ZAKON

O ELEKTRONIČKOJ TRGOVINI

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 173 od 31 listopada 2003, 67/08, 36/09, 130/11)

I. OPĆE ODREDBE

Sadržaj i područje primjene

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuje pružanje usluga informacijskog društva, odgovornost davatelja usluga informacijskog društva, te pravila u vezi sa sklapanjem ugovora u elektroničkom obliku.
(2) Odredbe se ovoga Zakona ne primjenjuju na zaštitu podataka, područje oporezivanja, javnobilježničku djelatnost, zastupanje stranaka i zaštitu njihovih interesa pred sudovima, te na igre na sreću s novčanim ulozima, uključujući lutrijske igre, igre u casinima, kladioničke igre i igre na sreću u automatima, a u skladu s odredbama posebnih zakona koji uređuju odnosna područja.

Članak 1.a

Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu s Direktivom 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o pojedinim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebice elektroničke trgovine ("Direktiva o elektroničkoj trgovini").

Opći pojmovi

Članak 2.

U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeća značenja:
1. podatak - informacija, poruka i dokument sastavljen, poslan, primljen, zabilježen, pohranjen ili prikazan elektroničkim, optičkim ili sličnim sredstvom, uključujući, ali ne ograničavajući se na prijenos Internetom, elektroničku poštu, telefaksove,
2. usluga informacijskog društva - usluga koja se uz naknadu pruža elektroničkim putem na individualni zahtjev korisnika, a posebno Internet prodaja robe i usluga, nuđenje podataka na Internetu, reklamiranje putem Interneta, elektronički pretraživači, te mogućnost traženja podataka i usluga koje se prenose elektroničkom mrežom, posreduju u pristupu mreži ili pohranjuju podatke korisnika,
3. elektronički potpis - skup podataka u elektroničkom obliku koji su pridruženi ili su logički povezani s drugim podacima u elektroničkom obliku, a služe za identifikaciju potpisnika i vjerodostojnosti potpisanoga elektroničkog dokumenta, kako je to definirano posebnim zakonom,
4. davatelj usluga - pravna ili fizička osoba koja pruža usluge informacijskog društva,
5. korisnik usluge - svaka fizička ili pravna osoba koja zbog profesionalnih ili drugih ciljeva koristi uslugu informacijskog društva,
6. ugovori u elektroničkom obliku - ugovori što ih pravne i fizičke osobe u cijelosti ili djelomično sklapaju, šalju, primaju, raskidaju, otkazuju, pristupaju i prikazuju elektroničkim putem koristeći elektronička, optička ili slična sredstva, uključujući, ali ne ograničavajući se na prijenos Internetom,
7. komercijalno priopćenje - priopćenje u bilo kojem obliku, oblikovano da promiče, izravno ili neizravno, robu, usluge ili ugled (image) svake pravne ili fizičke osobe koja obavlja registriranu djelatnost, osim podataka:
- koji omogućuju izravan pristup aktivnosti pravne osobe ili fizičke osobe, uključujući adrese, naziv domene ili adrese za elektroničku poštu,
- koji se odnose na robu, usluge ili ugled (image) osobe, prikupljene na neovisan način, posebice ako je učinjeno bez razmatranja financijskih učinaka,
8. potrošač - svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njezinu zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a u skladu s odredbama posebnoga zakona.

Primjena prava

Članak 3.

Davatelj usluga informacijskog društva sa sjedištem u Republici Hrvatskoj dužan je postupati i pružati usluge u skladu sa zakonima i drugim propisima Republike Hrvatske.

Iznimka od primjene prava

Članak 4.

(1) Odredbe članka 3. ne primjenjuju se na davatelja usluga čije je sjedište u zemlji članici Europske unije i koji nudi usluge informacijskog društva, čak i u slučajevima kada je usluga ciljano usmjerena prema građanima Republike Hrvatske.
(2) Iznimno, stavak 1. ovoga članka ne primjenjuje se na subjekte iz stavka 1. ovoga članka, u sljedećim područjima:
- autorsko pravo i srodna prava, kao i prava industrijskog vlasništva,
- emisija elektroničkog novca ako je to kao iznimka propisano,
- u područjima uređenim posebnim propisima o tržištu kapitala u skladu sa člankom 44. stavkom 2. Direktive Vijeća broj 85/611/EEZ od 20. prosinca 1985. o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih odredbi koje se odnose na društva za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS),
- u područjima uređenim posebnim propisom o osiguranju u skladu sa člankom 30. i GlavomIV. Direktive Vijeća 92/49/EEZ od 18. lipnja 1992. o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih odredbi, koja se odnosi na direktno neživotno osiguranje te kojom se vrše izmjene i dopune Direktive 73/239/EEZ i Direktive 88/357/EEZ, člancima 7. i 8. Druge Direktive Vijeća 88/357/EEZ od 22. lipnja 1988. o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih odredbi, koja se odnosi na direktno neživotno osiguranje te koja utvrđuje odredbe koje će olakšati učinkovito ostvarivanje slobode pružanja usluga i kojom se vrši izmjena i dopuna direktive 73/239/EEZ, člankom 4. Direktive 90/619/EEZ o koordinaciji zakona, propisa i administrativnih odredbi koje se odnose na izravno životno osiguranje, koja predviđa odredbe kako bi se omogućilo djelotvorno ostvarivanje slobode pružanja usluga i koja mijenja Direktivu 79/267/EEZ, glavomIVDirektive 92/96/EEZ o koordinaciji zakona, propisa i administrativnih odredbi koje se odnose na izravno životno osiguranje i koja mijenja direktive 79/267/EEZ i 90/619/EEZ,
- formalnu valjanost u vezi s oblikom ugovora kojima se stvaraju ili prenose prava vezana uz nekretnine, kad takvi ugovori podliježu obveznim formalnim zahtjevima prema posebnim propisima,
- ugovorne obveze iz i u vezi s potrošačkim ugovorima,
- sloboda ugovornih strana na izbor prava primjenjiva na njihov ugovor,
- dopustivost netraženih komercijalnih priopćenja elektroničkom poštom.

Sloboda obavljanja usluga informacijskog društva

Članak 5.

(1) Pružanje usluga informacijskog društva slobodno je.
(2) Od pravnog subjekta koji obavlja uslugu informacijskog društva za pružanje usluga ne smije se zahtijevati prethodno odobrenje ili ispunjenje uvjeta istoznačnog učinka.
(3) Pravni subjekt koji se osniva i registrira pri nadležnom Trgovačkom sudu u Republici Hrvatskoj za obavljanje usluga informacijskog društva registrira djelatnost pod nazivom - usluge informacijskog društva.
(4) Tržišna komunikacija koja je dio ili čini dio usluga informacijskog društva koju pruža član regulirane struke je dozvoljena uz uvjet poštovanja pravila struke koja se posebice odnose na neovisnost, dostojanstvo i integritet struke, kao i profesionalnu tajnu sukladno s posebnostima profesije.
(5) Član regulirane struke koji pruža uslugu informacijskog društva će jamčiti da će tržišna komunikacija koja je dio ili čini dio usluga informacijskog društva biti dostupna korisniku usluge u dobroj vjeri, pravedno i na jasan i nedvosmislen način.
(6) Profesionalna pravila o tržišnoj komunikaciji koja su dio ili čine dio usluga informacijskog društva moraju biti nediskriminirajuća, opravdana prevladavajućim kategorijama javnog interesa te razmjerna.

SLOBODA PRUŽANjA USLUGA INFORMACIJSKOG DRUŠTVA - DAVATELjI USLUGA SA SJEDIŠTEM U EUROPSKOJ UNIJI

Članak 5a.

(1) Sud ili tijelo državne uprave nadležno za provedbu elektroničkog poslovanja (u daljnjem tekstu: nadležno tijelo) može razmjerno cilju koji se želi postići poduzeti mjere ograničavanja slobode pružanja usluga informacijskog društva davateljima usluga sa sjedištem u zemljama članicama Europske unije, koji nanose ili prijete nanošenjem štete, a na zahtjev ovlaštene osobe čija su prava povrijeđena, radi:
- prevencije, istraživanja, otkrivanja i progona počinitelja kaznenih djela, uključujući zaštitu maloljetnika i borbu protiv svih oblika poticanja na mržnju zbog rase, spola, vjere ili nacionalnosti i kršenja ljudskog dostojanstva pojedinih osoba,
- zaštite javnog zdravlja,
- javne sigurnosti, uključujući obranu i nacionalnu sigurnost,
- zaštite potrošača, uključujući i ulagače.
(2) Nadležno tijelo dužno je o svojoj namjeri poduzimanja mjera ograničavanja slobode prometa usluga informacijskog društva davatelja usluga sa sjedištem u zemlji članici Europske unije, prije poduzimanja takvih mjera, obavijestiti nadležno tijelo druge države i Europsku komisiju te također dostaviti i podnijeti zahtjev za poduzimanje mjera protiv tog davatelja usluga.
(3) Ako nadležno tijelo zemlje članice Europske unije ne udovolji zahtjevu iz stavka 2. ovoga članka ili ne poduzme mjere u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva, nadležno tijelo može poduzeti mjere uz prethodnu obavijest nadležnom tijelu zemlje članice Europske unije i Europskoj komisiji.
(4)