od javnosti iz stavka 1. ovoga članka ne smatraju se:
1) primici institucije za elektronički novac u obliku uplata koje se odmah zamjenjuju za elektronički novac,
2) primici pravne osobe koja nije kreditna institucija u obliku depozita ili drugih povratnih sredstava od Republike Hrvatske, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave Republike Hrvatske ili od javnoga međunarodnog tijela u kojem je Republika Hrvatska jedna od članica,
3) primici pravne osobe koja nije kreditna institucija u obliku depozita ili drugih povratnih sredstava od država članica, jedinica regionalne ili lokalne uprave država članica ili od javnoga međunarodnog tijela u kojem su jedna ili više država članica članice,
4) primici u obliku depozita koje kreditna unija primi od svojih članova,
5) primici članarina, dobrovoljnih priloga i sličnih nepovratnih sredstava udruga,
6) primici od izdavanja dužničkih vrijednosnih papira pravne osobe koja nije kreditna institucija kojima ona financira obavljanje svoje osnovne djelatnosti, a pod uvjetom da njezina osnovna djelatnost nije odobravanje zajmova, ili
7) primici sredstava koje institucija za platni promet primi u skladu s posebnim zakonom.

Osnovne i dodatne financijske usluge

Članak 5.

(1) U smislu ovoga Zakona, osnovne financijske usluge su:
1) primanje depozita ili drugih povratnih sredstava,
2) odobravanje kredita i zajmova, uključujući potrošačke kredite i zajmove te hipotekarne kredite i zajmove ako je to dopušteno posebnim zakonom, i financiranje komercijalnih poslova, uključujući izvozno financiranje na osnovi otkupa s diskontom i bez regresa dugoročnih nedospjelih potraživanja osiguranih financijskim instrumentima (engl. forfeiting),
3) otkup potraživanja s regresom ili bez njega (engl. factoring),
4) financijski najam (engl. leasing),
5) izdavanje garancija ili drugih jamstava,
6) trgovanje za svoj račun ili za račun klijenta:
- instrumentima tržišta novca,
- prenosivim vrijednosnim papirima,
- stranim sredstvima plaćanja, uključujući mjenjačke poslove,
- financijskim ročnicama i opcijama,
- valutnim i kamatnim instrumentima,
7) platne usluge u skladu s posebnim zakonima.
8) usluge vezane uz poslove kreditiranja, kao npr. prikupljanje podataka, izrada analiza i davanje informacija o kreditnoj sposobnosti pravnih i fizičkih osoba koje samostalno obavljaju djelatnost,
9) izdavanje drugih instrumenata plaćanja i upravljanje njima ako se pružanje ovih usluga ne smatra pružanjem usluga u smislu točke 7. ovoga stavka, a u skladu s posebnim zakonom,
10) iznajmljivanje sefova,
11) posredovanje pri sklapanju poslova na novčanom tržištu,
12) sudjelovanje u izdavanju financijskih instrumenata te pružanje usluga vezanih uz izdavanje financijskih instrumenata u skladu sa zakonom koji uređuje tržište kapitala,
13) upravljanje imovinom klijenata i savjetovanje u vezi s tim,
14) poslovi skrbništva nad financijskim instrumentima te usluge