ZAKON

O JAMSTVENOM FONDU ZA GOSPODARSKI OPORAVAK I RAZVITAK

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 20 od 12 veljače 2010)

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuju jamstveni fond za gospodarski oporavak i razvitak (u daljnjem tekstu: jamstveni fond), postupak dodjele jamstvene kvote i davanja jamstava Republike Hrvatske bankama za kredite koje banke odobravaju poduzetnicima za održive poslovne projekte, razdoblje u kojem se daju jamstva, ovlasti i obveze Hrvatske banke za obnovu i razvitak te druga pitanja vezana uz jamstveni fond.
(2) Jamstva iz ovoga Zakona namijenjena su za pokriće dijela rizika kredita banaka s ciljem ublažavanja negativnih učinaka globalne krize na hrvatsko gospodarstvo i stvaranja uvjeta održivog gospodarskog rasta i poboljšanja likvidnosti gospodarskih subjekata.

Članak 2.

Ovaj se Zakon provodi sukladno pravilima koja uređuju državne potpore.

Članak 3.

Ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, na jamstvo se odnose odredbe proračunskih propisa i zakona kojim se uređuju obvezni odnosi.

Članak 4.

Pojmovi koji se koriste u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:
1. jamstvo predstavlja obvezu Republike Hrvatske kojim Republika Hrvatska jamči ispunjenje dijela obveze po glavnici kredita za koje se daje jamstvo,
2. jamstveni fond predstavlja ukupni iznos do kojega Republika Hrvatska na temelju ovoga Zakona daje jamstva bankama za kredite gospodarskim subjektima,
3. jamstvena kvota je dio jamstvenog fonda koji se dodjeljuje pojedinoj banci po provedenoj aukciji,
4. aukcija je nadmetanje putem kojeg se banke svojim ponudama natječu za dodjelu jamstvene kvote.

Članak 5.

(1) Jamstva, u skladu s ovim Zakonom, daju se zaključno do 31. prosinca 2010.
(2) Jamstva dana na temelju ovoga Zakona nisu obuhvaćena iznosom državnih jamstava koji je utvrđen u zakonu koji uređuje izvršavanje državnog proračuna za 2010. godinu.

Članak 6.

Hrvatska banka za obnovu i razvitak (u daljnjem tekstu: HBOR) u ime i za račun Republike Hrvatske provodi postupak davanja jamstava na temelju ovoga Zakona, postupak povrata sredstava s osnova naplaćenih jamstava te provodi nadzor namjenskog korištenja kredita za koji je dano jamstvo na temelju ovoga Zakona.

Članak 7.

(1) Korisnici kredita, u smislu ovoga Zakona, jesu poduzetnici sa sjedištem, odnosno prebivalištem u Republici Hrvatskoj.
(2) Jamstva iz ovoga Zakona ne daju se za osiguranje obveza kreditnih institucija uređenih zakonom koji uređuje kreditne institucije niti za osiguranje obveza financijskih institucija uređenih zakonom koji uređuje osiguranje i reosiguranje, odnosno zakonom koji uređuje mirovinske fondove i mirovinska društva.

Članak 8.

(1) Jamstva prema ovom Zakonu daju se za kredite koji su namijenjeni financiranju:
1) novih investicija i dovršavanju već započetih investicija,
2) obrtnih sredstava,
3) reprogramiranja kredita ugovorenih nakon 1. srpnja 2008.
(2) Krediti iz stavka 1. ovoga članka daju se na rok od najmanje 3 godine do najviše 10 godina osim kredita za financiranje obrtnih sredstava, a koji se mogu dati na rok kraći od 3 godine.
(3) Iznimno od namjena kredita iz stavka 1. ovoga članka, dijelom odobrenoga kredita mogu se namiriti i obveze prema državi.
(4) Vlada Republike Hrvatske može propisati najviši udio kredita u jamstvenom fondu za namjene iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 9.

(1) Jamstvo za pojedinačni kredit može iznositi najviše 50 posto iznosa glavnice kredita, ali ne više od 60 milijuna kuna.
(2) Iznimno, jamstvo za obveze korisnika kredita može se dati i u iznosu višem od 60 milijuna kuna, ali ne više od 50 posto iznosa glavnice kredita, o čemu odlučuje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra financija.
(3) Nominalni iznos danog jamstva smanjuje se razmjerno otplati glavnice kredita.

Članak 10.

(1) Jamstva prema ovom Zakonu ne daju se korisnicima kredita:
1) za kupnju poslovnog udjela ili dionica ili za otplatu postojećih kredita korištenih za navedene svrhe,
2) ako korisnik kredita ima dug prema državi za koji po posebnim propisima nije odobrena obročna otplata ili odgoda